www.tebe-trazim.com

Vratit ću se ponovno na anđele.
Svi znamo da su anđeli stvoreni prije ljudi i da su međusobno raspoređeni te imamo kerubine i serafine kao najsvetije anđele koji su najbliži Bogu. Zatim su gospodstva, sila i vlasti, te slijede vrhovništva, arkanđeli i anđeli.
Dakle šta imamo? Imamo podjelu među savršenim bićima koje je Bog stvorio.
Milsim da je glupo uspoređivati tko je svetiji kad su u pitanju svetci.
"I svetog Pavla, prvog pustinjaka, koji je boravio u pustinji od svoje šesnaeste do sto i petnaeste godine, nakon njegove smrti vidio je sveti Antun kako ga u nebu uzdižu anđeli i daju mu mjesto mežu prorocima i apostolima."
Po svetosti iza Marije i Josipa sigurno idu apostoli, patrijarsi i proroci. Mnogi veliki sveci kao sveti Dominik, sv. Franjo, sv. Ignacije bez imalo sumnje su blizu Boga.
Osoba koja je bila manje revna, koja je kalkulirala za života ne može odmah u raj. Bog sve vidi, sve zna te ga se nemože prevariti.
Sjetim se sv.Faustine kad joj je Krist rekao da je dužna da sad umre jedan dan čistilišta. On je imala lakši grijeh za koji ona nije mislila da je grijeh...
Prema tome da zaključim. Postoji i u raju hijararhija ali ne treba se zamarati time. Treba raj "zaraditi".

Čitajući sve ovo, pomislih: "Eh da mi je biti u Raju, taman bio u zadnjim redovima, iza sviju vas"

Al mislim, bez obzira na vaša različita gledišta, da je maštanje i zamišljanje Raja na svoj način sasvim pozitivno. Baš ću večeras prije nego što zaspim malo razigrati maštu i zamišljati svoj ponovni susret sa svojom dragom

Potpuno si u pravu.
Treba maštati Raj i treba njemu težiti.
Raj znači biti u prisutnosti Božjoj.
Naša gledišta i nisu toliko različita. Teško je iz ove ljudske perspektive zamisliti nešto tako posebno.
Knjiga koju čitam je super.
Govori o anđelima.
Stvarno se sramim kako malo o njima znam.
Neznam koliko je autor u pravu ali ima logike u tome da pale anđele treba netko zamijeniti.
Opet ma da mi je biti u zadnjem redu raja...

, !!!
...Jer je to još uvijek Raj....Kao što je i sam rub livade još uvijek krasna, mirisna livada ?

Daj mi Oče jednog dana mali mali kutak Raja gdje ću se moći šćućuriti u Tvome Naručju gdje ću Te moći gledati i blistati u Tvojoj Ljubavi! Daj mi Oče da Te držim i dalje za Ruku i da osjetim Tvoju Veličinu i Snagu! Sitna sam, neću zauzeti puno mjesta samo da budem uz Tebe! Daj mi da Te ljubim svim srcem svojim i svom dušom svojom!

evo baš jutros čitam na Matejevo Evanđelje i naiđoh na slijedeće:

Mt 5,11-12
Mt 5,17-19
Koliko vidim Isus ovdje govori o tome kako će oni koji su Njegovi i zbog toga ih pogrde, prognaju i svo zlo slažu protiv njih imati veliku plaću na nebesima. Isto tako govori da će oni koji koji krivo budu učili ljude Božjim Zapovijedima biti najmanji u Raju a oni koji budu druge učili Božjim Zapovidjeima biti veliki u Raju. Ovdje govori o spašenima ali i o razlici među njima i njihovim plaćama zbog djela ljubavi koja će se očitovati jednog dana u Raju.

Iz Spjeva o Bogo - čovjeku se sjećam dijela kad Isus daje sliku duša u Raju, rekao je da će duša kršćana koje su mlako živjele vjeru biti kao zvijezda na nebu, puno nebo ali su najmanje. Zatim da će onih koji su sve činili iz dobre volje brojčano biti puno manje ali će biti znatno veći od ovih prvih. I na kraju oni koji sve budu činili iz ljubavi će biti najveći ali će takvih biti najmanje. Ovo doduše već spada pod privatne objave.

U jednoj od knjiga koje pišu o čistilištu sam pročitao anegdotu o nekom redovniku i vladaru, vladar ga je za života stalno proganjao a redovnik je molio za tog vladara. Obojica su se spasili ali piše da je redovnik završio onoliko stupnjeva iznad vladara koliko je bio ispod njega dok su živjeli na Zemlji.

Jao, sad me uplaši!!!! ("...i tako nauči ljude")
Ali se ipak nadam da sam stavio prikladnu usporedbu s rajem - onu livadu.
.
Taj redovnik vjerojatno JESTE dobio "viši rang", ali se opet vraćam, nadam se i da ne griješim): Kažu da nakon smrti dolazi do susreta s Bogom, možda s Isusom? Svaka duša tog trena doživi beskrajnu radost! A što nakon toga?
Ako mora u čistilište, taj susret i sjećanje na nj ne jenjavaju. TO goni dušu na želju...Izgara od želje da opet sretne Boga. Nakon čistilišta to je zauvijek.
A ako - nakon susreta - duša odlazi u pakao? Koje li muke...Već to sjećanje na blaženu sreću, to će dušu cijelu vječnost izjedati: "TO sam propustio/la, svojom krivnjom"!!! Brrrr!
Bože, očuvaj nas od paklenoga ognja i - kako Rora moli - podari nam jedan kutić...Sklupćat ću se u njemu i biti sretan što sam Ti blizu! A TI blizu meni!

Ono što sam ja napisao je iz Evanđelja, dakle tako je Isus učio. Ovo s livadom može i ne mora biti točno, ili može biti djelomično točno

sigurno redovnik nije dobio taj viši stupanj zato što je redovnik, jer to je milost, nego jer je poradi Krista trpio, bio proganjan i pogrđivan.

Isto tako Volja Božja nije samo nečije spasenje nego i posvećenje

Koliko sam ja upućen, čovijek koji ide u pakao ide tamo zbog svojih grijeha i zbog oholosti i ne kajanja za svoje grijehe. Dakle, to je volja te osobe. Zato ona ide tamo gdje Boga nema. Tamo gdje je vatra, sumpor, smrad. Tamo traju muke vječno. Boga se proklinje i psuje. Nema nimalo grižnje savjesti niti dobrote, samo čista mržnja.
Također ima pitanje zašto se đavao ne pokaje.
Našao sam odgovor da zbog naravi grijeha koje je on počinio ne može mu biti oprošteno jer je on sagriješio kao više duhovno biće koje je imalo potpunu spoznaju o Bogu.
Neznamo kako je to bilo, ali navodi se da je palo trećina anđela.
Dakle, prije nego je stvorio sebi sličnoga čovjeka, anđeli su bili na kušnji. Oni koji su ostali vjerni Bogu, danas su savršena bića koja ne mogu sagriješiti.
U raju više nema grijeha...
Grijeh protiv samog Boga udaljio je Lucifera i njemu odane te su ibačeni iz raja.
Jednom je jedna vidjelica iz Međugorja pitala pa zašto Bog ne oprosti onima koji su u paklu ako bi se pokajali. Gospa je rekla da bi to Bogu i bilo moguće ali oni to ne žele.
Pitanje raja, pakla i čistilišta su zanimljive teme.
Nemože nitko dat matematičko precizan odgovor ali tu smo negdje.