www.tebe-trazim.com

Kad ovako nesto procitas covjek shvati da nam je obrazovni sustav duboko pao na ispitu. Zavrsiti neku skolu, uciti neko znanje i razmisljanje i ovako se postaviti prema mozgu!!

Tipu nije jasno da upravo s takvim stavom pljuje na crkvene oce i teologiju jer da su oni imali ovakav stav nebi sad ni imao tu svoju " vjersku istinu".
Istina se postepeno otkrivala i tumačila radom mudrih , slobodnih i Duhom Svetim nadahnutih ljudi , ne kako neki misle da im je sve gotovo palo s neba .

Moram odgovoriti na ovaj post, ne zbog tebe ili Why-a, već zbog drugih koji ovo budu čitali.
Sveti Ignacije je reako: "Ne zadovoljava dušu obilje znanja već unutarnje kušanje i proživljavanje stvari" i to je bio smisao mog posta, a ne negacija razuma u vjeri.
Kada čovjek krene analizirati određene vjerske istine, što sam bezbroj puta radio, onda se suočavaš s dva ključna problema:
1. nemaš potreban alat - čitaj (pred)znanje da bi kavalitetno mogao o tome razglabati
2. nemaš dovoljno vremena da bi se tome mogao temeljito postvetiti.
I onda se događa da stojiš u mjestu, vrijeme prolazi, vrtiš se u vrtlogu raznih spekulacija - "moždanih akrobacija", a ne rasteš u vjeri, odnosno duhovno ne napreduješ, što je temeljni cilj života svakog vjernika. Zato mi se čini kao gubljenje vremena kada netko tko jedva nešto zna o vjeri (a takvi smo gotovo svi na ovom forumu) ide raspravljati o određenim temeljnim vjerskim istinama - dogmama.

Pazi ovo: znati o vjeri.
Nekada kad vas budu pitali sto je to oksimoron, zgodno im mozete navedeno pokazati.

Žao mi je što izvlačiš iz konteksta moje riječi i s cinizmom nastojiš diskreditirati moje mišljenje.
Ti koji bi htio razgovarati, a ne propovijedati!? Bilo bi dobro da se zapitaš što ti zapravo radiš na ovom katoličkom forumu?
Koji god tvoji motivi bili, želim ti da upoznaš Krista jer to je smisao sve ove priče.
Ja govorim iz vlastitog iskustva u nadi da će ono nekome pomoći. Isto to iskustvo naučilo me je da od velikog analiziranja i mudrovanja nema puno koristi.
Naravno, putevi do Boga su različiti, nekome više odgovara racionaliziranje, drugome pak nije potrebno shvatiti da bi vjerovao.
Bitno je doći do Krista, bilo kojim putem, a Crkva nam je siguran putokaz

A ča predlažeš da ćutimo na ovoj temi...

Priča je klasična, kada nema argumenata u racionalnom području, a nema ih - onda dolazi odgovor: "ja govorim iz vlastitog iskustva". Tu naravno prestaje svaka rasprava. Jer tko kome može nešto reći o njegovu iskustvu?
Pitaš me dakle, što radim tu. Radim ono što su nam u obrazovnom sustavu kazivali da ljudi rade: razgovaraju. Nažalost, razgovor završi prije nego počne. Čim se taj s druge strane povuče sintagmu o vlastitom iskustvu.

Zašto vlastito iskustvo ne bi moglo biti argument, osobito u domeni vjere?
Što bi po tebi bio valjani argument? "Matematički" dokaz nekog vjerskog teorema?
Tvoj problem je što uopće ne shvaćaš što je to vjera, kao pojam u stvarnom životu pa tako i u religioznom smislu.
I zato je s tobom teško o vjeri raspravljati. Istina, ni ja nisam neki osobiti stručnjak za područje vjere pa možda ne znam svoja razmišljanja na ispravan način prenijeti drugima.
Ali to i nije moja namjera na ovom forumu. Više me zanimaju iskustva ljudi nego li isprazna mudrovanja o stvarima koje su već prožvakane brzbroj puta.

Tvoja vjera, tvoja stvar. Nemam namjeru to tvoje pravo osporavati.
Koristim tvoj primjer kao osnovu za kritiku društva, sustava obrazovanja, iz kojega uzalud izlaze osobe koje su, suprotiva ukupnoj logici obrazovnog sustava, spremne pukom vjerovanju dati prednost u odnosu na razmišljanje, vjerovati nekome bez znanja. Jesi li ikada promislio da je takvo napuštanje racija svojevrsna izdaja predmeta i kolegija koje si u školi prošao? Čemu uopće obrazovanje ako ne stvara slobodno-misleće pojedince? To je poanta moga obraćanja tebi.

Sudeći po tvojim prijašnjim postovima, to što bi ti poticao u obrazovanju je njegovanje sumnje, a ne kritičkog razmišljanja.
Korisnije bi bilo poticati želju za učenjem, kreativnost, i naučiti načine na koji se može doći do znanja.
To tvoje "kritičko razmišljanje" je najčešće paravan za dežurno sumnjanje. A to su najjaloviji vjernici, nalik su mi na Buridanovog magarca koji stoji između dva sijena, i pita se da li je ovo dobro djelo koje ću učiniti(futur!) rezultat moje dobrote, ili ga mogu učiniti samo zbog Božje milosti. Najdramatičnije je što ga on ne čini(prezent!) iako mu duša žedja da ga učini, ko što magarčev želudac žudi za sijenom!