www.tebe-trazim.com

Čudesa su izvanredni događaji koje vjernici razumiju kao znak konačnoga spasenjskog djelovanja Božjeg.Kad su u pitanju čudesa i djelovanje Božje,tada nam valja dobro razlikovati prirodno znanstveni i teološki govor,jer pitanje jesu li prekršeni prirodno zakoni,Novi zavjet ne postavlja.Tu je zato dobro primjetiti,kako biblijski ljudi,znači oni koji doista vjeruju Bogu,u svim tim čudima ne postavljaju pitanje tipa "kod Boga ništa nije nemoguće"već dapače,oni u toj silnoj vjeri vide i znaju da Bog prvenstveno hoće i želi spasiti sve ljude.Eto u tom vidu bi trebalo promatrati čudesa.Ovdje je dobro znati, da čudesa nikoga na ništa ne prisiljavaju ni obvezuju,već samo upućuju i pozivaju.



Stoga Isusova čudesa prema evanđeoskim izvješćima bi bila znak spasenjskog vremena kojega su Židovi stoljećima iščekivali.Čudesa koja je Isus učinio,uvijek su bila popraćena i riječju....stoga nije naodmet da se prisjetimo,ajmo reći kao neke Isusove naredbe(iako ja volim reći da Isus nikada nije nikoga ni na što silio,već samo ako želiš,ako hoćeš) kad kaže..."Liječite bolesne,i kazujte im:Približilo vam se Kraljevstvo Božje!"(Lk 10,9) ...teološki gledano to bi značilo otpriliker ovako....

Ozdravljenja nam pokazuju kako Isus Krist prima i uvodi u spasenje kompletnoga čovjeka.Na bilo kojem mjestu gdje Bog želi uspostaviti svoje Kraljevstvo,tamo čovjek postaje"i zdrav na tijelu,kao i na duši,odnosno biva oslobođen i svoje sljepoće i gluhoće i hromosti i nijemosti i opsjednutosti i na koncu i same smrti.Teolozi kažu,da su Isusova čudesa znakovi novoga svijeta,znakovi prisutnosti kraljevstva Božjeg.Ona nam jasno pokazuju tko je i što je u biti Isus Krist.Zato i manje više u svim izvještajima o čudesima,završava se s ispovijedanjem da je Isus uistinu Sin Božji...."Mt 14
32Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 33A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"

Uzajamno prožimanje riječi i djela jako s edobro vidi u Ivanovom evanđelju.On svaki događaj vrlo duboko veže uz osobu Isusa Krista,te u tom i takovom kristološkom promatranju samog Isusa možemo i bolje razumijeti neka čudesa....pa tako imamo čudo nahranjivanja ljudi-koje nam u biti treba pokazati da je Krist stvarni i pravi kruh života.

Ozdravljenje slijepog od rođenja treba na pokazati,kako nam Krist svima otvara oči za vjeru.Uskrisenje Lazara je događaj koji će nam bolje posvijesti i pojasniti da je sam Krist uskrsnuće i život.Nadam se da ste vidjeli u ovome gdje i je i kakova je ta tijesna veza između riječi i djela,koje nam je Isus "naredio".Malo kada budem imao više vremena,nastaviti ćemo malo s kerigmatikom Isusovih čudesa......................

prvo se nadam da se joakim nece ljutiti da sam mu poremetila koncept i tijek teme; naisla sam naime na jedan jako lijepi clanak autor kojega je o.Tadej Vojnovic, kojeg jako volim i cijenim, pa sam ga evo pozeljela podijeliti s vama:

Isusov radni dan (Mk 1, 29-39)

Marko evanđelist opisuje nam jedan Isusov radni dan. Svoj opis počinje subotom kad je za sve Židove Dan Gospodnji. Toga se dana ide u sinagogu na bogoslužje. Nakon bogoslužja vraća se kući na svečani objed. Isus je u Kafarnaumu.
Marko evanđelist opisuje nam jedan Isusov radni dan. Svoj opis počinje subotom kad je za sve Židove Dan Gospodnji. Toga se dana ide u sinagogu na bogoslužje. Nakon bogoslužja vraća se kući na svečani objed. Isus je u Kafarnaumu.

Ove je subote Isus kod kuće. Nakon sinagogalnog bogoslužja vraća se zajedno s Petrom i Andrijom kući na objed. Bolesnika ni opsjednutih nema oko njega jer, danas je dan Gospodnji, subotnji počinak i nije dopušteno liječiti. No ušavši u kuću Isus nalazi bolesnika. To je Petrova punica. Ona je u groznici, ima temperaturu. Isus joj prilazi i liječi je. Zar danas? Da, upravo danas. Bog ne treba subote koja ne liječi, Bog ne želi subote koja drugome ne pomaže. Svojim činom Isus pokazuje kakvu subotu Bog želi: subotu koja je za drugoga, koja pomaže drugome, subotu po kojoj u ovom svijetu biva više dobra. A osim toga: On je gospodar subote kako će reći na drugom mjestu (Mt 12,8 ) jer je Sin Božji.

Sada, nakon što se dogodilo dobro, ozdravljenje, sada se može pristupiti blagovanju. Imaju jednog poslužitelja više a to je Petrova punica, zahvalna Isusu za dobročinstvo. Kako je ručak odmicao i dan se sve više naginjao kraju i subota je završavala. Sa zalaskom sunca i pojavom prve zvijezde započinje novi dan (i danas je kod Židova i na Istoku tako!). Više nema propisanog počinka. Sada se može navaliti na vrata Isusove kuće, doći sa svojim bolestima i problemima.

Marko to u svojem evanđelju dobro primjećuje: "Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesnike i opsjednute, i sav je grad nagrnuo k vratima" (Mk 1,32-33). Isusova dobrota razlijevala se na sve, svi su ozdravljali, oslobađali se opsjednutosti, odlazili od Isusa rasterećeni. Svi su imali jedno te isto iskustvo: Isus je Čovjek dobrote! Susresti njega znači doživjeti dobrotu i ljubav. Sve je to trajalo do kasno u noć i - kako ističe Marko evanđelist - nitko nije otišao neizlječen "a bijahu mnogi i razne im bolesti". Kad je umoran legao bilo je već jako kasno. Njegovo je tijelo tražilo počinka.

Upravo gledano iz ove situacije začuđuje nas i ushićuje sasvim intimni detalj koji donosi Marko u nastavku: "Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše" (Mt 1,35). Znao je da ga čeka još jedan naporan dan, da će ga okružiti masa svijeta a bez molitve nije mogao zamisliti svoj dan. Jedini način da to ostvari jest "rano ujutro, još za mraka". Dok su drugi spavali on se iskrao i povukao na samotno mjesto. Našao je mjesto za molitvu, mjesto gdje će biti sam s Ocem. U molitvi pred Oca će staviti svoj život, svoj dan koji je pred njim, svoje odluke. U molitvi će tražiti Očevu volju, jer ne želi vršiti svoju volju već častiti Oca vršeći njegovu volju. To je Isusova liturgija, njegovo svećeništvo.

Nije li upravo u toj molitvi donesena odluka da se ne vraća u grad premda mu Petar i učenici govore: "Svi te traže!" No, Otac želi drugačije. On želi da idu dalje, u druga mjesta naviještati Kraljevstvo Božje. Isusu nije do slave niti popularnosti, njemu je do toga što želi njegov Otac.

Eto, to je jedan Isusov radni dan! Koliko toga možemo od njega naučiti ili, kako ljudi u žargonu kažu, "uzeti recept". Kako mi shvaćamo i proživljavamo dan Gospodnji?!

Tadej Vojnović ofm/perkins

preuzeto sa KNI

Moj osobni pogled na ovo razmatranje je ovakav-ono sto je iza nas Bogu hvala,mnoge teme su nama malenim ljudima jako daleke i mogli bi danima o tome razglabati i opet bi bili na pocetku.Teolozi studiraju godinama i jos imju nejasnoca.Sto je nekada i kako bilo Bog zna,Bog zna i zasto je tako bilo.Mi vjerujemo da Bog postoji,mi vjerujemo da su mnoge nase molitve uslisane,u toj vjeri se nosimo kusnjama,padovima i dizanjem-idemo dalje u cvrstoj vjeri.Svako dobro dolazi nam od Boga ,a i ono sto nije dobro Bog obraca na dobro.jer Bogu je sve moguce.Sveto pismo nam daje odgovore na mnoga nasa pitanja i ako ga pomno pratimo i razmisljamo o onomu sto citamo,cemu dvojbe i uzaludna pitanja.Na primjer dali je Isus bio ozenjen-to nije moja stvar jer On je za mene Bog,milosrdan Bog koji mi je pomogao u zivotu bezbroj puta i dalje mi pomaze kad On to hoce.Sveto pismo mi o Njemu puno toga govori i to mi je dosta,a dali je ON bio ozenjen ili razveden ili neznam sto drugo to je za mene cista glupost.Ljudi neznaju sta bi pa umjesto da mole krunicu kad im dodu lude misli oni razmisljaju ali sta ?Razmisljaj,ali razmisljaj kako je u ta davna vremena hodao svjetom i cinio dobra djela,propovjedao,ljecio,molio itd.a to isto sve rsdi i danas.Tada su ga ljudi vidjeli pa nisu vjerovali-nevjeran Tomo a koliko nas je danas nevjernih,pogotovo jer nevidimo.Manite se tih prica,rade molite.Bog je i danas BogOtac,Isus-Bog Sin i Bog DUH Sveti.

MOLITE I BIT CE VAM

joakime..čekamo nastavak... BTB

IDEMO DALJE!!

joakime ...gdje si..........................

Ne razumijem zašto se pojedinci ljute na ovakve teme...Ako postoji tema o Thompsonu o kom neki vječito razglabaju ne razumijem zašto ne bi postojala o Isusu..Tema je baš super i nadam se da ćemo sa njom nastaviti...

Predivna tema....

Moja je najbolnija rana bila ta što dugo, godinama nisam mogla povjerovati da je Isus Krist zaista rođen, da je umro, da je uskrsnuo...
Toliko sam silno htjela to povjerovati...ali nisam mogla...
Mislila sam da je On ipak samo najljepša priča na svijetu...
..najbolji i najsvetiji čovjek i jedini Bog.... takvim mi se učinio odmah, ali nažalost - nedostajalo mi je povijesnih dokaza...
Sve se činilo kao najljepša utjeha za nas ljude...

Hvala Bogu pa sam dobila milost vjere...


Nastavimo ovu divnu temu...da pomognemo onima koji još traže, a osobito onima koji bi htjeli povjerovati u postojanje Boga, tj. Isusa Krista iz Nazareta, a to još ne mogu...


...Moja omiljena korizmena pjesma (uz Ja se kajem):

Cjelivat ću, Gospodine, svete rane tvoje da izliječiš premnoge rane duše moje..

Cjelivat ću, Gospodine, rane ruku tvojih u naknadu za nedjela grešnih ruku mojih...

Cjelivat ću, Gospodine, rane nogu tvojih da oprostiš sva bespuća grešnih nogu mojih..

Cjelivat ću, Gospodine, rane glave tvoje da očistiš sve opake misli glave moje..

Cjelivat ću, Gospodine, ranu boka tvoga i predat se za sve vijeke Srcu Boga moga..

Joakime brate