www.tebe-trazim.com

Uvod
..........Čitao sam polemički tekst: kategorički se tvrdi da je pakao samo stanje, nikako i mjesto. Onda je to i raj? Možda, glavno da je duša uz Boga, pa bilo to blaženo stanje bez mjesta, ionako vanvremena. I izvan nama poznatih dimenzija.
Nedavno vođeni razgovor me uvjerio da tzv. katolici čak ne vjeruju u zagrobni život, a u postojanje anđela pogotovo. I to me ponukalo da potegnem za svojom starom brošutom i "izvučem" srž.
.
Elektroni jure velikom brzinom oko jezgre atoma. Pošto je Bog Mudrost, Milosrđe, Ljubav,...imena su Mu sve moguće pozitivnosti, a On je stvorio svemir iz ničega, je li On i Izvorište? Dakako! Ali zar i potrebne sveopće energije svim elektronima koji ne kopiraju sunčeve sisteme diljem svemira - planeti oko njih će se jednom zaustaviti, usporit će svoje kruženje...ali elektroni NE, dok to Bog ne odrediti! Onda, je li Bog i IZVOR te energije?
.
Povećajmo jezgru atoma na 1 cm, elektron će biti točkica naoštrene olovke, a "jurio" bi putanjom 5 km udaljenom od jezgre atoma. Užasno velika praznina - zašto? Unatoč njoj, jezgra ipak svojim pozitivnim nabojem privlači negativno nabijen elektron. Jurnjava elektrona oko jezgre je započela kad je Bog stvorio svemir. Kako?
.
Ima više teorija. Najpoznatija je ona o big-bengu, velikom prasku. Navodno je sva "materija" u obliku fine prašine (koja to još nije bila u obliku kakvom ju danas poznajemo) bila koncentrirana na jednome mjestu. Masa tih čestica bez ikakvog naboja i svojstava je bila ogromna, pritiskala je središte koje se zgušnjavalo, ali i povećavalo temperaturu. Znači da je Bog, još prije nego je stvorio svemir MORAO postaviti svoje Zakone - ovdje gravitaciju - i odnos mase i temperature ovsne o pritisku. Vidjet ćemo zašto je "morao".
Kad je temperatura dosegla jednu, samo Stvoritelju poznatu točku, središte te ogromne lopte je eksplodiralo. I to je "rođendan" svemira. U tom trenutku počinju djelovati svi ostali prirodni(Božji)Zakoni.
.
Odakle je jezgri budućeg helija došla čestica koju danas nazivamo elektron? Problem je još dublji: "+" i "+" se odbijaju. Različito nabijene čestice privlače, pa ako je prvobitno bio kaos, može li itko zamisliti munjevito pridruživanje elektrona jezgri? Nije postojao nikakav korak-po-korak da se to dogodi! Pa...koja bi onda teorija stvaranja svemira bila ispravna? I...zar je to nama bitno?
Nije li cijeli problem u tome što mudraci u znanosti nastoje otkriti Božji naum(ne samo djelovanje i međuodnose unutar Prirodnih zakona)? Znanstvenici, zapravo, paralelno ističu svoje umove, po čemu kao i svi ljudi i jesu donekle slični Stvoritelju, slični da, samo donekle...kao nekakva blijeda sjena.
.
Neki znanstvenici tvrde da s preciznošću mogu locirati mjesto velikog praska, jer odande, u ogromne radioteleskopske antene dolazi velika količina zračenja, kakvo je moglo nastati samo pri jednoj takvoj eksploziji kakva je morala biti pri velikom prasku. Pa, ako je procijenjena starost svemira između 13-15 milijardi godina, a elektromagnetski valovi, kao i svjetlost putuju brže od materije(cca 300.000 kn/sec), tko je onda prvi stigao do prostora gdje se sada nalazi Zemlja?
Materija ili zračenje? Zemlja je na rubu naše galaksije, a znanstvenici još "osjećaju" IZVOR enerhgije nastao pri eksploziji prije 13-15 milijardi godina...ja to ne kužim, a vi?
"Stvar" je u tome, da je lokacija nastanka svemira udaljena oko spomenute brojke 13-15 milijardi godina. Nije li Bog prvo stvorio sav svemir, a tek tada "stisnuo štopericu - vrijeme kreni"?
.
Jesmo li svjesni da je BOG U RAJU odlučio stvoriti ovaj materijalni svijet? Raj je ono "nešto" tamo je gdje je Bog, a On je posvuda, u prošlosti, tu s nama, u 4.000-toj, jer je van vremensko biće. Jesmo li onda i mi u raju...barem okruženi njime, ali ranjeni Istočnim grijehom to nam je onemogućeno spoznati niti poimati? Pa, duše, koje su uz Boga, također su u tome vanvremenskom, nematerijalnome…prostoru ili samostanju...a kad im se molimo kako to oni mogu znati ako je raj negdje daaaleko? Gm...Zar je sve to uopće bitno?
.
Je li moj Anđeo čuvar stvoren kad i svi ostali anđeli; je li on u nekakvom samo-stanju dok je uz mene? Bog mi ga je dodijelio već STVORENOG. Sigurno ga nije stvorio tek kod mog rođenja. A da će biti baš moj, to je odredio dok nije bilo ničega, ni svemira, pošto je prvo stvorio duhovna bića - anđele.
.
Ako anđeo ne može umrijeti jer je duhovno biće, a čovjek, mada (i) materijalno biće, nakon smrti nastavlja živjeti (valjda svi ovdje vjerujemo u zagrobni život) - što čini anđeo čuvar toga ljudskog bića kad čovjek umre? Nema potrebe ikuda "ići", jer je (volim reći navodno) sve samo STANJE. Kaže li on Bogu: "Gospodine, evo Ti ga! Ja sam svoje izvršio, što ću sada"?- doista me ne zanima.

2. dio.
..........
Onaj uvod je bio potreban, pošto mi nije jasno ZAŠTO je Bog odlučio stvoriti nas ljude, sigurno i tolika razmna bića širom svemira...Je li Bog prethodno stvorio tolike anđele jer će mu biti potrebni zbog tih bića ili zbog stvaranja svemira...Ili zbog oboje? Daaa, Presveto Trojstvo je svjesno blaženstva uronjenosti u samoga sebe. Bog teži da tu neopisivu sreću/blaženstvo podijeli ne samo unutar sbe(Trojstva), pa odluči stvoriti još mnogo razumnih bića i svimna dati šansu da Mu se vrate. "Posijao" ih je širom svemira, ali...taj neizmerni NIŠTA je on fantastično osmislio i radi Samuela, Hrvrena, mene,...i onih "malih zelenih"!

Zamislimo onaj atom helija! Njegov elektron zalazi UNUTAR one "šupljine" tog susjeda, približava se pozitivno nabijenoj jezgri suprotnog atoma - a tada izlazi. Zar ga ne koći privlačna pozitivna sila jezgre "susjeda"?
Kako onda može napustiti taj prostor bez gubitka energije, konkretno da se vrati natrag, van, na svoju staru putanju izvan "susjeda"? To isto vrijedi i za elektron toga susjednog atoma helija. U toj jurnjavi elektrona jezgre se djelomično pomiču, a znanost je "dokazala" da materija nikada ne miruje, ta "drhti", titra.
Valjda zbog toga i padne košulja koju nismo okačili…privlači ju gravitacija, a trenje, mada veliko ipak ne može spriječiti pad - zbog gibanja atoma materije.
Onaj elektron se uspio vratiti, ali je odnekuda morao dobiti mali "potisak", neku malu injekciju energije da se oslobodi privlačne sile "susjedove" jezgre. Je li poneki anđeo i za to zadužen?
.
Vratimo se anđelu čuvaru. Može li on utjecati na moje fizičko(tijelo), ako znamo da može potaknuti maštu? Ne znam koliko, ali da to čini iz nekakvog STANJA, ne mogu si uopće predočiti svoga anđela čuvara ni kao dobrog duha Gaspara iz crtića, niti kao pravoga duha. Još gorje, u takvog anđela se nikada ne bih pouzdavao, jer bi mi bio potpuno stran. A ipak, dobro se sjećam kad me Bog…preko Anđela? Radio sam na krovnom stalku za gradsku mrežu, zakačen za stalak. Dakako, leđima okrenut ulici, licem prema vrhu krova. Odjednom se sigurnosni opasač otkači. S vrha krova sam je kotrljao leđima okrenut ulici…mjestu skorog pada. Jedan, dva okretaja…nakratko vidim samo vrh krova…a onda odjednom oko mene kratkotrajno plavetnilo i tišina, mir. A ja okrenut PREMA ULICI držim se za oluk(rinu).
Moja lijeva noga razbila je crijep i u tavanu je, stoji na tavanici. Desna je na krovu, povijena u koljenu…a ja preko oluka gledam dolje na ulicu LICEM okrenut prema njoj i viknem onima dolje da podignu "teleskopski" koš.
.
ŠTO me naglo zaustavilo? Kako je noga točno između letava razbila crijep i upala u tavan? Ako me noga zaustavila moralo me zaboljeti, ali nema boli, nema ni tragova naglog zaustavljanja ako se noga oslonila na letvu…I KAKO sam se uspio okrenuti prema ulici u djeliču sekunde...za trajanja onog plavog "blica"?
.
Razmišljamo li kako dijete zamišlja onoga kome se moli dok ga učimo moliti: "Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili"?! Dijete se sigurno obraća OSOBI do sebe, ne vidi ga, jer je duh, ali vjeruje da je pored njega. Dijete da, a mi, mi smo odrasli?
.
Kako ga onda zamišljamo? Teško je stvoriti predodžbu o nečemu što je samostanje! Ili je to nešto u duhovnoj formi negdje daleko, ali i s nama - ujedno u vanvremenskom stanju? Tada to više i nije netko, već samo nešto!
Da, i raj je nešto, ali je u njemu Netko, koji raj čini rajem, za kime već za ovozemaljskog života težimo, čeznemo da se sjedinimo - u samo STANJU, bez određenoga mjesta izvan vremena i trenutno poznatog prostora. Možda…
Bilo-kako-bilo, ZNAM da Anđeli postoje, a opisani slučaj anđeoske intervencije nije jedini. Napomenuo bih da neki zakonodavac može izmisliti doista idealni(najbolji) zakon, ali uzalud ako nije osigurao i osobe za njegovo provođenje/izvršavanje. Isto stvar vrijedi i za upravljanje svijetom. "Boga je nedostojno da materijalnim svijetom upravlja direktno pa to čini posredstvom anđela" - kaže katolički nauk o anđelima.
.
Mnogima sam pomogao da shvate kako su Anđeli Božji pomagači…i znam da svatko ima drugačiju predodžbu o njima, ali je bitno da vjerujemo. Tko tvrdi da vjeruje u Boga, ali ne i u Anđele…neka prelista svoj život.
Naročito ona "mjesta" za koja volimo reći:"Srećom, ostao sam živ"!

pročitala sam
i vidim da se pitaš..o ovome, onom..
a što mogu reć neg, ma hvala Bogu pa si živ

KATOLIČKI NAUK O ANĐELIMA

Općenito je i sigurno teološko mišljenje da anđeli postoje i da su stvoreni neposredno od Boga.
- Čisti su dusi, što se zaključuje već iz Sv. Pisma.
- Neraspadljivi su po svojoj naravi, a besmrtni po milosti. Međusobno se razlikuju / svrstavaju u devet redova ili zborova i tri hijerarhije.
- Anđeosko spoznavanje nije istovjetno s njegovom bîti. Što je izvan njega, anđeo ne može spoznati po svojoj bîti. Spoznajne slike ne dolaze od njega(samoga)nego od Boga.
- Anđeo ne može spoznati sve u isti tren, jer mu je duh ograničen.
- Anđeli imaju slobodnu volju.
- Sporazumijevaju se, a međusobni prostorni razmak im nije prepreka za to, i da jedni druge potiču da se dive Gospodinu. Taj njihov govor ne prestaje nikada.
- Između anđela postoji rasvjetljenje - otkrivanje nepoznate istine, koju, po rangu viši anđeo priopćuje nižemu i to na način pouke i u odnosu prema i na Boga.
- Anđeli postoje u/na određenome mjestu, ali ne kao tjelesna bića. Ne mogu biti istovremeno na više mjesta, no više anđela može biti zajedno na jednome mjestu, jer nisu materijalna bića, već duhovna. Kao takvi se mogu gibati i premještati s mjesta na mjesto.
- Anđeli upravljaju materijalnim svijetom i tu vlast imaju po svojoj naravi.
- Bog je materijalni svijet stavio pod anđeosku upravu, jer dolikuje se Božjem veličanstvu da materijom upravlja posredstvom duhovnih bića, anđela. Materija i naša tijela se pokoravaju anđelima obzirom na lokalno gibanje. Ta moć im je ograničena.
- Na području vegetativnog života materijalnih bića mogu promicati ili sprječavati hranjenje, prouzročiti, odgoditi ili ubrzati smrt, ali ne mogu uskrsavati mrtve.
- Anđeli mogu proizvesti čudesne učinke, ali ne i činiti čudesa.
- Mogu rasvjetljavati čovjekov um ali ne mogu pokretati čovjekovu volju, niti djelovati na nju.
- Dobri kao i pobunjeni anđeli-zlodusi, mogu poticati čovjekovu maštu.
- Anđeli nisu stvoreni u stanju blaženstva. Mnogo je anđela zgriješilo ohološću. Nakon grijeha su predani na vječnu kaznu, jer se ne mogu kajati.
- Sve dobre anđele koji ustrajaše u dobru Bog je uzdigao u vrhunaravni red milosti, u blaženstvo gledanja Boga.

Zaključimo sa sv. Tomom: "Sigurno je da nas blizina anđela čisti, jača i čini boljima. Anđeli dolaze od Boga i ukazuju se, napose onima koji ih časte. Anđeli su sudionici u svim našim dobrim djelima".

(Iz knjige B. Cvetkovića "Anđeli su uz nas".)

Bas smisno! Mogu svasta a nemogu puno toga! Par stvari ne razumim...
Ono sa slikom?Kako mislis poticati mastu?? I ono zadnje??

Zašto se ne mogu kajati ako imaju slobodnu volju?

Nije problem u tome što ne smiju, već neće htjeti. Za svoju odluku imaju na uvid sva potrebna saznanja, i nikakva nova saznanja neće primiti koja bi utjecala na promjenu njihove odluke.
Za razliku od njih, mi ljudi smo ograničeni vremenom i prema tome moguće je da nekada u budućnosti saznamo nešto zbog čega bi mogli odlučiti promjeniti svoju odluku. Prema tome imamo mogućnost pokajati se zbog prethodnog neznanja. Naravno, kad se kaže neznanje, ne misli se samo na razumsku već i duhovnu spoznaju.
Ovaj materijalni svijet i vremanska ograničenost služe kao "filtar" koji bi nas spriječio da ne donesemo takvu odluku koju zbog već rečenog ne bi nikada promijenili. Na taj način Bog je htio nakon pada prvih anđela omogućiti svojim stvorenjima uvijek iznova novu priliku da se pokaju. To je ujedno i dobar dokaz kako je ovaj materijalni svijet patnje ili dolina suza kako ga volimo nazivati zapravo veliki blagoslov i dar, i velika prilika da dopustimo Bogu da nas spasi od nas samih. I ne samo to, već je sam sebe ograničio u naše margine da nam pokaže što nam je činiti.
Problem kod đavla nije taj da se on ne može pokajati, već nije u mogućnosti jer ne želi promjeniti svoju odluku koja nije podložna vremenskim promjenama (jer vrijeme u duhovnom svijetu ne postoji).

Nadam se da sam barem približio razjašnjenje pitanje?

A da pročitaš sve ispočetka? Jer, uopće se ne adi o meni.
i još nešto:
.
Malo sam razmislio...bilo je vrijeme, zar ne? (:
I zaključio da nije umjesno sudjelovati baš u svakoj svojoj temi, a razlog i nije teško shvatiti, je li tako(ako se "prelistaju" neki postovi)!?
Mir i svako dobro!
.
ps: imate moj mail. Na PP neću reagirati...zbog vremena i novca(stari modem, nemam ADSL).

pročitala sam ja baš sve na ovoj temi
ne da mi se ispočetka
budući da nisam znala što bih ti rekla..na te sve tvoje riči
uhvatila sam se samo one: ajde fala Bogu nek si živ i zdrav
i u tomnije bilo nikakvog ismijavanja..
jednostavno, vidjeh da nitko nije niš odgovorio, pa sam išla čitati i vidjeti u čemu je stvar
no etko..ak sam te uvrijedila (kako mi se sad čii iz ovog tvog gopre posta), oprosti...
a tebi fala ona opasci uo "sudjelovanja na, tako rečeno, svim temama..slažem se.. eto hvala

Tko još vjeruje u anđele?

JA


koje su se meni budalastine dogodile, a kako sam izasla ziva iz toga "to samo Nebo zna".

a sto se tice big benga, atoma i price kako je nastao svemir i eto postoji. Ja cu neko svoje laicko misljenje, najnovija znanstvena otkrica; nanotehnologija je otkrila manje i manje djelove od atoma, iz onog najmanjeg je doslovno nista ili bolje receno duh.

Nama je mozda tesko razumjeti da vrijeme ne postoji, iako je gosn Anstajn podavno govorio o tome, nama je tesko razumjeti pojam kocke ako gledamo iz dvodimenzionalne perspekitve, vjerojanto isto tako posto smo mi "zatoceni" u tom nasem trodimenzionalnom svijetu mozda nam je tesko razumjeti vrijeme kao cetvrtu dimenziju a ne neku liniju koja ima kraj i pocetak, s obzirom da je linija, zar ne?

Mozda sva pitanja u vezi toga imaju svoj odgovor na stranicama Biblije, ali poput pazli su razasuti i samo ih treba sloziti, ja vjerujem da je ljudski um od Boga osposobljen da te pazle slozi ako ima viziju slike za kojom traga. Mozda je potrebno traziti od Duha Svetoga TO(mislim tu viziju). Ljudski organizam je nevjerojatno fantasticno dizajniran Stvoriteljevom rukom. Vjerujem da nam je Bog dao sposobnosti i znanja u koja mi nemozemo niti povjerovati. Evo jednog primjera, je li nam receno da mozemo brda premjestati. Je li to samo stilsko preuvalicavanje ili mi to stvarno mozemo. Je li itko do sada pomjerio brdo u cijelo povijesti covjecanstva?! Pise u Bibliji "ako biste imale vjere koliko je gorusicino zrno", a gorusicino zrno je malo, a sta ako bi imale mnogo vise vjere sta je to sto bi mogli ciniti ?! I cime se to mjeri VJERA, kw energije, kolicinom ljubavi ili necim trecim. Mozemo li mi sami utjecati koliko cemo vjere imati ili nam je to dar. Ako je dar i ako je to nesto tako fantasticno, kako to da se mi ne otimamo i ne grabimo i rukama i nogama da dodemo do vece i vece vjere, ako je to dar koji se u izobilju daje svima. Kako to da smo vecina barem zasljepljeni da nevidimo nevjeratno sto nam se nudi.


Evo zadnjih godinu dana sam zasuta knjigama casopisima, razgovorima prijatelja o sposobnostima koje nas mozak je u mogucnost postici. Doslovno potrebno je samo zamisljati ono sto zelis, misliti pozitivno i sve je tu. Znate ono kao sa aladinovom lampom Ne znam je li to neki jNew Age talas ili nesto drugo.
Nadam se da nisam promasila temu, ali to mi je prvo palo na pamet kad sam procitala pocetni post.
Oprostite dragi moji forumasi, ja vjerojatno odluta od teme.