Jednom davno živio pravedan, milosrdan i bogat čovjek koji je imao neizmjerna bogatstva i neizmjerno blago i koji je gorio od želje da to svoje blago i dobrotu podijeli s nekim jer je bio usamljen. I nakon nekog vremena dobije čovjek dvoje djece i stane ih poučavati svojem golemom znanju i golemoj dobroti i pokloni im sva neizmjerna bogatstva zemlje koja je imao, i djeca volješe svojega oca neizmjereno i bez zadrške. Međutim, jednoga dana pojavi se jedan zavidnik koji je nekada davno bio dijete tog bogatog čovjeka međutim koji je bio nezadovoljan što je podložan ocu i htjedoše zauzeti njegovo mjesto. Otada ga je otac izopćio iz baštine svoje zauvijek. I dođe taj zavidnik ljubomoran na ljubav očevu prema svojoj pravoj djeci i zarekne se da će ih oteti od očeve baštine. I jednog dana dođe zavidnik i zavede djecu, ponudi im laž i ovi povjerovaše. Napuni ih lažima, svakojakom prevarom i lukavštinom i djeca pomisliše da su mudra, mudrija od oca.
Međutim otac u svojoj neizmjernoj tuzi smišljaše plan kako da ih vrati sebi i nakon nekog vremena odluči otac ponuditi svojoj odrasloj djeci ugovor na potpis. Isti je sadržavao 10 točaka, i ako bi ga se djeca pridržavala u svih 10 točaka, imala bi pravo doći na očevu gozbu i otac bi zaboravio na njihovo buntovništvo. Međutim kako je malo djece dolazilo, kako je zavidnik sve više raširio svoju baštinu i svoj autoritet, odluči otac slati svoje izaslanike, svoje sluge, da obavijeste djecu da ih otac čeka u svom domu i da je gozba za njih pripremljena. Međutim, djeca izrugivaše njegove izaslanike, ispljuvaše ih i nakraju ih ubiše. Na kraju odluči otac poslati svojega sina koji je sa njim živio oduvijek i koji je postojao otkad i otac. I dođe sin kumeći i moleći: Djeco, vratite se! Ne može vaš otac bez vas! Želi vam darovati blago koje je u njemu! Onaj koji vas sad vodi je lažov i prevarant!
Djeca se podrugljivo nasmijaše, ispljuvaše, izrugaše, i razapnu očevog sina na križu!
Međutim, sin je znajući za svoju sudbinu ostavio svojoj i očevoj djeci kruh i vino da ih jačaju i kao zalog u borbi protiv zavodnika! Rekoše im: "tko jede od ovog kruha i pije od ovog vina jasno će vidjeti prevaru zavodnikovu, imat će snage da mu se odupre i doći će na očevu gozbu!", i zapečati ovu oporuku svojom krvlju.
Prolazile su godine i godine, i polako djeca zaboraviše na svoju baštinu, na oporuku pa čak i na ostavitelja i rekoše djeca koja su mislila za sebe da su mudra: "Hajdemo mi napisati našoj djeci našu oporuku, pustimo bajke naših otaca!" I bi tako!
I dođe jednoga dana zavidnik pred Očevu kuću i podrugljivo se zadere: "Ha ha ha sva tvoja djeca postadoše moja djeca, sada sam ja Otac, nesretniče!!"
I Otac se zamisli, i reče sam sebi, koliko god sam milosrdan, toliko sam i pravedan! Neka jedu plodove svoga novoga oca, a moja prava i iskrena djeca naći će put jer je Moja ljubav u njima neuništiva!
|