www.tebe-trazim.com

Aby se sad dodirnula još jednog aspekta koji nebi trebao biti stran temi "pojam: Spasitelj, Otkupitelj" a taj je aspekt: kako doživljavamo vlastiti susret s Bogom.

Svi vjernici doživljavaju Boga na svoj način jer je to stvar dvoje srdaca, srce vjernika i srca Božijeg i to treba poštivati.

Meni je osobno uvijek drago naravno ali i lako i ugodno opušteno prići Bogu i razgovarati sa njim.

Kakvi su vaši (vi koji niste to još napisali a htjeli biste) osjećaji glede toga?

Dali ti govoriš da je to tvoje vlastito uvjerenje ili pokušavaš nekoga nagovarati i uvjeravati i polemizirati?

Moram te to pitati jer sam ovu svoju temu otvorio kako bi svi pojedinci koji se osjećaju pozvani podjelili jedni s drugima svoje stavove, misli i uvjerenja sve u vezi pojmova: Spasitelj i Otkupitelj no bez polemike i debate.

Dakle, kad dijelimo jedni drugima stavove uvijek recimo:

Ja vjerujem, moje je uvjerenje ( ... to i to ... )

a nikada ovako...

Ovako je, ja sam u pravu, vi ako se ne slažete neznate itd.

Ako je nekom do debate neka si otvori svoju temu, ovu želim po svom pravu kao autor sačuvati zdravu.

Ovo sam rekao 100% prijateljski ali u isti mah skroz iskreno bez maske, to je najkorektnije prema svima.

Ok,

Aby ti si citirala new skina gdje je on kazao ovako:

"jer nije lako izaći sam pred lice Božje"

Dobro new skin smatra da mu je potreban odvjetnik i posrednik pred Bogo. To je ok jer je tako je njegovo uvjerenje.

Tebi je samo potreban Bog daješ mi naslutiti svojim citatom iz Biblije.

Jedno i drugo je uredu, to jest da svi mi govorimo kakav je naš stav, prelazimo granicu kada idemo nagovarati jedno drugo.

Pa ja nigdje ne vidim polemiku, već samo iznošenje svojih stavova i uvjerenja. Ja rekla svoj stav, aby svoj, bez ikakvog nagovaranja.

A stavovi mogu, Bože moj, biti različiti. Ništa loše u tome. Upoznavajući se sa tuđim stavovima, preispitujemo svoje i eventualno ih mijenjamo, ako ih nađemo manjkavima.

-Ne želim ulaziti u teologiju neku duboku (iako bih mogla) želim reći nešto čisto i zdravo ''seljački''. Svatko će moći pristupiti Bogu s onolikim povjerenjem kako Njega vidi očima svoga srca. Ako nema vjere da bi ga uslišio jer misli da nije dovoljno dobar neće niti imati vjere skoro ništa primiti od Njega. Ako zna da ga Bog prihvaća i da mu kao dobrom Ocu može direktno pristupit onda nikada neće reći da je to teško (jer i sama Božja riječ govori nešto posve suprotno). Tko god je npr prišao Isusu (u Novom zavjetu) svakog je uslišio-bio on Izraelac ili poganin (stotnik), ritualno čisti ili nečist (npr žena koja je krvarila), zahvalan ili nezahvalan (9 gubavaca od 10), moralan ili nemoralan (preljubnica) itd, itd... I sad npr ti kao dionik novog daleko boljeg saveza od starog (neki koje je Bog uslišio nisu bili uopće dionici ikakvog saveza s njim) ne možeš pristupiti s vjerom Bogu, već govoriš kako je to teško to samo govori o tome koliko ti zapravo vidiš Boga kao onog koji te voli, koji je suosjećajan i dobar-dakle ako ga ne vidiš kao takvog slaba ti je vjera!
- to sad govorim čisto kao o pouzdanju da ćemo biti uslišani kad molimo Oca u Isusovo ime jer nam je to obećano, ne mislim sad da li se sveci na nebu mole ili ne, već o tvojoj osobnoj vjeri u Božju dobrotu, Njegovu spremnost da ti pomogne i istinitost Njegovih obećanja! U krajnjoj liniji tvoja će te vjera spasiti, a ne Marijina, Antina ili ne znam čija! Kad zaista shavtiš da te Bog voli nećeš misliti da mu je teško prići!!! I ne mislim sad da li racionalno i doktrinalno znaš da je Bog ljubav (jer je papa to napisao u enciklici) nego da li to zaista, zaista, zaista znaš!

Dali se može sažeti s kratkom rečenicom Aby to što si ti sad napisala da ti vjeruješ u Boga-Tatu a ne u boga koji se lako srdito naljuti kad pogriješiš pa moraš poslati nekoga k njemu da posreduje za tebe da bi on smirio svoju srditost ili veliku tugu?

Probam shvatit kako razmišljaš samo.

Ma sve ok, ja sam krivo shvatio... Nov sam ovdje pa tu i tamo mogu krivo "ugazit" i krivo shvatit što netko želi kazati sa svojim riječima.

Ma nema problema, pa i ja sam nova.

Evo, rekla bih nešto neteološki, svojim riječima, zdravo seljački. Duboko vjerujem da je Krist Spasitelj i Otkupitelj i da samo po njemu možemo biti spašeni i naši grijesi opravdani.
Međutim, po svojem životnom iskustvu, promatrajući, znam da će dijete lakše reći majci što je pogriješilo i uz majčine skute tražiti oprost od oca.
Pa tako doživljavam i Majku.
Sine, evo ti Majke; Majko, evo ti sina.
Krist Otkupitelj ostavlja nam svoju Majku u "oporuci".

To blago nikako ne želim odbaciti.

Poštujem to new skin...

Moran priznati da mi je taj redak iz evanđelja gdje Isus govori Ivanu evo ti majke a svojoj Majci evo ti sina oduvijek bio interesantan i mislim često na njega. Samo nikad nisam mogao dokučiti dali Isus govoreći svojoj Majci "Evo ti Sina" dali je sa tim i rekao : "Majko, Evo ti sve apostole za djecu, evo ti sve vjernike za djecu" ili je samo mislio na apostola Ivana. To za mene ostaje tajna...

A razmišljam ponekada i ovako: Ako je Marija rodila tijelo Isusovo, a vjernici su Tijelo Kristovo onda je mogu shvatiti kao majku Tijela Kristova=Majke vjernika. To mojim očima izgleda jasnije jer ide po ravnoj logici koju mogu iščitati iz Evanđelja i Novog Zavjeta.

Ali to su samo neka moja hrvanja za Riječju Božijom, nemogu očekivati ni od sebe da sve moram znati...samo je jedan sveznajući jel tako

U redu Naravno da me možeš pitati kako razmišljam - treba stvari razjasniti. Razjasniti ne znači svađati se. Ne, nisam mislila samo na ovo gore što si ti naveo da misliš da ja mislim, već sam općenito mislila na stav puno katolika koji misle ovo - citiram new skin:


Problem je u tome što mnogi kršćani ne shvaćaju da nije ništa lakše nego prići samom Bogu jer nas nitko pa niti Marija ne može voljeti kao Bog jer ljubav koju Marija ima je ljubav Božija i ne bi ju imala da joj nije od Boga darovano i da ne proizlazi iz punine Njegove ljubavi. I ne treba čovjek biti protestant da to shvaća. Citirat ću vam sad jednog katoličkog svjetski poznatog autora Francisa MacNutta iz njegove knjige Healing koji piše: ''To je pobožnost običnih ljudi što je izgradilo velika kršćanska svetišta. Oni idu u gomilama k Mariji kao suosjećajnoj punoj ljubavi majci, kojoj mogu pristupiti koja je dostupna i koja se ispruža za iscjeljenje. Ali ako je to Marijina ljubav koliko li je veća ljubav Božja koji je rekao po proroku Izaiji-Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću (Iz.49:15)... Bog je rekao u Pismu da njegova ljubav nadilazi majčinu (Iz.49:15) i očevu (Mt.17:11). Veličanstveno otkrivenje jest da On nije nepristupačan Bog s brda Sinaja kojemu se ne usudimo prići, već da je On postao čovjek poput nas u svemu samo ne u grijehu''

Stoga i ja vjerujem da je krivo Boga uspoređivati i doživljavati naspram nama poznatih nečijih obiteljskih odnosa (da li je kojem djetetu lakše pristupit svojoj zemaljskoj majci ili zemaljskom ocu), već ga treba shvaćati na temelju Njegove riječi. Konačno nije On stvoren na našu sliku, već mi na Njegovu (od koje smo se dosta udaljili).