www.tebe-trazim.com

------------------------------------------------------------
- "Da li bi ti meni verovao da ima pasa pametnih kao ljudi, čak i pametnijih od svojih vlasnika?"
- "Kako da ne, imao sam i ja jednog takvog psa!"

.JEDNO VRIJEME SAM MISLIO DA SAM SAVRŠEN, ONDA SAM PRIMJETIO DA MI FALI MALO SKROMNOSTI, SADA SAM I TO RIJEŠIO.

Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako često nam baš to malo nedostaje!

..možda nam nedostaje spoznaja..
..što je to..sreća..

..zato je tražimo..
..misleći da nam nedostaje..
..a ona je u nama..
..tiha i dostupna..
..ali prekrivena ..talogom..
..nečistoće srca..

Može li čovek u isto vreme biti sretan i nezahvalan?..ili nesretan i u isto vreme zahvalan?
Često žudimo za onim što još uvek nemamo , a zaboravljamo ono što imamo...ne znamo biti zahvalni u malim stvarima...u njima se radovati...živeti sadašnji trenutak. S početka ovog veka jedan svetli primer kao uzor nam je zasvetlio...proročki ukazujući i suprostavljajući mentalitetu ovog sveta jedan model sigurnog "malog puta" (sv. Terezija od Deteta isusa). Čemu ovaj "mali put"? Pa, zato jer je to jedini ispravan odgovor nasuprot preuzetnom duhu racionalizma i duhu hedonizma, konformizma...potrošačkom mentalitetu... i čovekovoj pohlepi za znanjem i imanjem. Sreća proizilazi iz zahvalnosti...Odatle glad za moću, vlašću, bogatstvom, statusom, karijerom...imati i biti u svetu...Ovaj mali put je recept za sreću koji je Crkva ponudila ljudima 20 veka kako bi našli put do nutarnjeg mira i slobode. I on je usko vezan za pojedinca i njegov poziv za svetošću. Ovaj put nije u suprotnosti s njegovim carskim, proročkim i svešteničkim dostojanstvom. zato će RKC u drugoj polovici 20 veka izreći velike reči na račun tog dostojanstva svakog vernika i u društvu modernog poganstva podići svedoke koji će u mističnom begu u pustinju biti obdareni izvanrednim karizmama i biti novi znak u ovom raskalašenom i razuzdanom "Korintu" i "Babilonu"...Ali, i ovde je bitna zahvalnost, a ne prisvajanje zasluga i dostignuća sebi, jer darovi su uvek za druge...oni su alati kojima operiramo u ovom svetu...Valja nam ih negovati i očuvati od svakog taloga nečistoće...
P.S. Upotrebom alata pri operisanju nužno je da dođe do kontakta sa nečistoćom...zato alate nakon upotrebe obavezno očistiti, a sebe dezinficirati.

“Duh, duša i tijelo.”

Ključ za razumijevanje Pavlova spominjanja “duha, duše i tijela” u 1.Solunjanima 5,23 je činjenica da se apostol obraća vjerujućim kršćanima koji, premda su još uvijek u tijelu, imaju dvije naravi: izvornu Adamovu koju su primili rođenjem (dušu), i novu duhovnu koja je stvorena u njima djelovanjem sile Duha. Adamova narav, kako smo to ranije vidjeli, nazvana je “duša-psyche” i u Bibliji označava različite vidove fizičkog života povezanog s dušom. Duhovna je narav nazvana “duhom”, jer
Božji Duh obnavlja i preobražava čovjekovu narav. Tijelo je, naravno,vanjski, vidljivi dio osobe.

Pavlova molitva za Solunjane da sačuvaju “dušu-psyche” zdravom i besprijekornom do Kristova dolaska, znači da su trebali živjeti ne samo za ovaj fizički život (Mt 6,25; Dj 20,24) kojemu prijeti smrt, već i za viši, vječni život koji nadživljuje smrt. Jednako tako Pavlova molitva za Solunjane da sačuvaju svoje tijelo zdravim i besprijekornim znači da neće “udovoljavati požudi tijela” (Gal 5,16) niti činiti “djela tijela” kao što su bludnost, nečistoća i raspuštenost (r. 19).

Na kraju, Pavlova molitva za njih da sačuvaju svoj duh zdravim i besprijekornim, znači da će ih voditi Duh (Gal 5,1Cool i proizvesti “plod Duha” kao što je ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota i vjernost (r. 22). Prema tome, Pavlova molitva za Solunjanje da sačuvaju tijelo, dušu i duh zdravima i besprijekornima, nije namjeravala navoditi popis sastojaka čovjekove naravi, već staknuti cjelovit stil života onih koji čekaju Kristov povratak. Razlika između to troje je etička, a ne ontološka.

Drugi tekst u kojem se javlja isti kontrast između duše i duha nalazimo u Hebrejima 4,12: “Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše [psyche]
i duha [pneuma], zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca.” Ovdje se postavlja pitanje da li Božja Riječ odvaja dušu od duha ili ih oboje probada. Edward Schweizer prikladno primjećuje: “Budući da je teško zamisliti odvajanje zglobova i moždine, tekst vjerojatno kaže da je Riječ prodrla u pneumu [duh] i psyche [dušu]
kao što je prodrla u zglobove i moždinu.”[27]

Držeći na umu da duša i duh označavaju, jedna fizičke, a drugi duhovne strane čovjekova života, tekst kaže da Božja Riječ prodire i pažljivo istražuje čitav čovječji život, čak i samu nutrinu našeg bića. Proučavanje Svetog pisma nam otkriva jesu li naše želje, težnje, emocije i misli nadahnute Božjim Duhom ili tjelesnim, sebičnim težnjama. Tekst jednostavno kaže da Božja Riječ prodire u najskrovitija mjesta našeg bića, iznoseći na svjetlo dana tajne pobude naših postupaka.

Na određeni način ovaj je tekst sličan Pavlovom u 1. Korinćanima 4,5: “On
[Gospodin] će osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti nakane srca.” Stoga nema razloga tumačiti Hebrejima 4,12 kao učenje o strukturalnoj razlici u čovjekovoj naravi između duše i duha.

Gore navedeni tekstovi koji razlikuju između duše i duha ništa ne govore o
besmrtnosti duše. Oni ne daju zaključiti da smrću jedan član ovog para može preživjeti odvajanje od drugoga ili da se odnose na različite tvari. Naprotiv, uloga Božjeg Duha, kao uzročnika moralne obnove u ovom životu i uskrsnuća u vječni život na kraju, niječe učenje o besmrtnosti duše jer je na kraju jedina besmrtnost ona koju jamči Božji Duh.

"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio.
A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo.
Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.
Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.' " Lk 16,19-21

O ovom se pitanju naveliko raspravlja ovdje... Jovane pročitaj tri izvještaja koji govere o Bogatašu i Lazaru...

http://izaija95.lolbb.com/Teologija-c1/ ... t16-90.htm

Pročitao sam. Slažem se sa Mistagog-om.

[/quote]

.Moralna obnova ..je samo dio..Duhovne obnove..samo jedan njen odraz..
..Moral je kategorija kao žvaka rastezljiva..
.mnogi se kunu u svoj moral..no moralna djela..kao izraz Društvene svijesti kroz pojedinca, ne moraju " počivati u duhu Istine"..
..već u Osobnoj projekciji..DOBROTE..

..pa eto današnja..
..Moderna Moralistika ..kao izraz Civilizacijskog Napretka..
..će reći i ovo..

.da je moralno..napraviti abortus do xxx tjedana, jer dijete još nije
..oživjelo..

.da je moralno .eutanizirati..smrtno bolesne..

..da moralno , ubijati u ime pravde..itd...

..Moral i Duhovnost, nekog čovjek nije sinonim..
..jer moralan čovjek , ne mora biti duhovan..
..niti duhovan biti moralan..
-------------
..Preobrazaba se dešava samo u ;

"Rođenju u duhu odozgor, ponovo, gdje Pročišćenje dolazi od Boga,
..a ne od moralnog čovjeka..
-----------------------------------------

..Besmrtnost duše je Statusna kategorija..Vječnog Ustrojstva..
..i dolazi knama po OCU..
..jer po njemu smo Besmrtni..
..a ne sami po sebi..
--------------------------------
.zbog čovjekovog slobodnog izbora..
..VJEČNI ŽIVOT dobiva i bipolarnu konotaciju..

A)..Vječni život u slavi s Kristom
b) ..Vječn život u paklenom ognju s pobunjenikom , sotonom..

.jer po sili Božjih zakona...svak će biti PRAVEDNO OSUĐEN..
..i u Slavu Vječnosti..ući samo ČIST, ISTINIT I PRAVEDNIK..

,,ANEX..ugovora >"Poslednjeg saveza između Boga i ljudi" i
..formi " EVO SVE ČINIM NOVO"..

..PO KOJEM SE SVAK MOŽE SPASITI JEST ČIN POKAJANJA PO
BESKRAJNOM BOŽANSKOM MILOSRĐU, KOJE JE IZLIVENO NAD CIJELI
.SVIJET ..u ovim posljednjim vremenima..

"VJEČNI OČE, PRIKAZUJEMO TI , TIJELO I KRV, DUŠU I BOŽANSTVU
TVOJEGA PRELJUBLJENOG SINA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
KAO ZADOVOLJŠTINU ZA SVOJE GRIJEHE I GRIJEHE CIJELOGA SVIJETA

..to je Savršen ČIN LJUBAVI..i postoje samo 2 dva, puta..

..ili UĆI s ljubavlju , poniznošću, pokajanjem u MORE MILOSRĐA k Slavi
..ili ..ostati u OGNJENOM MORU, Prokletih
--------------------------

SVETI BOŽE, SVETI JAKI BOŽE, SVETI BESMRTNI BOŽE,
SMILUJ SE NAMA I CIJELOM SVIJETU