www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 16 pro 2019 10:21

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 102 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 7, 8, 9, 10, 11  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 31 pro 2018 12:18 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 474
Podijelio: 78 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: Katolil
Status: U braku
Prema crkvenoj predaji Bogorodica je svoj ovozemaljski život završila upravo u Ivanovom domu. Sardijski biskup Meliton koji je živio u 2. stoljeću, praktički u neposrednom vremenu nakon Marijine smrti, u svom je spisu zabilježio da je Isusova majka preminula u dobi od 69 godina. Rimski biskup Hipolit (3. stoljeće) smatrao je da je umrla u dobi od 57 godina, a sv. Epifanije ciparski biskup naveo je u jednom spisu kako je Bogorodica preminula u dobi od 72 godine. Iz navedenog proizlazi da zapravo nitko sa sigurnošću ne može odrediti koliko je Bogorodica imala godina kada je preminula. Sveti Ivan Apostol koji bi mogao biti najvjerniji svjedok, jer je u njegovom domu do smrti živjela Bogorodica, o tome nam nije ostavio nikakav zapis. Unatoč činjenici što evanđelisti i sv. Pavao ništa o tome ne pišu ipak iz najranijih vremena kršćanske zajednice postoji usmena predaja da su nakon Bogorodičina usnuća, apostoli Njezino tijelo nosili iz grada Jeruzalema prema grobu koji se nalazio u Dolini Cedrona u predjelu Getsemani što je nedeleko od grada. Prema židovskim običajima tijelo su položili u grob izduben u stijeni i postavili kamen na ulaz. To mjesto i danas postoji, a ponad njega je podignuta crkva. Nakon usnuća dušu Marije Djevice iz Nazareta primio je njezin uskrsli sin Isus. No Marija je na nebo uznesena i tijelom što mnogi ne mogu razumom dokučiti. Od samog početka apostoli u Jeruzalemu svjedočili su da Njezinog tijela neposredno nakon polaganja u grob naprosto nije bilo. Taj je grob otvoren kad je u Jeruzalem stigao sv. Apostol Toma koji nije nazočio Bogorodičinom sprovodu. Zaželio je vidjeti tijelo Bogorodičino i zajedno sa članovima jeruzalemske zajednice došao je na Bogorodičin grob, otvorili su ulaz, ali tijela tamo nije bilo. Od samih početaka kršćanstva čvrsto se vjeruje da je Bogorodica dušom i tijelom uznesena na nebo. Ona koja je preminula u Jeruzelemu prije više od 1900 godina ukazala se djeci realno i stvarno u Lurdu i Fatimi u 19. i 20. stoljeću. S djecom je razgovara ona koja je pred mnogim stoljećima živjela u Jeruzalemu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 pro 2018 13:44 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
kopitar napisao:
Prema crkvenoj predaji Bogorodica je svoj ovozemaljski život završila upravo u Ivanovom domu. Sardijski biskup Meliton koji je živio u 2. stoljeću, praktički u neposrednom vremenu nakon Marijine smrti, u svom je spisu zabilježio da je Isusova majka preminula u dobi od 69 godina. Rimski biskup Hipolit (3. stoljeće) smatrao je da je umrla u dobi od 57 godina, a sv. Epifanije ciparski biskup naveo je u jednom spisu kako je Bogorodica preminula u dobi od 72 godine. Iz navedenog proizlazi da zapravo nitko sa sigurnošću ne može odrediti koliko je Bogorodica imala godina kada je preminula. Sveti Ivan Apostol koji bi mogao biti najvjerniji svjedok, jer je u njegovom domu do smrti živjela Bogorodica, o tome nam nije ostavio nikakav zapis. Unatoč činjenici što evanđelisti i sv. Pavao ništa o tome ne pišu ipak iz najranijih vremena kršćanske zajednice postoji usmena predaja da su nakon Bogorodičina usnuća, apostoli Njezino tijelo nosili iz grada Jeruzalema prema grobu koji se nalazio u Dolini Cedrona u predjelu Getsemani što je nedeleko od grada. Prema židovskim običajima tijelo su položili u grob izduben u stijeni i postavili kamen na ulaz. To mjesto i danas postoji, a ponad njega je podignuta crkva. Nakon usnuća dušu Marije Djevice iz Nazareta primio je njezin uskrsli sin Isus. No Marija je na nebo uznesena i tijelom što mnogi ne mogu razumom dokučiti. Od samog početka apostoli u Jeruzalemu svjedočili su da Njezinog tijela neposredno nakon polaganja u grob naprosto nije bilo. Taj je grob otvoren kad je u Jeruzalem stigao sv. Apostol Toma koji nije nazočio Bogorodičinom sprovodu. Zaželio je vidjeti tijelo Bogorodičino i zajedno sa članovima jeruzalemske zajednice došao je na Bogorodičin grob, otvorili su ulaz, ali tijela tamo nije bilo. Od samih početaka kršćanstva čvrsto se vjeruje da je Bogorodica dušom i tijelom uznesena na nebo. Ona koja je preminula u Jeruzelemu prije više od 1900 godina ukazala se djeci realno i stvarno u Lurdu i Fatimi u 19. i 20. stoljeću. S djecom je razgovara ona koja je pred mnogim stoljećima živjela u Jeruzalemu.


To je sve rekla-kazala.
Razni izvori koji se ne slažu.
Vjerojatno je Valtorta u pravu gdje je Marija živjela sa Ivanom. To barem ima temelj u Bibliji.
Evo opisa po privatnoj objavi koju Crkva priznaje.
Napominjem ovo je privatna objava.

Kako je umrla Blažena Djevica Marija
Kako joj se bližio kraj, apostoli su ukazanjima po različitim predjelima svijeta bili pozivani u Efez.
Novi zavjet gotovo uopće ne govori o posljednjim danima Isusove majke, Blažene Djevice Marije, pa se o Marijinu kraju života i smrti govori uglavnom kroz vizije pojedinih kršćanskih mistika, poput Anne Katharine Emmerich, katoličke blaženice, čije su vizije objavljene u knjizi „Život Blažene Djevice Marije“, koja je dobila crkveni imprimatur, a na hrvatskom ju je otisnula „Naklada sv. Antuna“ iz Zagreba.

Bl. Anne Katherine Emmerich navodi kako je nakon Kristove smrti Djevica Marija iz Jeruzalema otišla živjeti u Efez, grad u današnjoj Turskoj, gdje je i umrla 13 godina i dva mjeseca nakon Kristova uzašašća.

„Blažena Djevica Marija u svojoj je kući kod Efeza živjela sama s mlađom osobom, svojom sluškinjom, koja je donosila ono malo što su trebale za hranu. Živjele su uistinu tiho i u dubokom miru. U kući nije bilo nikakva muškarca. Katkad bi ih pohodio neki apostol ili učenik na putovanju. Najčešće je k Djevici Mariji dolazio apostol Ivan, koji ni u Jeruzalemu, niti ovdje kod Efeza nije bio neprekidno u Marijinoj blizini“, navodi Emmerich.

Smrt nakon devetog sata

Kada je osjetila da joj se smrt približava Blažena Djevica Marija, navodi Emmerich, molila je da joj se ispuni Kristovo obećanje iz Lazarove kuće dan prije njegova uzašašća. „Isus je tada, kad je zavapila da nakon njegova uzašašća ne živi više dugo u ovoj dolini suza, općenito reče koje ona duhovne poslove još do svoga svršetka treba obaviti na zemlji. Tada joj objavi da će na njezinu molitvu apostoli i više učenika biti uz nju u času njezine smrti, te što im treba reći i kako da ih blagoslovi“, piše ona navodeći da, kada je Djevica Marija počela s molbom za dolazak apostola k njoj, oni su kroz ukazanja po različitim predjelima svijeta, gdje su naučavali, bili pozivani u Efez.

„Apostoli i učenici većinom su dolazili izmoreni. Imali su u rukama duge štapove s kukama i gumbima različitih vrsta, koji su označavali položaj. Svoje vunene, bijele, duge ogrtače nosili su djelomično prevučene preko glave, kao kapuljače. Ispod njih su imali duge, bijele, vunene rubine. Te bi komade odjeće kod hoda visoko zataknuli za pojas. Neki su sa strane nosili kesu obješenu za pojas. Pridošli izgrliše već nazočne nježno te zaplakaše od radosti i žalosti što se opet vide, i to takvim tužnim povodom. Tad odložiše štapove, ogrtače, pojase i kese, nato im bijela haljina padne sve do nogu. Opašu se širokim, slovima obilježenim pojasima, koje su nosili sa sobom. Operu im noge te oni pristupiše k Marijinoj postelji i pozdraviše je sa strahopoštovanjem. Ona je s njima mogla progovoriti još samo nekoliko riječi“, navodi Emmerich u svojoj viziji, koju Crkva tretira kao i sve ostale privatne objave, u koje vjernici (za razliku od službene objave) ne moraju vjerovati.

“Blažena Djevica počivala je tiho i kao na samrti u svojoj sobi. Bila je posve, čak i preko ruku umotana u bijelu spavaćicu. Veo iznad njezine glave bio je u poprečnim naborima zavrnut na čelu, a kad je govorila s muškarcima, spuštala ga je preko lica. Uvečer, kad Blažena Djevica spozna da joj se bliži kraj, htjede prema Isusovoj volji blagosloviti prisutne apostole, učenike i žene, te se od njih oprostiti. Njezina soba za spavanje bila je otvorena prema svim stranama, Marija je sjedila bjelasajući se kao osvijetljena, uspravno na svojoj postelji. Blažena Djevica se pomoli i blagoslovi svakoga s ukriž položenim rukama, dodirujući mu čelo. Govorila je onda još svima i općenito učinila kako joj to Isus bijaše naložio u Betaniji“, piše ona, dodajući da su muškarci nakon toga otišli ponovno u prednji dio kuće te se počeli pripremati za bogoslužje.

„Kad je Petar dovršio svetu žrtvu, posvetio je i primio tijelo Gospodnje, podijelio ga je apostolima i učenicima. Blažena Djevica nije mogla vidjeti oltar, ali je za vrijeme svetog čina sjedila uspravna na svojoj postelji, stalno u dubokoj pobožnosti. Nakon što se Petar pričestio, podijelio je i svim ostalim apostolima Presveti Sakrament, a tad odnese Blaženoj Djevici svetu pričest i posljednje pomazanje. Kod primanja Presvetog Sakramenta u Mariju uđe sjaj, nakon čega ona padne nauznak kao u zanosu i više ne progovori“, navodi Emmerich.

„Nakon obreda, apostoli i učenici opet se okupe oko postelje Blažene Djevice da mole. Marijino lice procvalo je i bilo nasmiješeno kao za njezine mladosti. Oči je s pobožnom radošću upravila prema nebu. Njezina duša kao maleni, beskrajno čist svijetli lik ruku ispruženih uvis izlazi iz njezina tijela i lebdi uvis po zraci svjetlosti. Dva anđeoska zbora u oblacima skupiše se ispred njezine duše i odvojiše je od sveta tijela, koje u času razdvajaju, prekriživši ruke na prsima, opet padne na ležaj. Njezina duša je po svjetlucavoj cesti uzašla u nebeski Jeruzalem sve do prijestolja Presvetog Trojstva… To su promatrali Petar i Ivan, jer su upravili svoja lica uvis. Ostali su klečali prignuti do zemlje. Sve je bilo puno svjetlosti i sjaja. Bilo je kao kod Kristova Uzašašća. .. Marijina smrt bila je nakon devetog sata, kad i Gospodin bijaše umro“, navodi Emmerich, opisujući kako su žene položile pokrovac preko Marijina tijela, umotale se i zastrle koprenom te klečale i sjedile uza nj, a apostoli su otišli pripremiti grobnu špilju, za koju kaže da nije bila prostrana kao Kristova.

Nekoliko žena pripravile su Marijino tijelo za ukop. Prale su Marijino tijelo te u novu haljinu, umotale u platna i povoje s posebnim strahom i poštovanjem.

Trak svjetla od neba do pećine

„Položiše sveto tijelo u lijes koji stajaše sa strane poput krevetića, staviše na prsa vijenac od bijelog, crvenog i nebeskoplavog cvijeća kao znak djevičanstva. Tad uđoše unutra svi apostoli, učenici i ostali nazočni da bi još jednom vidjeli drago sveto lice, prije no bude pokriveno. Kleknuše uz mnogo suza tiho oko Blažene Djevice pa dotaknuše Marijine ruke omotane na prsima, opraštajući se, nakon čega otiđoše. Sada se i pobožne žene zadnji put oprostiše te staviše poklopac iznad lijesa koji omotaše na oba kraja i u sredini sivim povojima. Potom lijes položiše na nosiljku, a Petar i Ivan ga na ramenima iznesoše iz kuće“, navodi Emerich, opisujući kako je te noći više apostola i svetih žena molilo i pjevalo u malom vrtu ispred grobnice.

„Uto se širok trak svjetla spusti od neba do pećine i ugledahu njemu aureolu od tri kruga koju nošahu anđeli i duhovi koji okruživaše pojavu našega Gospodina i blistave Marijine duše. Lik Isusa Krista sa svijetlim zrakama iz rana lebdio je ispred nje…
Duša Blažene Djevice, koja je išla za Isusovim likom, prolebdjevši kraj njega uđe kroz stijenu u grob, i ubrzo zatim, sjedinjena sa svojim preobraženim tijelom, puno jasnija i sjajnija izađe iz njega te krene s Gospodinom i čitavom slavom gore u nebeski Jeruzalem, nakon čega sav sjaj opet potone, a tiho zvjezdano nebo pokrije kraj“, navodi ona, opisujući kako su se nakon toga događaja apostoli i učenici vratili kući, objedovali i ostali u molitvi, a žene su otišle na počinak. No, tada je stigao apostol Toma, koji nije uspio doći na vrijeme i oprostiti se od Djevice Marije.

Toma je plakao kao dijete

„Toma se rasplače kao dijete kad čuje za Marijinu smrt. Učenici gostima opraše noge i malo ih okrijepiše. U međuvremenu su se žene probudile i ustale, a kad su se one povukle, odvedoše Tomu i Jonatana na mjesto gdje je umrla Blažena Djevica… Sada su, međutim, Toma i Jonatan željeli poći do groba Blažene Djevice, a apostoli upališe svjetiljke pričvršćene na motkama te svi pođoše s njima po Marijinom križnom putu do njezina groba. Ne razgovarahu mnogo, zadržavahu se kratko kod spomenika na postajama, spominjahu se Gospodinova križnog puta i samilosne ljubavi Njegove Majke, koja je ovdje postavila ove spomenike i tako ih često zalijevala svojim suzama“, kazuje Emmerich, opisujući kako su, kada su stigli do grobnice, svi se bacili na koljena, a Toma je pojurio s Jonatanom prema ulazu špilje. Ivan ih je slijedio.

„Dvojica učenika saviju grmlje ispred ulaza unatrag te oni uđoše i sa strahopoštovanjem plaho kleknuše ispred odra Blažene Djevice. Onda se Ivan približi laganom lijesu nalik na košaru, koji je malo izlazio iznad odra, razriješi tri sive vrpce koje su zatvarale poklopac te ih stavi nastranu. Tad osvijetliše lijes iznutra te vidješe, duboko potreseni, kako mrtvačka platna, u potpunom obliku kao bijahu umotani, leže pred njima prazna. Preko lica i grudi bijahu otvoreni, povoji za ruke bijahu lagano odmotani, no ipak još u omotnom obliku, kakvi su ležali, ali preobraženo tijelo Marijino više ne bijaše na zemlji. Oni podignutih ruku u čudu pogledaše uvis kao da im je sveto tijelo tek sada nestalo s vidika, a Ivan iz špilje povika onima vani: „Dođite i divite se, Marija više nije ovdje!“, navodi Emmerich, opisujući kako su nakon toga svi, dvoje po dvoje, ulazili u usku špilju i gledali u čudu gdje prazna mrtvačka platna leže ispred njih
„Izišavši, kleknuše svi na zemlju, gledajući uvis prema nebu s uzdignutim rukama, zaplakaše i pomoliše se, hvališe Boga i njegovu preobraženu Majku, njihovu dragu, vjernu Majku, poput odane djece nekim slatkim riječima koje im Duh položi u usta. Tad se prisjetiše i spomenuše onog oblaka, svjetlosti koji su odmah poslije pokopa na putu kući ugledali iz daljine koji se spustio na grobni brežuljak, a onda odletio uvis. A Ivan uze mrtvačka platna Blažene Djevice s velikim poštovanjem iz lijesa, preklopi ih i uredno smota pa ih uze k sebi.

Onda opet poklopi lijes i ponovno ga zaveže vrpcama. Tada napustiše grobnu špilju, čiji ulaz opet zatvoriše grmljem“, kazuje bl. Anna Katharina Emmerich, dodajući da su poslije Marijin stan u kući apostoli uredili u crkvu.


Drugi vatikanski sabor donio je u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi poglavlje o Mariji u otajstvu Krista i Crkve. Glavne misli iz tog poglavlja preuzete su u novo predslovlje Uznesenja:

"Jer danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života."

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 sij 2019 13:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 474
Podijelio: 78 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: Katolil
Status: U braku
Billy napisao:
kopitar napisao:
Prema crkvenoj predaji Bogorodica je svoj ovozemaljski život završila upravo u Ivanovom domu. Sardijski biskup Meliton koji je živio u 2. stoljeću, praktički u neposrednom vremenu nakon Marijine smrti, u svom je spisu zabilježio da je Isusova majka preminula u dobi od 69 godina. Rimski biskup Hipolit (3. stoljeće) smatrao je da je umrla u dobi od 57 godina, a sv. Epifanije ciparski biskup naveo je u jednom spisu kako je Bogorodica preminula u dobi od 72 godine. Iz navedenog proizlazi da zapravo nitko sa sigurnošću ne može odrediti koliko je Bogorodica imala godina kada je preminula. Sveti Ivan Apostol koji bi mogao biti najvjerniji svjedok, jer je u njegovom domu do smrti živjela Bogorodica, o tome nam nije ostavio nikakav zapis. Unatoč činjenici što evanđelisti i sv. Pavao ništa o tome ne pišu ipak iz najranijih vremena kršćanske zajednice postoji usmena predaja da su nakon Bogorodičina usnuća, apostoli Njezino tijelo nosili iz grada Jeruzalema prema grobu koji se nalazio u Dolini Cedrona u predjelu Getsemani što je nedeleko od grada. Prema židovskim običajima tijelo su položili u grob izduben u stijeni i postavili kamen na ulaz. To mjesto i danas postoji, a ponad njega je podignuta crkva. Nakon usnuća dušu Marije Djevice iz Nazareta primio je njezin uskrsli sin Isus. No Marija je na nebo uznesena i tijelom što mnogi ne mogu razumom dokučiti. Od samog početka apostoli u Jeruzalemu svjedočili su da Njezinog tijela neposredno nakon polaganja u grob naprosto nije bilo. Taj je grob otvoren kad je u Jeruzalem stigao sv. Apostol Toma koji nije nazočio Bogorodičinom sprovodu. Zaželio je vidjeti tijelo Bogorodičino i zajedno sa članovima jeruzalemske zajednice došao je na Bogorodičin grob, otvorili su ulaz, ali tijela tamo nije bilo. Od samih početaka kršćanstva čvrsto se vjeruje da je Bogorodica dušom i tijelom uznesena na nebo. Ona koja je preminula u Jeruzelemu prije više od 1900 godina ukazala se djeci realno i stvarno u Lurdu i Fatimi u 19. i 20. stoljeću. S djecom je razgovara ona koja je pred mnogim stoljećima živjela u Jeruzalemu.


To je sve rekla-kazala.
Razni izvori koji se ne slažu.
Vjerojatno je Valtorta u pravu gdje je Marija živjela sa Ivanom. To barem ima temelj u Bibliji.
Evo opisa po privatnoj objavi koju Crkva priznaje.
Napominjem ovo je privatna objava.

Kako je umrla Blažena Djevica Marija
Kako joj se bližio kraj, apostoli su ukazanjima po različitim predjelima svijeta bili pozivani u Efez.
Novi zavjet gotovo uopće ne govori o posljednjim danima Isusove majke, Blažene Djevice Marije, pa se o Marijinu kraju života i smrti govori uglavnom kroz vizije pojedinih kršćanskih mistika, poput Anne Katharine Emmerich, katoličke blaženice, čije su vizije objavljene u knjizi „Život Blažene Djevice Marije“, koja je dobila crkveni imprimatur, a na hrvatskom ju je otisnula „Naklada sv. Antuna“ iz Zagreba.

Bl. Anne Katherine Emmerich navodi kako je nakon Kristove smrti Djevica Marija iz Jeruzalema otišla živjeti u Efez, grad u današnjoj Turskoj, gdje je i umrla 13 godina i dva mjeseca nakon Kristova uzašašća.

„Blažena Djevica Marija u svojoj je kući kod Efeza živjela sama s mlađom osobom, svojom sluškinjom, koja je donosila ono malo što su trebale za hranu. Živjele su uistinu tiho i u dubokom miru. U kući nije bilo nikakva muškarca. Katkad bi ih pohodio neki apostol ili učenik na putovanju. Najčešće je k Djevici Mariji dolazio apostol Ivan, koji ni u Jeruzalemu, niti ovdje kod Efeza nije bio neprekidno u Marijinoj blizini“, navodi Emmerich.

Smrt nakon devetog sata

Kada je osjetila da joj se smrt približava Blažena Djevica Marija, navodi Emmerich, molila je da joj se ispuni Kristovo obećanje iz Lazarove kuće dan prije njegova uzašašća. „Isus je tada, kad je zavapila da nakon njegova uzašašća ne živi više dugo u ovoj dolini suza, općenito reče koje ona duhovne poslove još do svoga svršetka treba obaviti na zemlji. Tada joj objavi da će na njezinu molitvu apostoli i više učenika biti uz nju u času njezine smrti, te što im treba reći i kako da ih blagoslovi“, piše ona navodeći da, kada je Djevica Marija počela s molbom za dolazak apostola k njoj, oni su kroz ukazanja po različitim predjelima svijeta, gdje su naučavali, bili pozivani u Efez.

„Apostoli i učenici većinom su dolazili izmoreni. Imali su u rukama duge štapove s kukama i gumbima različitih vrsta, koji su označavali položaj. Svoje vunene, bijele, duge ogrtače nosili su djelomično prevučene preko glave, kao kapuljače. Ispod njih su imali duge, bijele, vunene rubine. Te bi komade odjeće kod hoda visoko zataknuli za pojas. Neki su sa strane nosili kesu obješenu za pojas. Pridošli izgrliše već nazočne nježno te zaplakaše od radosti i žalosti što se opet vide, i to takvim tužnim povodom. Tad odložiše štapove, ogrtače, pojase i kese, nato im bijela haljina padne sve do nogu. Opašu se širokim, slovima obilježenim pojasima, koje su nosili sa sobom. Operu im noge te oni pristupiše k Marijinoj postelji i pozdraviše je sa strahopoštovanjem. Ona je s njima mogla progovoriti još samo nekoliko riječi“, navodi Emmerich u svojoj viziji, koju Crkva tretira kao i sve ostale privatne objave, u koje vjernici (za razliku od službene objave) ne moraju vjerovati.

“Blažena Djevica počivala je tiho i kao na samrti u svojoj sobi. Bila je posve, čak i preko ruku umotana u bijelu spavaćicu. Veo iznad njezine glave bio je u poprečnim naborima zavrnut na čelu, a kad je govorila s muškarcima, spuštala ga je preko lica. Uvečer, kad Blažena Djevica spozna da joj se bliži kraj, htjede prema Isusovoj volji blagosloviti prisutne apostole, učenike i žene, te se od njih oprostiti. Njezina soba za spavanje bila je otvorena prema svim stranama, Marija je sjedila bjelasajući se kao osvijetljena, uspravno na svojoj postelji. Blažena Djevica se pomoli i blagoslovi svakoga s ukriž položenim rukama, dodirujući mu čelo. Govorila je onda još svima i općenito učinila kako joj to Isus bijaše naložio u Betaniji“, piše ona, dodajući da su muškarci nakon toga otišli ponovno u prednji dio kuće te se počeli pripremati za bogoslužje.

„Kad je Petar dovršio svetu žrtvu, posvetio je i primio tijelo Gospodnje, podijelio ga je apostolima i učenicima. Blažena Djevica nije mogla vidjeti oltar, ali je za vrijeme svetog čina sjedila uspravna na svojoj postelji, stalno u dubokoj pobožnosti. Nakon što se Petar pričestio, podijelio je i svim ostalim apostolima Presveti Sakrament, a tad odnese Blaženoj Djevici svetu pričest i posljednje pomazanje. Kod primanja Presvetog Sakramenta u Mariju uđe sjaj, nakon čega ona padne nauznak kao u zanosu i više ne progovori“, navodi Emmerich.

„Nakon obreda, apostoli i učenici opet se okupe oko postelje Blažene Djevice da mole. Marijino lice procvalo je i bilo nasmiješeno kao za njezine mladosti. Oči je s pobožnom radošću upravila prema nebu. Njezina duša kao maleni, beskrajno čist svijetli lik ruku ispruženih uvis izlazi iz njezina tijela i lebdi uvis po zraci svjetlosti. Dva anđeoska zbora u oblacima skupiše se ispred njezine duše i odvojiše je od sveta tijela, koje u času razdvajaju, prekriživši ruke na prsima, opet padne na ležaj. Njezina duša je po svjetlucavoj cesti uzašla u nebeski Jeruzalem sve do prijestolja Presvetog Trojstva… To su promatrali Petar i Ivan, jer su upravili svoja lica uvis. Ostali su klečali prignuti do zemlje. Sve je bilo puno svjetlosti i sjaja. Bilo je kao kod Kristova Uzašašća. .. Marijina smrt bila je nakon devetog sata, kad i Gospodin bijaše umro“, navodi Emmerich, opisujući kako su žene položile pokrovac preko Marijina tijela, umotale se i zastrle koprenom te klečale i sjedile uza nj, a apostoli su otišli pripremiti grobnu špilju, za koju kaže da nije bila prostrana kao Kristova.

Nekoliko žena pripravile su Marijino tijelo za ukop. Prale su Marijino tijelo te u novu haljinu, umotale u platna i povoje s posebnim strahom i poštovanjem.

Trak svjetla od neba do pećine

„Položiše sveto tijelo u lijes koji stajaše sa strane poput krevetića, staviše na prsa vijenac od bijelog, crvenog i nebeskoplavog cvijeća kao znak djevičanstva. Tad uđoše unutra svi apostoli, učenici i ostali nazočni da bi još jednom vidjeli drago sveto lice, prije no bude pokriveno. Kleknuše uz mnogo suza tiho oko Blažene Djevice pa dotaknuše Marijine ruke omotane na prsima, opraštajući se, nakon čega otiđoše. Sada se i pobožne žene zadnji put oprostiše te staviše poklopac iznad lijesa koji omotaše na oba kraja i u sredini sivim povojima. Potom lijes položiše na nosiljku, a Petar i Ivan ga na ramenima iznesoše iz kuće“, navodi Emerich, opisujući kako je te noći više apostola i svetih žena molilo i pjevalo u malom vrtu ispred grobnice.

„Uto se širok trak svjetla spusti od neba do pećine i ugledahu njemu aureolu od tri kruga koju nošahu anđeli i duhovi koji okruživaše pojavu našega Gospodina i blistave Marijine duše. Lik Isusa Krista sa svijetlim zrakama iz rana lebdio je ispred nje…
Duša Blažene Djevice, koja je išla za Isusovim likom, prolebdjevši kraj njega uđe kroz stijenu u grob, i ubrzo zatim, sjedinjena sa svojim preobraženim tijelom, puno jasnija i sjajnija izađe iz njega te krene s Gospodinom i čitavom slavom gore u nebeski Jeruzalem, nakon čega sav sjaj opet potone, a tiho zvjezdano nebo pokrije kraj“, navodi ona, opisujući kako su se nakon toga događaja apostoli i učenici vratili kući, objedovali i ostali u molitvi, a žene su otišle na počinak. No, tada je stigao apostol Toma, koji nije uspio doći na vrijeme i oprostiti se od Djevice Marije.

Toma je plakao kao dijete

„Toma se rasplače kao dijete kad čuje za Marijinu smrt. Učenici gostima opraše noge i malo ih okrijepiše. U međuvremenu su se žene probudile i ustale, a kad su se one povukle, odvedoše Tomu i Jonatana na mjesto gdje je umrla Blažena Djevica… Sada su, međutim, Toma i Jonatan željeli poći do groba Blažene Djevice, a apostoli upališe svjetiljke pričvršćene na motkama te svi pođoše s njima po Marijinom križnom putu do njezina groba. Ne razgovarahu mnogo, zadržavahu se kratko kod spomenika na postajama, spominjahu se Gospodinova križnog puta i samilosne ljubavi Njegove Majke, koja je ovdje postavila ove spomenike i tako ih često zalijevala svojim suzama“, kazuje Emmerich, opisujući kako su, kada su stigli do grobnice, svi se bacili na koljena, a Toma je pojurio s Jonatanom prema ulazu špilje. Ivan ih je slijedio.

„Dvojica učenika saviju grmlje ispred ulaza unatrag te oni uđoše i sa strahopoštovanjem plaho kleknuše ispred odra Blažene Djevice. Onda se Ivan približi laganom lijesu nalik na košaru, koji je malo izlazio iznad odra, razriješi tri sive vrpce koje su zatvarale poklopac te ih stavi nastranu. Tad osvijetliše lijes iznutra te vidješe, duboko potreseni, kako mrtvačka platna, u potpunom obliku kao bijahu umotani, leže pred njima prazna. Preko lica i grudi bijahu otvoreni, povoji za ruke bijahu lagano odmotani, no ipak još u omotnom obliku, kakvi su ležali, ali preobraženo tijelo Marijino više ne bijaše na zemlji. Oni podignutih ruku u čudu pogledaše uvis kao da im je sveto tijelo tek sada nestalo s vidika, a Ivan iz špilje povika onima vani: „Dođite i divite se, Marija više nije ovdje!“, navodi Emmerich, opisujući kako su nakon toga svi, dvoje po dvoje, ulazili u usku špilju i gledali u čudu gdje prazna mrtvačka platna leže ispred njih
„Izišavši, kleknuše svi na zemlju, gledajući uvis prema nebu s uzdignutim rukama, zaplakaše i pomoliše se, hvališe Boga i njegovu preobraženu Majku, njihovu dragu, vjernu Majku, poput odane djece nekim slatkim riječima koje im Duh položi u usta. Tad se prisjetiše i spomenuše onog oblaka, svjetlosti koji su odmah poslije pokopa na putu kući ugledali iz daljine koji se spustio na grobni brežuljak, a onda odletio uvis. A Ivan uze mrtvačka platna Blažene Djevice s velikim poštovanjem iz lijesa, preklopi ih i uredno smota pa ih uze k sebi.

Onda opet poklopi lijes i ponovno ga zaveže vrpcama. Tada napustiše grobnu špilju, čiji ulaz opet zatvoriše grmljem“, kazuje bl. Anna Katharina Emmerich, dodajući da su poslije Marijin stan u kući apostoli uredili u crkvu.


Drugi vatikanski sabor donio je u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi poglavlje o Mariji u otajstvu Krista i Crkve. Glavne misli iz tog poglavlja preuzete su u novo predslovlje Uznesenja:

"Jer danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života."


Dakle bl. Marija je umrla pa tek onda uznesena .
Sada vidiš kako bi Adam i Eva nakon smrti uzneseni da nisu zgriješili.
Osim ako nisu simbolične ličnosti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 sij 2019 09:55 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
kopitar napisao:
Billy napisao:
kopitar napisao:
Prema crkvenoj predaji Bogorodica je svoj ovozemaljski život završila upravo u Ivanovom domu. Sardijski biskup Meliton koji je živio u 2. stoljeću, praktički u neposrednom vremenu nakon Marijine smrti, u svom je spisu zabilježio da je Isusova majka preminula u dobi od 69 godina. Rimski biskup Hipolit (3. stoljeće) smatrao je da je umrla u dobi od 57 godina, a sv. Epifanije ciparski biskup naveo je u jednom spisu kako je Bogorodica preminula u dobi od 72 godine. Iz navedenog proizlazi da zapravo nitko sa sigurnošću ne može odrediti koliko je Bogorodica imala godina kada je preminula. Sveti Ivan Apostol koji bi mogao biti najvjerniji svjedok, jer je u njegovom domu do smrti živjela Bogorodica, o tome nam nije ostavio nikakav zapis. Unatoč činjenici što evanđelisti i sv. Pavao ništa o tome ne pišu ipak iz najranijih vremena kršćanske zajednice postoji usmena predaja da su nakon Bogorodičina usnuća, apostoli Njezino tijelo nosili iz grada Jeruzalema prema grobu koji se nalazio u Dolini Cedrona u predjelu Getsemani što je nedeleko od grada. Prema židovskim običajima tijelo su položili u grob izduben u stijeni i postavili kamen na ulaz. To mjesto i danas postoji, a ponad njega je podignuta crkva. Nakon usnuća dušu Marije Djevice iz Nazareta primio je njezin uskrsli sin Isus. No Marija je na nebo uznesena i tijelom što mnogi ne mogu razumom dokučiti. Od samog početka apostoli u Jeruzalemu svjedočili su da Njezinog tijela neposredno nakon polaganja u grob naprosto nije bilo. Taj je grob otvoren kad je u Jeruzalem stigao sv. Apostol Toma koji nije nazočio Bogorodičinom sprovodu. Zaželio je vidjeti tijelo Bogorodičino i zajedno sa članovima jeruzalemske zajednice došao je na Bogorodičin grob, otvorili su ulaz, ali tijela tamo nije bilo. Od samih početaka kršćanstva čvrsto se vjeruje da je Bogorodica dušom i tijelom uznesena na nebo. Ona koja je preminula u Jeruzelemu prije više od 1900 godina ukazala se djeci realno i stvarno u Lurdu i Fatimi u 19. i 20. stoljeću. S djecom je razgovara ona koja je pred mnogim stoljećima živjela u Jeruzalemu.


To je sve rekla-kazala.
Razni izvori koji se ne slažu.
Vjerojatno je Valtorta u pravu gdje je Marija živjela sa Ivanom. To barem ima temelj u Bibliji.
Evo opisa po privatnoj objavi koju Crkva priznaje.
Napominjem ovo je privatna objava.

Kako je umrla Blažena Djevica Marija
Kako joj se bližio kraj, apostoli su ukazanjima po različitim predjelima svijeta bili pozivani u Efez.
Novi zavjet gotovo uopće ne govori o posljednjim danima Isusove majke, Blažene Djevice Marije, pa se o Marijinu kraju života i smrti govori uglavnom kroz vizije pojedinih kršćanskih mistika, poput Anne Katharine Emmerich, katoličke blaženice, čije su vizije objavljene u knjizi „Život Blažene Djevice Marije“, koja je dobila crkveni imprimatur, a na hrvatskom ju je otisnula „Naklada sv. Antuna“ iz Zagreba.

Bl. Anne Katherine Emmerich navodi kako je nakon Kristove smrti Djevica Marija iz Jeruzalema otišla živjeti u Efez, grad u današnjoj Turskoj, gdje je i umrla 13 godina i dva mjeseca nakon Kristova uzašašća.

„Blažena Djevica Marija u svojoj je kući kod Efeza živjela sama s mlađom osobom, svojom sluškinjom, koja je donosila ono malo što su trebale za hranu. Živjele su uistinu tiho i u dubokom miru. U kući nije bilo nikakva muškarca. Katkad bi ih pohodio neki apostol ili učenik na putovanju. Najčešće je k Djevici Mariji dolazio apostol Ivan, koji ni u Jeruzalemu, niti ovdje kod Efeza nije bio neprekidno u Marijinoj blizini“, navodi Emmerich.

Smrt nakon devetog sata

Kada je osjetila da joj se smrt približava Blažena Djevica Marija, navodi Emmerich, molila je da joj se ispuni Kristovo obećanje iz Lazarove kuće dan prije njegova uzašašća. „Isus je tada, kad je zavapila da nakon njegova uzašašća ne živi više dugo u ovoj dolini suza, općenito reče koje ona duhovne poslove još do svoga svršetka treba obaviti na zemlji. Tada joj objavi da će na njezinu molitvu apostoli i više učenika biti uz nju u času njezine smrti, te što im treba reći i kako da ih blagoslovi“, piše ona navodeći da, kada je Djevica Marija počela s molbom za dolazak apostola k njoj, oni su kroz ukazanja po različitim predjelima svijeta, gdje su naučavali, bili pozivani u Efez.

„Apostoli i učenici većinom su dolazili izmoreni. Imali su u rukama duge štapove s kukama i gumbima različitih vrsta, koji su označavali položaj. Svoje vunene, bijele, duge ogrtače nosili su djelomično prevučene preko glave, kao kapuljače. Ispod njih su imali duge, bijele, vunene rubine. Te bi komade odjeće kod hoda visoko zataknuli za pojas. Neki su sa strane nosili kesu obješenu za pojas. Pridošli izgrliše već nazočne nježno te zaplakaše od radosti i žalosti što se opet vide, i to takvim tužnim povodom. Tad odložiše štapove, ogrtače, pojase i kese, nato im bijela haljina padne sve do nogu. Opašu se širokim, slovima obilježenim pojasima, koje su nosili sa sobom. Operu im noge te oni pristupiše k Marijinoj postelji i pozdraviše je sa strahopoštovanjem. Ona je s njima mogla progovoriti još samo nekoliko riječi“, navodi Emmerich u svojoj viziji, koju Crkva tretira kao i sve ostale privatne objave, u koje vjernici (za razliku od službene objave) ne moraju vjerovati.

“Blažena Djevica počivala je tiho i kao na samrti u svojoj sobi. Bila je posve, čak i preko ruku umotana u bijelu spavaćicu. Veo iznad njezine glave bio je u poprečnim naborima zavrnut na čelu, a kad je govorila s muškarcima, spuštala ga je preko lica. Uvečer, kad Blažena Djevica spozna da joj se bliži kraj, htjede prema Isusovoj volji blagosloviti prisutne apostole, učenike i žene, te se od njih oprostiti. Njezina soba za spavanje bila je otvorena prema svim stranama, Marija je sjedila bjelasajući se kao osvijetljena, uspravno na svojoj postelji. Blažena Djevica se pomoli i blagoslovi svakoga s ukriž položenim rukama, dodirujući mu čelo. Govorila je onda još svima i općenito učinila kako joj to Isus bijaše naložio u Betaniji“, piše ona, dodajući da su muškarci nakon toga otišli ponovno u prednji dio kuće te se počeli pripremati za bogoslužje.

„Kad je Petar dovršio svetu žrtvu, posvetio je i primio tijelo Gospodnje, podijelio ga je apostolima i učenicima. Blažena Djevica nije mogla vidjeti oltar, ali je za vrijeme svetog čina sjedila uspravna na svojoj postelji, stalno u dubokoj pobožnosti. Nakon što se Petar pričestio, podijelio je i svim ostalim apostolima Presveti Sakrament, a tad odnese Blaženoj Djevici svetu pričest i posljednje pomazanje. Kod primanja Presvetog Sakramenta u Mariju uđe sjaj, nakon čega ona padne nauznak kao u zanosu i više ne progovori“, navodi Emmerich.

„Nakon obreda, apostoli i učenici opet se okupe oko postelje Blažene Djevice da mole. Marijino lice procvalo je i bilo nasmiješeno kao za njezine mladosti. Oči je s pobožnom radošću upravila prema nebu. Njezina duša kao maleni, beskrajno čist svijetli lik ruku ispruženih uvis izlazi iz njezina tijela i lebdi uvis po zraci svjetlosti. Dva anđeoska zbora u oblacima skupiše se ispred njezine duše i odvojiše je od sveta tijela, koje u času razdvajaju, prekriživši ruke na prsima, opet padne na ležaj. Njezina duša je po svjetlucavoj cesti uzašla u nebeski Jeruzalem sve do prijestolja Presvetog Trojstva… To su promatrali Petar i Ivan, jer su upravili svoja lica uvis. Ostali su klečali prignuti do zemlje. Sve je bilo puno svjetlosti i sjaja. Bilo je kao kod Kristova Uzašašća. .. Marijina smrt bila je nakon devetog sata, kad i Gospodin bijaše umro“, navodi Emmerich, opisujući kako su žene položile pokrovac preko Marijina tijela, umotale se i zastrle koprenom te klečale i sjedile uza nj, a apostoli su otišli pripremiti grobnu špilju, za koju kaže da nije bila prostrana kao Kristova.

Nekoliko žena pripravile su Marijino tijelo za ukop. Prale su Marijino tijelo te u novu haljinu, umotale u platna i povoje s posebnim strahom i poštovanjem.

Trak svjetla od neba do pećine

„Položiše sveto tijelo u lijes koji stajaše sa strane poput krevetića, staviše na prsa vijenac od bijelog, crvenog i nebeskoplavog cvijeća kao znak djevičanstva. Tad uđoše unutra svi apostoli, učenici i ostali nazočni da bi još jednom vidjeli drago sveto lice, prije no bude pokriveno. Kleknuše uz mnogo suza tiho oko Blažene Djevice pa dotaknuše Marijine ruke omotane na prsima, opraštajući se, nakon čega otiđoše. Sada se i pobožne žene zadnji put oprostiše te staviše poklopac iznad lijesa koji omotaše na oba kraja i u sredini sivim povojima. Potom lijes položiše na nosiljku, a Petar i Ivan ga na ramenima iznesoše iz kuće“, navodi Emerich, opisujući kako je te noći više apostola i svetih žena molilo i pjevalo u malom vrtu ispred grobnice.

„Uto se širok trak svjetla spusti od neba do pećine i ugledahu njemu aureolu od tri kruga koju nošahu anđeli i duhovi koji okruživaše pojavu našega Gospodina i blistave Marijine duše. Lik Isusa Krista sa svijetlim zrakama iz rana lebdio je ispred nje…
Duša Blažene Djevice, koja je išla za Isusovim likom, prolebdjevši kraj njega uđe kroz stijenu u grob, i ubrzo zatim, sjedinjena sa svojim preobraženim tijelom, puno jasnija i sjajnija izađe iz njega te krene s Gospodinom i čitavom slavom gore u nebeski Jeruzalem, nakon čega sav sjaj opet potone, a tiho zvjezdano nebo pokrije kraj“, navodi ona, opisujući kako su se nakon toga događaja apostoli i učenici vratili kući, objedovali i ostali u molitvi, a žene su otišle na počinak. No, tada je stigao apostol Toma, koji nije uspio doći na vrijeme i oprostiti se od Djevice Marije.

Toma je plakao kao dijete

„Toma se rasplače kao dijete kad čuje za Marijinu smrt. Učenici gostima opraše noge i malo ih okrijepiše. U međuvremenu su se žene probudile i ustale, a kad su se one povukle, odvedoše Tomu i Jonatana na mjesto gdje je umrla Blažena Djevica… Sada su, međutim, Toma i Jonatan željeli poći do groba Blažene Djevice, a apostoli upališe svjetiljke pričvršćene na motkama te svi pođoše s njima po Marijinom križnom putu do njezina groba. Ne razgovarahu mnogo, zadržavahu se kratko kod spomenika na postajama, spominjahu se Gospodinova križnog puta i samilosne ljubavi Njegove Majke, koja je ovdje postavila ove spomenike i tako ih često zalijevala svojim suzama“, kazuje Emmerich, opisujući kako su, kada su stigli do grobnice, svi se bacili na koljena, a Toma je pojurio s Jonatanom prema ulazu špilje. Ivan ih je slijedio.

„Dvojica učenika saviju grmlje ispred ulaza unatrag te oni uđoše i sa strahopoštovanjem plaho kleknuše ispred odra Blažene Djevice. Onda se Ivan približi laganom lijesu nalik na košaru, koji je malo izlazio iznad odra, razriješi tri sive vrpce koje su zatvarale poklopac te ih stavi nastranu. Tad osvijetliše lijes iznutra te vidješe, duboko potreseni, kako mrtvačka platna, u potpunom obliku kao bijahu umotani, leže pred njima prazna. Preko lica i grudi bijahu otvoreni, povoji za ruke bijahu lagano odmotani, no ipak još u omotnom obliku, kakvi su ležali, ali preobraženo tijelo Marijino više ne bijaše na zemlji. Oni podignutih ruku u čudu pogledaše uvis kao da im je sveto tijelo tek sada nestalo s vidika, a Ivan iz špilje povika onima vani: „Dođite i divite se, Marija više nije ovdje!“, navodi Emmerich, opisujući kako su nakon toga svi, dvoje po dvoje, ulazili u usku špilju i gledali u čudu gdje prazna mrtvačka platna leže ispred njih
„Izišavši, kleknuše svi na zemlju, gledajući uvis prema nebu s uzdignutim rukama, zaplakaše i pomoliše se, hvališe Boga i njegovu preobraženu Majku, njihovu dragu, vjernu Majku, poput odane djece nekim slatkim riječima koje im Duh položi u usta. Tad se prisjetiše i spomenuše onog oblaka, svjetlosti koji su odmah poslije pokopa na putu kući ugledali iz daljine koji se spustio na grobni brežuljak, a onda odletio uvis. A Ivan uze mrtvačka platna Blažene Djevice s velikim poštovanjem iz lijesa, preklopi ih i uredno smota pa ih uze k sebi.

Onda opet poklopi lijes i ponovno ga zaveže vrpcama. Tada napustiše grobnu špilju, čiji ulaz opet zatvoriše grmljem“, kazuje bl. Anna Katharina Emmerich, dodajući da su poslije Marijin stan u kući apostoli uredili u crkvu.


Drugi vatikanski sabor donio je u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi poglavlje o Mariji u otajstvu Krista i Crkve. Glavne misli iz tog poglavlja preuzete su u novo predslovlje Uznesenja:

"Jer danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života."


Dakle bl. Marija je umrla pa tek onda uznesena .
Sada vidiš kako bi Adam i Eva nakon smrti uzneseni da nisu zgriješili.
Osim ako nisu simbolične ličnosti.


Tebi još uvijek nije jasno što je privatna objava?
Zašto ih Crkva dopušta?
Ako vjeruješ da je tako i to čini tebi dobro vjeruj u to.
Ako ne vjeruješ, opet nikom ništa.
Imamo objavu.
Crkva veli da je smrt posljedica grijeha i da je Marija uznesena dušom i tijelom u nebo.
Nisam se dotako Ilije koji je izašao na nebo sa konjima...
Čovjeku je nemoguće,ali Bogu je Sve moguće.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 sij 2019 10:46 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 474
Podijelio: 78 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: Katolil
Status: U braku
Ti stvarno misliš da je Ilija uzašao na nebo s konjima ko djeda mraz sa sobovima.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 sij 2019 17:22 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
kopitar napisao:
Ti stvarno misliš da je Ilija uzašao na nebo s konjima ko djeda mraz sa sobovima.


Vjerujem u ono što piše u Bibliji.
A u Postanak 5,24; 2. Kraljeva 2,11 piše da je Ilija i Henok uzašli.
Djed Mraz se ne spominje.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 sij 2019 12:45 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 10 kol 2017 10:12
Postovi: 417
Podijelio: 25 zahvala
Zahvaljeno je: 32 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
[Zvuči pošteno. :)

[

IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:
...vjeruješ li u ovo?Pa kako onda krapinski pračovjek,je li bio prije ili poslije Adama?Je li Adam bio crnac,ako je Afrika koljevka čovječanstva?Ako bi Eva i Adam,da nisu sagriješili,bili besmrtni,njihovo potomstvo takođe,gdje bi stali svi ti besmrtnici na ovoj planeti?Ako su svi od Adama i Eve,kako su neki pocrnili,neki požutili,neki dobili kose oči itd?U jednom trenutku,samo Noa i njegovi?A indijanci crvenokošci i Manitu,sve od Noe postalo?I Kinezi?A potop se spominje i u starim indijskim spjevovima,Gilgamešu ili nekom drugom,nisam ih proučavala,ali,da nisu možda stariji od Biblije?

IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:
Ali je li bilo životinja?Valjda je,kad je bilo stabala jabuka i zmija(bidna zmija,tako ocrnjena)...i zamisli,koliko bi ljubimaca prošlo kroz npr.moj vječni život,za 500 god.zaboravila bi ih pola...kako volim prirodu i životinje,sađenje voćaka i povrća,u toliko dugom zemaljskom životu sve bi izgubilo smisao...a u kojoj bi se dobi postalo besmrtnim?Jer,pojam baka,djed,sin,kćer,unuk,izgubili bi svaki smisao nakon nekoliko naraštaja..

Doista, pitanje ni upućeno meni, ali nemrem odolit da ostavim komentar. A komentar glasi: Gospođo! Naivni ste. :) Iz ovog napisanog ispada da su vam katolička teologija i filozofija potpuno nerazumljive. :l30:

Prekrasan dan se rađa Slika , ostavljam vas uz;
QUOTE::::Da,pitanje je bilo tebi.Odgovorio nisi ništa,valjda nisi našao ništa za citirati na engleskom....

[/quote]


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 sij 2019 12:58 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 10 kol 2017 10:12
Postovi: 417
Podijelio: 25 zahvala
Zahvaljeno je: 32 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Prisjetio sam se toga zbog one gospođe koja piše, citiram;


IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:
...vjeruješ li u ovo?Pa kako onda krapinski pračovjek,je li bio prije ili poslije Adama?Je li Adam bio crnac,ako je Afrika koljevka čovječanstva?Ako bi Eva i Adam,da nisu sagriješili,bili besmrtni,njihovo potomstvo takođe,gdje bi stali svi ti besmrtnici na ovoj planeti?Ako su svi od Adama i Eve,kako su neki pocrnili,neki požutili,neki dobili kose oči itd?U jednom trenutku,samo Noa i njegovi?A indijanci crvenokošci i Manitu,sve od Noe postalo?I Kinezi?A potop se spominje i u starim indijskim spjevovima,Gilgamešu ili nekom drugom,nisam ih proučavala,ali,da nisu možda stariji od Biblije?

IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:
Ali je li bilo životinja?Valjda je,kad je bilo stabala jabuka i zmija(bidna zmija,tako ocrnjena)...i zamisli,koliko bi ljubimaca prošlo kroz npr.moj vječni život,za 500 god.zaboravila bi ih pola...kako volim prirodu i životinje,sađenje voćaka i povrća,u toliko dugom zemaljskom životu sve bi izgubilo smisao...a u kojoj bi se dobi postalo besmrtnim?Jer,pojam baka,djed,sin,kćer,unuk,izgubili bi svaki smisao nakon nekoliko naraštaja..

Ne gospođo. Ni to baš tak.[/quote]
QUOTE::::Ja sam postavila čisto nešto što mi je u tom trenu prošlo glavom,neko,ajmo reći,ljudsko razmišljanje.Odgovor "ni to baš tak"???Bilo bi lijepo reći nešto svoje,kako ti misliš,a ne se sakrivati iza tuđih,ma kako dugačkih i dubokoumnih citata.To je samo isprazno filozofiranje,lijepo za pročitati,dobrodošlo uz koju čašu vina ili piva...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 sij 2019 17:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 4107
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 64 zahvala
IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:
Da,pitanje je bilo tebi.

Nije. Nisu gospođo pitanja bila upućena meni. Dovoljno je vratiti se na stranicu broj 7 ove teme i sasvim se lako može vidit kome su pitanja bila upućena. Ja sam si samo uzeo za pravo citirati i komentirati vaše pisanje, tako sam se i našao u ovoj raspravi. Budući da ovo jest forum, nije baš da sam si neko veliko pravo prisvojio. :lol:

IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:
Odgovorio nisi ništa,valjda nisi našao ništa za citirati na engleskom....

Odgovorio nisam ništa jer pitanja nisu bila upoućena meni. A bome bi imao šta odgovarati. Ovo su autori koji čine moju privatnu biblioteku. Neka mi se oprosti ako sam koga izostavio.


Heinrich Denzinger, Herbert McCabe, Robert Sokolowsk, Thomas Pegues, Fulton J. Sheen, Réginald Garrigou-Lagrange, Frederick Copleston, Sv. Anzelmo Canterburyjski, Sv. Bonaventura, Karl Rahner, Hans Urs von Balthasar, John Haldane, Ludwig Ott, Joseph Ratzinger, Dietrich von Hildebrand, Sören Kierkegaard, Aurelije Augustin, Severin Boetije, Etienne Gilson, Jacques Maritain, Gabriel Marcel, Romano Guardini, Bernhard Welte, Emerich Coreth, John Henry Newmann, Blaise Pascal, Toma Akvinski, Alvin Plantinga, Stanley Ladislas Jaki, Jean Vanier, Jacek Salij, Josef Pieper, Jean-Luc Marion, Bernard Lonergan, Peter Kreeft, C. Stephen Evans, Eugen Biser, Józef Maria Bocheński, Jean Guitton, Erich Przywara, Brian Davies, William Lane Craig, Richard Swinburne, Stjepan Zimmermann, Ivan Fuček, Ivan Golub, Ivan Devčić, Božo Lujić, Vjekoslav Bajsić, Ivan Macan, Nikola Stanković, Alfred Schneider, Tonči Matulić, Marijan Mate Mandac, Mijo Škvorc...



Impresivno, jel gospođo?! Slika Kao što pretpostavljate, postoji čitav niz gore spomenutih koji mi stoje na raspolaganju da vam odgovorim na postavljena pitanja.



IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:
Ja sam postavila čisto nešto što mi je u tom trenu prošlo glavom,neko,ajmo reći,ljudsko razmišljanje.

Da, vidim. Dobro ste napisali: ljudsko razmišljanje, pomalo djetinje. :roll:

IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:
Odgovor "ni to baš tak"???Bilo bi lijepo reći nešto svoje,kako ti misliš,a ne se sakrivati iza tuđih,ma kako dugačkih i dubokoumnih citata.

Vjerovali ili ne gospođo, vaše i moje mišljenje je sasvim nebitno za nauk katoličke Crkve. Šta vi ili npr. ja mislimo o određenim pitanjima, dragom Bogu a i Crkvi sasvim svejedno. :l30: Možete ovde ispisati tisuće stranica privatnih mudrolije, nauk katoličke Crkve se neće promijenit ni za milimetar. U to budite sigurni. :) Možda je i vama vrijeme da se počnite "skrivati" iza tuđih dugačkih i dubokumnih citata, tako ćete barem biti sigurni da se držite nauka Crkve po određenim pitanjima.


IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:
To je samo isprazno filozofiranje,lijepo za pročitati,dobrodošlo uz koju čašu vina ili piva...

Nipošto. Baš je upravo to često puta nauk katoličke Crkve. Teška pitanja zahtjevaju dubokoumne odgovore, a ne, kako bi nekome palo na pamet, bumo rekli: zdravo seljačke odgovore. Tipa: Što se babi htilo, to se babi snilo. Slika I nemojte mislit da se Toma Akvinski, Józef Maria Bocheński i Hans Urs von Balthasar čitaju uz "koju čašu vina ili piva", kao što doma čitate mojasudbina.hr ili Mirjana Mikulec Interior Design. Spomenuti često puta zahtjevaju puno napora da ih se može razumjeti.



p.s. Viš da sam nekog pozabil! Bela Weissmahr. A di ga nađe sad?! :lol:

p.p.s. Kad citirate, probajte to radit pedantno. Dosta se taško snalazit u vašim postovima.

_________________
I'll keep the candles burning,
Let your body melt in mine.
I'm livin' in my, livin' in my dreams!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 sij 2019 18:53 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 474
Podijelio: 78 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: Katolil
Status: U braku
Frančišek

Vjerovali ili ne gospođo, vaše i moje mišljenje je sasvim
nebitno za nauk katoličke Crkve.
,....................... .. .............
Ja
Nauk crkve nije s neba pao, radili su ga ljudi a ljudi su pogrešivi.
......................................
Frančišek
nauk katoličke Crkve se neće promijenit ni za milimetar
..............................
Ja
Nauk KC nije nekakva neživa kamena tvar ili fosil da se ne mjenja nego dio živog Tijela koji je u službi čovjeku i radi čovjeka.

Crkveni nauk je zbog čovjeka a ne obrnuto
..................

Frančišek
Možda je i vama vrijeme da se počnite "skrivati" iza tuđih dugačkih i dubokumnih citata, tako ćete barem biti sigurni da se držite nauka Crkve po određenim pitanjima
.................
Ja
Nema goreg od toga.
Takav oblik pobožnosti i poštovanja ne treba ni ljudima a kamoli Bogu.
Zapravo time samog Boga praviš bedakom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 102 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 7, 8, 9, 10, 11  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 11 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr