www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 18 lis 2018 01:30

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema


Početna » Teologija » Teologija » a) Dogmatika

Vrijeme na UTC [LJV]



Započni novu temu Odgovori  Strana 3 od 3
  [ 28 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3
  Prethodna tema | Sljedeća tema 
Autor Poruka
Fran26
PostPostano: 21 srp 2013 09:52 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
ANTROPOCENTRIČNOST može biti onaj pogled i praktični stav koji promatra »čovjeka kao mjeru sviju stvari« i prema tome otkazuje Bogu ljubav, čovjeka savija nazad na njega samoga i zatvara ga u navodnu autonomiju (svaki *ateizam, svaka subjektivna nevjera, svaki subjektivno teški grijeh, svaka filozofija koja ne otvara čovjeka prema apsolutnoj neraspoloživoj *tajni). U ispravnom smislu znači antropocentričnost da je stvarna teocentričnost čovjeka nužno usmjerenost nekog subjekta (kao svaki osobni čin i stav). Bez povratka samom sebi nije moguć apsolutni izlazak iz sebe samoga; apsolutno dostojanstvo i potrebitost nekog ćudorednog djela počiva na dostojanstvu subjekta koji je kao takav utemeljen na Bogu svojom transcendencijom. Otuda nisu antropocentričnost i teocentričnost (obje pravilno shvaćene) uopće nikakve prave suprotnosti. U antropocentričnoj redukciji kršćanstva Mt 25, 31-45 izrečena je ujedno Božja kristocentričnost.
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 30 srp 2013 17:36 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
SEMIPELAGIJANIZAM naziva se, od kraja 16. st., nespretni i heretički pokušaj posredovanja nekih galskih teologa nakon Augustina (Vinko Lerinški, Faust Rejski itd.) između pravovjernoga (augustinskog) učenja o milosti i *pelagijanizma, a odbačen je 529. god. dekretima *Orange (Cezarije Arleški) u južnoj Francuskoj (DS 352 370-397; NR 350 sl 777-783). U njemu se, u nekom primitivnom *sinergizmu, dijeli spasenje između Boga i čovjeka: čovjek čini jedino vlastitim snagama početak spasenja, a odgovarajući toj autonomnoj *dobroj volji Bog onda daje potrebnu milost za ispunjenje spasenjskog djela. Ipak su s pravom naglašavali zastupnici semipelagijanizma protiv Augustina stvarnu općenitost *spasenjske volje Božje.
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 01 kol 2013 19:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
PELAGIJANIZAM je hereza u teologiji o milosti koju je oblikovao i proširio u kršćanskoj starini monah Pelagije (početkom 5. st.), njegov učenik Celestije i nešto kasnije Julijan Eklanski (f poslije 454.), a napadali su je Augustin i njegovi učenici (*semipelagijanizam). Pelagijanizam zabacuje nauku o *istočnom grijehu, previđa teret požude i karakter trpljenja i smrti kao posljedicu grijeha; on shvaća slobodu čovjeka kao (doduše stvorenu, ali tada) potpuno autonomnu moć koja sama može i mora obdržavati Božji zakon i poriče tako nužnost *milosti za naravno i spasonosno obdržavanje ćudorednog zakona. Pelagijanizam je u neku ruku stoičkoantički oblik *farizeizma. Crkvena osuda pelagijanizma uslijedila je u 5. st. (DS 222-231 267 238-249; NR 338 761-768 349 769-776) i opet na tridentskom saboru (DS 1510-1514 1521 1551 sl). Augustin je svojim protivnicima shvaćanje crkvene nauke utoliko otežao što nije jasno naglasio općenitost *spasenjske volje Božje i opstojnost dostatne milosti.
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 02 lis 2013 18:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
PRAVEDNOST BOŽJA naziva se u teologiji ćudoredno svojstvo volje Božje da zauzme ispravan tj. obostranom biću odgovarajući odnos prema stvorenju. Jedina norma božanske pravednosti jest Božja vlastita, sveta volja koja je identična s Božjom biti. Budući da Bog u svojem * stvorenju i * milosti čini čovjeka pravim objektom svojega djelovanja i pritom čuva *slobodu stvora jer je on sam postavlja, zato može volja Božja prema stvorenju biti i pravednost i milosrđe: njegova pravednost ne »sili« ga na neko određeno djelovanje, npr. na zahtjev pune *zadovoljštine. U slobodi može Bog kao sudac i nagraditelj odgovoriti na pripuštenu krivnju čovjeka kao na pravu suprotnost svojoj svetoj volji kao i nagraditi darovanu * zaslugu svoje milosti kao »pravedan sudac«. Da čovjek ne može raspolagati jedinstvom Božjeg milosrđa i pravednosti, dokazuje božanstvo obiju vlastitosti. Prema objavi postajemo mi pravednici (*opravdanje) i sudjelujemo tako na pravednosti pretvarajući nas u onakve prema kojima je njegova ljubav u skladu s biti i sa stvarnošću.
Vrh
 Profil  
Citiraj  
naggar
PostPostano: 02 lis 2013 18:57 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5816
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
Vjeroispovjest: Kristoliki
BLAGO SIROMASIMA DUHOM, NJIHOVO JE KRALJEVSTVO NEBESKO! 8)

_________________
"Teško je biti čovjek...; vjerovati a ne vidjeti..
.živjeti a morati mrijeti...:
i da te čitavo vrijeme nije strah.
.te da budeš dobar prema drugima ali i prema samom sebi.."..
a kako je tek teško biti BOG nama
..spasiti nas može samo LJUBAV...i to je SVE.."
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 03 sij 2014 18:48 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
SIN ČOVJEČJI oznaka je nekoga tajnovitog nadzemaljskog lika koji se prvi put javlja u Dn 7,13 i s kojim se detaljno bavila kasnožidovska *apokaliptika. Porijeklo i točno značenje toga lika još nisu razjašnjeni. U egzegetskom je istraživanju sporno je li Sin Čovječji bila Isusova samooznaka. Nije odbačeno da je Isus u Mk 14,60sl pred svojim sucima mislio samoga sebe tim Sinom Čovječjim, a njegovim »dolaskom« prijeteći priznao svoju vlastitu moć koju on u onoj situaciji nije mogao zanijekati, a da ne oslabi svoje spasenjsko povijesno značenje i ne otvori pogled na nekog daljnjega otkupitelja nakon sebe. U pracrkvenoj teologiji o Kristu taj naziv nije igrao više nikakvu ulogu.
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 04 sij 2018 20:33 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
BLAŽENSTVO znači cjelinu konačnog ispunjenja cijeloga omilostivljenog čovjeka u nadnaravnom redu: *gledanje Boga, *uskrsnuće tijela, konačna *bazileja Božja (*nebo) u ispunjenom *općinstvu svetih (*eshatologija). Na blaženstvo se na kraju misli i kod blaženstva *propovijedi na gori iako tu još i nije jasna točna sadržajnost »blaženosti«, spasenjske prihvaćenosti od Boga.
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Fran26
PostPostano: 06 sij 2018 20:18 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3885
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 51 zahvala
EON (grčki aion = svijet, dob svijeta, vremenski odsjek, dugo vrijeme; bezvremenska vječnost kod Platona). Već kod Euripida, onda u Siriji i u Egiptu u gnosticizmu personificiran. Za biblijsko shvaćanje eona kao vječnost usp. *vječnost. Jezična upotreba Pisma temelji se na shvaćanju eona u kasnožidovskoj *apokaliptici, u kojoj se govori o dva eona koji se međusobno dokidaju (ovaj - onaj; prolaznost - beskonačni; boli - nevolje - pokvarenost - veliki - novi - pravda - istina). Pri tom se dolazak budućeg eona dovodi u vezu s Mesijom i zamišlja se ili na novoj zemlji ili u nebeskom svijetu. U ovom posljednjem slučaju često se ne radi više o nekom jednostavnom ukidanju eona nego o istovjetnosti uz kvalitativnu divergenciju (zemaljski - vidljiv - nebeski - nevidljiv eon). U *bazileji koju Isus naviješta ne igra ta nauka o dva eona nikakvu ulogu, iako se ta terminologija primjenjuje i u sinoptičkim evanđeljima (ovaj - onaj - koji dolazi - budući eon). Pavao govori prije svega (većinom vjerojatno svjesnim predviđanjem budućeg eona) o »ovome eonu« koji je sadašnji, zao, ima vlastitog Boga (2 Kor 4,4), ali je kršćanin iz njega izuzet po Isusu i kojemu se kršćani ne smiju više suobličavati (usp. kozmos, »ovaj *svijet«, analogni pojam kod Ivana). Gledajući na te negativne izjave mora se imati na umu da Pavao time za razliku od kasnog židovstva ozbiljno shvaća »ovaj svijet kao odlučujuće mjesto«. Prema Heb 6,5 kršćani su već iskusili snagu budućeg eona.
Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  Strana 3 od 3
  [ 28 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3

Početna » Teologija » Teologija » a) Dogmatika

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr