www.tebe-trazim.com

da,zanimljivo je sve skupa..
ja sam isto dosta mislio o tome..
jednom sam pitao svećenika..prije par godina
zašto se plaćaju mise..i zašto se moli za pokojne..
jer inače mi ne znamo gdje je tko??
pa zašto ja ne bi i za hitlera molio...
onda mi je rekao:da ne trebam molit za hitlera..
ali on se je malo nespretno izrazio..
jer "ljubite vaše neprijatelje"..
ali onda zapravo shvatiš ti trebaš svakoga voljeti..
i to kad netko više voli brata nego sestru ili kad više voliš svoje dijete od
tuđeg=je ljudski..ali Božja ljubav nije ljudska..
drugim riječima;
Bog svakoga voli jednako i neizmjerno..
i U svojoj biti Bog voli sva svoja stvorenja..
zato sam jednom s Tompsonovcom se našao u debati..prije par mjeseci..
jer mi kad velimo da Bog mrzi ovakve ili onakve..
ili da je Isus više volio nekoga a nekog manje..ma to je kako ja vjerujem
ljudski izričaj..
Ja ne mislim da je Isus više volio Ivana od Petra..makar tako stoji..
ali treba to moći i shvatiti..
al dobro..
šta je ljubav i zašto?
Ljubav je zapravo stvarnost svega postojanja,bitka..
i često ja kažem;Nije ljubav nježnost,niti udovoljavanje,niti smješkanje i sl..
ljubav prema nekome je po meni;Odluka;Biti kao netko;i Želja da je nekome dobro,,..
i sad šta je pakao??..protivljenje i odbijanje stvarnosti...
pakao je možda dimenzija gdje se negira postojanje..
i zato su svi koji su tamo;zapravo u prvom redu sami sebi najjveći neprijatelji..
jednom sam pročitao da kaže;iz vizija o paklu;
da su mnoge duše proklinjale što su ikad išta dobro učinile i što su ikad ušli u crkvu i Bogu se molili..
s te strane ..može bit tim dušama organski smeta nešto što je dobro..
a dobro je kad im netko želi dobro(moli se za njih)
Ja ne vjerujem da ikome tko ide u pakao može ikakva molitva pomoći..
pa njima ni Bog ne može pomoći jer ga odbijaju..
ali mi moramo znati da naša molitva za 10 godina koju ću se moliti za nekoga koga sad nisam ni svjestan...Bogu je rečena već prije postanka svijeta..
tako da nije kasno nikad moliti..
Ivančić kaže da je zapravo teško i u pakao ući...jer to mora biti baš teška stvar i mržnja i zlo u čovjeku..
ali naravno širok je put i lako se na njemu nađe..
a Molitvom mi nećemo ništa Bogu savjetovati ili ga nagovoriti..
Bog svoje zna i bez nas..
ali molitvom se otvara duh i okruženje za provođenje onoga što Bog hoće..
tako da nakraju ja sam skontao jedina molitva je;Budi Volja Tvoja
i ništa drugo..
niti ozdravi ovoga,niti uskrsni onoga..
jer da li smo mi možda milosrdniji od Boga?nismo...
zato samo se treba Njema otvarat..i to je to..
ALI
lako je meni pričat..
gdje sam ja u cijeloj Božjoj stvari?

Zar je duša u paklu i prije završnog suda? Što se ne bi trebalo čekati suđenje prije negoli se dušu baci na muke?
To bi bilo logično jer tada bi i molitve mogle pomoći.

Pa ovako pravoslavni vide stvari, ali je mene zanimala katolička pozicija po tom pitanju.

Ja mislim da ne treba moliti za duše u paklu i da njima nema nikakvog spasa...
Iskreno, meni je jaako žao što je Pakao vječan i što će te duše vječno patiti...Bilo bi lijepo kad bi Bog uništio jednom pakao...ali kako da ga uništi kad su tamo BESMRTNE duše....
(iako ja mislim da bi Bog mogao uništiti i njihovu besmrtnost, ali to je samo moje ljudsko, maleno mišljenje..)

Jedan nam je svećenik egzorcist pričao da ne smijemo ni žaliti te duše u paklu, jednostavno ne niti razmišljati o njima... Jer ako ih žalimo, tad one mogu pokušati uznemiravati nas..Ispričao nam je i jedan za mene zastrašujući primjer u koji mi je ipak i dan danas teško povjerovati: dogodila se jedna automobilska nesreća i unesrećeni koji je bio na samrti je bio opsjednut..naravno da to nisu znali drugi sudionici te nesreće...
Djevojčica koja je bila u drugom autu je gledala s žalošću i suosjećanjem tog opsjednutog čovjeka na samrti sveg u krvi i jako ga je žalila...
I kaže svećenik da je u tom trenu demon iz njega prešao u nju..i da su uskoro počeli s molitvama oslobođenja i egzorcizma za malenu...
I rekao nam je da stoga nikad ne smijemo žaliti duše u paklu...

Ne znam ni danas što misliti o tom primjeru. Nisam ga krivo shvatila, tako je zaista taj svećenik egzorcist ispričao..iako je meni tu puno toga nejasno i gotovo se ne mogu složiti s time...Zar da ne požalimo nikoga koga vidimo unesrećenog bojeći se da nije možda opsjednut?
Ako je ustinu tako lako da zla duša uđe u nas - pa kako to da smo ipak gotovo svi, hvala Bogu, neopsjednuti?
Možda je djevojčica bila u nekom teškom grijehu, možda iz neke obitelji koja ne živi u skladu s Bogom ili koja ne priznaje Boga pa nije bila zaštićena???
Žao mi je što nisam pitala detaljnije o tom slučaju, ali meni i danas to zvuči zastrašujuće.
Ako je to uistinu tako, a taj je svećenik uistinu pravi sluga Božji, iznimno je važno da smo svakog dana što čišćih duša i da se što više ispovijedamo i živimo sakramentalno da nas ne prevari taj zli lukavac Sotona i da ne postanemo njegov plijen. Jer kad smo u milosti Božjoj, sa što manje grijeha i sa što više svetim Misa - nedodirljivi smo...

Pomišljam da možda postoji mogućnost da je svećenik krivo procijenio uzrok opsjednutosti te djevojčice, ali ne vjerujem baš ni u to jer sigurno je taj zaključak (da je demon iz umirućeg opsjednutog samo prešao u nju) proizišao iz mnogo, mnogo analiza, a taj svećenik ima veliko iskustvo u egzorcizmu.

Jednom sam čitala da se kao jedan od demona kod egzorcizama pojavljuje upravo Hitler...Tako da je on vjerojatno u Paklu i da ne treba moliti za njega...

Ne molim za duše u paklu, ali voljela bih da ni njihova muka nije vječna.
Mislim da ih se spasiti više ne može jer one su već toliko iznakažene da u njima više nema nimalo ljudskosti, a kamoli božanskog i da one nikad više ne bi pristale pomiriti se s Bogom jednog dana.
Neka mi Bog oprosti na ovim mojim riječima, ukoliko nema istine u njima...

Ja ne razmisljam o ovome jer se zna ko je u paklu.

Samim razmisljanjem mislio bi o djavlima koji iz tog pakla upravo dolaze na ovaj svijet na stetu drugim dusama i Crkvi.

Mislim i molim za duse u cistilistu jer tim jadnim dusama mogu pomoci u njihovoj nemoci koje bi da gledaju lice Boga i kojeg se nisu odrekle.

citajuci vas ,sjeti se jedne price,,o starici,koja je bila ohola,skrta i zajedljiva,,nikome u zivotu nije pomalgala,,,zednoga napojila,,,gladnoga nahranila...ni gologa obukla,,,jedino jednom,,kad umrla zavrsi u paklu,,
Razgovara potom jedan vjernik,,sa Bogom,,zasto je ona u paklu,,zar joj nema spasa?
odgovori On njemu,,nema nije cinila dobra djela,,za sebe samo zivila,,
ma ima sigurno dobro djelo,,i tako oni pregledavaju njezin zivot trazeci dobra djela,,
nasli jednino,,dobro djelo,,kada je prosjak dosao do nje,gadala ga bijelim lukom iz vrta,,
dobro kaze Bog,,pruzit ces joj taj luk u pakao,,ako se uhvati i izvuces ju,,spasena je,,
i tako covjek,,pruzi bijeli luk iz vrta,,samo malo pruzi u pakao,,dozivajuci je da se uhvati,,,
kad se uhvati za nj,pohitali i druge proklete duse hvatajuci se njoj za noge i ruke,,zeleci i oni van,al ona,,sva u svojoj oholosti,,
vikala im "ostavite me na miru,,to je moj luk,,bjez te od mene "..kako je to kazala i tresala sa svojih nogu,,, puče luk,i zauvijek bila izgubljena na pakao,,

P.s,
ova prica je po sjecanju,,al mislim da temi odgovara,,ima sanse uvijek,
BvB

ela bredi
evo upravo me tvoja priča podsjetila na jednu meni poznatu. Budući da već nekoliko godina proučavam opus Jamesa Douglasa (Jima) Morrisona, američke rock zvijezde i pjesnika sjetih se priče koju je sam on ispričao u nekoliko svojih poema.
Naime, kao klinac vozio se s roditeljima po nekoj zabačenoj cesti u pustinji. Tamo su naišli na automobilsku nesreću i kako Morrison tvrdi, mrtvi indijanac ležao je na cesti. Osjećao se loše i bio je vrlo tužan zbog tog indijanca (žalio ga je), te u jednome trenutku osjetio kako je duh tog indijanac ušao u njega, i to mu je promijenilo život.
Danas se po kršćanskim forumima, prilikom spominjanja rock bendova često spomene i Jim Morrison te njegova opsjednutost.

Ovo je dio pjesme Dawn's Highway:

Indians scattered on dawns highway bleeding
Ghosts crowd the young childs fragile eggshell mind.

Me and my -ah- mother and father - and a
Grandmother and a grandfather - were driving through
The desert, at dawn, and a truck load of indian
Workers had either hit another car, or just - I dont
Know what happened - but there were indians scattered
All over the highway, bleeding to death.

So the car pulls up and stops. that was the first time
I tasted fear. I musta been about four - like a child is
Like a flower, his head is just floating in the
Breeze, man.
The reaction I get now thinking about it, looking
Back - is that the souls of the ghosts of those dead
Indians...maybe one or two of em...were just
Running around freaking out, and just leaped into my
Soul. and theyre still in there.

Jeste Vlatka, priča tako ide, inače je iz ,,Braća Karamazovi'' od Dostojevskog. Verujem da nade za svakog ima do Strašnog suda...

Osobno se nikada ne bavim mišlju; je li pakao pun ili prazan. Niti me očaravaju razne pričice koje imaju veze s fabulom kako je netko dospio u pakao. Takve sam bajke uglavnom pročitao kod kojekakvih sektaša. A što je najzanimljivije večina od njih ih ne vjeruje da duša nakon smrti ide na sud.
To nije niti Božja logika. Ako čitamo sv. Pismo i o njemu razmišljamo kao o jednoj cjelovito smislenoj poruci onda vidimo da nam Bog poručuje: ''Milosrđe mi je milo, a ne žrtve, ... nisam došao zvati pravednike, nego grješnike....'' I tako redom.
Ne želim reči da ne postoji pakao i da ne postoji sud .... ali čvrsto vjerujem da Bog želi da se svi ljudi spase, ako ne po svojoj pravednosti onda barem po Božjem milosrđu i dobroti. Stoga kao vjernik koji je duboko svijestan svoje grešnosti i slabosti imam snažno pouzdanje u Gospodina, negovu dobrotu i milosrđe, jer nas samo ono može spasiti.
Zato nikada ne razmišljam o nekom katastrofičnom skončanju, jednostavno imam pouzdanje i to je moja vjera.
Ljudi se rado igraju Boga i onda sude i prosuđuju. To nije naš posao. Zar bi ikada čovjek mogao proniknuti u konačnicu koja je pridržana samo Njemu.
Stoga ne samo da ne vjerujem nekim ''viđenjima'' i ''vidjelicama'' koji su kroz povijest tvrdili da su vidjeli duše u paklu... To je glupost i nastranost u pseudo vjeri.
Gospodin nam jasno poručuje: ''Moje misli nisu vaše misli, niti su moji puti jednaki vašim putevima. Kao što je nebo daleko od zemlje tako su daleko moje misli od vaših misli i moji putevi od vaših puteva.''
Moja mi vjera govori: Ispravan je put pouzdanje u Boga, poniznost pred njime i predanje u njegovo milosrđe. Sve ostalo su nagađanja bez pokrića.

kloniti se misli o tim dušama..nastojati po svojoj savjesti raditi onako kako mi ne bismo dospjeli tamo..a vrlo dobro smo svjesni što bi nas tamo vodilo..
mi neznamo tko je tamo od pokojnih..
pa tako mi molimo za naše pokojne i za duše u čistilištu..a Gospodin sve zna i uslišava naše molitve za one duše kojima je to potrebno..a te duše mogu pomagati nama ovdje na zemlji..
naš pokojni svećenik je molio za duše u čistilištu i one su očuvale našu Crkvu za vrijeme granatiranja..granate su padale pred Crkvu..ali ni jedna ju nije oštetila ni malo..
i dobro je jako moliti i predavati sve ono što nas muči i boli..a osobito fizičko zdravlje dušama u čistilištu..pomažemo puno njima..a i one nama..
a što se tiče onog tihokapelnikovog da se čeka završni sud pa onda duše u pakao.. svakom je od nas završeno po smrti..