www.tebe-trazim.com

Stvarno više ne znam u što da vjerujem i kome da vjerujem. Mislim da se nalazim na rubu očaja i da više ne znam sam šta da radim. Od malih nogu nastojim živjeti vjeru, moliti se, imati odnos sa Bogom. Mislim da mi je dragi Bog u mnogim situacijama u životu pomogao i učinio čuda velika. Ali uz sve to mnoge mi stvari nisu jasne... Možda se to sve dogodilo slučajno, pitam se jeli to stvarno pomoč od Boga ili puka slučajnost? Zadnjih nekoliko godina idem na zajednice mladih i družim se sa krščanima. Vidio sam jako puno ljudi koji su jadni, očajni , tužni, koji se mole godinama za nešto pa ne dolazi nikakva pomoč. Vidio sam dosta vjernika koji su non stop po crkvama i od toga su više psihični pukli i postali totalno nenormalne osobe, zašto je to sve tako naopako? Ja molim dugo vremena za nešto pa mi ne dolazi nikakva pomoć. Nikakav odgovor, ništa.... Sad će te vi napisat da to nije Božja volja i slične izmišljotine... Stalno neke molitve, devetnice kad ono ništa, nema pomoci... Ma sve mi to izgleda ka jedna velika izmišljotina, vjerujem da Bog postoji ali siguran sam da nas on uopče ne čuje jer je svit doša toliko iskvaren i naopak tako da smo prepušteni sami sebi... Na rubu sam da odbacim vjeru i živim bezbrižno jer više nemam snage iskreno... Nemam snage više da vjerujem a odgovora nema, patnja, tuga, ispraznost.....

Suosjecam se s tobom... i meni je Bog dosta puta pomogao , ne mogu rec da nije, a za ono sto me najvise muci, i sto me ubija vec lagano odgovora nema...i ja se pitam zasto je to tako, jer Bog sigurno ne zeli da patimo. Dodje dan kad mi je super, tako osjecam toplinu , ljubav i Boziju prisutnost, a onda opet nakon toga jedno veliko NISTA samo patnja, tuga i velika praznina... evo u zadnjih para dana pogotovo nemogu doc sebi nikako, vjera mi je skroz poluljana i uopce nemam snage vise za molitvu...i meni dosta toga nije jasno , a bit ce bolje samo treba strpljenja...koje smo mi izgleda izgubili

"Kada mi prolazimo kroz razdoblje pustinje, u sebi imamo nejasne osjećaje a možemo pomisliti i kako smo iznutra prazni. Trpimo, ne osjećamo život u punini, osjećamo kako ne koristimo vlastite snage i mogućnosti, možda žurimo i pokušavamo, ali kao da nikamo ne stižemo. Osim same težine kušnji koje nam se događaju i zbog kojih se naše sumnje pojačavaju, dodatno se možemo obeshrabriti pogoršanjem svog raspoloženja i vlastitim štetnim mislima jer osjećamo da uspjeh ne dolazi kako ga priželjkujemo, pa si time to potencijalno plodonosno iskustvo pustinje oslabljujemo.

No pustinja se događa kako bismo nakon nje iskusili obilje. Iskustvo pustinje je neprocjenjivo za osobnu izgradnju, rangiranje prioriteta, učvršćivanje vlastitih vrijednosti i vrlo je snažno duhovno iskustvo. To je kao vrijeme inkubacije, gdje vam ideje i zamisli moraju malo odležati kako biste došli do najboljih ali i kako bi se stvorio pravi trenutak za njihovu realizaciju u punini vaših snaga.

Kako ovladati vlastitom pustinjom i nakon pustinje živjeti sretno u obilju?

1. Pustinja je povratak smislu

Pustinja nas zove na povratak osnovama naše biti. Tko smo, zašto radimo, zbog čega se trudimo, koje su vrijednosti što nas pokreću, čemu težimo i ima li to za nas smisla? To su samo neka od pitanja koja će nam pomoći da vrijeme pustinje bude plodonosno. Trebamo se vratiti u sebe tako da si posvijestimo i učvrstimo životne vrijednosti koje nas vode.

2. Pustinja je obnova koja nam je potrebna

Nemoguće je konstantno živjeti obilje i puninu u istom intenzitetu. U pustinji trebamo biti svjesni koliko nam je potrebna obnova i time ćemo je bolje i kvalitetnije iznijeti. Svako iskustvo je duhovno iskustvo, a osobito je iskustvo pustinje slično patnji koja je duboko duhovno iskustvo. Kako bez sumnji nema spoznaja, tako sada znamo da bez patnje ne bi došlo do uskrsnuća. Bez obnove kroz pustinju, ne možemo doći do obilja. To je kao oštrenje noža koji je možda nekada dobro služio u kućanstvu, a sada ga treba opet naoštriti ili odjeće koja je nošena i zaprljana pa je potrebno oprati je i osvježiti mekoćom i mirisom, te opeglati kako bismo je obukli. Tako i mi trebamo obnovu. Pustinja nam je prirodan proces kako bismo dali priliku najboljem od života koji nam je dan.

3. Do odgovora dolazimo samostalno, ali ne sami

Kroz pustinju zapravo nismo sami. Iako smo možda u vrevi ljudi i događaja, dominantan osjećaj pustinje uzrokuje naša unutrašnjost i takvi smo sami zbog sebe i traženja vlastitog duha. „I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. (Mk 1, 13)“ Iako smo u vremenu velikih kušnji, i nama „anđeli služe“ kako bismo došli do kraja pustinje i osjećali ponovno onaj polet i radost života. U tom vremenu pustinje, traženju i sumnjanju, pozvani smo razotkriti napredovanje u svojoj duhovnosti, s obzirom da smo u prilici postaviti si vlastita teška i duboka pitanja, a kroz koja moramo sazrijeti da bismo nastavili dalje. Kada postavimo prava pitanja, možemo doći do pravih odgovora, koji će nam se već samim priznavanjem pitanja učiniti puno jasnijima.

Od pustinje ne bismo smjeli bježati i ignorirati je, nego se pozabaviti sobom kako bismo je razriješili. To nije poziv na bijeg od svega, nego na povratak unutar sebe. Osjećaj pustinje, osjećaj je gladi našeg duha koji želi živjeti slobodno u našem životu, koji nam želi pomoći da živimo najbolje od sebe.

Pustinja je poziv na novi život, na procvat nakon teške zime, na spoznaje nakon sumnji, na obraćenje nakon krivog koračanja ili lutanja. Nakon pustinje, približit će se obilje tj. približit će se kraljevstvo koje koje iščekujemo."

MOLIM ZA VAS OBOJE DA VAM BOG DA SNAGE DA IZDRŽITE PUSTINJU KOJU PROLAZITE SA ISUSOM..

Da, mnogima je tako, zapravo skoro pa ne poznajem baš nekoga kome se uslišila molitva. Poznajem mnogo vjernika ali nikome se nikad nije ništa uslišilo, zanimljivo....
Ja i dalje vjerujem u Boga i siguran sam da je meni u mnogim stvarima pomogao, ALI danas se nešto prelomilo u meni, nepovratno, vjera mi je jako oslabila, totalno razočaranje......
Baš nemam snage više, tako da mi nije briga za ništa, vjerovat ću ali ono.... neznam....

Hvala ti na ohrabrenju Da, treba nam snage, i puno strpljenja jer ko zna koliko ce ova pustinja jos trajat...mozda citav zivot... jer tesko je zasluzit KRALJEVSTVO NEBESKO...




A ISTO MI JE...Al neznam zasto to govoris da nikog ne poznajes kome je molitva uslisana...pa recimo na ovom forumu bar imas toliko prelijepih svjedocanstava o uslisanim molitvama..nismo ni prvi ni zadnji koji ovo prolaze... treba sutit i trpit i koji put se izjadat ovim dobrim ljudima ovdje...

vjerujem da Bog dopusta takva stanja u zivotu da napokono pocne UBIJATI NASE BOGOVE U GLAVI (a vjerujte mi imamo mnogo svojih bogova - citaj slike Boga kakav bi trebao biti)... kako sam prekrasno cuo nedavno od jedne osobe: "Krist bi se puno lakse sporazumio sa ateistima nego s nama vjernicima zato sto ateisti si postavljaju pitanja, traze dok mi vjernici kao da sve znamo o Bogu, kao da mozemo biti advokati Bogu"... i onda kada Bog ne zeli biti automat za stancanje nasih zelja srdimo se, odbacujemo, ljutimo

ja sam recimo molio za jednu milost jako dugo... hrpa devetnica, hrpa prikazanih misa, ma sta nisam sve napravio... i nisam dobio tu milost ni dan danas... pa nisam izgubio vjeru i povjerenje...

zanimljivo mi je kada kazemo: Isuse, volim Te i zelim biti potpuno Tvoj/a... i onda kada Isus krene uslisavat tu nasu molbu sa kusnjama, patnjama, protivstinama e onda slijedi nas ego (makar nesvjesno): "ej pa tako se nismo dogovorili, ja sam mislio da tim predanjem me nece nikakva nevolja zarobit, da cu letit kroz zivot lagan kao ptica da me nista nece okrznut"

eh ljudi... cudna smo mi bica... ni neznate koliko... kolika samo mora biti ljubav Bozja koja preko svega toga prolazi i dalje zove u svoje krilo, svaki dan iznova

Zar u Bibliji piše da su svi vjernici živjeli sretno i bezbrižno ili piše baš suprotno. Job je izgubio svu svoju imovinu, zdravlje, djecu. Apostole su progonili, prve vjernike ubijali, većina svetaca su patili. Zar nije i Isus molio da ga mimoiđe kalež pa ga je ipak dobio jer je prihvatio volju Očevu? Koliko svetaca koji su puni vjere živjeli u očajnoj situaciji, bilo zdravstvenoj, bilo društvenoj ili nekoj drugoj.
Roditelji Sv. Rite su cijeli život molili Boga za dijete i dobili su je tek u poodmakloj dobi. Bili su predani u molitvi i na svoje dijete prenjeli vjeru pa je Sv. Rita opet imala težak život. Naprasitom i brutalnom mužu je bila skoro ko ropkinja, a nikad se ni jednom riječju nije potužila. Ubili su joj muža, umrli su joj sinovi... To je samo jedan primjer.

"Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. " (Rim 8,29-39)

moja molitva je uslišana
dok sam bila u jednoj takvoj pustinji, kada sam mislila da me ništa dobro više ne može više snaći u životu, kad sam bila toliko nisko da nisam imala nikoga oko sebe, samo Njega, nikog drugog. i morala sam se Njemu obratiti. morala sam se predati, i reću Mu da ja ne mogu sama, da ga trebam, nek me nosi dalje jer nemam više snage.
dobila sam takve milosti kakve nisam mogla ni zamisliti.
moj život, tj. vanjske životne okolnosti, nisu puno bolje nego prije te velike milosti. ali ja sam drugačija, i hrabro se nosim sa svime. imam snage za dalje, i polako nazirem polodove te moje vlastite borbe - kako sam se počela ja sama mijenjati, počela se mijenjati i moja okolina, ljudi koji su mi najbliži, i to na bolje. a time i sve ono što te muči, što te pritišće, postane puno lakše, kao da Bog nosi velik dio tvog tereta umjesto tebe.
sada sok si u pustinji, osluškuj svoje srce, i kad te On pozove, samo se odazovi. nemoj se još više udaljiti.

Najvažnije od svega:

"LJUBITI BOGA SVIM SVOJIM BIĆEM,CIJELIM SVOJIM SRCEM"

Ljubav čini čuda.Tko iskreno ljubi Boga,prima od njega sve sa strpljenjem i poniznošću,i križeve i darove.
Moliti iz srca iskreno Boga.Ljubiti ga.I onda će sve krenuti na dobro.

Dragi brate Pretelo NEDAJ SE, razumjem te, ti samo želiš osjećati sreću ovdje na Zemlji, biti raodstan, veseo i jako sretan....Pusti pustinju - razmišljanja kako si u njoj, i kreni zahvaljivati Bogu na onom što imaš, a to je :
1.Dvije noge, dvije ruke, prste, nokte
2.Dar govora
3.Vid
4.Bubrege
5.Srce - zdravo srce, nisi na teškoj operaciji zbog istog..
6.Sve ostale zdrave organe
7.Zrak, šume, vode, biljke itd..
8.Krov nad glavom
9.Krevet u koji liježeš
10.Hranu - vjeruje da imaš dovoljno hrane za svaki dan...
11.Zaposlenje
12.Ako si oženjen - ženu, djecu, a ako nisi oženjen po čitvaom svijetu, mnogo mladih žena, koje mogu jednoga dana postati tvoje žene, roditi tvoju djecu, anđele male
13.I bezbroj još stavri imaš loje nebi da nabrajam, recimo vidim imaš internet, super, jupi : ), hvala Bogu na naprednoj teologiji, na internetu, na druženju preko njega, jupi....
------
Danas ljudi mnogo toga imaju, a nikad nisu bili nezadovoljniji, jer neznaju cijeniti to što imaju...
Danas ljudi nepate iz ljubavi, već iz srđbe, nitko nema ljubavi u srcu, svi mislimo prvenstveno na sebe, ne na drugog čovjeka, gazimo, i bivamo gaženi...
Kad molimo, rijetko iz ljubavi, već iz nekog drugog razloga, miseći da smo bolji od nekih drugih ljudi, koji uopće nemole...
------
Pa vidi brate Pretelo svetoga Leopolda, što je on imao, bio je jedno od mnogobrojne djece, visinom prenizak, fizičkim izgledom rijetko koja cura da nije svečenik, i da je momak da bi htjela za muža, pa i sami svečenici, nisu mu dali držati svetu misu, zbog njegovog fizičkog izgleda i mucanja, znači muco je, pa ljudi dragi zahvalimo Bogu što nemucamo....itd, al kakvo je srce imao - srce puno ljubavi.... a naša srca kakva su - promjenjiva, najčešće bezljubavi, jadnička, pokvarena....al eto Bog nas voli, DA BOG VOLI SVE LJUDE, al nevole Boga svi ljudi, rjetko tko da ga voli, tako ga je lamo ljubiti, kad smo zadovoljni, a tako teško kad nismo zadovoljni, situcijom u kojoj jesmo, sam Bog zna koliko sam ga voljela kad sam bila zadovoljna situacijom u kojoj jesam, iako tad nisam imala ništa više nego sad, no sam Bog zna kad mi je se desilo sve neželim, kako sam ga slabo ljubila, nimalo, kako sam mu prigovarala, lažno ga optuživala, i samo li On koji jest, dopusti u mome životu još kakvo veliko zlo - opet ću se posvađati sa njime, svoj bjes iskaliti na njega, uvrijediti ga, a On će mi oprostiti, jer Ga ja nemogu povrijediti koliko me On može ljubiti,o da - još mi jedan svečenik rekao kako sam ja hrabra, pa imam toliko hrabrosti da se posvađam sa Bogom....teško je brate Pretelo kad život nije pošten prema nama, biti pošten prema životu, jako teško....
------
oooo...sječaš se one pjesme brate Pretelo od Petra Gaše : - jer sam ja ko i svi, samo jedna duša malena, ja trebam nekoga da me zagrli...
------
Nego brate Pretelo, mislim da je najbolje da praviš zavjete, da budeš zadovoljan tim što imaš, pa tvoje lice, neće biti namrgođeno, već veselo, opusti se, nije ni drugim ljudima lako, evo meni nije lako, nije lako Rafaeli7, mnogima sa ovoga foruma, i milijardama po svijetu....svi imamo svoje probleme, teško je...al bit će sve dobro, samo pozitvno i optimistično...
------
Ljubljeni brate Pretelo ma znaj DARGO MI JE DA POSTOJIŠ...ako ti se griješi, idi griješi, pa se opet na put Isusov vrati, jer On će te čekati, jer On te je u svoje dlanove urezao, dragocjen si mu, stvoren na Njegovu sliku, ako Te svi ostave, On te neće ostaviti, Ti si njegov, i Tvoja duša je njegova, nemoj se brinuti, Isus neće dopustiti da odeš u pakao, jer on ipak zna, da si za Njega nešto uradio, a i sam nisi svjestan što, nešto što će spasiti i tebe, i nekoga još tko da se ti nisi rodio nebi bio spašen...
------
Živio ti nama brate Pretelo, milosrdni bio uz tebe, i Marija Kraljica mira, svi anđeli i arkanđeli, svi sveci i svetice Božije...
Bog te blagoslovio...