www.tebe-trazim.com

Što vi mislite?

- da li je naša sloboda nagrada ili Božja kazna?
- kako uskladiti Božju slobodu i slobodu čovjeka?
- kako pomiriti Božju svemogućnost i čovjekovu ograničenost,
- beskonačno biće i konačno biće?

Zašto čovjek unatoč ogromnom razvitku prirodnih znanosti i tehnologije nije u mogućnosti da u potpunosti predviđa buduća zbivanja i utječe na njih već je to područje rezervirano izravnom Božjem utjecaju? Božja volja prema čovjeku na ovoj zemlji je da on bude spašen i njegova djelotvornost ide u tom smjeru. Međutim, da bi bio spašen, čovjek je potpuno slobodan pri donošenju svojih odluka. Za razliku od čovjeka, Bog znade sve mogućnosti, odnosno "što bi bilo da je drugačije bilo". Recimo da je umjesto odlaska u trgovinu čovjek ostao kod kuće, da je odlučio čitati knjigu umjesto što je posjetio prijatelja, da je umjesto Darija Srne jedanaesterac pucao netko drugi - da li bi poveli protiv Japanaca ... Za čovjeka postoji uvijek niz mogućnosti, alternativa, Bog ih zna sve i pod točno određenim uvjetima i vjerovatno čovjeku osigurava ona rješenja (mogućnosti) koja bi za njega bila najpovoljnija. Znači, ne dovodi čovjeka u ove ili one opasnosti, već čovjeku nudi okolnost ili mogućnost u kojoj bi on bio spašen. Da li će čovjek u svojoj potpunoj slobodi izabrati mogućnost koju mu nudi Bog, odnosno onu po kojoj bi bio spašen? Božja volja i čovjekova sloboda da ju prihvati je put za spasenje čovjeka, no da je prihvati i to je Božji dar. Opet se i na kraju postavlja pitanje, zašto nam Bog daje toliko slobode u ovom svijetu - po nagradi ili kazni?

Opet se i na kraju postavlja pitanje, zašto nam Bog daje toliko slobode u ovom svijetu - po nagradi ili kazni?


Damire707........Bog nam daje slobodu, po svojoj beskrajnoj ljubavi iz koje je i stvorio čovjeka........muško i ženko stvori ih....
Čovjekova slobodna volja je dvosjekli mač, može služiti Stvoritelju, a može i otići.....pa slobodan je u svome izboru, u tome je veličina Božjeg stvaranja i ljubavi. Zamisli, koje smo remek djelo Božje, vezani uz zemlju, a apslolutno slobodni....jer ljubav je slobodna...grešan svijet to ne razumije...

A kako bi Bog znao tko Ga voli a tko ne da se Bog moze samo voljeti? Od tuda dolazi sloboda izbora, trebala je postojati i postoji mogucnost odabira za jedno ili drugo. Nazalost, puno puta ni takvo saznanje nije dovoljno da se ispravno odabere. Od tuda Isus, jer covjekova sloboda izbora nikada nije dovela do konacne pobjede, vec je to omogucio Isusov izbor.
Poznavajuci ljudska ogranicenja, mogao je Isus sto je htio, bas kao sto mi danas mozemo i ovako i onako, a odabrao je kako je zapisano i po volji Ocevoj. Je li se bunio? Nije, znamo, jer je znao zasto je sve tako trebalo biti. A mi, je'l se bunimo? Gotovo uvijek, najcesce nesvjesno, na ovaj il onaj nacin. Zato se, kad smo donekle svijesni Boga, i divimo takvoj jednoj snazi Isusova duha koji je jedini bio u ljudskom tijelu, a pobijedio je grijeh i samim tim spasio nas grijesnike. Kako se ne bi divili i slavili takvu snagu koja moze biti samo Bozja, a da je Bozja, to mozemo znati kad tu snagu pokusamo zamisliti pored snage ikojeg drugog duha, eto, prvo duha kojeg ja nosim u sebi. Boze mi oprosti, em je neusporedivo, em i vrijedja Boga sama pomisao na takvo sto, al sam to spomenuo zeleci pokazati zasto nasom slobodom izbora ne mozemo vele dogurati naprijed - trebao je netko cist poput Isusa, jaci od sotone, da odoli ponudama i kusnjama.
Zar Bog ljude nije stvori bezgresne, bas kao i Isusa, i dao im mogucnost izbora. Tko to moze poreci? Isus je hodao zemljom i kao covjek je slika i prilika covjeka kakvog je Bog zamislio kad je stvarao. Bez grijeha, s mogucnoscu izbora, izbora da se Bog voli i stuje, il ne voli i ne stuje. Isus je odabrao ono prvo, a mi ne bi znali ni ulicom hodati da da nam Isusa nema.
Pitas se zasto Bog daje toliko slobode na ovom svijetu? Ne ide od Boga tolika sloboda koju imamo, vec od nas, mi smo si omogucili takvu slobodu prihvacajuci sto nismo trebali. Kako? Jednostavno, ne pridrzavajuci se Zakona kojeg je Bog ljudima objavljivao cijelo vrijeme.

Bog vas blagoslovio.

Mislim da je nasa slobodna volja Bozje testiranje nas, slicno kao sto je u raju dao slobodnu volju Adamu i Evi, ali im je rekao da ne jedu sa drva zivota.

Oni su imali samo jednu zapovijed, mi ih imamo deset, ali je On nama dao oprostenje grijeha, sveti Sakrament ispovijedi koji oni nisu imali.

Sa slobodnom voljom treba biti oprezan: upotrebljavati samo onda ako je u potpunosti sa Crkvenim ucenjem.

Toliko sam ja zadrta u tome, da ja nisam htjela niti pogledati u knjigu Da Vinci Code, niti pomisljala da idem vidjeti film, sve dok nisam pronasla Crkvno misljenje o tome, molim pogledati u topic Da Vinci Code, moj post sa imenom: Sluzbeni komentar Crkve na Da Vinci Code, koga zanima. Nakon toga, naravno, nisam htjela niti cuti dozvoliti tom otrovu da dodje blizu mene. Naravno, netko u Crkvi mora pogledati i knjigu i film, da vidi o cemu se radi, pa da nam kaze, ali ja nisam smatrala da bih to trebala biti ja. Jako sam sretna sto nisam imala nikakve veze s tim, sad kad znam Crkveno misljenje.

Ja se ne zamaram,mojom slobodom,jer sto ce mi ako pogrijesim.
Zivim i svaki dan se molim,citam Bibliju,Katekizam,ucim i zivim molim da sve bude volja Bozja!
Kada netko radi,ima obitelj,djecu kojoj treba,muza koga voli i ljude kojima treba i koji mu trebaju,nema bas previse vremena za neku slobodu,neke izmisljotine.
Zivjeti ono sto pise u Bbliji,zivjeti vjeru,pomagati,slusati,moliti nema niceg ljepseg niti boljeg od toga!
Provoditi vrijeme u ljubavi sa obitelji,izlaziti sa djecom u setnje,igrati se i zivjeti svaki dan sa njima,znati sve o njima i oni meni,zivjeti sa ljudima koji nas vole i koje mi volimo,ma pedivno.
Ja sam Bogu dala svoj zivot,a On meni mir,divnu djecu,divnog muza,divne ljude,pa sto ce mi moja neka sloboda,sta si ja to mogu pozeljeti bolje i vise nego mi On moze dati!

Draga Loveyou,
samo tako nastavi jer to je sloboda!
Mir srca je jedina prava sloboda...sloboda u Kristu!

Da, zanimljiva tema I možda ću malo biti na obesharbrenje na početku, ali to je nešto što nikada teologija nije došla do odgovora tako da ako mi to ne razumijemo ne trebamo se brinuti, ali naravno to ne znači da ne bismo trebali raspravljati o tome.
Ta teološka dilema možda se najbolje može vidjeti u pitanjima izabranja. Pa tako postoji tvz. armenijanski stav (to zastupa katolička crkva i jedan dio protestanata) koji zastupa ljudsku slobodnu volju u spasenju, a postoji i tvz. kalvinizam (jedan dio protestanata to vjeruje) koji daje naglasak na Božju suverenost naspram ljudske slobodne volje.
Znam da se ova tema ne odnosi samo na spasenje, već općenito na stvari u životu (koliko sam shvatila), ali mislim da će naše mišljenje o tome biti jako vezano za stav koji imamo po pitanju spasenjskih stvari.
Dakle armenijanisti će reći kako mi svojom slobodnom voljom biramo dok će kalvinisti reći da je Bog već izabrao za nas-predodredio nas je. To su dva oprečna mišljenja. I ljudi biraju da li će vjerovati u jedan ili drugi stav ili jednostavno vjeruju (što je najčešće) ono što ih uči njihova crkva. No ono što ja vjerujem (i ne namečem to nikome) jest da su u pravu i jedni i drugi! Kako? Pa po tome što je Bog dao ljudima slobodnu volju i mi zaista biramo stvari kako kažu armenijanisti, ali je isto tako Bog suveren i izabire kako kažu kalvinisti. I koji god da stav uzmemo i da ga pokušamo teološki obraniti vidjet ćemo da i jedni i drugi imaju podjedanko dobar broj argumenata za svoje stajalište! I da je i jedno i drugo točno i biblijski!!! Ali vjerujem da problem leži u ovome - da se slikovito izrazim: npr da pitamo armenijanistu kako izgleda kovanica od 5 kn on će nam reći: ''Imaš kunu nacrtanu, preko nje brojku 5 i ispod piše slovima kuna'' A kalvinist će reći: ''Ne, ne, ne. Ja znam da imaš nacrtanog medvjeda i slovima piše: mrki medvjed, a brojka nije 5 već 1993!'' I obojica imaju dokaze da su u pravu! A oboje govore različito! A zapravo stvar leži u tome da oboje gledaju na stvar, ali je ne vide u cjelovitosti, već samo jednu njenu stranu-time su obojica u pravu, ali zapravo nisu niti jedan u potpunosti. Tako je isto s tim pitanjem! Čovjek ima slobodnu volju, ali isto također Bog je suveren. Kako mi to možemo shvatiti? Nikako! To naš ljudski um ne može shvatiti, ali problem dolazi kad zbog nemogućnosti ljudskog uma da to shvati čovjek da bi si olakšao počne gledati u samo jednu stranu zbilje.
Nadam se da nisam zakomplicirala stvar Zašto sam dala toliki uvod? Jer vjerujem da nije skroz dobro gledati stvar jednostrano. Npr. ako vjeruješ da će Bog nešto učiniti ako je Njegova volja jer je suveren, a ti ne činiš ništa u vezi toga najvjerojatnije se neće niti ništa desiti. No ako pak previše gledaš samo na ljudsku slobodnu volju to te može obeshrabriti da vjeruješ u ono što ti je Bog obećao. Evo recimo primjer: ''U Bibliji piše da ako budeš vjerovao spasit ćeš se ti i tvoj dom!'' A ti imaš recimo u obitelji nekog tko je nevjeran. I ti se neko vrijeme za tu osobu moliš i ništa! I onda se obeshrabriš i kažeš: ''Ah, Bog mu je dao slobodnu volju što mu ja mogu ako on neće?!'' I onda više vjeruješ u to da on neće nego u ono što je Bog obećao što je krivo! Jer npr zašto bismo se onda uopće trebali za nekoga moliti za obraćenje ako on ne prihvaća Krista kad bi to bilo samo slobodna volja?! Dakle, ne moramo se niti moliti ako osoba neće Bog će poštivati njegovu slobodnu volju i gotovo! No znamo da nije tako. No što ja vjerujem da se zapravo događa? Prvo - Bog je suveren i što On kaže to će biti (dakle kalvinistički pogled) i Bog je npr. odlučio spasiti tu osobu (umro je za nju), ali ta osoba ima palu narav! E tu leži problem. Padom čovjek je pao na sva tri područja: i duha i duše i tijela. Sve je postalo korumpirano. Dakle, ta osoba recimo svojevoljno odbija Krista. No ja se pitam da li uistinu svojevoljno, slobodnom voljom?! Pa ja bih rekla da ne! Jer je i njegova volja u padu!!! Volja je korumpirana! Ona dakle nije slobodna! Osoba nije slobodna izabrati pravo i dobro. Mi mislimo da ona odbija, ali zapravo osoba nije slobodna prihvatiti! Tu pomaže molitva da se osoba oslobodi i onda ona slobodnom voljom (sad kad je đavo više ne može zarobljavat) prihvaća Krista ili ne daj Bože odbija što sumnjam da bi itko normalan učinio ako je zbilja slobodan izabrati Boga (armenijanski stav). Dakle, vjerujem da je i jedno i drugo tu uključeno. Naravno ja kao ograničen čovjek ne mogu niti zamisliti a kamoli izreći kako te 2 naizgled suprotne stvari funkcioniraju skupa i bolji znalac teologije prepoznat će kod mene ipak više naginjanje ka kalvinizmu iako sam rekla da je i jedno i drugo točno, ali to je problem ograničenosti ljudskoga uma jer ne mogu to povezati iako znam da je povezano, već automatski više vidim jednu stranu kovanice. A ovo što sam napisala je ono kako sam to ja najbolje uspjela shvatiti i objediniti. Naravno to ne znači da je to punina istine jer teško je to shvatiti i objasniti. Što bi se reklo: tajna vjere

Dakle ukratko moj stav je ovaj: ljudska slobodna volja je definitivno dar od Boga i nije ništa loše, ali često ta naša volja baš i nije slobodna (zbog korupcije volje nakon pada) samim time što nije slobodna izabrati dobro pa je treba molitvom osloboditi!

Evo moga shvaćanja ljudske volje, pa tako i anđeli Božji imaju svoju volju, primjer jesu "pali anđeli".

Dakle Bog je stvarao ljude na svoju sliku, a nije radio robote koji bi mu služili isprogramirano, već je želio da mu ljudi služe zbog njegove ljubavi, da mu služe svojevoljno, da budemo njegova djeca, da to sami izaberemo, ne zato što moramo već zato što to želimo.

- složio bi se sa dosadašnjim komentarima na ovu temu, međutim pošto je svrstana u teologiju, osvrnuo bi se više na Abyinu malu analizu.
- znanost (čovjek) uz pomoć prirodnih zakona ciljano utječe odgovarajućim intervencijama da bi tim svojim utjecajem dobio određene posljedice (rezultate). Pokušava sve determinirati, pa se može učiniti na prvi pogled da tu nema prostora Božjem djelovanju na buduća zbivanja.
- razumijevajući Abyinu teološku dilemu ja bi akcent dao spasenju (armenijski teološki stav). Uzmemo li da je Božja djelotvornost na kozmološkom polju izvan (teološkog) spora, zapravo zanimanja, ali Božja djelotvornost s obzirom na čovjeka ide od zagonetne pa sve do proturječne ako se radi o spasenju s teološkog stajališta. Kao što sam prije rekao Bog je u svojoj odluci da čovjek bude spašen, djelotvoran a čovjek u svojoj odluci da bude spašen, posve slobodan. Kako ovo dvoje uskladiti današnja teologija ne daje baš konkretne odgovore, čak mislim ni pokušaje.
- bilo je nekoliko zanimljivih pokušaja (16. st.) da se na ta pitanja da odgovor (Banez i Molina, dva španjolska teologa, dominikanac i isusovac). Banez - Bog fizički zahvaća čovjeka i tako ga vodi da ostvari Božji spasenjski naum glede dotičnog čovjeka. Prigovor bi tu bio da je spašena Božja djelotvornost, ali nije spašena čovjekova sloboda. Banez se opire prigovoru da Božje fizičko pretpokretanje čovjeka, okrnjuje čovjekovu slobodu : Bog ga fizički pretpokreće da se odluči. Molina - Bog zna sve mogućnosti, i svojim znanjem znade za slobodnu čovjekovu odluku. Teološki prigovor se može reći na jako naglašenu slobodu čovjeka nauštrb Boga. Zanimljivo je da je taj spor prekinuo sam papa Pavao V. ne priklanjajući se ni jednoj strani i zabranio daljnu raspravu.
- lijepo kaže naš starsmoker - pa zar Bog nije dao mogućnost izbora i svom Jedinorođencu koji je razapet na križu rekao "ali neka bude volja Tvoja", tako i nama, dao je zakone a mi ćemo biti u Njegovoj volji, ako ih se pridržavamo.

Vidiš, vidiš, vrlo pametno od njega Vrlo, vrlo mudro. Nisam to znala. Čula sam (ne znam da li je to istina) da su se u jednoj lokalnoj protestantskoj crkvi isto tako događale te rasprave. I onda je pastor imao viziju gdje mu je Isus rekao da se mane besplodnih rasprava. I tako su oni prekinuli s tim. Vjerujem da je mudro to prekinuti kad to uzme previše maha. Naravno ne znači da je govoriti o tome grijeh, ali inzistirati na tome da jedna strana mora razumjeti kako ona do sad nije to shvaćala nema nikakve koristi za Božje kraljevstvo jer kao što sam rekla vjerujem da je istina nešto što obuhvaća jedan i drugi pogled, ali naš ljudski um može vidjeti samo jednu stranu kovanice te božanske istine i stoga su besplodne takve rasprave ako se želi dokazati samo svoje pravo. A u konačnici vjerovali ovako ili onako to nas neće okarakterizirati boljim ili gorim kršćaninom.