www.tebe-trazim.com

Bilo je već tema s obzirom na ovo što me zanima, ali evo htjela bih čuti mišljenja, a i službene stavove naše Crkve o dušama koje su otišle Gospodinu u Nebo ili o dušama koje su u Čistilištu.
Kad odem majci na grob kažem otprilike: Evo me majko, došla sam malo, počivaj u miru, čuvaj našu Katu/to je moja sestra invalid/, moli Gospodina da joj bude u pomoći itd.
/mada znam i vjerujem da je tamo samo njezino tijelo/
Moja majka je umrla, a da se nas dvije nismo vidjele u tom času. To je bila volja Božja. Jedne noći, mogu reći 99% sam sigurna da je to bila stvarnost, jer probudila sam se. Milovala sam majčinu ruku i ona moju. Osjetila sam fizički dodir s njom. To je meni bilo stvarno. Vjerujem da se tako oprostila samnom.
I još jednom kada mi je došla u snu, a prije toga sam se puno molila Sv. Ani da moli Oca da je vidim, poljubile smo se i osjetila sam njezinu nježnost i njezin miris tijela, onakav kakav je bio kad sam ju ljubila za života.
Razgovarala sam s nekima o tome koliko umrle duše imaju kontakta s nama. Znaju li one što se s nama događa i pomažu li nam, ili su sasvim odvojeni od nas i bez briga i žalosti.

Nisu te duse odvojene od nas, nikako. Nasa nas Crkva uci kako svi, krscani katolici na zemlji, duse u cistilistu i sveci na nebu cine jednu zajednicu u kojoj medjusobno suradjuju i pomazu se.
To je ta velika Božja obitelj koju u Apostolskom vjerovanju ispovijedamo kao 'opcinstvo svetih'.
Duse u Cistilistu same sebi ne mogu pomoci i posve ovise o molitvama Crkve. Sveto Pismo nam kaze kako je sveta i spasonosna misao moliti za oprostenje grijeha mrtvima. Te duse ne zaboravljaju dobrocinstva i nisu nezahvalne, kako smo mi ovdje na zemlji.
A to sto si se ljepse i dublje oprostila s majkom na nadnaravan nacin, nego je to mogao biti slucaj za zivota, to je velika milost Bozja.
Svidilo se Bogu tako, blagoslivljaj Ga vazda.

hvala ti Leo..

a zanima me da li možda duša moje majke zna što je ovdje dolje sada..što se događa samnom i s mojim sestrama..
možda bih i sama znala odgovor..ali želim vas čuti..

još me zanima zašto umirući u tim trenucima vide npr. nekog od svoje obitelji..npr. kažu da je netko došao po njih...

Ja sam sigurna da te duše vide nas koji smo još ovdje na Zemlji i da znaju kako nam je.

Da, ovo su upravo misli koje mene zaokupljaju, koje mi se vrte po glavi.
Ja se stalno pitam da li moj Josip zna kako je nama i koliko nam nedostaje, a opet voljela bi da on ne pati zbog nas, ne bih da je tužan zbog nas.
Često se pitam vidi li me sad u n ekom trenutku. Uvjerena sam da moli za nas kao što mi molimo za njega.
Međutim uvijek se pitam koliko mi je blizu. Ja njega stalno molim da nas čuva i zagovara kod našeg Oca, da pazi na djecu...Koliko je još ljudskog u njegovoj duši a koliko je božanskog...
Ja sam njega čula jedno jutro kad sam se digla, nisam ga čula mislima već kraj sebe glas kako izgovara moje ime s puno nježnosti...Ponekad osjetim tako jedan lijep miris, npr. dok vozim a nemam nikakav parfem u auto...to je tako nedefiniran miris a tako lijep...svjež...kao svježe cvijeće...a ne mogu odrediti ni jednu vrstu cvijeća...i možda će vam zvučati smiješno a ja zamislim da on sjedi kraj mene...
Koliko nas dijeli jedno od drugog...koliko je blizu i da li je daleko, osjeća li nas još uvijek, voli li nas još uvijek i na koji način smo povezani, to su sve misli koje meni prolaze kroz glavu...
Ja samo znam da je na posebnom mjestu u meni, u mom srcu, kao pečat i dok ja živim da će i on sa mnom ma što se desilo u životu...
Nadam se da Vam ovo neće zvučati smiješno, čovjeku trebaju i ovakve misli, ne volim to sebi posložiti ono... školski u glavi...meni je ovako lakše biti odjeljena od mog supruga, vjerujući da je on ipak negdje tu....

Draga Roma...predivno je ovo što pišeš i ja vjerujem da ti je lakše ..BTB

Da, mila moja Nado,ali mi još uvijek ne znamo...a oni znaju, oni sada znaju
sve...
kažem ti...kad je otišao ....samo sam govorila neka je njemu dobro a nama kako je...
ja stalno pokušavam vidjeti kroz nešto da je on uvijek tu kraj mene...prepoznajem neke geste, rijeći u mom sinu koji sada raste i sve je sličniji ocu...bar meni se tako čini... ja ga jednostavno želim vezati uz sebe...da ga ne izgubim...možda je to krivo..."počivao u miru"- možda ga zaista treba pustiti i negdje nastaviti život...vjerovatno to vrijeme čini i neke stvari nam se iskristaliziraju...
ja samo znam da ovo vrijeme bez Božje milosti ja ne bi preživjela...i zato znam da je moj Josip molio za nas...da nas je štitio...da nam je pomogao da unatoč svemu prepoznamo Božju ljubav...jer kako sam ti već napisala :Ja ne znam ništa...
Draga moja, zato sam sigurna da je tvoja mama s tobom i da te ona zagovara i moli se za tebe...
Samo bih željela znati...odnosno ne bih voljela da naši dragi pate zbog nas...
Nadam se da je njihovim patnjama kraj...da odmaraju na u krilu našeg Isusa.BTB

Bog je tako posložio da vrijeme ublaži našu bol.. sjećanja ostaju na sve ono što smo prošli s našim umrlima i to je tako predivno..
Ispočetka je jako teško i neprestano mislimo o njima i svemu..ali malo pomalo postaje lakše..
Ja duboko vjerujem da oni ne pate više ni u kojem smislu..naravno oni koji su u Raju..i da je Dobri Bog naš tako uredio i postavio sve da više nema patnje nego vlada samo radost i sreća velika.
O tome koliko oni znaju o nama ..mislim da oni mogu znati po Božjoj Volji.. ali i vjerujem da ih ne boli ta spoznaja.. na Božji savršen način je to uređeno..tako barem mislim..

U jednom razgovoru jedan prijatelj je rekao da je veliki raspon između njih i nas..ali da je nekim dušama dano da znaju i vide..
ali isto tako kaže...sami smo rođeni..sami umiremo..i sami idemo pred Njega..sami smo odgovorni za svoje postupke.. pa da u Raju nema ovo mi je muž..ovo mi je dijete itd..sve duše su ponaosob sretne..
ima i u ovome nešto možda...
..ali sve me to skupa jako zanima...

bi li možda Joakim o ovome malo napisao ..ako ima stavova Crkve..
jer samo to bih prihvatila kao pravu istinu kako god bilo rečeno o tome..

bi li možda Joakim o ovome malo napisao ..ako ima stavova Crkve..
jer samo to bih prihvatila kao pravu istinu kako god bilo rečeno o tome..

ili bilo tko drugi.. hvala.. BVB

Ako povjerujete da smo daleko od mrtvih, tada je sotona dobio sto je htio. Mi smo s mrtvima zajednica, velika obitelj Bozja, suradnici koji uzajamno pomazu jedni druge, i tako ce biti potrebno ciniti do kraja ovog vremena.
Biblija je puna primjera o tome, kao i spisi crkvenih otaca.