Suotkupiteljica
Kod Suotkupljenja Marija je surađivala sa Kristom u našoj obnovi, kao Majka svih živih (Post 3:20). Prije Otkupljenja, u stvari, svi smo bili mrtvi zbog grijeha naših prvih roditelja. Tek od Otkupljenja, uključujući Suotkupljenje, voljom Božjom, ponovno smo rođeni u život milosti. U ovom smislu Suotkupljenje i duhovno Materinstvo se međusobno uključuju, to jest, Sveta Marija (Najsvetija) je naša Majka zato što je Suotkupiteljica, i Ona je Suotkupiteljica zato što je naša Majka.[11]
Potrebno je sada citirati jasan tekst Lumen Gentium, 61, gdje se jasno potvrđuje da je božansko Majčinstvo Marije otkupiteljko Majčinstvo, u potpunosti posvećeno obnovi vrhunaravnog života duša, zbog čega je Djevica Marija naša Majka po milosti; stvorila nas za pravi život – život u milosti – što nam omogućava živjeti.[12]
Iz ovoga slijedi da , ispravno govoreći, Suotkupljenje in fieri i in facto esse pripada Blaženoj Djevici Mariji, jedino i samo Njoj, jer povijesno, samo Ona sa Svojim trpnjama povezanim sa trpnjom Njena Sina – pod Njim i s Njim kako kaže Lumen Gentium, br. 56 – direktno je surađivala u univerzalnom Otkupljenju, to jest, kod samog dobijanja spasonosne milosti za sva stvorenja koja se trebaju otkupiti.
Ako je Suotkupljenje, u stvari, direktno povezano sa Otkupljenjem in actu primo (ili objektivno), nitko se ne može zvati suotkupitelj ili Suotkupiteljica, osim Svete Marije. Jedino površno se mogu upotrijebiti izrazi suotkupitelj ili Suotkupiteljica na mjestu točnijeg izraza, posrednik ili Posrednica, u odnosu na Otkupljenje in actu secundo (ili subjektivnom), s kojim je Marijansko materinsko Posredništvo povezano; primjena ili raspodjela svih milosti spasenja i svetosti. Ovo su milosti koje su već polučene od strane Otkupitelja ili Suotkupiteljice in actu primo.[13]
Svi anđeli i sveci u ovom smislu su posrednici milosti, pribavljaju svojim posredovanjem individualne milosti u ime duša koje su im se obratile. Ali nitko od njih na može surađivati direktno u zadobivanju milosti dobivene univerzalno po djelu Krista i Marije, kroz otkupiteljsko Utjelovljenje i otkupiteljsko Materinstvo. Samo je Marija istinska, jedina, prava, univerzalna Suotkupiteljica pod, i udružena sa univerzalnim Otkupiteljem.
Ponekad se čuje reći da je svaki čovjek, svojom trpnjom, suotkupitelj, na osnovu pavlinske izreke: trpim u svom tijelu ono što nedostaje u trpnjama Krista (Kol 1:24). Ali ovo je netočno, jer, govoreći precizno, mi, svojom trpnjom i molitvom možemo samo posredovati otkupiteljske milosti koje su već postigli Krist Otkupitelj i Marija Suotkupiteljica. Ono što nedostaje u trpnjama Krista, koji je u stvari, po sebi objektivno savršen, je primjena ili raspodjela otkupiteljskih milosti svakoj duši koja se treba spasiti i posvetiti. Ovo, precizno, je Otkupljenje in actu secundo ili subjektivno Otkupljenje na koje su svi, u različitoj mjeri, pozvani surađivati.[14]
Isto tako, treba razmišljati kako Suotkupljenje postavlja Blaženu Djevicu Mariju, ne između Krista i nas – kako se događa kod Posredništva milosti – nego između Boga i nas. Po Suotkupljenju, u stvari, Marija je jedno sa Kristom Otkupiteljem, koji se nalazi između Boga i nas, baš kao što su se Adam i Eva u činu zaobilaženja istine našli između Boga i nas. Otkupitelj i Suotkupioteljica su predstavljeni kao praoci našega spasenja, dok su Adam i Eva praoci naše propasti. Adam i Eva su po grijehu odvojili nas od Boga, dok su Isus i Marija zadobili milost mireći nas sa Bogom.
Posredništvo-raspodjela milosti je to što postavlja Mariju između Krista i nas, kao pravu materinsku Posrednicu koja ima pristup blagu Otkupljenja i iz njega dijeli ljudima za njihovo duhovno ponovno rođenje i za njihov rast do mjere punine veličine Kristove (Ef 4:13).
Majka živih (post 3:20): sa Suotkupljenjem, Marija Najsvetija, je u stvari predstavljena kao Majka božanske milosti, kako ju Crkva priziva, kao Djeliteljicu svake milosti Otkupljenja, jer je Majčina dužnost brinuti za djecu koju je dobila, dajući svakome sve što je potrebno za njihov rast prema zrelosti, sve dok ne uživaju vječno spasenje.
Ovom materinskom univerzalnom posredništvu Marije, i ovisno o njemu, povezana su sva druga posredništva milosti od strane anđela i svetaca, naših zaštitnika na nebu i svih svetih na zemlji, žrtava, mučenika, posrednika i pokornika, posebno, onih posvećenih Mariji zavjetom potpunog posvećenja, prema učenju sv. Maksimilijana Kolbea.[15]
Osnovna razlika između materinskog Posredništva Marije i svakog drugog posredništva od strane drugih stvorenja, nebeskih i zemaljskih, sastoji se u činjenici što su sva druga posredništva ograničena vremenom i prostorom, dok se Marijino Posredništvo proteže na sva stvorenja, nebeska i zemaljska, i dodiruje sve uzraste, sve do konačnog kraja stvorenja.
Samo Sveto Pismo predstavlja ovu grandioznu viziju povijesti povezanu sa Kristom i Marijom, oboje u čvrstoj vezi jedno s drugim, alfa i omega božanskog plana, započetih u prvoj knjizi Biblije, Postanku, odlomak treći, i zaključenih u posljednjoj knjizi, Apokalipsi, odlomak dvanaesti.
Žena koja sa Svojim Sinom smrska glavu zmije (Post 3.15) i Žena trudna s Djetetom, odjevene u sunce i okrunjena zvijezdama: uvijek je Blažena Djevica Marija, neodvojiva i neodijeljena od Svog Sina u djelu univerzalnog stvaranja za vrhovnu slavu Boga, jednog i trojedinog.
|