www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 10:41

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 06 tra 2013 17:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Papa u Svetom Pismu i prvoj Crkvi

Author Ivan Zelić

Isus je ustanovio Crkvu. Što je u njoj božanskog porijekla, to je nepromjenjivo, to nitko ne može mijenjati, pa ni sama Crkva. Jedna od takvih stvari je episkopat i papinstvo.
Uloga pape i biskupa prema vjerovanju Katoličke Crkve sažeto je izražena u slijedećoj rečenici:
"Kao što Gospodnjom odlukom sveti Petar i ostali apostoli tvore jedan Zbor, jednako se tako među sobom povezuju rimski biskup, Petrov nasljednik, i biskupi, nasljednici apostola."
Ova rečenica nalazi se u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi "Lumen Gentium" (LG, br. 22) Drugoga vatikanskog koncila, a prenesena je u Zakonik kanonskoga prava (Codex juris canonici /CIC/, kan. 330).
Malo opširnije ćemo navesti neke citate iz Katekizma Katoličke Crkve (KKC) koji tumače što znači da je Crkva apostolska:
857 Crkva je apostolska jer je utemeljena na apostolima, i to u trostrukom smislu:
- bila je i ostaje sagrađena na "temelju apostola" (Ef 2,20; Otk 21,14), svjedokâ koje je sam Krist izabrao i poslao da propovijedaju;
- pomoću Duha koji u njoj prebiva, ona čuva i prenosi nauk, dobar poklad, zdrave riječi koje je čula od apostola;
- trajno je, sve do Kristova ponovnog dolaska, poučavaju, posvećuju i njom upravljaju apostoli, po svojim nasljednicima u pastirskoj službi: zboru biskupa, "kojima pomažu svecenici, u zajedništvu s Petrovim nasljednikom, vrhovnim pastirom Crkve"
858 Isus je Očev poslanik. Od početka svoje službe, on “pozove koje sam htjede i ustanovi Dvanaestoricu da budu s njim i da ih šalje propovijedati” (Mk 3, 13-14). Od tada će oni biti njegovi poslanici (to upravo znači grcka riječ apostoloi). U njima nastavlja on svoje poslanje: "Kao što mene posla Otac, tako i ja šaljem vas." (Iv 20,21). Njihova je služba nastavak njegova poslanja: "Tko vas prima, mene prima", rekao je Dvanaestorici (Mt 10,40).
859 Isus ih je pridružio svojem poslanju koje je primio od Oca: kao "što Sin ne moze nista učiniti sam od sebe" (Iv 5,19,30), nego sve prima od Oca koji ga je poslao, tako i oni koje Isus šalje ne mogu ništa raditi bez njega; od njega primaju nalog poslanja i vlast da ga ispune. Kristovi apostoli znadu dakle da ih je Bog odabrao za "poslužitelje Novoga saveza" (2 Kor 3,6), "poslužitelje Božje" (2 Kor 6,4), "Kristove poslanike" (2 Kor 5,20), "službenike Kristove i upravitelje otajstava Bozjih" (1 Kor 4,1).
860 U poslanju apostola ima jedan neprenosiv vidik: biti izabrani svjedoci uskrsnuća Gospodnjega i temelji Crkve. Ali postoji i trajni vidik njihova poslanja. Krist im je obećao da ce biti s njima sve do svršetka svijeta. "Božansko poslanje, koje je Krist povjerio apostolima, trajat će do svršetka vjekova, jer je Evanđelje, koje treba da oni propovijedaju, za Crkvu u svako vrijeme počelo svega njezina života. Zato su se apostoli (…) pobrinuli da ustanove nasljednike".
861 "Da se povjereno im poslanje mogne nastaviti poslije njihove smrti, apostoli su, kao oporuku, predali dužnost svojim neposrednim suradnicima da od njih započeto djelo dovršuju i ucvršćuju, preporučujući im da paze cijelo stado, u kojemu ih je Duh Sveti postavio da upravljaju Božjom Crkvom. Zato su odabrali takve ljude, a zatim odredili da njihovu službu, kad ovi umru, preuzmu drugi prokušani ljudi".
862 “Ko sto služba od Gospodina posebno povjerena Petru, prvaku apostola, ostaje i treba se prenositi na njegove nasljednike, tako ostaje i služba apostola da pasu Crkvu, koju sveti red biskupa treba neprekidno vršiti". Zato Crkva uči da "su biskupi po božanskoj ustanovi kao pastiri Crkve došli na mjesto apostola, i tko njih sluša, sluša Krista, a tko njih prezire, prezire Krista i onoga koji je Krista poslao".

Dakle, sve počinje od Isusovog izbora apostola i uloge koju im je On namijenio, i u tom kontekstu izbora i uloge apostola Petra. U nastavku ćemo govoriti o tome što Sveto Pismo govori o ovoj temi, posebno obzirom na apostola Petra. Vidjet ćemo ulogu pape u prvoj Crkvi.

Isus bira dvanaest apostola:
"Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica." (Lk 6, 12-16)

Izbor dvanaestorice apostola jedan je od ključnih događaja, vidimo da Isus moli cijelu noć prije te odluke.
Apostoli nisu bili jedini Isusovi učenici, na više mjesta u evanđeljima spominje se puno veći broj učenika, ova dvanaestorica su izabrana "između njih". Ova dvanaestorica su izabrana za posebnu ulogu i posebnu službu koju im je Isus namijenio.
Na ovom spisku, kao i na svim drugim spiskovima apostola koje možemo naći u Novom Zavjetu, Petar je uvijek na prvom mjestu. A Petar nije bio prvi pozvan nego njegov brat Andrija, kako ćemo vidjeti malo kasnije. Matej ga naziva „prvim apostolom“ (Mt. 10,2). Nije najstariji, niti je prvi pozvan u Isusovu službu. Ipak nastupa prvi, po autoritetu i vlasti što ju je primio od Gospodina.
Na ovom mjestu, kao i na drugima, spominje se da je Isus Petru promijenio ime.

Isusov prvi susret s Petrom i novo ime:

"Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" - što znači "Krist - Pomazanik". Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar – Stijena"." (Iv 1, 40-42)

Isus već na prvom susretu Šimunu mijenja ime u Petar. Dakle, to novo ime nije plod neke Petrove zasluge, nečega što je on prethodno učinio.
"Petar" (grčki: Petros), odnosno aramejski "Kefa" (Isus je govorio aramejski) znači "stijena", "kamen" i ta riječ se do tada nije koristila kao vlastito ime.
Značenje toga novog imena postat će vidljivo kad Isus obeća Petru primat u Crkvi.

Isusov prvi susret s Petrom i novo ime:

"Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" - što znači "Krist - Pomazanik". Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar – Stijena"." (Iv 1, 40-42)

Isus već na prvom susretu Šimunu mijenja ime u Petar. Dakle, to novo ime nije plod neke Petrove zasluge, nečega što je on prethodno učinio.
"Petar" (grčki: Petros), odnosno aramejski "Kefa" (Isus je govorio aramejski) znači "stijena", "kamen" i ta riječ se do tada nije koristila kao vlastito ime.
Značenje toga novog imena postat će vidljivo kad Isus obeća Petru primat u Crkvi.

Jedan od dva najvažnija novozavjetna teksta koji govore o primatu je slijedeći:

Isus obećava Petru primat

"Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." " (Mt 16, 13-19)
U grčkom originalu središnji dio 18. retka glasi:
"κἀγὼ δέ σοι λέγω ὃτι σὺ εἶ Πέτρος, καὶ ἐπὶ ταύτῃ τῇ πέτρᾳ οἰκοδομήσω μου τὴ ἐκλησίαν"
“... ti si Petar (Kamen, Stijena, grčki: Petros) i na toj stijeni (kamenu, grčki: petra) ...”

Isus naglašava da Petrova ispovijest vjere nema korijen u Petrovim osobnim sposobnostima (“jer ti to ne objavi tijelo i krv”) nego u daru Božjemu (“nego Otac moj, koji je na nebesima”).
Isus kaže da će “na Petru” sagraditi svoju Crkvu i da će to biti jamac trajnosti do kraja svijeta (“i vrata paklena neće je nadvladati”)
U ovom događaju vidimo značenje Isusove promjene imena Petru.
Isus obećava dati Petru primat, vlast u Crkvi (“Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga”). U knjizi Otkrivenja Isus za sebe tvrdi: „Mrtav bijah, a evo živim uvijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja“ (Otk 1, 18) U židovstvu ključevi su simbol vlasti, autoriteta.
Vidjet ćemo kasnije da je Isus ustrajao na ovom obećanju, te da su drugi apostoli poštovali Petrov primat.
Obećanje dano Petru Isus nije dao drugim apostolima. U Svetom Pismu možemo jasno razlikovati obećanja i zapovijedi koje je Isus dao svim apostolima od onih koje je dao jedino Petru.
Ovo obećanje dano je ispod jedne ogromne stijene..

Petar prije i za vrijeme Isusove muke:

"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." (Lk 22, 31-34)

Petar kaže Isusu da je spreman za Njega i u smrt. Da je to zaista i mislio pokazao je kad je sam mačem napao naoružanu četu koja je došla uhapsiti Isusa (Iv 18,10). Ali ljudske snage nisu dovoljne pred navalom Sotone. Poslije se pokolebao i zatajio Isusa.
Baš zato mu Isus unaprijed, njemu jedinome, daje podršku svojom molitvom (“Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera.”)
A kad pod utjecajem posebne milosti Božje ojača svoju vjeru, Isus mu daje zadaću: “Učvrsti svoju braću”.
To je jedna od temeljnih uloga Petra i njegovih nasljednika u Crkvi: učvršćivati braću u vjeri.

Petar nakon Isusova uskrsnuća:

“Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.” (Iv 20, 1-8)

Vidimo da sveti Ivan, učenik kojega je Isus najviše volio, koji je jedini ustrajao na putu križa, kojemu je Isus sa križa predao svoju majku, namjerno prepušta Petru da bude prvi svjedok uskrsnuća. Iako je došao prvi, prepušta Petru da prije njega uđe u grob.
I anđeo na grobu upućuje žene posebno na Petra: “Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!” (Mk 16,7)
U prvoj poslanici Korinćanima sveti Pavao posebno spominje Petra kad govori o ukazanjima uskrsnulog Isusa: “ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici” (1 Kor 15,5)
Isto čine i sami učenici: “Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!"” (Lk 24,33-34)

Isus daje Petru primat

“Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!"” (Iv 21, 15-17)

Isus ovdje daje Petru primat nad Crkvom kojega mu je prije kod Cezareje Filipove obećao. To čini vrlo svečano, trostrukim ponavljanjem.
Isus za sebe kaže više puta da je on dobri pastir. „Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za svoje ovce“ (Iv 10, 11) Sve one koji vjeruju Njemu i koji ga u vjeri slijede on naziva stadom u najplemenitijem smislu riječi. U predanju pastirske vlasti Petru Crkva vidi predaju vlasti Petru nad svima onima koji ispovjedaju vjeru u Isusa, tj. nad Crkvom. Isus je vrhovni pastir Crkve. Ovdje na zemlji u njegovo ime to je Petar, danas u osobi Benedikta XVI.

Petar u Crkvi nakon Isusovog uzašašća na nebo:

O posebnoj službi Petrovoj u prvoj Crkvi svjedoče nam npr. slijedeće činjenice:
Petar pokreće izbor i obrazlaže potrebu izbora novog apastola (Matije) umjesto Jude koji je izdao Isusa (Dj 1,15-21).
Petar kao prvi među apostolima propovijeda nakon silaska Duha Svetoga na dan Pedesetnice (Dj 2,14-36).
Petar obrazlaže potrebu krštenja i potiče prvo masovno krštenje u Crkvi (Dj 2,38-41).
Petar čini prvo čudo u Crkvi, u ime Isusovo ozdravlja hromoga (Dj 3,4-8), prvi nakon Isusa podiže nekoga (Tabitu) od mrtvih (Dj 9,40), čak i njegova sjena čini čuda (Dj 5,15).
Anđeo upućuje satnika Kornelija da traži Petra za uvođenje u Crkvu (Dj 10,3-5), a nakon viđenja koje mu šalje Bog (Dj 10,10-16) Petar naređuje da se on i prvi pogani (ne Židovi) krste i prime u Crkvu (Dj 10,47-48), zatim poučava o tome (o univerzalnosti Crkve) druge apostole (Dj 11,5-17).
Anđeo čudesno oslobađa Petra iz zatvora nakon što se sva Crkva molila za njega (Dj 12,3-11), dok to ne čini za apostola Jakova kojega je Herod pogubio (Dj 12,2).
Petar predsjeda prvom apostolskom saboru u Jeruzalemu i upućuje na rješenje koje je prihvaćeno (Dj 15,6-11), a sabor se u zaključnom pismu poziva na djelovanje Duha Svetoga (Dj 15,28).
Sveti Pavao nakon svoga obraćenja traži Petra (Gal 1,18) iako se i njemu osobno objavio sam Isus na putu za Damask.
Petar iz Rima (1 Petr 5,13 - “Babilon” je novozavjetna šifra za Rim) opominje druge biskupe.
Petar upozorava na krivo tumačenje Pavlovih poslanica i ispravlja ga (2 Petr 3,15-16).
Novi Zavjet spominje po imenu Petra 191 put, a sve ostale apostole 130 puta (među njima najviše Ivana: 48 puta).

Petrovi nasljednici

Biskupi Rima kao Petrovi nasljednici (jer je Petar bio prvi biskup Rima) nastavljaju Petrovu službu u Crkvi.
O tome postoje mnogobrojna svjedočanstva od prvog stoljeća dalje do dana današnjega, spomenut ću jedan upečatljiv primjer.
Sveti Klement Rimski, četvrti biskup Rima i treći nasljednik apostola Petra, piše (oko 96. godine) Poslanicu Korinćanima u kojoj rješava spor u Crkvi u Korintu. Ova poslanica je suvremenik nekih novozavjetnih knjiga, pisana je još za života jednoga od apostola (Ivana). Još uvijek smo u prvom stoljeću.
Sveti Klement očekuje da se njegova poslanica pročita javno. Poslanica je bila vrlo prihvaćena: čitala se i stoljeće nakon što je napisana. Doista se zna, kako izvještava Euzebije iz Cezareje, da je korintski biskup Dionizije pisao rimskom biskupu (papi) Soteru (oko 170. godine) javljajući mu kako se Klementova poslanica čitala kod nedjeljnog bogoslužja. Euzebije također navodi da se ta ista poslanica čitala i u mnogim drugim crkvama.
Već samo postojanje ove poslanice potvrđuje jasno autoritet rimskog biskupa nad korintskom Crkvom. Osim toga, na početku poslanice sveti Klement se ispričava što prije nije mogao obratiti pozornost na korintski problem, kao da se podrazumijeva da je to trebao napraviti. Ton mu je kao onoga koji je nadređeni i piše podređenima. Kaže da tko ga ne posluša teško griješi.
Njegov nastup je s autoritetom, potičući da se posluša i dozivajući u pamet da, ako ne poslušaju, bit će odgovorni za ne mali grijeh i izlažu se velikoj pogibelji (br. 59.). Dalje, Klement se osjeća potaknut Duhom Svetim pišući pismo, jer veli kako će se obradovati ako poslušaju što je napisao «po Duhu Svetom» (br. 63).
Treba imati u vidu da apostol sveti Ivan nije intervenirao u ovoj situaciji, iako je ne samo bio još živ, nego se i nalazio u Efezu, puno bliže Korintu od Rima.
Ivan Zelić

http://www.bitno.net/forum/index.php?topic=540.0


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 sij 2014 20:16 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 06 stu 2013 14:53
Postovi: 9
Lokacija: Split
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Dobro je ovo znati!

Ima puno onih koji se predstavljaju kao katolici (a mnogi i ozbiljno misle da zaista jesu), a govore o papi nevjerojatne besmislice...
... s velikom tvrdoglavošću.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 sij 2014 23:06 
Onaj tko ne prizna Papu on nije Rimokatolik.Jer time nije priznao Kristovo nasljeđe,koje je Petru jasno dao.


Vrh
  
Citiraj  
PostPostano: 03 stu 2014 18:30 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 stu 2013 18:43
Postovi: 105
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Pinhas napisao:
Onaj tko ne prizna Papu on nije Rimokatolik.Jer time nije priznao Kristovo nasljeđe,koje je Petru jasno dao.

Znači,,,pakao je pravoslavcima i protestantima zagarantiran,po tebi!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2014 12:43 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 12:59
Postovi: 525
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 15 zahvala
kristian napisao:
Pinhas napisao:
Onaj tko ne prizna Papu on nije Rimokatolik.Jer time nije priznao Kristovo nasljeđe,koje je Petru jasno dao.

Znači,,,pakao je pravoslavcima i protestantima zagarantiran,po tebi!


ma tko je to rekao?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 8 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr