www.tebe-trazim.com

O ovome sam nekada pisao,pa ću sada to postati ovdje...Već gotovo preko 2000 godina,taj lik Isusa iz Nazareta,neodoljivom snagom privlači mnoge ljude k sebi.Svaki čovjek se na neki način pita,ma u čemu leži ta snaga,te njegove nadasve jedninstvene i originalne privlačnosti?Mnogi su od nas tog Isusa upoznali preko vjeronauka,u svojim obiteljima,neki i kasnije u srednjim i studentskim danima.no,isto tako i mnogo drugih vjernika,zaokupljeni raznim brigama ovoga svijeta,nisu zbog toga imali mogućnosti obogaćivati se novim vjerskim saznanjima,te s e na takav način i usavršavati u svojoj vjeri i nauku.

Pokušajmo sada ovdje svi zajedno,upoznati Isusa Krista,Boga i čovjeka,o njegovoj povijesnoj osobi,o njegovoj ulozi i poslanju,o mnogim pitanjima koji nas na neki način i interesiraju i željeli bi o njima nešto saznati.Znadem mnoge ljude koji su postavljali razna pitanja,kao, je li Isus bi oženjen,koje je škole završio,koje jezike govorio,je li bio on uopće svjestan d a je Sin Božji,da li je imao braće i sestara itd i itd.....

Dakako, dobro došla su i vaša osobna promišljanja,onako iz srca,koja pak opet možemo dobro ukomponirati u slijed znanstveno-teološkog razmišljanja...

Židovski izvori o Isusu s kraja I st.itekako šute,što je na neki način i shvatljivo,jer se 70-te g.p.k. Sinagoga potpuno odijelila od Crkve.Inače strogo je bilo Židovima zabranjeno uopće spominjati riječ kršćanstvo.No jedan veliki židovski i rimski povjesničar Josip Flavije(37-100) spominje Isusa, i to rekli bi mi nekako usput.Evo njegovog kratkog izvješća:

U 18. knjizi, 3. poglavlje, nakon što je
opisao pobunu Židova protiv Poncija Pi-
lata, u točki 3. piše ovako o Isusu Kristu:



"U to vrijeme živio je Isus, mudar čovjek,
ako ga se uopće smije zvati čovjekom.
On je, naime, činio posve nevjerojatna
djela i bio je učitelj svih ljudi koji
su istinu prihvaćali s radošću.
Tako je privukao k sebi mnoge Židove,
kao i mnoge pogane. On je bio Krist.
Pa, iako ga je Pilat, na nagovor prvaka
našega naroda, osudio na smrt na kri-
žu, nisu mu njegovi raniji sljedbenici
postali nevjerni.
Jer on se opet treći dan pojavio živ,
kako su to predskazali od Boga poslani
proroci, koji su predskazali i tisuću
drugih čudesnih stvari o njemu. I još do
današnjega dana postoji zajednica krš-
ćana koja se naziva po njemu."

Rimljani u ono vrijeme nisu imali razloga da se izravno zauzimaju za Isusa Nazarećanina.Rimski pak mudraci nisu željeli razglabati o nekim praznovjerjima koja su dolazial s istoka,a tu su ubrajali i židovstvo.To je u biti i jedan od razloga,zašto je Isus za povjesničare i mudrace I st.ostao gotovo nezapažen.Nakon Poncija Pilata,upraviteljsku stolicu naslijeđuje Feliks koji spominje Pavla i Židove i kršćane:"Tužitelji (Židovi)ga (Pavla) okružiše,ali ne izniješe tužbe ni za jedno zlodjelo koja sam ja naslućivao,"nego su protiv njega imali nešto prijeporna o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro,a Pavao tvrdi d a je živ!(Dj 25,19)

Oko god.110.povjesničar Plinije Mlađi,poslan je u Bitiniju s posebnim zadatkom da uspostavi mir,izvješćuje cara Trajana"o nekim kršćanima koji odbijaju imati udjela u carskom bogoštovlju u kojem se cara priznaje božanstvom" .On pita cara Trajana što s takvima činiti koji nikako ne odstupaju od svojih uvjerenja. "To su kršćani čija je sva krivnja odnosno sav grijeh u tome što s e sastaju u određene dana,prije izlaska sunca,te zajedno pjevaju himne Kristu kao Bogu.Zavjetovali su se da neće počiniti ovog ili onog zla,da neće krasti,da neće učiniti preljuba,da neće pogaziti zadanu riječ,zakletvu..."(Plinije Mlađi-Pismo caru trajnu X,96)

I Svetonije,kada piše životopis cara Klaudija,napisanom oko 121g.izvješćuje o velikom izgonu Židova iz Rima,jer su "po nagovoru nekog Kreste često podizali pobune"(Svetonije-Vita Claudii 25,4)...mnogi tumači ime Krestus odnosi s e na Isusa Krista,koji je postao razlogom prepirki unutar rimskog židovstva.

Imamo i još jednog rimskog povjesničara-Tacita(55-120 p.k.)koji u svojim Analima,opisuje kako je car Neron mučio kršćane i optužio ih podmetanje požara u Rimu.U tim svojim Analima,oko 116g.nakon Krista on piše:

"Da utiša govorkanja po gradu(da je naime sam car zapalio grad)Neron je optužio za požar Rima one koje narod naziva kršćanima,i za to ih strašno mučio.Ime kršćani dolazi od imena Krist koji je za vladanja cara Tiberija i za upravljanja Poncija Pilata Palestinom bio izručen i mučenju.To užasno praznovjerje,zaustavljeno je za trenutak,ipak s eširilo najprije u Judeji gdje je to zlo započelo a onda i u Rimu gdje s e skuplja sve ono što je najstrašnije i najgore u svijetu, te tu u Rimu nalazi svoje pristaše"...(Tacit,Anali XV,44,3.)

Evo, i ovih nekoliko povijesnih podataka učenih ljudi s početka II st.dostatni su da shvatimo kolika je ozbiljnost bila u ondašnjem svijetu,samom pojavom Isusa Krista u povijesti čovječanstva.Dakle, svi oni koji po sadašnjem stanju povijesne znanosti,Isusovu egzistenciju mogu i nažalost mnogi niječu, zapravo niječu iz same mržnje prema vjeri,a nikako iz nekih opravdanih razloga.

Mi vjernici,sve što znademo o Isusu znamo na temelju četiriju Evanđelja i Pavlovih spisa.Znamo da to nisu povijesni spomenici,kao takovi nisu ni kronika,ni književni rod,ni reportaža,nisu ni anali,to su jednostavno rečeno, svjedočanstva vjere prvih kršćana,Isusovih učenika.

Danas svi zanmo da nijedan povijesni tekst nije bio izložen toliko čestoj i deteljnoj analizi kao evanđelje.Nijedan povijesni tekst nije doživio takve rekonstrukcije,o nijedno tekstu nije izrečeno toliko hipoteza i teza,koliko o evanđelju.Spisi evanđelaj,koji izvješćuju o Isusu,pokazuju visok stupanj povijesne vjerodostojnosti,i koliko god je naviještanje prvih kršćana od početka nailazilo na otpor,ma onom najljućem Isusovom protivniku uopće nije "palo na pamet",da dovede u sumnju njegovo postojanje.Vrlo je interesantno da nijedna druga osoba iz drevne prošlosti,nije opisana u četiri svjedočanstva,gledana iz četiriju kutova promatranja!....nastavit ćemo ako želite...

Zelimo, zelimo!

...Isus Krist se rodio 747-748 godine od osnutka Rima..!
Kao kršćanski izvori su Evanđelja...dakle, postojali su živi svjedoci, kršćani su za tu istinu umirali...!
Kao poganski povijesni izvori o postojanji Isusa Krista, kao povijesne osobe: Tacit "Anali"...gdje se govori o kršćanima, čije ime dolazi od
Krista, a koji je za cara Tiberija bio pogubljen pod Poncijem Pilatom...!
Zatim ..Svetonije Gaj...piše o buntovnom Kristu ...
( 15 g. poslije Krista)
Josip Flavije "Židovske starine" ...piše o Isusu koji je činio čudesna djela...
No..Židovi nisu u Isusu prepoznali Mesiju...jer su očekivali nekoga
tko će podići vojsku i osloboditi narod. Oni su imali tri uvjeta za takvog
Spasitelja: Morao je biti ..Kralj, Prorok, Svećenik.a taj bi trebao biti iz
plemena Levijeva...!
Neznam koliko sam ti pomogla u mozganju tvojih znanaca ...
oko Isusove povijesnosti...to nije uopće sporno...a njima ćemo oprostiti
jer možda još nisu zakoračili.. ni na svoju stazu života...još su golobradi..
a mozgaju o Beskonačnom Stvoritelju...

Da,da..zelimo...Hvala..i Bog ti plati!

Eto idemo...četvorica Isusovih suvremenika,govore o istom Isusu,svaki na svoj način,razlikuju se i podudaraju,nadopunjuju i međusobno obogaćuju.Ma u biti, za Evanđelja možemo reći da su to zbirke katehetike,nagovora i propovijedi prvih Isusovih svjedoka.Tako imamo zapisano od Mateja koji je zapisao propovijedi jeruzalemskih svećenika,Marko zapisuje Petrove govore,Luka Pavlove propovijedi,dok jedino Ivan,mogli bi reći, pod stare dane razmišlja na svoj način.

Sva Evanđelja su napisan grčkim jezikom,znači nisu pisali svojim materinjim jezikom(aramejskim),već jezikom kojim su razgovarali u svakidašnjem ophođenju s Grcima.Za dobro razumijevanje,dobro je znati da Evanđelisit ne prepričavaju stvari onako kako su se one zbile,već kako su oni po nadahnuću Duha Svetoga te događaje shvatili i razumjeli.



Svaki onaj koji čita Bibliju,primjetiti će da svi tumače Isusa u svjetlu Božjeg nadahnuća u svjetlu teologije Staroga zavjeta.To nam je vrlo važno za dobro razumijevanje Biblije,kako se ne bi puno mučili u odgonetavanju pojedinih stvari iz Isusova života,koje su na taj način gledajući već nam i protumačene.Značajno je primjetiti da su evanđelisti pomoću tih svojih izvještaja o Isusu,željeli nam protumačiti na koji su način ono došli do t e vjere u Isusa,što im je t a vjera značila,odnosno što nama treba značiti.Jer oni su za tu vjeru bez pardona žrtvovali cijeli svoj život......nastaviti ću nešto o imenu Isusovom......

Židovi u ono vrijeme nisu imali prezimena na način kao što mi to imamo danas.Oni su svojim imneima dodavali očeva imena,a to je ujedno i bio znak raspoznavanja čiji je -koji,među susjedstvom i u društvu.Isus se predstavljao kao Isus Josipov,a hebrejski bi to bilo kao Ješu'a ben Josef.Isusa su još i zvali po imenu mjesta iz kojega je dolazio Isus Nazarećanin,a hebrejski bi zvučalo ovako Ješu'a hannocri.

Sjećamo s e u Bibliji kako se,odnosno kako su ga zvali (Petra),-Šimun sin Jonin,a hebrejski Šim'un bar Jonah,a dodavali su i njegovom imenu također i mjesto iz kojega je potjecao(Betsaida) pa je to zvučalo ovako...Šim'un bar Jona min Betsaida.Znači,mogli bi onako po naški reći,Isus je bio osoba sa svojim imenom i prezimenom.Ma ljudi moji,kada bolje malo promislimo,ma naš Isus nije bio ni veliki vojskovođa,ni veliki političar,ni filozof,niti je otvarao velike škole bilo čega,On je jednostavno bio i jest Božji poslanik,Sin Božji,koji je došao i prošao ovom zemljom čineći samo i samo dobro.

Zato me uvijek fascinira kada čitam ono Petrovo koji ga je navjestio odmah nakon njegove smrti,odnosno uskrsnuća,taj isti Petar koji ga je prije samo nekoliko mjeseci zatajio,izdao,napustio,sakrio se,kada je gromkim glasom viknuo...

"Ljudi!Dj 10
37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." to je isti taj Isus kojega se Petrovi suvremenici još živo sjećaju,zato i kaže sam Petar..."Dj 2
22"Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - 23njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. "

Zato, kao što sam i u početku napisao,nitko ozbiljan danas više ne može nijekati povijesnu opstojnost Isusovu.Da nema Isusa ,sva evanđelja i kršćanstvo ne bi nam bila razumljiva.Zato i evanđelja i samo kršćanstvo postoje,jer je postojao Isus iz Nazareta,Krist,jedan vrlo izuzetna osoba,jedan čovjek koji je govorio kao nitko prije niti poslije njega,osoba koji je govrio drukčije negoli svi proroci zajedno,bio je veći i autoritativniji nego Mojsije,i na koncu učio je sve nas kao onaj koji ima vlast,a ne kao što us učili i naučavali pismoznanci i farizeji.



Da zaokružim ovu kratku promisao o imenu Isusovu,na način prisjećajući se onog odlomka o iskustvu onih koji su tražili d a dotaknu Isusa..."Lk 6
19Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala. "da i mi kada god zazovemo ime Isusovo,da doista doživimo to isto iskustvo i spoznamo i vjerujemo d a nema drugog imena-doli imena Isusa !

Ime je u SP velika i sveta stvarnost.U imenu je sadržano obilježje jedne osobe,imenom s e na neki način određuje sam čovjek,najdublje i najtemeljitije značenje te osobe.Apostoli su ime Isusovo izgovarali s najvećim poštivanjem,jer u tom imenu su vidjeli osobu Isusa Krista,Spasitelja svih ljudi,zar nam to ne kazuje i ovo..."Dj 4
12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." zatim imamo u... "EF 1
20koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima 21iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu".

Zatim imamo napisano u ..."Lk 24
47i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.'

To ime Isus izgovaramo i svi mi,ma recite mi molim Vas, tko od nas nije u bilo kojem teškom trenutku svoga života zazvao slatko ime Isusa,ili o dobri moj Isuse,ili Isuse pomozi itd.Koliko smo puta i čitali samo u životopisima naših svetica i svetaca a i ostaliih naših bližnjih,koji su napuštali ovaj svijet imajući na usnama ime Isusa.

Nažalost imamo jako puno onih koje to sveto ime i pogrđuju,izgovaraju ga u raznoraznim nepriličnim situacijama,koristeći svakojake pridjeve i glagove,imamo i topic o psovci,pa bi bilo dobro uvijek se tog a sjetiti u svojim svakodnevnim molitvama.Dakle, imenom Isus,zvali su g a Marija i Josip,njegovi susjedi u Nazaretu i dalje,njegovi prijatelji,učenici.Zvali su ga na hebrejskom,odnosno na aramejskom,a mogli smo to čuti tko je gledao Pasiju, kako to zvuči,Ješu'a(Ješu)a u prijevodu znači spasenje,spašavanje,spasitelj.

Bibličari će kazati da to ime podsjeća na Jošua i Hošea iz SZ,vele, to su imena izvedenica iz hebrejskog korijena jš a znači nekoga spasiti.Znači već u Isusovom imenu naziremo pomalo njegovo spasenjsko značenje.On je taj po kojem Bog spašava ljude,On je otkupitelj,čovjeka izvlači iz ropstva svake vrste,grijeha,zla,svih životnih opasnosti...imamo to i ovdje u..."Mt 1
21Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih."

Mogli bi kazati,samo njegovo ime upozorava nas u biti na sam program i djelo u životu Isusa.To ime je zanči bilo određeno od Boga samoga,Bog je htio da se Isus tako zove,tu potvrdu imamo u... Lk 1
31"Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus."

Ne znam jeste li primjetili, u Lukinom izvješću ime mu daje majka Marija, a prema Mateju to ime daje Josip.Teolozi bi kazali,kako aktivnog udjela u davanju imena, imaju oba roditelja,što s e time pokazuje potpuna podložnost samome Bogu,odnosno Božjem nadahnuću!