 |
| Korisnik s više od 100 postova |
 |
Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 902
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
|
kopitar napisao: Fran26 napisao: El Scorpio napisao: Hah a nisam bas neki sugovornik, ali u nedostatku boljeg, dobro dođem. Ovaj put si u pravu.  Nije slučajnost Mališa da do sada nisi spoznao bolan okus koji ignoriraj lista pruža svakom forumašu. U tvojim postovima ne pronalazim zločestoću, ne nalazim privatne mudrolije i otpor prema nauku katoličke Crkve. Nije bitno jel ti vršiš, i ako vršiš, u kojoj mjeri to vršiš šta Crkva naučava, to su ni moje stvari, meni je samo bitno jel pojedinac priznaje ono šta Crkva naučava, te jel postoji poštovanje prema zakonitim poglavarima Crkve ili ne postoji. Ako vidim otpor prema nauku Crkve, prosipanje privatnih mudrolija umjesto prihvaćanja nauka, ne daj Bože, ako vidim otvoreno bogohuljenje, onda slijedi kazna. Neka kazna mora postojati. El Scorpio napisao: A tvoja ignoriraj lista postaje sve mršavija, možda s godinama postaješ sve mekaniji, ili jednostavno ima manje forumaša kao što kažeš. Kad bolje promislim, jedno i drugo. Za sebe dobro znam kakav sam, zato me kod drugih ne bi ništa trebalo iznenaditi. A opet, pošto sam poprilična oholica, uzimam u vlastite ruke sjeći ono što je pravo i krivo. Baš kao što oholicama priliči.  El Scorpio napisao: p.s. Ne mogu da te ne pitam; kako tvoj duhovni život u posljednje vrijeme? Moj je praktički mrtav lel. Kaj se to ne vidi iz mojih djela?!  Vjerujem da ćeš se složit: i pisanje po običnom formu spada u djela, jel?! Da ima imalo duhovnosti u meni, sigurno ne bi ovde dangubio, kao što već godinama dangubim. Dakle, sam možeš pretpostaviti. Kako me je moj dobri prijatelj i učitelj davno pročitao, citiram; U zadnje vrijeme se uistinu ponašaš kao "digitalna budala i jebiveter", što je samo po sebi loše, ali još gore je što si izgleda potpuno odustao od borbe protiv samoga sebe, tj. svega onoga lošeg što baštiniš kao ljudsko biće. Pokušavao si, godinama, najbolje što si mogao (znam to, jer sam te od početka pratio na tt-u), da bi na koncu samome sebi priznao poraz, bacio koplje u grm i napustio bojno polje. Ne znam točno kad se to dogodilo, ali jest, i vjerujem da već dugo nisi bio na valjanoj sv. ispovijedi. Sumnjam da je tebi problem otići na ispovijed; ne ideš zato što više ne vjeruješ u svoje odluke i obećanja koja tamo daješ, a i dosadilo ti je lupati po kamenu koji nikako da se raspukne (usp. Ivančić). Drugim riječima, oholica si i praktični pelagijanac, vrlo sličan svom "starijem bratu" meni. Jobica (zvani Timotej) "Pravovjerje"Bože dragi koliko istine u ovom. Nemerem se zahvaliti dragom Bogu što sam imao prilike upoznati tako dobro prijatelja i učitelja kao što je Jobica (zvani Timotej). Nebrojeno puta me dobro savjetovao i poučio. Ja ti Mališa mogu savjetovati ono što je meni Jobca (zvani Timotej) uvijek savjetovao. Prva stvar Mališa, najbitnija stvar od svih kad si u takvo stanju kakvom si sada ti je dobra ispovijed. Neprijatelj nikad ne spava, i siguran sam da će ti već sada kad ovo čitaš "šapnuti" tisuće izgovora zašto bi ipak bilo bolje da ne ideš na tu ispovijed ili da je barem odgodiš. A to odgodiš znaš i sam kako na kraju ispada. Razlika između svetaca i nas ostalih nije u tome što oni ne padaju kao mi. Razlika je u tome što je njihova poniznost tolika, da smjesta, bez odlaganja i odugovlačenja zatraže oprost, a to je uvijek mjera nečijeg ponosa. To je bila spasonosna milost i Petru jer je, usprkos snazi svojih propovijedi i svoga obraćenja pa čak i čudesa koja je činio, još uvijek mnogo i često padao. Ni u jednom slučaju čovjek, pa ma kako bio velik svetac, nije postao svet a da u životu nije prošao putem pokajanja. (...) Obraćenje se događa jednom ili dvaput u životu i ono stavlja čovjeka na sasvim novu stazu koja vodi do raja, no ona je popločana s više trenutaka pokajanja nego što je koraka od Palestine do Ponta. Ni jedan svetac nije bio oslobođen tog putovanja, bez obzira kakve je visine na kraju dosegao. Pogledaj sebe u Pavlovom ozračju; pogledaj njegovu žestoku narav, njegov ponos, njegovu hvalisavost. U Svetom pismu to možeš naći ne jedanput, nego dvaput; u nesvetom prepiranju s Barnabom i Markom koji su kao i on na kraju postali sveci. Ali poput ostalih apostola čiju je sudbinu dijelio, poniznost ga je na kraju spasila. On je prvi shvatio i za druge napisao veliku tajnu duhovnog života: u slabosti je snaga, jer padanje te neprekidno okreće prema Spasitelju i njegovoj milosti opraštanja. Onome tko padne sedamdeset puta sedam puta, Spasitelj će pomoći da se pridigne sedamdeset puta sedam puta, i on će, bolje od drugih, vidjeti Božje zapovijedi koje je prekršio. Bio je to sv. Ivan koji je rekao da su svi ljudi grešnici, a čovjek koji za sebe kaže da to nije, vara samoga sebe nazivajući živoga Boga lašcem. Apostol Pavao je prvi bio nadahnut da vidi, gledajući vlastiti put traženja, kako upravo grijeh može postati zaglavni kamen postizanja svetosti. Poput 'trna u tijelu", žalac grijeha okrivljuje i sramoti čovjeka kroz život i pripravlja ga za svetost. To neprestano podsjećanje na slabosti i na potrebu za Bogom je podstrek, da se uvijek 'kaje bez odlaganja" što je jedini siguran put do svetosti. Dobro zapamti, sinko, i znaj da u cijeloj Svetoj knjizi ne postoje riječi koje bi za nekog čovjeka ili skupinu ljudi rekle da su se pokajali, nego samo da se kaju. Neprekidno kajanje, kajanje bez odlaganja, to je jedini put do svetosti. Samo se u molitvi može čuti božanski odgovor što je najdublja želja svakog pravog vjernika." "Kad prestaneš padati, biti ćeš u nebu, ali kad se prestaneš dizati, biti ćeš u paklu", završio je brat Potencije. David Torkington "Prorok"
Kršćani koji imaju iskustvo da su u grijehu nisu više gorljivi kršćani, sud im je zamagljen, ne mogu autentično svjedočiti ni prenositi Krista drugima. Po njima je Crkva »grešnica« i »prostitutka«, nesposobna oduševljeno naviještati Kristovu poruku, vedro evangelizirati, prikupljati nove obraćenike, osvajati srca mladih čistoćom i ljubavlju jer čistoće srca, ljubavi (caritas) Kristove i Duha Svetoga više nema. Životni je put otežan, zadaci se s mukom tegle, plodova nema. Ništa milosnoga Božjeg čovjek u grijehu ne može »podijeliti« s drugima jer je milost proigrao: »Nemo dat quod non habet - Nitko ne može dati ono što nema«, točno rekoše mudraci. Po drugoj strani, njegovo je vječno spasenje u ozbiljnoj opasnosti jer je na sebedarnu Božju ljubav odgovorio s »ne«; svojevoljno ju je otklonio. Time je otklonio i sebe samoga od sebe samoga, odvratio se od svoga temeljnog poziva na ljubav i da bude ljubljen, jer isti poziv nije moguće ostvariti samo s ljudskom-građanskom ljubavlju (amor), lišen vrhunaravne ljubavi Duha Svetoga (caritas). Kršćaninu-grešniku, ako iole još misli, mora biti bjelodano da je stupio na put pogubljenja, odakle sama sebe ne može spasiti. Ako sa svojim vječnim spasenjem načelno još nije obračunao, neka dalje ne manipulira jer »ne zna ni dana ni časa« kada će Gospodar doći. On još uvijek ima šansu da kao rasipni sin - povratnik dopusti milosrdnom Ocu da ga zagrli i natrag primi. Ivan Fuček "Grijeh i obraćenje" Probaj smoći snage i pravac ispovjedaonica, šepajući, puzajući ako treba, ali pokušaj to čim prije napraviti. Ako to uspiješ, na dobrom si putu. Razumijem jako dobro da bi htio biti bez nesavršenosti. Ali moraš biti strpljiv jer si čovjek, a ne anđeo. Ne smijemo nemarno prolaziti pokraj naših nesavršenosti, nego s apostolom naroda govoriti: "Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz tijela ovoga smrtonosnog?" Ali nas nesavršenosti ne smiju čuditi, a kamoli obeshrabriti. Iz toga trebamo naučiti poniznu predanost i samospoznaju, a ne obeshrabrenost i potištenost i nikada nepovjerenje prema Božjoj svemogućoj ljubavi. Pogledaj, majci se doista ne dopadaju nestašluci i pogreške djeteta, ali unatoč tomu, ona ga ljubi svakom žilicom svoga bića. Tako i Božja ljubav prema nama ostaje ista u svemu i unatoč svemu. Zato je David mogao upravo iz osjećaja svoje bespomoćnosti zavapiti Bogu: "Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome." Sv. Franjo Saleški "Misli"
Željeli bismo da nikada ne padnemo. Koje li obmane! Kakve veze ima, moj Isuse, ako padnem u bilo kojem trenutku? Tako spoznajem koliko sam slaba i to je dobitak za mene. Ti na taj način uviđaš koliko malo sam u stanju učiniti i bit ćeš skloniji nositi me u svojim rukama. Ako tako ne učiniš, to je zbog toga što me želiš vidjeti ispruženu na podu. Ali, neću se brinuti, nego ću uvijek pružati svoje otvorene ruke prema Tebi s velikom ljubavlju. Ne vjerujem da ćeš me Ti ikada napustiti. Sv. Mala Terezija "The Letters of St. Therese of Lisieux"Neka se, dakle, tvoje srce ne uznemiruje i ne strepi. Vjeruj u mene i uzdaj se u moje milosrđe. Kad misliš da si mi daleko, često sam ti vrlo blizu. Kad misliš da si gotovo propao, često si u prilici za veći dobitak. Nije sve izgubljeno kad nešto pođe naopako. Ne smiješ suditi prema trenutnom osjećaju, niti neku poteškoću, odakle god dolazila, doživljavati i primati tako kao da nema nikakve nade u zaslugu. Ne smatraj se sasvim napuštenim, iako ti za neko vrijeme pripustim neku nevolju. Naime, to je put u kraljevstvo nebesko. I, bez sumnje, tebi i ostalim mojim slugama više koristi da vas taru nedaće nego da vam je sve po volji. Ja znam skrivene misli: vrlo je korisno za tvoje spasenje ostati katkada bez ugode, kako se ne bi možda od dobra uspjeha uzoholio i samom se sebi pokušao svidjeti u onome što nisi. Ono što sam dao, mogu oduzeti i vratiti kad mi se svidi. Kad dajem, moje je, kad uzimam, nisam tvoje uzeo; jer od mene je "svaki dobar dar, svaki savršen poklon". Pripustim li na tebe teškoću ili kakvu neugodnost, ne srdi se i ne kloni srcem, jer ja sam kadar odmah pomoći i svaki teret prometnuti u radost. Toma Kempenac "Nasljeduj Krista"Sretno! Neki kažu da je Kempenac heretik. Neki? Koji? Neki vele da je papa antikrist. Koji? Subotari, adventisti i jehovi. Nije bitno šta vele. Poslije Biblije Nasljeduj Krista je knjiga br.2 svih vremena. Kod nas preveo ju je Bl. Alojzije Stepinac što je dovoljno za svakog katolika da Toma Kempenac nije nikakav heretik.
|
|
Login
FAQ
Chat
Traži
Čovječe! Pa ti si jedini aktivni forumaš da nisi na ignoriraj listi. Lol. Prelistavanjem arhiva naletio sam na nešto zanimljivo.
Kad je Mališa napisao da mu je duhovni život praktički mrtav pretpostavljam da je to napisao zbog dužeg vremenskog perioda u kojem potpuno izostaje molitve, sv. mise, ispovijedi, čitanje svetog pisma i raznih sveca. Ako dobro pretpostavljam, onda je Mališa dobro napisao. Duhovni život bez molitve, sv. mise i ispovijedi ne postoji. Duhovni život bez molitve ne postoji. Ovo kaj mi ovde mlatimo, to je Bogu za rasplakati. Nažalost.