kopitar napisao:
Molim još jednom administraciju da intervenira na direktno širenje ne crkvenog učenja i zastupanja od crkve odbačene teorije " kreacionizama".
Posljednji put ponavljam da crkva prihvaća NT evolucije.
dokazi:
Da Crkva doista hipotezu evolucije nije odbacivala potvrđuju iskazi samih papa kroz povijest. Tako se, na primjer: »Istinski zaokret u odnosu između vjere u stvaranje i evolucije dogodio objavljivanjem enciklike pape Pija XII. Humani generis 12. kolovoza 1950. godine, u kojoj se dopušta rasprava o podrijetlu ljudskog tijela iz već postojeće žive tvari, što znači da je moguća hipoteza kako je ljudsko tijelo genetički, tj. evolucijom vezano uz neku davnu životinjsku vrstu. To osjetljivo područje trebaju proučavati stručnjaci s obaju područja. Ni teologija ni prirodne znanosti nisu dovršene znanosti, već su pred njima mnoga otvorena pitanja, koja bi trebalo dalje istraživati u međusobnoj slozi i toleranciji. Što se tiče ljudske duše, ostaje nepromijenjen nauk Crkve da Bog izravno stvara svaku pojedinu dušu. Pa tako i ljudski duh. Na kraju recimo i to da Crkva sebi pridržava posljednji sud na području na kojemu je kompetentna. Novost enciklike Humani generis je u tome što je to prvi crkveni dokument koji o teoriji evolucije govori bez odbijanja i osude. I ne samo to. Teoriji evolucije priznaje se karakter ozbiljne znanstvene hipoteze, a papa poziva i prirodoslovce i teologe da se angažiraju u istraživanju o toj temi.
Drugi vatikanski koncil u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes izražava žaljenje zbog rasprava i polemika koje su se u bližoj i daljoj povijesti pojavljivale zbog toga što je vjera odricala znanosti pravo na legitimnu autonomiju. Koncil ističe da metodičko istraživanje ni u jednoj struci, ako se provodi doista znanstveno i po moralnim načelima, nikada se ne će stvarno protiviti vjeri, jer profane i vjerske realnosti imaju svoj izvor u istome Bogu.
Papa Ivan Pavao II. je, uviđajući važnost odnosa znanosti i vjere općenito te ostajući na tragu Koncila, napisao mnoge dokumente i održao mnoge govore i na temu odnosa stvaranja i evolucije. Tako papa smatra da se ispravno shvaćeno vjera u stvaranje i ispravno shvaćeno evolucionističko naučavanje ne suprotstavljaju jedno drugome. Evolucija pretpostavlja stvaranje, a stvaranje se u svjetlu evolucije predstavlja kao vremenski produženo događanje (proces) - kao creatio continua - u kojemu Bog kao stvoritelj neba i Zemlje biva očima vjere vidljiv. Ako je papa Pio XII. naučavanje evolucionizma smatrao ozbiljnom hipotezom koju treba pobliže istražiti, Ivan Pavao II, kaže da nove spoznaje daju povoda da u teoriji evolucije vidimo više od hipoteze. Kad je riječ o čovjeku i Ivan Pavao II. podsjeća na ono što je zapisano i u enciklici Humani generis, da ljudsko tijelo ima svoje porijeklo u oživljenoj materiji koja je prije njega egzistirala, tj. da je tijelo nastalo u evolucijskom procesu, a duhovna duša da je nastala neposrednim Božjim stvaralačkim činom. Stoga se za čovjeka može reći da je utjelovljeni duh, duh u materiji. Ili kako bi rekao Pierre Teilhard de Chardin: Materija je maternica duha.
I papa Benedikt XVI, još kao kardinal Joseph Razinger, a i kao papa, iznosio je svoja stajališta o pitanjima odnosa vjere u Božje stvaranje i evolucije. Ako bismo htjeli koncizno izraziti stajalište pape Benedikta XVI. o odnosu vjere u stvaranje i teorije evolucije onda bismo mogli to učiniti njegovim riječima: Kršćanska slika svijeta kazuje nam da je svijet u svojim pojedinostima nastao u veoma zamršenu evolucijskom procesu, no da on u svojoj srži ipak proizlazi iz Logosa. Naime, kako Papa kaže: In principio erat verbum - u početku sviju stvari stoji stvarateljska moć razuma.« (Usp. Ivan KEŠINA, Bog stvara evolucijom, 31. lis. 14.)
Na jednak način Crkva promatra i Veliki prasak jer se ta hipoteza rodila unutar same Crkve, ukoliko znamo da ju je postavio belgijski katolički svećenik, mons. Georges Henri Joseph Édouard Lemaître.
Stoga, izjava pape Franje da »znanstvena teorija koja se postavlja kao začetak svijeta nije u suprotnosti s intervencijom Božjeg stvaranja i da Evolucija nije suprotnost kreaciji, jer evolucija predmnijeva stvaranje bića koji se razvijaju« nije neka novost u Crkvi jer su i njegovi prethodnici, kao i filozofsko-teološka misao kroz povijest katoličke misli, na svoj način potvrđivali.
http://www.laudato.hr/Tko-je-ovdje/Osvr ... -je-k.aspxhttps://www.bitno.net/vijesti/vatikan/i ... om-vjerom/Znanost može postavljati hipoteze koliko god želi o tome što je zemlja nekad bila, ali ako se to ne slaže s Božjom otkrivenom riječi u Svetom Pismu, onda je to laž. Kao drugo, ti “znanstvenici“ koji postavljaju hipoteze o tim stvarima (većina od njih su agnostici koji mrze katoličku vjeru i objavljenu religiju) nisu bili tu u početku. Tako da oni ne znaju ništa više o tome od vas ili mene u vezi toga što se zapravo dogodilo. Zato je Bog odlučio objaviti nam Svoje otkrivenje s detaljnim izvještajem kako je On sve posložio. On je unaprijed znao da će ateistički znanstvenici pokušati diskreditirati vjeru svojim znanstvenim teorijama te nam je tako otkrio izvještaj o stvaranju. Što se tiče doslovne interpretacije Postanka, svi rani crkveni oci tako su činili (Augustin je imao alternativnu interpretaciju da je sve stvoreno odmah u trenu, nikad kroz milijune godina). Trebate znati da Crkva dogmatski naučava (Tridentski sabor i I. Vatikanski) da se ne smijemo udaljiti od interpretacije otaca kada je postojao koncenzus, jer koncezus u nauku Otaca znači da je došao od apostola. Svi Oci vjerovali su u stvaranje u šest dana, i niti jedan Otac ikada nije vjerovao u teoriju evolucije. To znači da se ne smijemo udaljiti od njihove interpretacije. Crkva također naučava da trebamo tumačiti Sveto Pismo na doslovni i očigledan način, osim ako je značenje neodrživo. Tumačenje Postanka ne samo da je održivo, već odražava i vjeru naših Otaca koju trebamo slijediti. To, zajedno s papinskim naukom protiv evolucije, zahtjeva od nas da odbacimo lažnu teoriju evolucije.
Katolički apologet John Salza.
„U početku stvori Bog nebo i zemlju” (Post 1, 1)1. Stvorio je svjetlo, koje je rastavio od tame; vode, nebo i zemlju; biljke i drveća; sunce, mjesec i zvijezde; ribe, ptice i životinje (Post 1: 2-25). „I vidje Bog da je bilo dobro” (Post 1, 25). Tada, kao krunski biser Njegova stvaranja, „Bog stvori čovjeka na sliku svoju. Stvori ga na sliku Božju. Stvori ih kao muža i ženu.” (Post 1, 27). Bog je dao čovjeku vlast nad svim stvorenjima koja je stvorio (Post 1, 28). „Kad vidje Bog sve što je bio učinio, nađe to za veoma dobro” (Post 1, 31).
Papa Pijo XII je rekao: „Samo od čovjeka može doći drugi čovjek koji će ga nazivati ocem i pretkom, a pomoćnica koju je Bog dao prvom čovjeku došla je od samog čovjeka i ona je meso od njegova mesa, načinjena kao žena i tako nazvana jer je uzeta od čovjeka (Post 2, 23).
Osim toga, time što je izjavio da je čovjek stvoren u šesti dan, papa Lav XIII potvrdio je i to da se stvaranje zaista dogodilo tokom šest povijesnih dana, kao što slijedi iz očitog smisla riječi u Post 1, bez obzira na točni vremenski period koji predstavlja jedan „dan".
Godine 557. papa Pelagije I u svojoj ispovjesti vjere znanoj kao Fides Pelagii obznanjuje:
Ispovijedam naime da će svi ljudi koji su se od Adama do svršetka svijeta rodili i umrli s istim Adamom i njegovom ženom, koji nisu rođeni od drugih roditelja, već stvoreni, jedan od zemlje, a druga od muževog rebra …
Dakle, prema naučavanju Katoličke Crkve, ni jedna životinja ni na koji način nije mogla biti Adamov roditelj.