www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 12:41

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 55 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 25 ožu 2006 22:21 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ožu 2006 13:01
Postovi: 274
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
U Ludbregu postoji Eukaristijsko cudo Svete Krvi Isusove.

Slika

http://portal.ludbreg.hr/?zy=28&lang=hr#cudo (Pogledati otprilike na pola stranice pod naslovom: Cudo Svete Krvi Isusove)

ili pogledati na link:

http://crkva.ludbreg.hr/

Godine Gospodnje 1411., svećenik kojem ne znamo ime slavio je svetu misu. Za najvažnijeg dijela svete misne žrtve – pretvorbe – kada se na svećenikove riječi i djelovanjem Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u istinitost tvrdnje kako on nakon pretvorbe u rukama drži pravo Tijelo Isusovo, a u kaležu pravu Krv Isusovu. Dospijevši do dijela svete mise gdje se Sveta Hostija lomi u tri dijela, a jedan mali dio se spušta u kalež s Krvlju Isusovom kako bi se simbolično označilo ponovno sjedinjenje Isusovog Tijela, Krvi i duše, svećenik je opazio da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa Svetom Krvlju iza oltara i završio misu.

Papa Julije II (1503. – 1513.) je za vrijeme svog pontifikata dva puta slao svoje legate u Ludbreg kako bi pomno istražili stvar. Ispitivali su se svjedoci, a istragu je vodio odbor uglednih svjetovnjaka i svećenika: vlasnik ludbreškog posjeda Bernardin Thuroczi, plemići Sigismund Froncher, Kristofor Moderas, Mihajlo Leštak i Djuro Pottak, te župnici Stjepan Popov, župnik ludbreški, Stjepan, župnik župe Sveti Đurđ, Simon, župnik martijanečki i Stjepan, župnik križovljanski. Glavnu je riječ vodio papin legat Leonardo Schketa, svećenik iz Aquileje, koji se u tekstu izvješća naziva ovlaštenim javnim bilježnikom. Osim njega, u istrazi je sudjelovao i svećenik Ivan, o kojem znamo samo da je, kao ovlaštena osoba, bio supotpisnik akta.

Spomenuti legati preslušali su mnogo ljudi koji su tvrdili da su uslišani i ozdravili od mnogih bolesti, ali prihvaćene su izjave samo nekolicine. Radilo se o neshvatljivim čudesnim ozdravljenjima od raznih bolesti i tjelesnih povreda. Ozdravljeni su tvrdili kako su, kada su zatajile sve ljudske mogućnosti i nije više bilo nade u ozdravljenje, učinili zavjet Presvetoj Krvi Isusovoj u Ludbregu, i nakon toga zdravlje im se povratilo. Među svjedocima bilo je ljudi iz bliže i daljnje okolice: iz Gornje Štajerske, Srijema i sjeverne Madžarske.

Papa Julije II i sam je želio vidjeti tu rijetku relikviju, te je ona otpremljena u Rim. Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja i ozdravljenja, papa Julije II nije uspio završiti istragu, ali je redigirao sadržaj bule kojom je dozvolio javno štovanje relikvije. Njegov nasljednik na Petrovoj stolici, papa Leon X, prihvativši odredbe svog prethodnika, izdao je tu bulu pod svojim imenom 12. ožujka 1513., odobrivši javno štovanje relikvije Svete Krvi Isusove nastale euharistijskim čudom u Ludbregu. Relikviju je Leon X u svečanoj procesiji nosio Rimom, a zatim ju je zajedno s bulom vratio u Ludbreg. Do drugog svjetskog rata original bule nalazio se u arhivu obitelji Batthyany u Körmendu, a sačuvano je i nekoliko vjerodostojnih prijepisa. Jedan od tih je prijevod dr. Antuna Sovića, sveučilišnog profesora iz Velikog Bukovca.

Vrativši relikviju Svete Krvi u župnu crkvu Presvetog Trojstva u Ludbreg, papa Leon X je ckvu obdario oprostima od vremenitih kazni koje se nakon smrti moraju odsluživati u čistilištu. Četiri su uvjeta pod kojima se može ostvariti taj oprost u ovoj crkvi, gdje se relikvija čuva i izlaže vjernicima na štovanje i poticanje pobožnosti prema Euharistijskom Spasitelju, naročito na prvu nedjelju rujna:
pohoditi crkvu u Ludbregu,
ispovijediti se i pričestiti,
na nakanu sv. Oca izmoliti neke molitve u čast Sv. Krvi,
izvršiti jedno djelo milosrđa.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2006 22:26 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ožu 2006 13:01
Postovi: 274
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Najpoznatije i najvece euharistijsko cudo je u mjestu Lanciano, Italija.

Slika

http://www.therealpresence.org/eucharst/mir/lanciano.html

Tamo je svecenik reda svetog Basila, u crkvi svetog Legontiana, posumnjao u stvarnu prisutnost Isusovu u hostiji. Za vrijeme mise, hostija se je promijenila u pravo meso, a vino u pravu krv. Hostija je velika hostija, iste velicine.

Od godine 1574 razliciti testovi su pravljeni na tom cudu. Godine 1970-71, a djelomicno i 1981 naucna istraga je pravljena. Istrazivao je naucnik, Prof. Odoardo Linoli, profesor anatomije, patologije, kemije i klinicke mikroskopije. S njim je testove pravio i Prof. Ruggero Bertelli izSiene.

Analiza je pokazala, dokazano mikroskopskim fotografijama:
meso je pravo meso, krv je prava krv,
krv i meso su ljudskog roda,
meso je misic srca,
u mesu vidimo u sekciji: myocardium, endocardium, vagus nerve, lijeva klijetka srca,
meso je "srce" kompletno u osnovnoj strukturi,
meso i krv imaju istu krvnu grupu: AB,
u krvi su proteini istih normalnih proporcija kao sto su nadjeni u normalnoj svjezoj krvi,
u krvi su minerali,
sacuvanost mesa i krvi, koji se normalno drze 12 stoljeca, i izlozeni su atmosferskim i bioloskim agentima, ostaje neobjasnjivo.


Zadnja izmjena: Marijancica; 25 ožu 2006 22:37; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2006 22:29 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ožu 2006 13:01
Postovi: 274
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Alatri, Italija godina 1228

http://www.alatrifolkfestival.it/alatri_tour_eng.htm
i/ili

http://home.sprynet.com/~bryaneadm/miracles.htm

Jedna mlada zenska je bila jako zaljubljena u jednog mladog covjeka, koji za nju nije bas mario. Zenska je odlucila nekako nabaviti ljubavnu drogu, da prisili mladica na vezu s njom.

Nekakva vracara joj je rekla da ide na pricest, i - prije nego se pricest namoci u njezinim ustima, da izvadi hostiju i stavi je u krpu. Mlada zenska je to ucinila, cim je stigla doma, odmah je nasla kutijicu, i stavila hostiju u kutijicu, te je kutijicu stavila u udaljeni dio kuce, gdje su drzali kruh.

Po noci je imala lose snove, i iducu noc isto tako. Treci dan, nakon sto je svanulo, isla je pogledati hostiju. Otvorila je kutijicu, i nasla frisko meso. Pocela je plakati, ukucani su dosli do nje, vidjeli cudo, i obavijestili susjede.

Kad je rijec stigla do svecenika, on je otisao, zajedno sa jos nekoliko svecenika u tu kucu, uzeo je kutijicu sa hostijom, i odnio je biskupu. U katedrali hostiju su stavili na oltar, okruzenu cvijecem i svijecama. Biskup Giovanni iz Alatri-a je stalno imao posjete crkvenih i civilnih ljudi koji su htjeli znati o tome cudu.

Biskup iz Alatri-a je napisao pismo papi, Gregori IX i obavijestio ga o svetogrdju koje je pocinjeno. Papa Gregor IX je odlucio da dvije zene trebaju izvrsiti pokoru, obadvije su se pokajale. Papino pismo, datuma 13 ozujka godine 1228 se cuva u arhivi katedrale u Alatri-ju.

Papino pismo zahvaljuje Isusu koji ponekad radi cudesa, da time pozove grijesnike na pokoru, obrati pokvarene, i zaustavi zlodjela, te ucvrsti vjeru katolicke crkve. Papa kaze da je mlada zenska bila slaba u svojoj ljubavi prema mladom covjeku, a ne bas zla osoba, te se je pokajala. Vracara koja je nagovorila mladu zensku da sakrije hostiju je trebala biti disciplinirana, trebala je posjetiti sve obliznje biskupe, ispovijediti svoj grijeh, te ih zamoliti za njihov oprost, i biti im pokorna.

Cudesna hostija je bila netaknuta do godine 1700, kad je biskup monsignor Guerra dao kradinalu Cybo jedan mali dio. Taj mali dio je kardinal polozio u monstrance, te je stavio u crkvu svete Marije degli Angeli alle Terme u Rimu, gdje je on htio biti zakopan. Ali, svecenici koji su se brinuli za tu crkvu su bili premjesteni, pa su ponijeli taj komadic cudesne hostije sa sobom.

Glavni dio cudesne hostije, koji se nalazi u katedrali u Alatriju, se izlaze dva puta godisnje, prve nedjelje poslije Uskrsa, i prvu nedjelju poslije Duhova.

Godine 1960 biskup Edorado Facchini iz Alatrija je potvrdio to cudo. Pregledali su staklenu bocu u kojoj se drzi eukaristijsko cudo, i potvrdili da su pecati na mjestu, nitko ih nije dirao od godine 1886, prijasnja inspekcija. Biskup Facchini je prekinuo pecat, izvadio cudesnu hostiju, te obznanio da jos uvijek izgleda kao komad svjezeg mesa, izgleda svijetlo na svakom dijelu koji je doticao bocu. Cudesnu hostiju su vratili u bocu, i ponovo zapecacen.

Godine 1978 slavljena je 750-ta obljetnica toga cuda. U njegovoj homiliji, monsignor Cesario D'Amato je rekao da je cudo vidljivo, neunistivo, stvarno.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2006 22:32 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ožu 2006 13:01
Postovi: 274
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Santarem, Portugal 13 stoljece (izmedju godine 1225 i godine 1247)

Slika

http://www.trosch.org/inx/santarem.html

Jedna zena je zivjela u Santaremu, koja je bila jako nesretna. Ona je bila ubijedjena da je njezin muz ne voli, i da je vara s drugim zenama. Isprobavala je kojekakve supstance i stavljala muzu u jelo i pice, ali nije koristilo. Jedan dan je otisla kod vjestice, koja joj je obecala da ce joj se muz vratiti i voljeti je, ako zena donese vjestici posvecenu, pretvorenu Hostiju. To je zenu jako uplasilo, jer je znala da bi to bilo svetogrdje. Ipak, otisla je na misu u crkvu svetog Stefana, primila pricest, ali ju je izvadila iz usta i stavila u maramicu. Krenula je prema vjestici.

Na putu, Hostija je pocela krvariti. Zena nije bila toga svjesna, sve dok joj to jedan prolaznik nije spomenuo, misleci da zena krvari. Zena se uspanicarila, otisla je svojoj kuci, i stavila Hostiju sa maramicom na dno kovcega. Cijeli dan je provela u strahu, navecer je s muzem legla u postelju. Po noci, muz i zena su bili probudjeni cudnim svijetlom koje je dolazilo iz kovega, gdje je bila Hostija. Svijetlo je osvijetlilo cijelu sobu. Zena je sve priznala muzu. Obadvoje su klekli pred cudesnom Hostijom. Ujutro, ljudi su dosli u kucu, da vide sto to svijetli. Konacno, i svecenik je dosao, i cuo cijelu pricu, zena mu je ispricala istinu. Svecenik je odnio Hostiju natrag u crkvu u procesiji. Stavio ju je u vostanu kutiju, te je stavio kutiju u tabernacle.

Iduci puta kad je svecenik otvorio vrata tabernacla, vostana kutija je bila razlupana u mnoge sitne komadice. Umjesto vostane kutije je stajala kristalna kutija sa krvavom Hostijom u njoj. Jos uvijek je u toj crkvi. Crkva je dobila ime "Crkva cuda". Mala kuca gdje se je cudo dogodilo je bila na Via delle Stuoie u Santaremu. Od vremena kad se je dogodilo cudo, sve do danas, svaku drugu nedjelju u ozujku, lokalni ljudi prave predstavu predstavljajuci to cudo.

Zenina kuca je postala kapelica godine 1684.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2006 22:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ožu 2006 13:01
Postovi: 274
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
San Ambriogio, Florence, Italija

Slika

http://credibility.blogspot.com/2004/05/this-is-picture-of-eucharistic-miracle.html

12 prosinca 1230 svecenik imenom Uguccione je sluzio misu. Nakon mise nije bas dobro obrisao kalez. Iduce jutro je primijetio u kalezu usirenu krv.

Nakon 750 godina, ta je krv jos uvijek sacuvana. U crkvi svetog Ambiogia na zidovima su freske koje prikazuju procesiju godine 1340, kad je sveta krv bila nosena ulicama Florence.

24 ozujka 1595 je prekrivac oltara uhvatio vatru, ostetio je oltar i tabernacle. Kutija sa posvecenim Hostijama je pala, i otvorila se je. Hostije koje su pale na tepih su se skvrcile i savinule, i nekako su se ujedinile. Te ujedinjene Hostije su jos uvijek sacuvane nakon 400 godina.

Danas se obadva cuda cuvaju u istom monstrancu koji se cuva u tabernaclu koji je napravio Mino iz Fiesole godine 1481. Svake se godine izlaze u crkvi svetog Ambrogia.


Zadnja izmjena: Marijancica; 25 ožu 2006 22:40; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2006 22:35 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ožu 2006 13:01
Postovi: 274
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Daroca, Spanjolska godine 1239

Slika

http://66.94.231.168/language/translatedPage2?lp=es_en&text=http%3A%2F%2Fwww.corazones.org%2Flugares%2Fespana%2Fdaroca%2Fdaroca_mila_eu.htm&.intl=au&frame=translatedPage&who=gsp

Da obrani grad Daroca od najezde Saracena, katolicki kralj je naredio Misu da se sluzi na otvorenom. Za vrijeme Mise, Saraceni su iznenadno napali. Svecenik je bio uzasnut, pa je tako uzrujan, umjesto da pojede sest preostalih Hostija, stavio ih je izmedju dvije krpe. Da bude siguran da ce Hostije biti na sigurnom, stavio je krpu sa Hostijama ispod kamena, nedaleko od oltara.
Saraceni su izgubili bitku, katolicki vojnici su dosli pred oltar, klekli da zahvale za pobjedu. Svecenik je trazio tocno mjesto gdje je ostavio Hostije, nije ih mogao naci odmah, ali poslije nekoliko molitvi ih je nasao. Kad je odmotao krpu, primijetio je da je sest Hostija nestalo, ali je ostalo na njihovim mjestima sest krvavih otisaka. Svecenik je pokazao krpe svima prisutnima, specijalno vojnicima. S obzirom da je Misa bila sluzena na polju, tri mjesta su rekla da se cudo dogodilo na njihovom teritoriju: Teruel, Catalayud i Daroca. Sva tri grada su trazila te krpe u svoj grad. Odlucili su da slucaj rijese pokusom. Stavili su krpe na ledja mule, i pustili je da ode u jedan od gradova. Mula je otisla u Darocu.

U Daroci su izgradili crkvu za te krvave krpe. U 15tom i 16tom stoljecu je bila prosirena. Sada je poznata kao Marijina Colegiata Crkva. Na zidovima su freske koje pokazuju cudo. Kapelica sadrzi cudesne krvave krpe.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2006 22:45 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ožu 2006 13:01
Postovi: 274
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Bolsena-Orvieto, Italija godina 1263

http://www.therealpresence.org/eucharst/mir/bolsena.html

Godine 1263 njemacki svecenik Petar iz Praga je hodocastio u Rim. Usput je stao u Bolseni. Bio je pobozan svecenik, ali nije bas vjerovao u Isusovu prisutnost u Hostiji. Dok je sluzio svetu misu ispred groba svete Kristine, u crkvi svete Kristine, samo sto je posvetio Hostiju, krv je pocela kapati iz Hostije, preko njegovih ruku na oltar i pokrov oltara.

Svecenik je postao zbunjen. Prvo je pokusao sakriti krv, ali je onda prekinuo Misu i trazio da ga odvedu u susjedno mjesto Orvieto, u kojem je onda Papa Urban IV bio.

Papa je saslusao svecenika, i dao mu oprost. Odmah je naredio istrazivanje, nakon kojega je naredio biskupu da donese tu Hostiju i pokrov oltara u Orvieto. Sa nadbiskupima, kardinalima i ostalim crkvenim veledostojnicima, papa je docekao procesiju, i stavio relikvije u katedralu. Pokrov oltara, sa krvavim oznakama, je jos uvijek na izlozbi u katedrali u Orvietu.

Godinu dana nakon tog dogadjaja je papa Urban IV ustanovio blagdan Corpus Christi.

Kad se udje u kapelicu Cuda, oznake na podu su uzrokovane cudesnom krvlju iz cudesne Hostije.

U kolovozu 1964, na 700-tu godisnjicu blagdana Corpus Christi, papa Pavao VI je sluzio svetu misu na oltaru gdje je taj relik.

Godine 1976 je papa Pavao VI posjetio Bolsenu i govorio preko televizije 41-om Internacionalnom Eukaristijskom Kongresu, koji je zavrsio u Philadelphiji. Za vrijeme njegovog govora, papa je govorio o Eukaristu kao misteriji velikoj i beskrajnoj.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2006 22:46 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ožu 2006 13:01
Postovi: 274
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Slavonice, Cesko-Slovacka godina 1280

http://cn.geocities.com/dwasercac/remedyen.html

Godine 1280 pastir je bio iznenadjen kad je vidio vatru da gori iznad grmlja koje je raslo preko nekog kamenja. Kad je prisao blize, vidio je Hostiju koja nije gorjela, makar u vatri. Pozvao je svecenika, svecenik je rekao da mu je noc prije netko ukrao Hostiju iz crkve.

Svecenik je vratio Hostiju u crkvu. Krenuo je prema gradu, sa nekoliko vjernika. Kad je dosao blizu gradskih vrata, ustanoivili su da je Hostija nestala. Opet su je nasli u vatri iznad kamenja. Nakon sto ju je ponovo uzeo, svecenik i ljudi su opet krenuli prema gradu. Ali, Hostija je opet nestala. Tek nakon sto su svecenik i ljudi obecali da ce izgraditi crkvu za tu Hostiju, Hostija je ostala.

Obecanje je bilo izvrseno, iznad kamenja je napravljena kapelica, koja je uskoro bila premala, pa su izgradili veliku crkvu. Za hodocasnike je biskup Dietrich iz Olmutza i kasnije biskup Greogrij iz Praga dali oprostenje.

u 15tom stoljecu su Hussiti razrusili crkvu, kamenje je ostalo. Godine 1476 je izgradjena nova crkva, Kristovog Svetog Tijela. Kasnije, papa je dao veliki oprost svima koji pobozno posjete tu crkvu i sa pravom poniznoscu prime svetu Pricest.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2006 22:52 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ožu 2006 13:01
Postovi: 274
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Offida, Italija, godina 1273

http://www.di-ve.com/dive/portal/portal.jhtml?id=103473&pid=23

i/ili

http://www.angelfire.com/nv/novaes/imira.html

Dogodilo se ustvari u Lancianu, ali se cuva u Offidi. Zena imenom Ricciarella, zena Giacoma Stasio je bila nezadovoljna u braku. Netko joj je savjetovao da izvadi pricest iz usta, odnese u kuhinju i tamo je stavi iznad vatre dok ne dobije bijeli prah. Trebala je staviti taj prah muzu u hranu i pice, sve dok je on zavoli.

To je ucinila, u kuhinji je stavila Hostiju u crijep iznad vatre. Umjesto da se Hostija pretvori u prah, pretvorila se je u krvavo meso. Pokusala je zaustaviti proces time sto je bacila pepeo i vosak preko toga mesa. Cijeli je crijep dobio ogromnu krvavu mrlju, a komad mesa je ostao netaknut. Ricciarella je uzela koncani stolnjak, i zamotala crijep i Hostiju, te je to zakopala u stali.

Tu je vecer dosao doma njezin muz sa konjem. Konj nije htio uci u stalu, makar je dobio batine. Na kraju je usao sa strane, te je kleknuo pred smecem u kojem je bio paket sa crijepom i Hostijom. Giacomo je podivljao kad je vidio konja da kleci, te je optuzio zenu da je zaklela stalu, da je bacila uroke na stalu. Ricciarella je sutjela, nije htjela reci istinu.

Sedam je godina Hostija bila u toj stali, u smecu, za koje vrijeme su zivotinje ulazile i izlazile iz stale postrance, izgledalo je da pokazuju respekt prema smecu.

Ricciarella je bila ocajna, nije znala sto da radi, kome da se obrati.

Konacno je otisla na ispovijed u samostan St Agostino u Lancianu, kod svecenika Giacomo Diotallevi, rodom iz Offide. NIje mogla govoriti, nego joj je svecenik poceo nabrajati grijehe, tako da je trebala samo klimnuti glavom na grijehe koje je pocinila. Nijedan grijeh nije priznala, svecenik joj je rekao: Ja sam ti nabrojio sve grijehe, ni jedan nisi priznala. Ja ne znam sto si zgrijesila, osima ako si ubila Boga? Ricciarella je rekla: To je moj grijeh. Svecenik je bio iznenadjen, dao joj je oprost, i organizirao je donosenje Hostije u crkvu bez odlaganja. Sam je otisao u stalu, i donio je stolnjak, crijep i Hostiju u samostan.

Nakon nekoliko dana je otisao u Offidu i pokazao je to cudo pateru Michelle Mallicano, i drugim ljudima. Za izradu relikvije u kojoj ce se drzati to cudo ljudi su dali jako puno srebra. Narucili su relikviju da bude izradjena u Veneciji, u obliku umjetnickog kriza, u kojem ce biti Hostija, ali i komadic drva od Isusovog kriza.

Zlatar je rekao o tome poglavaru Venecije, koji je rekao da bi trebali zadrzati tu Hostiju u Veneciji. Poslao je brod da prenese Hostiju, ali je oluja sprijecila brod da uspjesno doputuje, pa je poglavar Venecije odustao.

Cudo se cuva visoko na glavnom oltaru crkve Svetog Augustina u Offidi.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ožu 2006 22:56 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ožu 2006 13:01
Postovi: 274
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Hasselt, Belgija godina 1317

http://home.twmi.rr.com/verbodei/Miracles.html (na otprilike 2/3 stranice)


Constant Van der Straeten, povijesnicar iz katedrale u Hasseltu nam kaze:

Svecenik iz Viversela je pomagao svecenicima u Lummenu, te je nosio Hosiju bolesniku. Svecenik je donio Hostiju u ciboriumu, ostavio je na stolu, i otisao van da razgovara sa nekim ljudima. U sobu je usao grijesnik, sa smrtnim grijehom na dusi. Otvorio je ciborium, dotaknuo Hostiju, i podignuo ju je. Hostija je odmah pocela krvariti. Grijesnik je ispustio u ciborium Hostiju, i otisao van. Kad se je svecenik vratio, uzasnuo se je vidjevsi poklopac otkriven, a Hostija je bila na mjestima krvava. Svecenik se je vratio u samostan, rekao svojem poglavaru, koji mu je rekao neka odnese Hostiju u samostan casnih sestara u Herkenrode-u.

Cim je svecenik stigao, stavio je Hostiju na oltar. Odmah su svi prisutni vidjeli lik Kristov na Hostiji. Kristov lik je bio okrunjen trnovom krunom.

Tamo je Hostija ostala do godine 1796, do Francuske Revolucije kad su casne sestre izbacene iz tog samostana. Cudesna Hostija je putovala od familije do familije. Kazu da ju je netko stavio u limenu kutiju, i zazidao u kuci.

Godine 1804 je Hostija izvadjena iz zida. Odnijeli su je u procesiji u crkvu Svetog Quentina u Hasseltu. Hostija je savrseno ocuvana do danasnjeg dana.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 55 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 15 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr