www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 11:58

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 66 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 01 pro 2006 17:50 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 06 lis 2006 15:58
Postovi: 189
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Panten napisao:
...

KLEMENT RIMSKI - ....
....




U Katoličkoj Crkvi: Časti se Sv. Klement I., papa i mučenik
- bio je treći naslednik sv. Petra kao rimski biskup, potkraj 1. veka; napisao Posalnicu Korinćanima, kojom želi u korintskoj Crkvi učvrstiti mir i slogu; prvi je među Apostolskim ocima; prema tradiciji, umro je mučeničkom smrću 97. godine.

--------------------------------------------------------------------------------


23. studenog
Sveti Klement I., papa i mučenik († 101)
Da bismo bolje shvatili povijest Crkve, korisno je uočiti i fenomen »kontestacije« – osporavanja, koji je kao pojam nov, ali kao stvarnost u Crkvi prisutan sve tamo od njezina početka. Uvijek je u Crkvi bilo ljudi koji su smatrali da su pozvani »rasuđivati«, pokazivati na onaj jedini »pravi« put, izvan kojega drugoga nema, koji su sve oko sebe smatrali zaprekom napretka u Crkvi, a na taj način u Crkvu unosili smutnje, razdore, stranke, svađe i ostale ljudske slabosti. Uvijek je bilo ljudi koji su smatrali da su za neke službe i odgovorna mjesta u Crkvi prikladni samo oni koji odgovaraju njihovim predodžbama, dok su druge, što su izlazili iz tih okvira, smatrali nepoželjnima i štetnima po opće dobro pa su ih osporavali i nastojali onemogućiti. Stoga bi se ljuto varao onaj koji bi mislio da povijest Crkve bijaše uvijek mirno more. Ne, nije tako bilo, lađa Crkve često je plovila i plovi uzburkanim mo-rem.
Za jedan veoma bučan slučaj osporavanja u Crkvi znamo već u I. stoljeću, i to u Korintu. Taj je slučaj mogao imati preteške i nesagledive posljedice da nije svojom mudrošću, ljubavlju, ali i odlučnošću, intervenirao svetac koga danas slavimo, sveti Klement, koji je kao treći Petrov nasljednik potkraj I. stoljeća upravljao Rimskom crkvom. I, hvala Bogu da je taj svetac, koji je u ono doba nosio najveću odgovornost za Crkvu, odmah i intervenirao. Bio je budan i neustrašiv pastir koji se nije bojao preuzeti na se odgovornost.
Kako nas izvješćuje sv. Irenej, Klement je bio četvrti rimski biskup, nakon Petra, Lina i Anakleta. Bio je na čelu Rimske crkve od god. 92. do 101. Podrijetlom je bio Židov iz dijaspore, a po kulturi Helen. Nije nam poznato gdje je i kako došao u dodir s kršćanstvom. Sv. Pavao doduše u Poslanici Filipljanima piše o nekom Klementu kao o »svom suradniku«, no to je ipak i odviše malo da bi toga Pavlova suradnika mogli poistovjetiti s kasnijim papom Klementom. Tradicija je starih kršćanskih pisaca složna u tome da je Klement bio apostolski učenik, čak i u izravnim vezama sa svetim Petrom. O pontifikatu pape Klementa, osim onoga iz njegove Poslanice Korinćanima, nemamo nikakvih drugih podataka. Umro je vjerojatno na Istoku, na Kersonezu, kamo je bio prognan.
Njegova ličnost i njegov veliki autoritet proizlazi iz Poslanice što ju je između god. 96. i 98. upravio u Korint. Bilo je to baš malo nakon drugog progonstva kršćana pod carem Domicijanom. Od tog je progonstva mnogo pretrpjela i Rimska crkva, koju je u tim teškim i kritičnim časovima podržavao njezin revni biskup Klement. I gle, kad se progonstvo smirilo, oborila se na Crkvu u Korintu ne manja oluja, no ovaj put iznutra. Takve su bure još neugodnije i opasnije. To dobro znamo iz vlastitog iskustva u našoj mjesnoj Crkvi.
Predmet spora u Korintu sastojao se u tome što je šačica mladih bunila mjesnu kršćansku zajednicu protiv zakonito postavljenih svećenika. Osporavatelji zakonite vlasti u Crkvi činili su svoj razorni posao vjerojatno iz zavisti, interesa ili nekih drugih nečasnih motiva. Žalosno je bilo to što su ti nepozvani glasnogovornici uspjeli zavesti jedan broj vjernika na svoju stranu, što je dakako crkvenu zajednicu u Korintu dovelo do veoma teškog stanja. To je išlo čak tako daleko da je prijetio i bio već na pomolu raskol.
O svemu tome bio je u Rimu kao prvi autoritet Crkve obaviješten i papa Klement. On je smatrao svojom dužnošću da umiri duhove te ponovno uspostavi mir i red. Stoga je Crkvi u Korintu uputio svoju Poslanicu, koja je puna i dobrote i čvrstoće. Poslanicu je uručio trojici pouzdanih ljudi: Klaudiju, Valeriju i Fortunatu, koji su se dali na ne baš lagan i kratak put iz Rima čak u Korint. Strepeći pomalo i za te pismonoše te nadajući se u sretan ishod njihova putovanja, Klement je ovako zaključio svoju Poslanicu: »Vratite ih natrag brzo s mirom kao glasnike radosti da nam što prije jave o miru i slozi, što ih tako zazivamo i želimo, da bismo se mogli radovati i mi zbog uspostave reda među vama.«
Klement se u pismu protiv uzročnika nereda u Korintu ne služi baš nekim baršunastim riječima jer je i on dobro znao da na ljutu ranu valja staviti ljutu travu. On zato piše: »Ustadoše nečasni protiv časnih ljudi, neslavni protiv slavnih, bezumni protiv mudrih, mladi protiv starih. I zbog toga su tako daleko pravda i mir jer je svak napustio strah Božji te je potamnila vjera u njega; nitko više ne koraca po normama njegovih zapovijedi, niti se ponaša na način dostojan Krista, već svatko ide za željama svog zloga srca, što je začelo onu opaku i bezbožnu zavist, zbog koje u svijet uđe smrt.«
Izrekavši te oštre i odlučne riječi, Klementova se ruka što piše ublažuje. Čini to jer se boji da njegove riječi ne bi još ljućom učinile ranu osporavatelja. Zato sada, nakon žigosanja, bira drugi put, sada želi uvjeravati pa stoga ovako piše:

»Predragi, te vam stvari pišemo ne samo da vas opomenemo, već da ih dozovemo u svijest i samima sebi jer smo i sami na istoj areni i jer nas čeka isto natjecanje. Napustimo stoga isprazne i nekorisne pretjerane brige te uđimo u slavnu i časnu normu naše tradicije! Pogledajmo što je lijepo, ugodno u očima Onoga koji nas je stvorio! Uprimo pogled u Kristovu krv te spoznajmo kako je dragocjena za Boga, njegova Oca, jer je čitavom svijetu donijela milost pokajanja. Gajimo osjećaje poniznosti, odbacujući u stranu svaku nadutost i ludost i srdžbu, sjećajući se naročito riječi što ih je izrekao Gospodin Isus da nas pouči u odmjerenosti i plemenitosti. Sjedinimo se s onima što slijede mir s pobožnošću, a ne s onima što hoće mir s licemjernošću. Krist je svojina onih poniznih, a ne onih što se podižu na njegovo stado.«
Kad čitamo te Klementove, nama vremenski tako daleko napisane riječi, možemo se ispuniti ponosom zbog naše tradicije koja je tako stara, a ujedno tako živa i sadržajna, da nam i danas može služiti kao duhovna hrana, da nas može i danas odgajati u našemu kršćanskom životu. Ono što mi ispovijedamo danas, ispovijedao je i sv. Klement i toliki drugi već prije 1900 godina. Ono za što se oni boriše, oko čega su nastojali, to isto i mi danas činimo. Zato su duhovni i pastoralni spisi već prvih kršćanskih pisaca, takozvanih apostolskih Otaca, odlično duhovno štivo i za nas danas.
Uvjeravajući Korinćane o onome jedino ispravnom, sveti Klement Rimski ukazuje na Kristovu poniznost koja je najjači zov za svakoga. Osporavatelje poziva na obraćenje poniznomu Kristu, a njemu se obratiti znači vladati se kao i on, koji je blag i ponizan srcem.

Vrijednost je Klementove Poslanice Korinćanima i u tome što daje jasan nauk o hijerarhiji u Crkvi. Samo tako će se Korinćani, ali ne samo oni, već i mi danas vratiti k miru te izbjeći štetna osporavanja koja toliko koče razvoj i napredak Crkve.
Sv. Klement piše: »Apostoli su od našeg Gospodina Isusa Krista primili dobru vijest za nas; Isus Krist je bio poslan od Boga.
Krist je, dakle, od Boga, a apostoli od Krista; prema tome, jedan i drugi određeno dolaze od Božje volje.
Primivši naloge, postavši sigurni o uskrsnuću Gospodina našega Isusa Krista, pouzdavajući se u Božju riječ, potvrdom Duha Svetoga pođoše naviještati radosnu vijest da se približava Božje kraljevstvo.«

Za sv. Klementa, koji je bio daleko bliže apostolima negoli mnogi današnji samozvani tumači obnove i koncilskog duha, hijerarhija bilo kojeg stupnja ne potječe od izaslanstva jedne zajednice, zato je nijedna zajednica vjernika i ne može maknuti.
On piše: »Oni koji su bili postavljeni od apostola ili susljedno od drugih odličnih ljudi, s odobrenjem cijele Crkve, i koji su na besprijekoran način služili Kristovu stadu s poniznošću, vedro i bez niskosti, postigavši dobro svjedočanstvo od sviju, u mnogim okolnostima, njih vjerujemo da nije pravo ukloniti s njihove službe.«
Svoju misao o tom pitanju sv. Klement još jače naglašava govoreći ovako: »Dragi moji, sramotno je, veoma sramotno i nedostojno ćudorednog ponašanja, prema Kristu, čuti da se veoma solidna i stara crkva u Korintu, zbog jedne ili dvije osobe podigla protiv prezbiterâ – svećenikâ. I taj glas nije došao samo k nama nego i k onima koji su drukčije vjere od naše; i tako se s jedne strane zbog vaše bezumnosti nanose pogrde Gospodinovu imenu, a s druge opet stvara se opasnost po vas same.«
Tako je ta neugodna afera urodila dvostrukom sablazni: unutar i izvan Crkve u Korintu. A tko daje sablazan, mora to i popraviti. Jedinstvo i mir nisu dobra koja bi se mogla olako i bez kazne proigrati. Zato i papa Klement u svojoj Poslanici izričito traži da se krivcima naloži primjerena pokora.
»Vi, dakle, koji ste dali povod buni, podložite se svećenicima te kao pokoru primite od njih prijekor, sagibajući koljena svoga srca! Naučite se pokoravati, odlažući drsku i oholu okorjelost vašega jezika; bolje je, naime, za vas da budete maleni te u broju Kristova stada, negoli isključeni od njegove nade.«
A sada se može pitati da li su tako jasne i odlučne riječi pape Klementa postigle željeni učinak? On sam se nadao da će njegov zahvat poslužiti dokrajčenju razdora, no kao čovjek realist, poznavajući dobro ljudsku tvrdoglavost, nije isključivao ni drugu protivnu mogućnost. To naslućujemo iz završnih riječi njegove Poslanice gdje kaže i ovo: :twisted: »Ako tko ne posluša Božje riječi izrečene preko nas, neka zna da će na se navući krivnju i ne baš tako malu pogibao. A mi ćemo biti nevini od toga grijeha te tražiti da Stvoritelj svemira neokrnjenim sačuva broj svojih odabranika koji se povećava svuda po svijetu posredstvom njegova ljubljenoga Sina Isusa Krista, po kojem nas je pozvao iz tame u svjetlo, iz neznanja na spoznaju slave njegova imena.«


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 pro 2006 17:59 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 06 lis 2006 15:58
Postovi: 189
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Za Sv. Klementa neki izvori govore da je umro 97 posle Hrista, a drugi da je to bilo 101.
Tek toliko da ne bude zabune, jer radi se o istoj osobi


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 pro 2006 08:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
Kafka napisao:
ovo pitanje jako je zakomplicirano, i u njemu ni sami teolozi nemogu potpuno se izjasniti
nama katolicima je jasno iz Biblije da ćemo mi uskrsnuti, ne samo dušom, nego i tijelom
kako će to biti? to nitko ne može reći sa sigurnošću
možemo se zapitati na koji način će uskrsnuti oni koji su umrli bez obje ruke, dali će im tijelo u vječnosti biti sakato, ili će dobiti nove ruke
to je sve jako pipljivo i stoga treba pažljivo baratat za to zaduženim pojmovima

nemojte osuđivati (pojedinci) tertulijana, čovjek ima pravo promišljat


mislim da o tome barem za katolike i pravoslavne uopće nema nikakve nedoumicxe
tijelo će im biti sa obje ruke
isto oni koji se kremiraju imati će cijelo tijelo, pretvaranje u prah i rasipanje pepela ne stvaraju nikakvog problema za uskrslo tijelo, pa tako ni sakatost u zemaljskom životu

tijelo zagrobnog života će biti potpuno različito tijelo- NERASPASDLJIVO tijelo
na sudnji dan i oni koju budu živjeli na zemlji, poslije pojedinačnog suda ( raj,čistilište, pakao) neće živjeti "nebeski život" u starom tijelu, nego i njihovo tijelo će se PREOBRAZITI u NERASPADLJIVO tijelo


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 tra 2007 20:14 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 07 stu 2006 09:33
Postovi: 5
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vidim da nam na ovom forumu, protestanti žele prodati "Sola Scripturu."

Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma. Pa ipak, Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2), te se nigdje u Svetome Pismu ne spominje da je samo Ono cjelina objave. Ako se načelo "Sola Scriptura" ne može naći u Bibliji, kako ga onda mogu podržavati oni koji vjeruju samo u ono što kaže Biblija?

Što uistinu piše u Bibliji o apostolskoj predaji??

Više o "Sola Scripturi" na mom blogu... http://catholic.blog.hr


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 tra 2007 22:39 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 17 stu 2006 11:57
Postovi: 1390
Lokacija: Velika Gorica
Podijelio: 123 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
andeocuvar napisao:
Više o "Sola Scripturi" na mom blogu... http://catholic.blog.hr


Dobar ti je blog, stavio sam ga u Favorites. Btb!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 tra 2007 08:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
andeocuvar napisao:
Vidim da nam na ovom forumu, protestanti žele prodati "Sola Scripturu."

Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma. Pa ipak, Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2), te se nigdje u Svetome Pismu ne spominje da je samo Ono cjelina objave. Ako se načelo "Sola Scriptura" ne može naći u Bibliji, kako ga onda mogu podržavati oni koji vjeruju samo u ono što kaže Biblija?

Što uistinu piše u Bibliji o apostolskoj predaji??

Više o "Sola Scripturi" na mom blogu... http://catholic.blog.hr


Da je samo Biblija dovoljna kako to vele protestanti, ne bi postojao toliki broj popratnih protestantskih knjiga koje objasnjavaju Bibliju, 'jer je samo Biblija dovoljna'. No Biblija se ne moze tumaciti samovoljno po pameti koju imamo, jer po pameti koju imamo nije ni pisana!
Neka se ne uvrijede braca protestanti, no previse su slicni farizejima i pismoznancima koji su sami sebi dali toliki znacaj da od svoje pameti koja je od svijeta, satkana od krvi i tijela, nisu vidjeli Mesiju kojeg su gledali. Tako i protestanti, povjerovali su kako je samo Biblija dovoljna, misleci samo na sebe, a ne na one koji u povijesti nikada nisu bili u mogucnosti sebi priustiti Bibliju. Po protestantima ispada kako je Bog dao Bibliju kao sredstvo spasenja, pa ako je imas, spasen si. Kao da je nas Bog šturi birokrat.
A koliko samo ljudi u povijesti ocima svojim Bibliju nije ni vidjelo?! Koliko ih je vidjelo, al nisu znali citati niti su bili pismeni?! A koliko je samo njih koji su znali citati, al ne i grcki, hebrejski, latinski ili aramejski?! Promislimo dobro, je li Bog tako uvjetovao spasenje?!
Neka se ne jede, al sebican je stav protestanata...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 tra 2007 08:50 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 tra 2006 21:22
Postovi: 1095
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
andeocuvar napisao:
Vidim da nam na ovom forumu, protestanti žele prodati "Sola Scripturu."

Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma. Pa ipak, Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2), te se nigdje u Svetome Pismu ne spominje da je samo Ono cjelina objave. Ako se načelo "Sola Scriptura" ne može naći u Bibliji, kako ga onda mogu podržavati oni koji vjeruju samo u ono što kaže Biblija?

Što uistinu piše u Bibliji o apostolskoj predaji??

Više o "Sola Scripturi" na mom blogu... http://catholic.blog.hr
Complimenti!
Svaka pohvala za tvoj blog.
:grlim te: BTB


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 tra 2007 08:23 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
andeocuvar napisao:
Vidim da nam na ovom forumu, protestanti žele prodati "Sola Scripturu."

Načelo "isključivo Sveto Pismo" (Sola Scriptura), kao jedinoga izvora Božje objave, čini glavno obilježje protestantizma. Pa ipak, Sveto Pismo dopušta Predaju (2 Solunjanima 2,15; 2 Timoteju 2,2), te se nigdje u Svetome Pismu ne spominje da je samo Ono cjelina objave. Ako se načelo "Sola Scriptura" ne može naći u Bibliji, kako ga onda mogu podržavati oni koji vjeruju samo u ono što kaže Biblija?

Što uistinu piše u Bibliji o apostolskoj predaji??

Više o "Sola Scripturi" na mom blogu... http://catholic.blog.hr


svaka ti čast brate (sestro) na lijepom i poučnom blogu
nisam još većinu pročitao , ali samo na čistilištu , masonskom planu za uništenje KC, temi sola scriptura vidim da si izuzetna dušica, vjerna svojoj KC i da imaš jako zanimlljive teme
drago mi je da si u fokusu baš teme na kojima protestanti žele rušiti našu svetu vjeru , pa su zato još vrijednije , bare za one duše koje se još dvoume ili ih reformirani pomalo nagrizaju i siju sumnju u ispravnost i PUNINU objave i vjere u KC :twisted:

kako dosta pišem na interprotestantskom forumu izaija95 , nadam se da nećeš zamjeriti ako ću posuditi copy/paste tehnikom neke tvoje citate :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 tra 2007 19:05 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 11 sij 2007 21:56
Postovi: 28
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Hallo , Hallo , andjeo cuvar ; Koga li to cuvas????? Usi svrbe , zar ne ?
Citaj sto kaze tvoj citat ;Solunjanima 2,15; "Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja
u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom".--Kaj ces reci ; sto je za tebe -pismo???
Iz kojih predanja su bili pouceni? -- "Da, na to vas pozva po našem evanđelju" kaze 14.redak...

Objasni sada ovim cjenjenim vjernicima , nije li to Biblija , ili netke , od kojekakvih, napisana "predanja"...

A ovo je jos ljepse ; "i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti
podobni i druge poučiti". -- Razumjes li ; Pavao jasno kaze : "Sto si od mene cuo "!!!!!
Sta je mogao cuti od Pavaoa ; -- Besmrtnost Duse ??????? Prouci bolje Pismo , inace ti slijedi ovo ;
--".Sol.2, 11. "I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži"....

S postovanjem

Biblijski hriscanin


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 tra 2007 22:21 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 tra 2006 21:22
Postovi: 1095
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Biblijski Krščanine, interpretiranje pisma sa svijetlom samog ljudskog razuma bez pomoći Milosti , uvijek proizvodi devijacije vjere.
Pitam te
1) što se je dogodilo nakon smrti Apostola? ZAR JE BOG OSTAVIO SVOJU CRKVU I SVOJU DJECU U ZABLUDI PUNIH 1500 GODINA DO DOLASKA Luterana, Pentekostalaca, Adventista , Evangelista ...???
2) Da li si pročitao DIDAHE i Pismo Diogenetu koje su napisane odmah nakon smrti Apostola ????
3) Tko je zaustavio Heretike kao što je Marcione koji je htio odvojiti stari od novog Zavjeta? Luterani? Protestanti? Adventisti? Evangelisti ?

Historijska znanost dodaje mnoge dokaze za to da su Evanđelja napisana u prvom stoljeću, neka vjerojatno već prije razorenja Jeruzalema 70. godine. Taj dokaz je radi toga toliko važan, jer je na taj način bilo onemogućcnn stvaranje legende, pošto su Evanđelja zabilježena još za vrijeme života očevidaca. Najinteresantnija proba na dohvat ruke su fragmenti papirusa, koji su pronađeni u Egiptu. Radi se o djelovima Ivanovog Evanđelja, koji su napisani oko 125. {papirus 52), odnosno oko 150. (papirus 66). Samo Evanđelje mora prema tome biti bitno starije.
Isto su tako i iskopavanja i nalazi posljednjih decenija pokazala, da su u Evanđeljima potpuno vjerno opisane gospodarske, političke, društvene i religiozne prilike za vrijeme života Isusa Krista kao i prava životna sredina: novac za porez, desetina od metvice, raznolikost religioznih uvjerenja kod farizeja, saduceja... Sve je to dokaz u prilog tome da su Evanđelja stvarno morala nastati već u prvom stoljeću, jer je taj milieu (sredina) godine 70. židovskim ratom netragom nestao, razoren.

Također i iz starokršćanskih pisanih svjedočanstava možemo dokazati da su pojedina Evanđelja već mnogo prije 90. morala postojati: Didahe, vjerska knjiga ranokršćanskog doba citira već 30 mjesta iz Evanđelja i kaže četiri puta izričito: »Tako nalazimo zapisano u Evanđelju Gospodinovom. - I papa Klement iz Rima poziva se na svoje pismo Korinćanima (96. poslije Kr.) i navodi neka mjesta iz Evanđelja. Ignacije iz Antiohije (umro 107. poslije Kr:) koristi u svojih sedam pisama posebno često Ivanovo Evanđelje.
Imamo izričite izvještaje o tome da su spisi Novoga Zavjeta napisani od očevidaca ili njihovih učenika. Biskup Papija iz Hijerapolja u Maloj Aziji (umro 130. poslije Kr.) piše: »Matej je zapisao na hebrejskom jeziku Gospodinove govore, a svaki ih je prevodio kako je najbolje mogao.« Od Papije takođe znamo, da je Marko bio tumač i pratilac Petrov i da je riječ i djela Gospodinova točno zapisao. - Također Muratorijski fragment (oko 150. poslije Kr.) svjedoči da su Luka, odnosno apostol Ivan, sastavljači Evanđelja. - Mučenik Justin (umro 165.) svjedoči o sva četiri Evanđelja. — Biskup Irenej iz Liona (umro 202.) sabire konačno ove izvještaje. On također svjedoči, da je Luka bio pratilac Pavlov i da je napisao Evanđelje, koje je Pavao naviještao. Sastavljači (pisci) novozavjetnih spisa često puta svjedoče da su sami očevici onoga o čemu su izvještavali. Tako na primjer piše apostol Ivan u izvještaju o probadanju kopljem »Onaj koji je vidio, svjedoči i njegovo je svjedočanstvo istinito.« (Iv 19,35) I u početku svog Evanđelja govori Ivan: »I riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu...« (Iv 1,14) Također i u Otkrivenju koje se pripisuje apostolu Ivanu i u prvoj Ivanovoj poslanici, priznaje sebe kao pisca očevica: »Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života ... mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam život vječni...« (Iv I: 1,1) Isto se tako Petar poziva u svojoj drugoj poslanici na to: »Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva.« (II Petar 1,16) I Luka piše više puta kao svjedok očevidac u Djelima apostolskim i to na mjestima u kojima govori u »obliku — mi«.
Novi Zavjet je najviše prepisivana knjiga i najbolje prepisana knjiga svijeta! Sačuvano nam je 3800 rukopisa. Oni se međusobno toliko točno slažu, da je samo tisućiti dio (!) teksta varijantan, pa i ta mjesta su dogmatski bez značaja. - Sa religioznom savjesnošću kršćani su nam prenijeli izvještaje o ONOME, za što su polazili u smrt.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 66 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 16 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr