www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 19:46

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 37 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 10 vel 2019 15:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 902
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
kopitar napisao:
Nemam ja što priznati. Istina Crkve je jasna.
Samo meni nije jasno, što tebi nije jasno. Postavljaš pitanja koja svaki prvopričesnik zna odgovor pa mi je čudno.
Citat:
Citat:


Znači li to da je Isus od uvijek imao i svoju ljudsku narav?


Jesi li ti glup?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2019 20:35 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 ožu 2017 19:26
Postovi: 282
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 29 zahvala
Billy zasto si tako grub?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2019 18:50 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 902
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
El Scorpio napisao:
Billy zasto si tako grub?


Jer je lik spam boy i provokator.
Sprda se sa katoličkom vjerom.
Vjerojatno je zagrižen pravoslavac.
Za njega je Stepinac upitne svetosti....
Budi ti sa njim prijatelj pa se čudi ko pura dreku kad budeš ustaša.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 vel 2019 16:03 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
kopitar napisao:
Billy napisao:
kopitar napisao:
Onda :
Da li je sa utjelovljenjem Riječi došlo do promjene u Presvetom Trojstvu?


Nije jer Bog je postao stvorenje, ali je i dalje Bog.

Kršćani vjeruju u Boga trojedine ljubavi, jednog Boga u tri božanske osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. Otajstvom utjelovljenja Bog se u Sinu sjedinio sa svojim stvorenjem, ušao u njegov život i povijest, postao stvorenje u vremenu i prostoru, vidljiv i opipljiv, ne prezrevši već uzvisivši tijelo koje je sam postao, te je bio čovjeku u svemu sličan osim u grijehu.

U NZ ne postoji izraz utjelovljenje direktno, no njime se izriče središnja misao proslova Ivanovog evanđelja: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,14). Premda se pojam „utjelovljenje“ nije odmah upotrebljavao, sadržaj ove kršćanske istine činio je jezgru propovijedanja crkveni crkvenih otaca o Isusu Kristu, a posebno grčkih otaca. Oni su bili pozvani utjeloviti radosnu vijest Isusa Krista u helenističku kulturu koja nije previše vrednovala materijalno, tjelesno, osjetilno i puteno, zbog čega su neke kršćanske skupine na tim prostorima nijekali Isusovu ljudsku narav, njegovu tjelesnu dimenziju smatrali prividnom ili drugačijom od naše ljudske naravi. Za crkvene oce Utjelovljenje je predstavljalo događaj spasenja u kojem je Sin Božji iz ljubavi odlučio istrgnuti čovjeka iz raspadljivosti, zemnosti i smrti i učiniti ga dionikom svoga besmrtnog života. Vjeru otačkeCrkve u otajstvo Utjelovljenja potvrdili su veliki koncili otačkoga doba: Nicejski, Efeški, Kalcedonski, Drugi i Treći carigradski te Drugi nicejski. U srednjem vijeku tomističko-dominikanska škola smatrala je temeljnim razlogom utjelovljenja Božju volju da otkupi čovječanstvo koje je palo u grijeh. Skotističko-franjevačka škola pak smatrala je Božji naum da se u Sinu priopći stvorenju i učini ga dionikom svoje slave glavnim razlogom Božjeg silaska i očitovanja ljudima. Suvremeni teolozi u otajstvu Utjelovljenja vide temelj cjelokupnog otajstva Isusa Krista koje uključuje objaviteljsko i spasenjsko značenje Isusovoga povijesnog života, njegove smrti, uskrsnuća i ulaska u slavu. Oni smatraju da je Bog, jer je savršen, imao mogućnost i zaista odlučio postati konačnost i vrijeme u čovještvu koje je Sin preuzeo, a da pri tome od svoje savršenosti ništa nije izgubio. Suvremeni čovjek, kao i nekršćanske religije, nailazi na poteškoće u susretu s otajstvom Utjelovljenja jer se ljudskome umu čini da je riječ o „mitu o utjelovljenom Bogu“ kojim kršćanska vjera želi dati transcendentni smisao učenju i povijesnim događajima Isusa iz Nazareta.

Prema nicejsko-carigradskom „Vjerovanju“ Sin Božji je „radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, utjelovio se po Duhu Svetome od Marije Djevice i postao čovjekom“. Ljudska narav bila je ranjena istočnim grijehom kojim je izgubila savršeno zajedništvo s Bogom jer je Bogu rekla „ne“. Zato je Sin Božji, njegova Riječ (Logos), postala tijelom da nas spasi pomirujući nas s Bogom, da bismo upoznali ljubav Božju, da nam sama Riječ bude uzor svetosti, da postanemo zajedničari božanske naravi. Utjelovljenje Sina Božjega znači uzimanje ljudskog života u cjelini te se ne tiče samo začeća i rođenja Spasitelja već i cijele otkupiteljske povijesti Riječi koja je postala tijelom i uzela ljudski život u svoj veličini i ranjivosti. Događaj utjelovljenja Sina Božjega ne znači da je Isus Krist djelomično Bog i djelomično čovjek, niti je mješavina božanskoga i ljudskoga. Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek. On je Bog po naravi, a ne po posinjenju, on je istobitan s Ocem. Isus je i pravi čovjek s razumskom dušom, voljom i tijelom, koji su savršeno usklađeni s njegovim božanskim umom i voljom, a koji su mu zajednički s Ocem i Duhom Svetim. Isus Krist rođen je od Oca odvijeka po božanstvu te od Marije Djevice po čovještvu. Začet je kao čovjek u krilu Djevice Marije po Duhu Svetome, Gospodinu i Životvorcu, koji je poslan da utrobu Djevice Marije posveti i božanski oplodi. Ovaj trenutak Crkva naziva navještenjem kojim započinje „punina vremena“, ispunjenje starozavjetnih obećanja i pripravā. Stoga kršćani ispovjedaju jednoga te istog Krista Gospodina u dvije naravi, nepomiješane, nepromijenjene, nepodijeljene i neodvojive. Vlastitost svake naravi sačuvana je i sjedinjena u Isusu Kristu, Jednome od Trojstva. Prema tome čudesa, ali i trpljenja i smrt pripadaju jednoj osobi, Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku. Rimska liturgija zato pjeva da je Isus Krist ostao ono što je bio, a uzeo ono što nije bio. Utjelovljenje je tako Otajstvo čudesnog ujedinjenja božanske i ljudske naravi u jedinstvenoj Osobi Riječi, koje može shvatiti samo vjera koja je temelj i potporanj za ono što nadilazi svaku mogućnost ljudskih osjetila i razuma. Ovo jedinstveno povezivanje božanskoga i ljudskoga poprimilo je u crkvenoj tradiciji naziv „hipostatsko sjedinjenje“ čime se iznosi vjera da je Isusovo čovještvo neodvojivo spojeno s osobom ili „hipostazom“ Riječi, tj. drugom osobom Presvetog Trojstva.



Po tebi Bog je postao čovjek a da nije došlo do nikakve promjene.....
Ja se slažem da je IK uvijek isti i ne pada mi napamet da ga djelim i da kažem :
Bilo je vrijeme kad IK nije bio čovjek.


Ne znam na kakvu promjenu IK- Boga misliš...to nisi eksplicitnije naveo?
Biliju očito nij jasno na šta ciljaš
Ni meni?
aLI SE NE SLAŽEM sa tvojim upisom gdje kažeš:
Ja se slažem da je IK uvijek isti i ne pada mi napamet da ga djelim i da kažem :
Bilo je vrijeme kad IK nije bio čovjek


Zašto ti to ne pada na pamet, kada je bilo vječno vremena kada IK-Bog nije bio utjelovljen u čovjeku (BogoČovjeku) Isusu Kristu
Utjelovljen je prije 2019 godina...a prije toga je bila vječnost iu kojoj Bog nije bio utjelovljen
Šta ti tu nije jasno?
Budi određeniji!

Inače , ja Bilija jako cijenim kao katolika i čovjeka koji se trudi pojasniti nauk KC i živjeti kao istinski vjernik!

Ja te nisam još skužio kao provokatora ( kako on kaže) jer slabo pratim i pišem na TT zadnjih godina, pa nemam dovoljno infa o tvom pisanju i još važnije tvojim krajnjim namjerama
Možda je on tu u pravu ( a možda i nije...ne znam)
U svakom slučaju ako ti je namjera da uneseš zbrku u nauk KC i među forumaše TT-a onda je to jako loše i zlonamjerno
Ako ti zbilja nešto nije jasno ( a nauk o Presvetom Trojstvu i stvarnoj naravi Boga i Iusa Krista kao Boga i čovjeka , je križ teologije i jako težak istinski ga shvatiti do krajnjih dubina!) onda budi jasniji šta ti nije jasno, možda ćemo ti moći razjasniti
Meni je jako žao što nitko od teologa i svećenika ne pišu na TT-u , vjerujemda bi oni to mogli malo jasnije izreći i pojasniti...ipak su školovanii od nas...ali šta je tu je
Možda , da nam Fran26 nešto nađe konkretno u vezi toga iz svoje informatičke arhive i riznice ?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 vel 2019 22:28 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 571
Podijelio: 88 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Odgovor Hrkiju


Stvar oko ovoga nije tako jednostavna kako izgleda ...ovaj pojam u teologiji je poznat pod "preegzistencija" ili atemporalnosti IK , a tema je mnogih vrsnih doktora o tome imaš i kod Ladaria novog prefekta .

Mi Boga ne poznajemo na drugačiji način nego u tijelu...
Sve je stvoreno po IK, on sam IK je alfa i omega prije svega, stariji od Abrahama...
On je janje pripravljenim za klanje prije postanka svijeta.
" i niko se ne pope na nebo doli onaj koji siđe s neba , sin čovječji koji je na nebu ( IV 13,3).
Mi poznajemo IK kao pravoga Boga i pravoga čovjeka dvije naravi u jednoj osobi.
Znamo kako su prošli oni koji su pokušali da razdvajaju ili negiraju jednu od priroda IK.
Zato sam i rekao da ja to ne želim...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 vel 2019 08:00 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Hrvoje Hrki napisao:
Ne znam na kakvu promjenu IK- Boga misliš...to nisi eksplicitnije naveo?
Biliju očito nij jasno na šta ciljaš
Ni meni?
aLI SE NE SLAŽEM sa tvojim upisom gdje kažeš:
Ja se slažem da je IK uvijek isti i ne pada mi napamet da ga djelim i da kažem :
Bilo je vrijeme kad IK nije bio čovjek


Zašto ti to ne pada na pamet, kada je bilo vječno vremena kada IK-Bog nije bio utjelovljen u čovjeku (BogoČovjeku) Isusu Kristu
Utjelovljen je prije 2019 godina...a prije toga je bila vječnost iu kojoj Bog nije bio utjelovljen
Šta ti tu nije jasno?
Budi određeniji!

Inače , ja Bilija jako cijenim kao katolika i čovjeka koji se trudi pojasniti nauk KC i živjeti kao istinski vjernik!

Ja te nisam još skužio kao provokatora ( kako on kaže) jer slabo pratim i pišem na TT zadnjih godina, pa nemam dovoljno infa o tvom pisanju i još važnije tvojim krajnjim namjerama
Možda je on tu u pravu ( a možda i nije...ne znam)
U svakom slučaju ako ti je namjera da uneseš zbrku u nauk KC i među forumaše TT-a onda je to jako loše i zlonamjerno
Ako ti zbilja nešto nije jasno ( a nauk o Presvetom Trojstvu i stvarnoj naravi Boga i Iusa Krista kao Boga i čovjeka , je križ teologije i jako težak istinski ga shvatiti do krajnjih dubina!) onda budi jasniji šta ti nije jasno, možda ćemo ti moći razjasniti
Meni je jako žao što nitko od teologa i svećenika ne pišu na TT-u , vjerujemda bi oni to mogli malo jasnije izreći i pojasniti...ipak su školovanii od nas...ali šta je tu je
Možda , da nam Fran26 nešto nađe konkretno u vezi toga iz svoje informatičke arhive i riznice ?

Najkraći mogući odgovor: Ne. Nije se dogodila nikakva promjena u Bogu. Postoji dogama koja kaže da je Bog nepromjenjiv. Sv. Pavao to dobro razumije kad kaže;


Heb 13,8 Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke.



Billy kaže, citiram;

Billy napisao:
Postavljaš pitanja koja svaki prvopričesnik zna odgovor pa mi je čudno.

Nisu to baš tak laka pitanja, naprotiv, to su vrlo teška pitanja.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 vel 2019 17:35 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 571
Podijelio: 88 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Fran26 napisao:
Hrvoje Hrki napisao:
Ne znam na kakvu promjenu IK- Boga misliš...to nisi eksplicitnije naveo?
Biliju očito nij jasno na šta ciljaš
Ni meni?
aLI SE NE SLAŽEM sa tvojim upisom gdje kažeš:
Ja se slažem da je IK uvijek isti i ne pada mi napamet da ga djelim i da kažem :
Bilo je vrijeme kad IK nije bio čovjek


Zašto ti to ne pada na pamet, kada je bilo vječno vremena kada IK-Bog nije bio utjelovljen u čovjeku (BogoČovjeku) Isusu Kristu
Utjelovljen je prije 2019 godina...a prije toga je bila vječnost iu kojoj Bog nije bio utjelovljen
Šta ti tu nije jasno?
Budi određeniji!

Inače , ja Bilija jako cijenim kao katolika i čovjeka koji se trudi pojasniti nauk KC i živjeti kao istinski vjernik!

Ja te nisam još skužio kao provokatora ( kako on kaže) jer slabo pratim i pišem na TT zadnjih godina, pa nemam dovoljno infa o tvom pisanju i još važnije tvojim krajnjim namjerama
Možda je on tu u pravu ( a možda i nije...ne znam)
U svakom slučaju ako ti je namjera da uneseš zbrku u nauk KC i među forumaše TT-a onda je to jako loše i zlonamjerno
Ako ti zbilja nešto nije jasno ( a nauk o Presvetom Trojstvu i stvarnoj naravi Boga i Iusa Krista kao Boga i čovjeka , je križ teologije i jako težak istinski ga shvatiti do krajnjih dubina!) onda budi jasniji šta ti nije jasno, možda ćemo ti moći razjasniti
Meni je jako žao što nitko od teologa i svećenika ne pišu na TT-u , vjerujemda bi oni to mogli malo jasnije izreći i pojasniti...ipak su školovanii od nas...ali šta je tu je
Možda , da nam Fran26 nešto nađe konkretno u vezi toga iz svoje informatičke arhive i riznice ?

Najkraći mogući odgovor: Ne. Nije se dogodila nikakva promjena u Bogu. Postoji dogama koja kaže da je Bog nepromjenjiv. Sv. Pavao to dobro razumije kad kaže;


Heb 13,8 Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke.



Billy kaže, citiram;

Billy napisao:
Postavljaš pitanja koja svaki prvopričesnik zna odgovor pa mi je čudno.

Nisu to baš tak laka pitanja, naprotiv, to su vrlo teška pitanja.



Naravno da je Bog nepromjenjiv i za to ne treba dogma...mislim da tako očite stvari nisu dogmatizirane jer bi to bilo vrijeđanje inteligencije vjernika.

Ovdje se traži odgovor:
zašto nije došlo do promjene?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2019 14:58 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
kopitar napisao:
Billy napisao:
kopitar napisao:
Onda :
Da li je sa utjelovljenjem Riječi došlo do promjene u Presvetom Trojstvu?


Nije jer Bog je postao stvorenje, ali je i dalje Bog.

Kršćani vjeruju u Boga trojedine ljubavi, jednog Boga u tri božanske osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. Otajstvom utjelovljenja Bog se u Sinu sjedinio sa svojim stvorenjem, ušao u njegov život i povijest, postao stvorenje u vremenu i prostoru, vidljiv i opipljiv, ne prezrevši već uzvisivši tijelo koje je sam postao, te je bio čovjeku u svemu sličan osim u grijehu.

U NZ ne postoji izraz utjelovljenje direktno, no njime se izriče središnja misao proslova Ivanovog evanđelja: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,14). Premda se pojam „utjelovljenje“ nije odmah upotrebljavao, sadržaj ove kršćanske istine činio je jezgru propovijedanja crkveni crkvenih otaca o Isusu Kristu, a posebno grčkih otaca. Oni su bili pozvani utjeloviti radosnu vijest Isusa Krista u helenističku kulturu koja nije previše vrednovala materijalno, tjelesno, osjetilno i puteno, zbog čega su neke kršćanske skupine na tim prostorima nijekali Isusovu ljudsku narav, njegovu tjelesnu dimenziju smatrali prividnom ili drugačijom od naše ljudske naravi. Za crkvene oce Utjelovljenje je predstavljalo događaj spasenja u kojem je Sin Božji iz ljubavi odlučio istrgnuti čovjeka iz raspadljivosti, zemnosti i smrti i učiniti ga dionikom svoga besmrtnog života. Vjeru otačkeCrkve u otajstvo Utjelovljenja potvrdili su veliki koncili otačkoga doba: Nicejski, Efeški, Kalcedonski, Drugi i Treći carigradski te Drugi nicejski. U srednjem vijeku tomističko-dominikanska škola smatrala je temeljnim razlogom utjelovljenja Božju volju da otkupi čovječanstvo koje je palo u grijeh. Skotističko-franjevačka škola pak smatrala je Božji naum da se u Sinu priopći stvorenju i učini ga dionikom svoje slave glavnim razlogom Božjeg silaska i očitovanja ljudima. Suvremeni teolozi u otajstvu Utjelovljenja vide temelj cjelokupnog otajstva Isusa Krista koje uključuje objaviteljsko i spasenjsko značenje Isusovoga povijesnog života, njegove smrti, uskrsnuća i ulaska u slavu. Oni smatraju da je Bog, jer je savršen, imao mogućnost i zaista odlučio postati konačnost i vrijeme u čovještvu koje je Sin preuzeo, a da pri tome od svoje savršenosti ništa nije izgubio. Suvremeni čovjek, kao i nekršćanske religije, nailazi na poteškoće u susretu s otajstvom Utjelovljenja jer se ljudskome umu čini da je riječ o „mitu o utjelovljenom Bogu“ kojim kršćanska vjera želi dati transcendentni smisao učenju i povijesnim događajima Isusa iz Nazareta.

Prema nicejsko-carigradskom „Vjerovanju“ Sin Božji je „radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, utjelovio se po Duhu Svetome od Marije Djevice i postao čovjekom“. Ljudska narav bila je ranjena istočnim grijehom kojim je izgubila savršeno zajedništvo s Bogom jer je Bogu rekla „ne“. Zato je Sin Božji, njegova Riječ (Logos), postala tijelom da nas spasi pomirujući nas s Bogom, da bismo upoznali ljubav Božju, da nam sama Riječ bude uzor svetosti, da postanemo zajedničari božanske naravi. Utjelovljenje Sina Božjega znači uzimanje ljudskog života u cjelini te se ne tiče samo začeća i rođenja Spasitelja već i cijele otkupiteljske povijesti Riječi koja je postala tijelom i uzela ljudski život u svoj veličini i ranjivosti. Događaj utjelovljenja Sina Božjega ne znači da je Isus Krist djelomično Bog i djelomično čovjek, niti je mješavina božanskoga i ljudskoga. Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek. On je Bog po naravi, a ne po posinjenju, on je istobitan s Ocem. Isus je i pravi čovjek s razumskom dušom, voljom i tijelom, koji su savršeno usklađeni s njegovim božanskim umom i voljom, a koji su mu zajednički s Ocem i Duhom Svetim. Isus Krist rođen je od Oca odvijeka po božanstvu te od Marije Djevice po čovještvu. Začet je kao čovjek u krilu Djevice Marije po Duhu Svetome, Gospodinu i Životvorcu, koji je poslan da utrobu Djevice Marije posveti i božanski oplodi. Ovaj trenutak Crkva naziva navještenjem kojim započinje „punina vremena“, ispunjenje starozavjetnih obećanja i pripravā. Stoga kršćani ispovjedaju jednoga te istog Krista Gospodina u dvije naravi, nepomiješane, nepromijenjene, nepodijeljene i neodvojive. Vlastitost svake naravi sačuvana je i sjedinjena u Isusu Kristu, Jednome od Trojstva. Prema tome čudesa, ali i trpljenja i smrt pripadaju jednoj osobi, Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku. Rimska liturgija zato pjeva da je Isus Krist ostao ono što je bio, a uzeo ono što nije bio. Utjelovljenje je tako Otajstvo čudesnog ujedinjenja božanske i ljudske naravi u jedinstvenoj Osobi Riječi, koje može shvatiti samo vjera koja je temelj i potporanj za ono što nadilazi svaku mogućnost ljudskih osjetila i razuma. Ovo jedinstveno povezivanje božanskoga i ljudskoga poprimilo je u crkvenoj tradiciji naziv „hipostatsko sjedinjenje“ čime se iznosi vjera da je Isusovo čovještvo neodvojivo spojeno s osobom ili „hipostazom“ Riječi, tj. drugom osobom Presvetog Trojstva.



Po tebi Bog je postao čovjek a da nije došlo do nikakve promjene.....
Ja se slažem da je IK uvijek isti i ne pada mi napamet da ga djelim i da kažem :
Bilo je vrijeme kad IK nije bio čovjek.


evo , ovdje gore boldano definitivno griješiš!
Upravo obrnuto, bilo je vemena kada IK nije bio čovjek
IK je oduvijek ,od vječnosti...kao i Otac i Duh sveti
Ali, utjelovljeni IK nije oduvijek


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2019 15:27 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 571
Podijelio: 88 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Odgovor Hrkiju


Prvo za Boga nema kategorije vremena.

Drugo kad kažeš da je bilo vrijeme kada IK nije bio čovjek automatski negiraš njegovu Bogočovječansku osobu.

Hebrejima 13,8 Isus Krist je isti, jučer i danas i u vijeke.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 vel 2019 16:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Hrvoje Hrki napisao:
evo , ovdje gore boldano definitivno griješiš!
Upravo obrnuto, bilo je vemena kada IK nije bio čovjek
IK je oduvijek ,od vječnosti...kao i Otac i Duh sveti
Ali, utjelovljeni IK nije oduvijek

U pravu si Hrkane.


We confess two nativities in Christ: one of the Father—eternal; and one which occurred in these latter times for our sake. Saint John Damascene "De fide orthodoxa"



Whether a temporal nativity should be attributed to Christ?

I answer that, As stated above (Article 1), nature is compared to nativity, as the terminus to movement or change. Now, movement is diversified according to the diversity of its termini, as the Philosopher shows (Phys. v). But, in Christ there is a twofold nature: one which He received of the Father from eternity, the other which He received from His Mother in time. Therefore we must needs attribute to Christ a twofold nativity: one by which He was born of the Father from all eternity; one by which He was born of His Mother in time. Sv. Toma Akvinski "Summa Theologiae"






Whether this Man, i.e. Christ, began to be?



Objection 1. It would seem that this Man, i.e. Christ, began to be. For Augustine says (Tract. cv in Joan.) that "before the world was, neither were we, nor the Mediator of God and men—the Man Jesus Christ." But what was not always, has begun to be. Therefore this Man, i.e. Christ, began to be.

Objection 2. Further, Christ began to be Man. But to be man is to be simply. Therefore this man began to be, simply.

Objection 3. Further, "man" implies a suppositum of human nature. But Christ was not always a suppositum of human nature. Therefore this Man began to be.

On the contrary, It is written (Hebrews 13:8): "Jesus Christ yesterday and today: and the same for ever."

I answer that, We must not say that "this Man"—pointing to Christ—"began to be," unless we add something. And this for a twofold reason. First, for this proposition is simply false, in the judgment of the Catholic Faith, which affirms that in Christ there is one suppositum and one hypostasis, as also one Person. For according to this, when we say "this Man," pointing to Christ, the eternal suppositum is necessarily meant, with Whose eternity a beginning in time is incompatible. Hence this is false: "This Man began to be." Nor does it matter that to begin to be refers to the human nature, which is signified by this word "man"; because the term placed in the subject is not taken formally so as to signify the nature, but is taken materially so as to signify the suppositum, as was said (Article 1, Reply to Objection 4). Secondly, because even if this proposition were true, it ought not to be made use of without qualification; in order to avoid the heresy of Arius, who, since he pretended that the Person of the Son of God is a creature, and less than the Father, so he maintained that He began to be, saying "there was a time when He was not."

Reply to Objection 1. The words quoted must be qualified, i.e. we must say that the Man Jesus Christ was not, before the world was, "in His humanity."

Reply to Objection 2. With this word "begin" we cannot argue from the lower species to the higher. For it does not follow if "this began to be white," that therefore "it began to be colored." And this because "to begin" implies being now and not heretofore: for it does not follow if "this was not white hitherto" that "therefore it was not colored hitherto." Now, to be simply is higher than to be man. Hence this does not follow: "Christ began to be Man—therefore He began to be."

Reply to Objection 3. This word "Man," as it is taken for Christ, although it signifies the human nature, which began to be, nevertheless signifies the eternal suppositum which did not begin to be. Hence, since it signifies the suppositum when placed in the subject, and refers to the nature when placed in the predicate, therefore this is false: "The Man Christ began to be": but this is true: "Christ began to be Man." Sv. Toma Akvinski "Summa Theologiae"


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 37 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 12 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr