 |
| Korisnik s preko 1000 postova |
 |
Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3439
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
|
Hrvoje Hrki napisao: Hoće li nam napokon... ili netko drugi pojasniti tu trivijalnost u članku vjerovanja? Baš me zanima kako će neki forumaš iz ove internet-žabokrečine razjasnit ono što nije uspjela cijela "vojska" najboljih teologa i filozofa koje je Crkva do sada imala.  To pitanje je još teže nego naša stara, nikad preboljena tema Hrkane: odnos milosti i slobode. Ta milost i sloboda, koliko boli nam je nanjela. Na tu temu su se vadila sva moguća "oružja".  Pogotovo kad je Maroon izvadila onaj famozni odlomak Sv. Augustina na tu temu. Sjećaš se Hrkane?! Strasti su se uzburkale.  Prije svega, čovjek mora znati gdje mu je mjesto. Treba biti realan i priznati da mi puno toga ne znamo niti možemo znati. Čovjek ne zna tko je on sam, kako će onda znati tajnu Presvetog Trojstva?! Bez Božje objave, čovjek ne zna tko je, kamo ide i zašto uopće ide?!  Misterij čovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljene Riječi. II. VATIKANSKI SABOR "Gaudium et spes"
Mi poznajemo život i smrt samo kroz Isusa Krista. Bez Isusa Krista mi ne znamo ni što je naš život, ni što je naša smrt, ni što je Bog, niti što smo mi sami. Blaise Pascal "Misli"
Čovjek ostaje tajna, i kad se s njim svaki dan susrećemo, više ili manje otkrivena- ali uvijek tajna. Hans Urs von Balthasar "Istina je simfonična"
There is hardly any mystery the consideration of which is more fruitful in the soul and understanding than that of creation; and yet it hardly gets its fair share of thought from the generality of Christians. In theology it throws immense light upon the divine attributes, sin, grace, redemption and similar questions. We are creatures. What is it to be a creature? We find ourselves in existence to-day, with multitudes of our fellow-creatures round about us. We have been alive and on the earth so many years, so many months, so many weeks, so many days, so many hours. At such and such a time we came to the use of reason; but at such an age, and in such a way that we clearly did not confer our reason on ourselves. But here we are to-day, not only with a reason, but with a character of our own, and fulfilling a destiny in some appointed station in life. We know nothing of what has gone before us, except some little of the exterior of the past, which history or family records have told us of. We do not doubt that the sun and the moon, the planets and the stars, the blue skies and the foul* winds, the wide green seas and the fruitful earth, were before our time; indeed, before the time of man at all. Science unriddles mysterious things about them; but all additional light seems only to darken and to deepen our real ignorance. So it is with the creature man. He finds himself in existence,—an existence which he did not give to himself. He knows next to nothing of what has gone before; and absolutely nothing of what is to come, except so far as his Creator is pleased to reveal it to him supernaturally. He knows nothing of what is to happen to himself on earth. Whether his future years will be happy or sorrowful, whether he will rise or fall, whether he will be well or ailing, he knows not. It is not in his own hands, neither is it before his eyes. If you ask him the particular and special end which he is to fulfil in his life; what the peculiar gift or good which he was called into being to confer upon his fellow-men; what the exact place and position which he was to fill in the great social whole; he can not tell you. It has not been told to him. The chances are, with him as with most men, that he will die, and yet not know it. And why? Frederick William Faber "Thoughts on Great Mysteries"Sad se postavlja pitanje: ako čovjek sam ne zna tko je ni zašto tumara ovom zemljom, kako će onda taj isti čovjek znati tajne koje zadiru u samog Boga?! Niti znamo najveće tajne kao što je Presveto Trojstvo, niti znamo kako to da je Isus pravi Bog i pravi čovjek, kako djeluje milost, kako je to Bog stvorio svijet ni iz čega, mi ni ne znamo, odnosno, niti si nemeremo zamisliti ništavilo. Ne znamo šta je to vječnost, ne znamo kako je to Bog prisutan u svijetu i u nama?! Na koji točno način?! Na koji način Bog drži sve stvorene stvari u postojanju?! Mi znamo da ih drži, ali kako?! Mi znamo da imamo slobodu, ali kako ju imamo, na koji način?! Znamo da milost djeluje u nama, ali na koji način?! Znamo da Bog sudjeluje u svakom našem činu, ali kako točno?! To ti meni objasni! Svaki čovjek posjeduje dušu, ali kako?! Mi znamo da je samo druga božanska osoba postala čovjekom, ali kako?! Mi znamo da je Isus Sin Božji, ali ne znamo kako to?! Znamo da je Marija bila djevica, prije, tijekom i poslije Isusova rođenja, ali kako, na koji način?! Si može tvoj mozak to posvjestiti?! Znamo da je Duh Sveti duša Crkva, ali na koji način je on to duša Crkve i šta to uopće znači?! Znamo da će sadašnji svijet biti uništen na sudnji dan i da će također biti obnovljen na sudni dan, ali kako?! E, to je dobro pitanje. O tome ti pričam Hrkane. Drugim riječima, mi znamo ništa ili jako malo od toga svega, zato vjerujemo u to. Zato "Vjerovanje" jest vjerovanje a ne znanje. p.s. DS 3008 Budući da čovjek sav ovisi o Bogu kao od svom Stvoritelju i Gospodaru, a stvoreni je razum potpuno podložan nestvorenoj Istini, vjerom smo obvezatni iskazati poslušnost razuma i volje Bogu koji se objavljuje [kan. 1]. Za tu pak vjeru, koja je početak ljudskog spasenja [usp. *1532], Katolička crkva izjavljuje da je nadnaravna krepost, kojom, uz Božje nadahnuće i pomoć milosti, vjerujemo da je istinito ono što je on objavio, ne zbog unutarnje istine stvari shvaćene svjetlom naravnog razuma, nego radi autoriteta samoga Boga, koji se ne može prevariti niti može varati [usp.*2778; kan. 2].
Ne bi se ipak smjelo zaboraviti da objava obiluje otajstvima. Isus zaista cijelim svojim životom otkriva Očevo lice jer je došao da ispripovjedi Božje tajne; pa ipak, spoznaja toga lica, koju mi imamo, uvijek se pokazuje nepotpunom također zbog granica našega shvaćanja. Samo nam vjera dopušta stupiti u nutrinu otajstva čijem je srodnom razumijevanju sklona. Sv. Ivan Pavao II., "Fides et ratio"p.p.s. Tko vam nudi Boga na dlanu, taj vam nudi krivog Boga i tko raspolaže s Bogom kao maramicom iz džepa, taj se ne zanima za vaše augustinske suze u očima, koje prate trzaje vašega srca za misterijem. Rudolf Brajičić "Govor o Apsolutu govor je o misteriju"Nitko ne može drugome Boga i njegovo carstvo položiti na stol, to ne može ni vjernik u odnosu na samog sebe. Joseph Ratzinger "Uvod u kršćanstvo"p.p.p.s. Man is placed on the world stage without having been consulted; when the child learns to speak, it is being trained to perform its part: Is this role prescribed, or can it choose and fashion it itself? No one can respond to a question—a cue—without having identified himself, at least implicitly, with a role, a “prosopon”, a “person”. It is not the sphinx’s “What is man?”, but the question “Who am I?” that the actor must answer, whether he wishes to or not, cither before the play begins or as it unfolds. Role / persona is a borderline concept in the dialectic of immanence and transcendence, nature and super-nature; as will emerge, it was a central concern of the ancient world (and of all Eastern civilizations and religions), and Christianity shows the direction in which the answer is to be sought. It becomes a crucial question, again, in modern sociology and psychology: the being or nonbeing of modern man and his society depends on the answer given. Can an answer be found in the anteroom of the “natural” relationship between Creator and creature (Absolute and relative)? Or must we step into the inner precincts of theology so that the darkness may lift, so that the actor on the world stage may know who he is—which is the first precondition for a “theatre of the world”? Hans Urs Von Balthasar "Theo-Drama: Theological Dramatic Theory, Vol. I: Prolegomena"
|
|
Login
FAQ
Chat
Traži
