musavi napisao:
Pa eto mene zanima sta crkva misli, u onom ateizam topicu di ste svi odustali od razgovora nismo stigli do toga doc, a nikad mi nije bilo sasvim jasno sta ta isusova zrtva otkupljuje i kome, po sluzbenoj poziciji crkve. Al zapravo me najvise zanima kako tocno funkcionira to otkupljenje (nije li grozno prebaciti svoje grijehe na drugoga?) i zasto je otkupljenje u obliku u obliku klanja i nasilja nad nevinim.
Crkva o Otajstvu Otkupljenja kaže puno toga ,pa evo što piše u KKC:
517 Sav je Kristov zivot Otajstvo Otkupljenja. Otkupljenje je prije svega
plod krvi kriza,ali to Otajstvo je na djelu u cijelom Kristovu zivotu: vec u
njegovu Utjelovljenju, kojim nas je, postavsi siromasan, obogatio svojim
siromastvom; u njegovu skrovitom zivotu koji, njegovom podloznoscu,
popravlja nasu nepokornost; u njegovoj rijeci koja cisti slusatelje; u
lijecenjima i otklinjanjima sto ih je vrsio, po kojima je "uzeo nase
slabosti i ponio boli" (Mt 8,17); u njegovu Uskrsnucu kojim nas opravdava.
SVI GRESNICI BILI SU UZROCNICI MUKE KRISTOVE
598 Crkva, u Uciteljstvu svoje vjere i u svjedocenju svojih svetaca, nije
nikad zaboravila da su "sami gresnici bili uzrocnici i kao orudje svih muka
sto ih je pretrpio bozanski Otkupitelj".Uzimljuci u obzir to da nasi grijesi
vrijedjaju samoga Krista,Crkva ne oklijeva pripisivati krscanima najtezu
odgovornost u muci Isusovoj, odgovornost kojom su oni precesto opterecivali
jedino Zidove: Krivce te uzasne krivnje moramo vidjeti u onima koji
nastavljaju opet padati u svoje grijehe. Buduci da su nasa zlodjela ucinila
da Gospodin nas Isus Krist podnese muku Kriza, oni koji uranjaju u nerede i
zlo, sigurno "sami sebi iznova razapinju i ruze Sina Bozjega".I treba
priznati da je u tom slucaju nas vlastiti grijeh veci nego grijeh Zidovâ.
Jer oni, po svjedocanstvu apostolovu, "da su upoznali Kralja slave, nikad ga
ne bi bili razapeli".Mi, naprotiv, ispovijedamo da ga poznajemo. I kad ga
nijecemo svojim cinima, na neki nacin stavljamo na nj svoje ubojite ruke.
I nisu ga raspeli zli dusi; raspeo si ga ti s njima i jos ga razapinjes,
uzivajuci u porocima i grijesima.
II. Otkupiteljska smrt Kristova u Bozjem nacrtu spasenja
"ISUS PREDAN PO NEPROMJENLJIVOM BOZJEM NAUMU"
599 Nasilna smrt Isusova nije bila plod slucaja u nesretnu stjecaju
okolnosti. Ona pripada otajstvu nauma Bozjega, kako jeruzalemskim Zidovima
sveti Petar tumaci vec u svome prvom govoru na Pedesetnicu: On je predan "po
odlucenu naumu i promislu Bozjemu" (Dj 2,23). Taj biblijski nacin govora ne
znaci da su oni koji su "predali Isusa" (Dj 3,13) bili samo pasivni
izvrsitelji jednog scenarija unaprijed od Boga napisana.
600 Bogu su svi casovi vremena prisutni u svojoj aktualnosti. On dakle
zasniva svoj vjecni naum "predodredjenja" ukljucujuci u nj slobodni odgovor
svakog covjeka svojoj milosti: "Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog
Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s
narodima i pucima izraelskim da ucine sto tvoja ruka i tvoja volja
predodredi da se zbude" (Dj 4,27-28). Bog je dopustio cine proizasle iz
njihove zaslijepljenosti da bi izvrsio svoj naum spasenja.
"UMRO ZA NASE GRIJEHE PO PISMIMA"
601 Taj Bozji naum spasenja po usmrcenju "Sluge, Pravednika"bio je unaprijed
navijesten u Pismu kao otajstvo sveopceg otkupljenja, to jest otkupa koji
ljude oslobadja ropstva grijehu.U ispovijesti vjere, za kojukaze da ju je
"primio", sv. Pavao ispovijeda da je "Krist umro za nasegrijehe po Pismima"
(1 Kor 15,3).Otkupiteljska smrt Isusova ispunjujeosobito prorostvo o Sluzi
patniku.Sam Isus prikazao je smisao svoga zivota i svoje smrti u svjetlu
Sluge patnika.Nakon Uskrsnuca, dao je to tumacenje Pisama ucenicima iz
Emausa,zatim i samim apostolima.
BOG JE ZACETNIK OPCE OTKUPITELJSKE LJUBAVI
604 Predajuci svoga Sina za nase grijehe, Bog ocituje da njegov naum o nama
jest naum dobrohotne ljubavi koja prethodi svakoj zasluzi s nase strane: "U
ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao
Sina svoga kao zrtvu pomirnicu za grijehe nase" (1 Iv 4,10)."Bog pokaza
ljubav svoju prema nama ovako: dok jos bijasmo gresnici, Krist za nas
umrije."(Rim 5,8).
605 Ta je ljubav bez iskljucivosti, Isus je to pripomenuo u zakljucku
prispodobe o izgubljenoj ovci: "Tako ni Otac vas, koji je na nebesima nece
da propadne ni jedan od ovih malenih" (Mt 18,14). On tvrdi da daje svoj
zivot "kao otkupninu za mnoge" (Mt 20,28); taj izraz nije restriktivan:
suprotstavlja ukupnost covjecanstva jedinoj osobi Otkupitelja koji se
predaje da bi je spasio.Crkva, slijedeci apostole, uci da je Krist umro za
sve ljude bez iznimke. "Nema, nije bilo i nece biti nijednog covjeka za
kojega Krist nije trpio".
III. Krist je sama sebe prikazao Ocu za nase grijehe
SAV KRISTOV ZIVOT JE ZRTVA OCU
606 Sin Bozji, koji je sisao "s neba ne da vrsi svoju volju, nego volju
onoga koji ga posla" (Iv 6,38), "ulazeci u svijet veli: (...) Evo dolazim!
(...) Vrsiti, Boze, volju tvoju! (...) U toj smo volji posveceni prinosom
tijela Isusa Krista jednom zauvijek" (Heb 10,5-10). Od prvog casa svoga
Utjelovljenja, Sin prihvaca Bozji naum spasenja u svome otkupiteljskom
poslanju: "Moja je hrana vrsiti volju Onoga koji me posla i dovrsiti djelo
njegovo" (Iv 4,34). Zrtva Isusova za grijehe svega svijeta (1 Iv 2,2) izraz
je njegova zajednistva ljubavi s Ocem: "zbog toga me ljubi Otac sto polazem
zivot svoj" (Iv 10,17). "Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako
cinim kako mi je zapovijedio Otac" (Iv 14,31).
607 Ta zelja da prihvati naum otkupiteljske Oceve ljubavi prozimlje sav
zivot Isusov,jer njegova otkupiteljska Muka bitni je razlog njegova
Utjelovljenja: "Oce, izbavi me iz ovoga casa? No, zato dodjoh u ovaj cas"
(Iv 12,27). "Casu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" (Iv 18,11). I jos na
Krizu prije nego ce "sve biti svrseno", on kaze: "Zedan sam" (Iv 19,28).
"JAGANJAC KOJI ODUZIMA GRIJEH SVIJETA"
608 Nakon sto je prihvatio da ga krsti s gresnicima,Ivan je Krstitelj vidio
i pokazao u Isusu "Jaganjca Bozjega koji oduzima grijeh svijeta" (Iv 1,29).
On tako ocituje da je Isus u isti mah i Sluga patnik koji se, suteci, pusta
voditi na klanje noseci grijeh mnostva,i Vazmeni jaganjac, simbol
otkupljenja Izraelova u vrijeme prve Pashe.Sav zivot Kristov izrazuje
njegovo poslanje: "da sluzi i zivot svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk
10,45).
ISUS SLOBODNO PRIHVACA OTKUPITELJSKU LJUBAV OCEVU
609 Prihvacajuci svojim ljudskim srcem ljubav Ocevu za ljude, Isus ih je "do
kraja ljubio" (Iv 13,1), jer "vece ljubavi nitko nema od ove: da tko zivot
svoj polozi za svoje prijatelje" (Iv 15,13). Tako je, u patnji i smrti,
njegovo covjestvo postalo slobodnim i savrsenim orudjem njegove bozanske
ljubavi koja hoce spasenje ljudi.Zaista, on je slobodno prihvatio svoju muku
i smrt iz ljubavi za svoga Oca i za ljude koje Otac hoce spasiti: "Nitko mi
ne oduzima zivot, nego ja ga sam od sebe polazem" (Iv 10,18). Odatle
vrhunska sloboda Sina Bozjega kad sam ide prema smrti.