viking napisao:
Jovan je napisao
Citat:
Aleluja! ...brate Leo...eto odgovora.
Al' sumnjam da ima netko na ovom forumu a da ga nije barem jednom pročitao ili na propovedi u crkvi čuo. Svi to manje više znamo, ali kao da to ne vredi za nas kad se nađemo u nekoj konkretnoj situaciji...npr. kad nema posla...brojna obitelj...promašaj jedan za drugim...gledamo kako nekom drugom "ide od ruke", a ne moli se i ne ide u crkvu...a mi se satrasmo od truda...brige...upadamo u škrupuloznost...a drugi put u preuzetnost...Kažemo dat će Bog,...glavno da ja tražim njegovo kraljevstvo...nadodat će se ..., a ono klizi i klizi i izmiče još više...Pa se onda pitamo: Šta nije u redu sa mnom?
_________________
Eh, brate Jovane, kada bih znao tko sam, lako bih odgovorio na to pitanje, ovako, ovako mogu samo moliti (Ps.24, 12) "Izbavi me, Gospodine, od MOJIH potreba"
...kralj si, sveštenik i prorok
Kao prorok nastupaš u Ime Isusovo. Onom bolju koju je Isus doživeo od svojih Nazarećana, koji su ga hteli strmoglaviti niz liticu, i ti si otkupljen i pozvan ponoviti zajedno sa njim: "Duh Gospodnji je na meni...posla me biti blagovesnikom i doneti..."
Kao sveštenik i ti možeš prinositi Ocu nebeskom telo i krv, dušu i božanstvo Gospodina našeg Isusa Hrista, kao zadovoljštinu za sve zlo i nered i u sebi i u svetu...
Kao kralj i ti možeš uzeti vlast nad svim silama i snagama u zraku, na zemlji, pod zemljom, na ovom i onom svetu (po vlasti koja ti je darovana i po sili i snazi Duha Svetog, koji je u tebi...jer Onaj koji je u tebi je jači od onog koji je u svetu...).
Isusovo kraljevsko dostojanstvo se očitovalo u brojnim situacijama koje nam evanđelisti donose opisujući vreme njegovog javnog života...Oslobađao je opsednute, lečio bolesne i činio brojna čudesa...(hodao po vodi...utišavao olujno nevreme...osušio besplodnu smokvu...), ali njegovo kraljevsko dostojanstvo je došlo najviše do izražaja u trenutku njegovog umiranja na križu tako što je opraštao onima koji su ga predali na križ i koji su mu se izrugivali dok se On žrtvovao za njih. I ti i ja i svi kršteni u Ime Isusovo možemo činiti stvari koje je činio Isus...(i veće, jer je On otišao k Ocu) , samo je pitanje jesmo li mi svesni tog dostojanstva i na koji način ga upotrebljavamo. Istina je da možemo završiti u paklu iako smo izgonili zloduhe i lečili bolesne, odnosno ukoliko smo to svoje dostojanstvo zloupotrebili. Jedan kralj može svoju službu iskoristi da protežira samog sebe i brine se isključivo za svoje časti i ugled u svetu...da gospodari nad drugima, umesto da im služi. Da bi jedan kralj istinski služio drugima mora se ugledati na Slugu sluga Božjih i pre svega tu vlast okrenuti prema neurednim strastima unutar sebe i pobediti zle sklonosti (ušutkati govor tela, koji se opire poput magarca i teži ugodnostima i glasove sveta koji hvale samo one na vrhu piramide) i te SVOJE POTREBE (svoj život...život za sebe). Ali sve to ne umanjuje činjenicu da je krštena duša kralj. Pitanje je samo kako se služi tim dostojanstvom...pravom...mogućnostima...
To što hodamo ovom zemljom često puta kao poraženi, a ne kao pobednici, znak je našeg nepoznavanja tog dostojanstva..."Narod moj gine zbog neznanja"- kaže Gospodin.
Jedna duša u Duhu je jača od sve vojske neprijateljske...a tvoje pesme, Vikinže, rasteruju tu vojsku na daleko...i čiste prostore oko nas, a to ne može netko tko ne zna tko je...Znaš ti...znaš...samo se igraš "masnih puteva"...