www.tebe-trazim.com

Opet potaknut od člana nasmiješenog, otvaram ovu temu, jer hoće vidjeti razliku između ovih dviju crkava...Ja bih odgovarao radije na pitanja koja imate, na ovo što ću izložiti, a to su ukratko vjerovanja adventističke crkve, krenimo redom:

1. Sveto pismo

Biblija ili Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, pisana je Božja Riječ, dana božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali pod utjecajem Svetoga Duha. U svojoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje nužno za spasenje. Sveto pismo je nepogrešiva objava Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, provjera iskustva, autoritativna objava istine i vjerodostojni izvještaj o Božjem djelovanju u povijesti. (2 Pet 1,20.21; 2 Tim 3,16.17; Ps 119,105; Izr 30,5.6; Iz 8,20; Iv 17,17; 1 Sol 2,13; Heb 4,12)


2. Sveto Trojstvo

Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri vječne Osobe. Bog je besmrtan, svemoguć, sveznajuć, iznad svega i uvijek nazočan. On je neograničen i izvan moći ljudske spoznaje; pa ipak poznat po onome kako se sČm objavio. On je vječno dostojan da Ga obožava, poštuje i da Mu služi sve što je stvoreno. (Pnz 6,4; Mt 28,19; 2 Kor 13,14; Ef 4,4-6; 1 Pt 1,2; 1 Tim 1,17; Otk 14,7)


3. Bog Otac

Bog vječni Otac je Stvoritelj, Izvor, Održavatelj i Vladar svega što je stvorio. On je pravedan i svet, milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i obilan u nepokolebljivoj ljubavi i vjernosti. Osobine i moći koje pokazuju Sin i Sveti Duh također su objave o Ocu. (Post 1,1; Otk 4,11; 1 Kor 15,28; Iv 3,16; 1 Iv 4,8; 1 Tim 1,17; Izl 34,6; Iv 14,9)


4. Bog Sin

Bog vječni Sin utjelovio se u Isusu Kristu. Kroz Njega je sve stvoreno, otkriven Božji karakter, postignuto spasenje čovječanstva i On će suditi svijetu. Vječni pravi Bog postao je i pravi čovjek Isus Krist. Začet je po Svetom Duhu i rođen od blažene Djevice Marije. Živio je i pretrpio kušnje kao ljudsko biće, ali je primjerom savršeno pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudesima pokazao je Božju moć i posvjedočio se kao obećani Mesija. Stradao je i dragovoljno umro na križu za naše grijehe i umjesto nas, uskrsnuo je iz mrtvih i uznio se da bi u nebeskom Svetištu služio za nas. On će ponovno doći u slavi danapokon oslobodi svoj narod i obnovi Zemlju. (Iv 1,1-3.14; Kol 1,15-19; Iv 10,30; 14,9; Rim 6,23; 2 Kor 5,17-19; Iv 5,22; Lk 1,35; Fil 2,5-11; Heb 2,9-18; 1 Kor 15,3.4; Heb 8,1.2; Iv 14,1-3)


5. Bog Sveti Duh

Bog vječni Duh sudjelovao je s Ocem i sa Sinom u stvaranju, utjelovljenju i otkupu. On je nadahnjivao pisce Svetoga pisma. On je Kristov život ispunio silom. On privlači i osvjedočava ljude; one koji se odazovu obnavlja i preobražava u Božje obličje. Poslan od Oca i Sina da uvijek bude s Njegovom djecom, On daje Crkvi duhovne darove, osposobljava je da svjedoči za Krista i uskladu sa Svetim pismom upućuje u potpunu istinu. (Post 1,1.2; Lk 1,35; 4,18; Dj 10,38; 2 Pt 1,21; 2 Kor 3,18; Ef 4,11.12; Dj 1,8; Iv 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)


6. Stvaranje

Bog je Stvoritelj svega. U Svetom pismu otkrio je vjerodostojni izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospodin je stvorio "nebo i zemlju" i sve živo na njoj i otpočinuo sedmog dana prvoga tjedna. Tako je ustanovio subotu kao trajnu uspomenu na završeno stvaralačko djelo. Prvi čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaranja. Povjereno im je da upravljaju zemljom i da se o njoj odgovorno staraju. Kad je stvaranje svijeta bilo završeno, sve je bilo "veoma dobro", te je svjedočilo o Božjoj slavi. (Post 1.2; Izl 20,8-11; Ps 19,1-6; 33,6.9; 104; Heb 11,3)


7. Ljudska priroda

Čovjek i žena stvoreni su na Božju sliku, s osobnošću, moći i slobodom da misle i djeluju. Iako su bili stvoreni kao slobodna bića, svatko je od njih bio nedjeljivo jedinstvo tijela, uma i duha; čiji su život, dah i sve ostalo ovisili o Bogu. Kad naši praroditelji nisu poslušali Boga, i kad su se htjeli osloboditi ove ovisnosti, pali su sa svog uzvišenog položaja što su ga uživali pred Bogom. Izgubili su savršeno Božje obličje i postali su podložni smrti. Njihovi potomci dijele s njima ovu grešnu prirodu i njezine posljedice. Rađaju se sa slabostima i sklonostima k zlu. No Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom te svojim Duhom obnavlja u smrtnicima koji se kaju obličje njihova Stvoritelja. Stvoreni Bogu na slavu pozvani su da ljube Njega i jedan drugoga te da se brinu za sredinu u kojoj žive. (Post 1,26-28; 2,7; Ps 8,4-8; Dj 17,24-28; Post 3; Ps 51,5; Rim 5,12-17; 2 Kor 5,19,20; Ps 51,10; 1 Iv 4,7.8.11.20; Post 2,15)


8. Velika borba

Cijelo čovječanstvo uključeno je u veliku borbu između Krista i Sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov Zakon i Njegovu vlast u svemiru. Ovaj je sukob započeo na Nebu kad je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u želji za vlašću postalo Sotonom, Božjim neprijateljem, i povelo u pobunu dio anđela. To je biće, Sotona, unijelo duh pobune i u ovaj svijet kad je navelo Adama i Evu na grijeh. Njihov grijeh uzrokovao je izopačivanje Božjega lika u čovjeku, nered u stvorenom svijetu, i napokon njegovo konačno uništenje u sveopćem potopu. Pred očima svega što je stvoreno ovaj svijet postao je pozornicom sveopćeg sukoba u kojem će na kraju Bog ljubavi biti opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Krist šalje Svetog Duha i vjerne anđele da ga vode, štite i podržavaju na putu spasenja. (Otk 12,4-9; Iz 14,12-14; Ez 28,12-18; Post 3; Rim 1,19-32; 5,12-21; 8,19-22; Post 6-8; 2 Pt 3,6; 1 Kor 4,9; Heb 1,14)


9. Kristov život, smrt i uskrsnuće

Kroz Kristov život savršene poslušnosti Božjoj volji, kroz Njegovo trpljenje, smrt i uskrsnuće Bog je čovjeku pribavio jedino sredstvo očišćenja od grijeha. Tako oni koji vjerom prihvaćaju ovo očišćenje mogu imati vječni život, a sve što je stvoreno može bolje razumjeti beskrajnu i svetu Stvoriteljevu ljubav. Savršenoočišćenje pomiruje pravednost Božjeg Zakona i milosrđe Njegova karaktera, jer ono ujedno osuđuje naš grijeh pružajući nam oprost. Kristova smrt je zamjena za našu smrt, ona pomiruje i preobražava. Kristovo uskrsnuće najavljuje Božju pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvaćaju očišćenje On osigurava konačnu pobjedu nad grijehom i smrću. Kristova pobjeda nad smrću proglašava Ga Gospodarom pred kojim će se pokloniti svako koljeno na Nebu i na Zemlji. (Iv 3,16; Iz 53; 1 Pt 2,21.22; 1 Kor 15,3.4.20-22; 2 Kor 5,14.15.19-21; Rim 1,4; 3,25; 4,25; 8,3.4; 1 Iv 2,2: 4,10; Kol 2,15; Fil 2,6-11)

10. Iskustvo spasenja

Božja beskonačna ljubav i milost učinili su Krista, koji nije znao za grijeh, grijehom radi nas, da bismo mi u Njemu mogli postati pravednicima pred Bogom. Vođeni Svetim Duhom mi osjećamo potrebu za pokajanjem, priznajemo svoju grešnost, kajemo se za svoje prijestupe i izražavamo vjeru u Isusa kao Gospodina i Krista, našu Zamjenu i Uzor. Ovu vjeru kojom prihvaćamo spasenje daje božanska sila kroz Riječ i dar je Božje milosti. Kroz Krista smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni vlasti grijeha. Duhom smo nanovo rođeni i posvećeni. Duh obnavlja naš um, upisuje Božji Zakon ljubavi u naše srce i daje nam silu da živimo svetim životom. Ostajući u Njemu postajemo sudionicima božanske prirode i imamo sigurnost spasenja sada i na Sudu. (2 Kor 5,17-21; Iv 3,16; Gal 1,4; 4,4-7; Tit 3,3-7; Iv 16,8; Gal 3,13.14; 1 Pt 2,21.22; Rim 10,17; Lk 17,5; Mk 9,23.24; Ef 2,5-10; Rim 3,21-26; Kol 1,13.14; Rim 8,14-17; Gal 3,26; Iv 3,3-8; 1 Pt 1,23; Rim 12,2; Heb 8,7-12; Ez 36,25-27; 2 Pt 1,3.4; Rim 8,1-4; 5,6-10)


11. Crkva

Crkva je zajednica vjernika koji prihvaćaju istinu da je Isus Krist Spasitelj i Gospodin. Poput Božjeg naroda u starozavjetna vremena, i Crkva je pozvana iz svijeta. Vjernici se sjedinjuju na bogoslužju, u zajedništu, u proučavanju iz Božje Riječi, u Večeri Gospodnjoj, u služenju svim ljudima i objavljivanju Evanđelja cijelom svijetu. Autoritet Crkve proistječe iz Krista koji je utjelovljena Riječ, i iz Pisma koje je napisana Riječ. Crkva je Božja obitelj; njeni vjernici, koje je Bog usvojio kao svoju djecu, žive na temelju novoga zavjeta. Crkva je Kristovo Tijelo, zajednica vjernika čija je Glava s‰m Krist. Crkva je nevjesta za koju je Isus umro da bi je mogao očistiti i posvetiti. Prigodom Njegova povratka u slavi On će izvesti pred sebe vjerne svih vjekova otkupljene Njegovom krvlju, "bez ljage i bore", slavnu Crkvu, "svetu i bez mane". (Post 12,3; Dj 7,38; Ef 4,11-15; 3,8-11; Mt 28,19-20; 16,13-20; 18,18; Ef 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kol 1,17.18)


12. Ostatak i njegova zadaća

Sveopću Crkvu tvore svi koji istinski vjeruju u Krista, ali u posljednjim danima, u razdoblju široko rasprostranjenog otpada, pozvan je Ostatak da vrši Božje zapovijedi i čuva vjeru Isusovu. Ovaj Ostatak najavljuje dolazak vremena Suda, objavljuje spasenje kroz Krista i navješćuje približavanje Njegova drugog dolaska. Ovo naviještanje prikazano je simbolom trojice anđela u Otkrivenju 14; ono se zbiva u isto vrijeme kad i djelo Suda na Nebu, te na Zemlji izaziva kajanje i reformu. Svaki je vjernik pozvan da surađuje u ovom objavljivanju po cijelom svijetu. (Otk 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2 Kor 5,10, Jd 3,14; 1 Pt 1,16-19; 2 Pt 3,10-14; Otk 21,1-14)


13. Jedinstvo Kristova Tijela

Crkva je jedno Tijelo s mnogo udova koji su pozvani iz svakog naroda, plemena, jezika i puka. U Kristu smo svi "novo stvorenje"; razlike u rasi, kulturi, obrazovanju, nacionalnosti, pa razlike između velikih i malih, bogatih i siromašnih, muškog i ženskog - ne smiju nas dijeliti. Svi smo jednaki u Kristu koji nas je istim Duhom povezao u zajedništvo sa sobom i međusobno; trebamo služiti bez pristranosti i ustezanja. Kroz Kristovu objavu u Pismu sudionici smo iste nade i vjere, i nastojimo svjedočiti svima. Ovo jedinstvo ima svoj izvor u jedinstvu Trojednog Boga koji nas je prihvatio kao svoju djecu. (Rim 12,4.5; 1 Kor 12,12-14; Mt 28,19.20; Ps 133,1; 2 Kor 5,16.17; Dj 17,26.27; Gal 3,27.29; Kol 3,10-15; Ef 4,14-16; 4,1-6; Iv 17,20-23)


14. Krštenje

Krštenjem priznajemo svoju vjeru u smrt i uskrsnuće Isusa Krista, i svjedočimo o svojoj smrti grijehu te o odluci da živimo novim životom. Tako mi priznajemo Krista kao Spasitelja i Gospodara, postajemo Njegovim narodom i vjernicima Njegove Crkve. Krštenje je simbol naše zajednice s Kristom, oprosta naših grijeha i našeg primanja Svetoga Duha. Ono se obavlja uronjavanjem u vodu i uvjetovano je priznanjem vjere u Isusa i dokazima pokajanja za grijehe. Njemu prethodi poučavanje iz Pisma i prihvaćanje njegova nauka. (Rim 6,1-6; Kol 2,12.13; Dj 16,30-33; 22,16; 2,38; Mt 28,19-20)


15. Gospodnja večera

Gospodnja večera je čin uzimanja udjela u simbolima Kristova tijela i krvi kao izraz vjere u Njega, našega Spasitelja i Gospodara. Svojom nazočnošću u ovom zajedništvu Krist se zbližava sa svojim narodom i jača ga. Uzimanjem udjela u Gospodnjoj večeri mi s radošću objavljujemo "smrt Gospodnju dok On ne dođe". Priprema za Večeru uključuje preispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je naredio da služba pranja nogu treba označiti obnovljeno čišćenje, izraziti spremnost na uzajamno služenje u duhu Kristove poniznosti i sjediniti naša srca u ljubavi. Udio u ovom zajedništvu otvoren je za sve kršćane koji vjeruju. (1 Kor 10,16.17; 11,23-30; Mt 26,17-30; Otk 3,20; Iv 6,48-63; 13,1-17)


16. Duhovni darovi i službe

Bog svim vjernicima svoje Crkve u sva vremena poklanja duhovne darove koje svatko treba upotrijebiti u dragovoljnoj službi iz ljubavi na opću dobrobit Crkve i ljudskog roda. Darovi Svetoga Duha, koje On dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, obuhvaćaju sve sposobnosti i službe koje su potrebne Crkvi radi izvršenja zadaće koju joj je Bog povjerio. Prema Bibliji ovi su darovi vjera, liječenje, proroštvo, propovijedanje, učenje, upravljanje, mirenje, tješenje, samoprijegorna služba, i ljubav za pomaganje i hrabrenje ljudi. Neke vjernike je Bog pozvao i obdario ih Duhom za službe kao što su pastoralna, evanđeoska, apostolska, i za službu poučavanja koja je naročito potrebna pri osposobljavanju vjernika za služenje, za izgradnju Crkve, za duhovnu zrelost i za unapređivanje jedinstva u vjeri i spoznavanju Boga. Kad vjernici koriste ove duhovne darove kao izraz Božje milosti, Crkva je zaštićena od razornih utjecaja lažnih nauka, ona raste pod Božjim okriljem i izgrađuje se u vjeri i ljubavi. (Rim 12,4-8; 1 Kor 12,9-11.27.28; Ef 4,8.11-16; Dj 6,1-7; 1 Tim 2,1-3; 1 Pt 4,10.11)


17. Dar proroštva

Jedan od darova Svetoga Duha jest proroštvo. Ovaj dar je jedan od znakova raspoznavanja Crkve Ostatka i očitovao se u službi Gospodnje vjesnice Ellen G. White. Njezini spisi trajan su i vjerodostojan izvor istine koja Crkvi pruža utjehu, upute, usmjerava je i navodi na popravljanje. Oni također jasno otkrivaju kako je Biblija mjerilo svakog učenja i svakog iskustva. (Jl 2,28.29; Dj 2,14-21; Heb 1,1-3; Otk 12,17; 19,10)


18. Božji Zakon

Velika načela Božjeg Zakona sadržana su u Deset zapovijedi i potvrđena u Kristovu životu. Ona izražavaju Božju ljubav, i obvezuju sve ljude u svim vremenima. Ovi su propisi temelj Božjeg saveza s Njegovim narodom i mjerilo na Božjem Sudu. Posredovanjem Svetog Duha oni ukazuju na grijeh i izazivaju potrebu za Spasiteljem. Spasenje je u cijelosti po milosti, a ne po djelima, ali je plod spasenja poslušnost Zapovijedima. Poslušnost razvija kršćanski karakter i daje osjećaj zadovoljstva. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodinu i naše brige za bližnje. Poslušnost vjerom otkriva Kristovu silu koja preobražava život i time snažno svjedoči za Krista. (Izl 20,1.17; Ps 40,7.8; Mt 22,36-40; Pnz 28,1-14; Mt 5,17-20; Heb 8,8-10; Iv 16,7-10; Ef 2,8-10; 1 Iv 5,3; Rim 8,3.4; Ps 19,7-14)

19. Subota - dan odmora

Stvoritelj je nakon šest dana stvaranja počinuo sedmoga dana i ustanovio subotu za sve ljude, kao uspomenu na Stvaranje. Četvrta zapovijed Božjeg nepromjenjivog Zakona zahtijeva poštovanje sedmog dana, subote, kao dana odmora, bogoslužja i služenja u skladu s učenjem i djelom Isusa, Gospodara subote. Subota je dan radosne zajednice s Bogom i bližnjima, simbol otkupa u Kristu, znak našeg posvećenja i vjernosti, vizija naše vječne budućnosti u Božjem kraljevstvu. Subota je Božji trajni znak Njegovog vječnog zavjeta s Njegovim narodom. Radosnim svetkovanjem ovog dana, od zalaska do zalaska sunca, proslavljamo Božje stvaralačko i otkupiteljsko djelo. (Post 2,1-3; Izl 20,8-11; Lk 4,16; Iz 56,5.6; 58,13.14; Mt 12,1-12; Izl 31,13-17; Ez 20,12.20; Pnz 5,12-15; Heb 4,1-11; Lev 23,32; Mk 1,32)


20. Upraviteljska služba

Mi smo upravitelji kojima je Bog povjerio vrijeme i prilike, sposobnosti i imovinu, blagoslove zemlje i njena dobra. Njemu smo odgovorni za pravilno korištenje povjerenih vrijednosti. Mi priznajemo Boga kao Vlasnika svojom vjernom službom Njemu i našim bližnjima, i davanjem desetine i darova za objavljivanje Evanđelja i napredak Njegove Crkve. Upraviteljska služba je prednost koju nam je Bog dao da bismo razvijali ljubav i pobjedu nad sebičnošću i lakomošću. Upravitelj se raduje blagoslovima koje drugi primaju zbog njegove vjernosti. (Post 1,26-28; 2,15; 1 Ljet 29,14; Hag 1,3-11; Mal 3,8-12; 1 Kor 9,9-14; Mt 23,23; Rim 15,26.27)


21. Kršćansko vladanje

Mi smo pozvani da budemo pobožan narod koji misli, osjeća i djeluje u skladu s nebeskim načelima. Da bi Sveti Duh mogao u nama obnoviti karakter našega Gospodina, mi prihvaćamo samo ono što će u našem životu proizvesti moralnu čistoću, zdravlje i radost po uzoru na Krista. To znači da naš odmor i rekreacija trebaju odgovarati najvišim mjerilima kršćanskog ukusa i ljepote. Iako priznajemo razlike u kulturi, naša odjeća treba biti jednostavna, skromna i skladna, dolična onima čija se prava ljepota ne sastoji u izvanjskom ukrašavanju nego u neprolaznim ukrasima plemenitog i tihog duha. To također znači da se trebamo razumno starati o svome tijelu, budući da je ono hram Svetoga Duha. Pored dovoljno kretanja i odmora, trebamo usvojiti zdravu prehranu i uzdržavatise od hrane koju Pismo proglašava nečistom. Budući da su alkoholna pića, duhan i neodgovorna uporaba lijekova i opijata štetni za naše tijelo, trebamo se uzdržavati i od njih. Umjesto toga trebamo se uključiti u sve što naše misli i tijelo dovodi u sklad s Kristom. On želi da budemo zdravi, radosni i čestiti. (Rim 12,1.2; 1 Iv 2,6; Ef 5,1-21; Fil 4,8; 2 Kor 10,5; 6,14-7,1; 1 Pt 3,1-4; 1 Kor 6,19.20; 10,31; Lev 11,1-47; 3 Iv 2)


22. Brak i obitelj

Bog je stvorio brak u Edenu, a Isus ga je potvrdio kao doživotnu zajednicu između čovjeka i žene u ljubavi. Za kršćanina brak je zavjet kojim se obećao Bogu i svom bračnom drugu. U tu zajednicu trebaju ulaziti samo oni koji dijele zajedničku vjeru. Uzajamna ljubav, poštovanje i odgovornost temelji su ovog odnosa koji treba odražavati ljubav, svetost, bliskost i trajnost odnosa između Krista i Njegove Crkve. Što se tiče rastave, Isus je učio da onaj koji napušta svog bračnog druga, osim za preljub, i stupa u brak s drugim - čini preljub. Iako odnosi u obitelji katkad nisu idealni, supružnici, koji se potpuno posvete jedno drugome u Kristu, mogu postići zajedništvo u ljubavi kroz vodstvo Svetoga Duha i uz pomoć Crkve. Bog blagoslivlja obitelj i želi da njeni članovi pomažu jedan drugome u kršćanskom sazrijevanju. Roditelji trebaju odgajati svoju djecu da ljube i slušaju Boga. Svojim primjerom i riječima trebaju ih osvjedočiti kako Krist poučava s ljubavlju, nježno i pažljivo, jer želi da ona postanu udovi Njegova tijela, članovi Božje obitelji. Jedna od posljednjih Božjih evanđeoskih poruka svijetu jest poziv na zbližavanje u obitelji. (Post 2,18-25; Mt 19,3-9; Iv 2,1-11; 2 Kor 6,14; Ef 5,21-23; Mt 5,31.32; Mk 10,11.12; Lk 16,18; 1 Kor 7,10,11; Izl 20,12; Ef 6,1-4; Pnz 6,5-9; Izr 22,6; Mal 4,5.6)


23. Kristova služba u nebeskom Svetištu

Na Nebu postoji Svetište koje je postavio Gospodin a ne čovjek. U njemu Krist služi za nas, stavljajući vjernicima na raspolaganje zasluge svoje žrtve pomirnice koju je prinio na križu jedanput za sve. Naš Veliki svećenik ustoličen je prigodom svoga uzašašća, kad je i otpočeo svoje posredovanje. Godine 1844., na kraju proročkog razdoblja od 2300 dana, započeo je drugo i posljednje razdoblje svoje službe pomirnice. To je djelo Istražnog suda čija je svrha konačno uklanjanje grijeha, a ispunjenje je simboličke službe u negdašnjem hebrejskom Svetištu na Dan pomirenja. U toj simboličkoj službi Svetište se čistilo krvlju životinjskih žrtava, dok se na Nebu čišćenje obavlja Isusovom krvlju i Njegovom savršenom žrtvom. Istražni sud otkriva nebeskim bićima tko je između mrtvih zaspao vjeran Kristu i tko je, prema tome, u Njemu dostojan ustati iz groba o prvom uskrsnuću. Ovaj Sud također otkriva tko između živih živi u Kristu, vrši Božje zapovijedi i čuva vjeru Isusovu te je tako u Njemu spreman za preobraženje i ulazak u Njegovo vječno kraljevstvo. On dokazuje Božju pravednost u spašavanju onih koji vjeruju u Isusa i objavljuje da će oni koji su ostali vjerni Bogu ući u Njegovo kraljevstvo. Završetak ove Isusove službe označit će kraj vremena milosti za ljudski rod, neposredno prije Njegova drugog dolaska. (Heb 8,1-5; 4,14-16; 9,11-28; 10,19-22; 1,3; 2,16.17; Dn 7,9-27; 8,13.14; 9,24-27; Br 14,34; Ez 4,6; Lev 16; Otk 14,6.7; 20,12; 14,12; 22,12)


24. Kristov drugi dolazak

Drugi Kristov dolazak blažena je nada Crkve i veličanstveni vrhunac Evanđelja. Spasiteljev dolazak će biti doslovan, osoban i vidljiv na cijelom svijetu. Kad se On vrati, uskrsnut će svi pravednici i zajedno sa živim pravednicima bit će preobraženi i uzeti na Nebo, dok će nepravednici pomrijeti. Skoro potpuno ispunjenje većine proročkih objava, zajedno sa sadašnjim stanjem svijeta, ukazuje da je Kristov dolazak blizu. Vrijeme Njegova dolaska nije otkriveno, pa smo stoga pozvani da budemo uvijek pripravni. (Tit 2,13; Heb 9,28; Iv 14,1-3; Dj 1,9-11; Mt 24,14; Otk 1,7; Mt 26,43-44; 1 Sol 4,13-18; 1 Kor 15,51-54; 2 Sol 1,7-10; 2,8; Otk 14,14-20; 19,11-21; Mt 24; Mk 13; Lk 21; 2 Tim 3,1-5; 1 Sol 5,1-6)


25. Smrt i uskrsnuće

Plaća grijeha je smrt. Međutim, Bog, koji je jedini besmrtan, dat će vječni život onima što ih je otkupio. Do toga dana smrt je besvjesno stanje svih ljudi. Kad se javi Krist, koji je naš Život, uskrsli pravednici i živi pravednici bit će proslavljeni i uzeti u susret svome Gospodinu. Drugo uskrsnuće, uskrsnuće nepravednika, dogodit će se tisuću godina kasnije. (Rim 6,23; 1 Tim 6,15.16; Prop 9,5.6; Ps 146,3.4; Iv 11,11-14; Kol 3,4; 1 Kor 15,51-54; 1 Sol 4,13-17; Iv 5,28.29; Otk 20,1-10)


26. Tisućgodišnjica i kraj grijeha

Milenij je tisućgodišnja Kristova vladavina sa spašenim pravednicima na Nebu, između prvog i drugog uskrsnuća. U to vrijeme sudit će se mrtvim nepravednicima; zemlja će biti potpuno pusta, bez živih ljudskih stanovnika. Na njoj će biti zatočeni Sotona i njegovi demoni. Na kraju tog razdoblja Krist će sa svojim spašenim pravednicima i Svetim gradom sići s Neba na Zemlju. Mrtvi nepravednici će uskrsnuti i zajedno sa Sotonom i njegovim anđelima okružiti Grad, ali će ih oganj od Boga uništiti i očistiti Zemlju. Tako će svemir zauvijek biti oslobođen grijeha i grešnika. (Otk 20; 1 Kor 6,2.3; Jer 4,23-26; Otk 21,1-5; Mal 4,1; Ez 28,18.19)


27. Nova zemlja

Na Novoj zemlji, na kojoj vlada pravednost, Bog će otkupljenima pripremiti vječni dom i savršene okolnosti za vječni život, ljubav, radost i učenje u Njegovoj nazočnosti. Ondje će boraviti sam Bog sa svojim narodom, a patnje i smrti više neće biti. Velika borba bit će završena i grijeha više neće biti. Sve živo i neživo objavljivat će da je Bog ljubav, i On će vladati zauvijek. Amen. (2 Pet 3,13; Iz 35; 65,17-25; Mt 5,5; Otk 21,1-7; 22,1-5; 11,15)

A gdje je tu Djevica Marija?

U sklopu crkve djeluje i adventistička doborotvorna organizacija ADRA.

ADRA

S druge strane, Adventistička crkva je osnovala Adru, međunarodnu organizaciju za razvoj i pomoć. Od malih početaka 1983. godine, ova dobrotvorna udruga se razvila do svjetskog značaja, s proračunom od stotina milijuna dolara. Njezin rad – proširen u više od stotinu zemalja – podrazumijeva podjelu hrane u afričkim izbjegličkim logorima, izgradnju komunalija u zemljama u razvoju poput Pakistana, poticanje poljodjelskih programa u Indiji, do pružanja humanitarne pomoći u Bosni i Hercegovini.

Svake godine vladine i nevladine organizacije za pružanje pomoći u Skandinaviji, Britaniji i Nizozemskoj daju preko Adre milijune dolara pomoći za postradale, kao i za različite projekte od društvene važnosti.

ADRA u Hrvatskoj

Prije domovinskog rata Adra je pomagala socijalno ugroženima. U ratu je zbrinjavala prognanike i izbjeglice kojih je u Hrvatskoj bilo i preko sedamsto tisuća! Adra je dopremala pomoć iz inozemstva i dijelila hranu, odjeću, obuću, novac, pokućstvo... Bolnicama je pribavljala opremu, lijekove, invalidska kolica... Zbog ratnih razaranja osnovala je radne skupine za hitne popravke krovova, prozora i vrata... Adrini suradnici spašavali su stoku i druga dobra u ugroženim područjima.

U Maruševcu je Adra otvorila prihvatilište za prognanike i izbjeglice i brinula o njima do njihova povratka. No, budući da ima onih koji još uvijek ne mogu svojim domovima, Adra i dalje skrbi o njima.

Kao nepolitična i nadnacionalna humanitarna organizacija Adra je uspjela doprijeti u sva područja susjedne Bosne i Hercegovine: u Mostar, Tomislavgrad, Livno, Tuzlu, Zenicu, Sarajevo... Dva Adrina vozača bila su ranjena, a više vozila oštećeno. Adra je prva započela s dostavom obiteljskih paketa ugroženim Sarajlijama, i dosad ih isporučila preko 300.000. Tijekom blokade Sarajeva Adra je služila kao spona sa svijetom. Povezivala je obitelj, prenoseći pismovne poruke: "Živi smo!", "Pošaljite nam paket preko Adre!", "Pošaljite nam pismo, isprave..." Adra je prevezla na stotine tisuća pisama. Mnogima je pomogla brže doći do putnih isprava, u spajanju obitelji, u liječenju, i pri težim operacijama...

Imamo sličnih projekata, kao i za obitelj Radovac. Uz ovaj članak idu i slike koje ja ne znam prebaciti u ovaj post, a prikazuju kuću ili dom za Stjepana.

AGAPE koncert u Maruševcu

Maruševec - nedjelja, 19. studenog 2006. Glazbena skupina Agape iz Zagreba održala je humanitarni koncert pod pokroviteljstvom ADRA-e Hrvatske u Velikoj dvorani Adventističke srednje škole u Maruševcu.

Koncert duhovne glazbe koju njeguje Agape oduševio je publiku u prepunoj dvorani koja prima blizu 700 posjetitelja i gdje se tražilo mjesto više. Mada je ovaj dobrotvorni koncert trajao gotovo dva sata, publika je tražila bis. Glazbenici su jednako oduševljeno udovoljili razdraganoj publici, a ova ih je nagradila dugotrajnim pljeskom.

Ovaj humanitarni koncert ADRA je organizirala za potporu svom projektu 'Dom za Stjepana' . Stjepan je mladić star 22godine koji je tragičnim slijedom događaja ostao bez oba roditelja i mora se snalaziti sam kroz život. Rodbina mu povremeno pomaže, međutim Stjepanu treba vlastiti krov nad glavom i ADRA se je zauzela da mu u tome pomogne.

Tom je prigodom prodajom ulaznica i dragovoljnim novčanim donacijama prikupljeno gotovo 15.000 kuna za ADRA-in projekt. Značajan je to doprinos svih dobrih ljudi koji su se uključili da pomognu Stjepanu u rješavanju njegovog životnog problema.

ADRA je sudjelovala na javnom nadmetanju održanom 12. svibnja 2006. u prostorijama općine Maruševec i dala prihvatljivu ponudu za nekretninu koja odgovara Stjepanovim potrebama. Sada prikupljamo donacijska sredstva kako bi smo nekretninu mogli u cijelosti isplatiti i prenijeti u vlasništvo Stjepana Lončara. Do sada smo od nekoliko donatora prikupili više od 40.000 kuna.

Životna priča Stjepana Lončara nije priča kakvu rado želimo slušati. Kao što smoveć spomenuli, Stjepan je ostao bez roditelja, bez doma, prepušten sebi i bez osnovnih uvjeta za dostojan život.
Međutim našli su se ljudi u osobi ravnateljice Osnovneškole u Maruševcu gđe. Ane Galic i Stjepanove bivše učiteljice, gđe. Nadežde Candarević koje su se zauzele za njega. One jednostavno nisu željele toga mladog čovjeka prepustiti njegovoj sudbini, već su se zauzeli za rješenje koje Stjepanu pruža dom i mogućnost da brine o sebi. Obratile su se ADRA-i za pomoć i tako je započeo ovaj projekt.

Od svibnja do danas je dosta toga urađeno. Uređena je okućnica, preuređena i dovršena unutrašnjost za stanovanje. Ostaje međutim vanjsko žbukanje, uređenje krova i neki manji radovi oko kuće.

Mi procjenjujemo da će ukupna cijena isplate, uređenja i opremanja kuće za Stjepana, te troškovi prijenosa nekretnine stajati u prvoj fazi približno 100.000 kuna.

Iskreno zahvaljujemo na svakom doprinosu u naše i Stjepanovo ime.

[/img]

Panten, pročitah negdje da ne vjerujete u postojanje pakla. Je li to istinita informacija?

Dok ne dobijemo odgovor, za informacije o Adventističkoj crkvi iz katoličke perspektive navodim knjigu "Kršćani na drugi način" Jurja Kolarića. Isti je prošle godine izdao Ekumensku trilogiju, gdje također možete pročitati o Adventističkoj crkvi.

Navodim i tekst s Catholic Answersa. Ispričavam se ako će riječ "sekta" koju autor teksta koristi nekoga povrijediti (ja je ne bih koristio da je tekst moj), ali smatram je da kao katolici moramo znati neke stvari, a informacije u tekstu su ozbiljne i važne.

Seventh-Day Adventism


Most people know little about the Seventh-Day Adventists beyond that they worship on Saturdays, not Sundays. But there’s more to this unique sect.


Adventist History


The Seventh-Day Adventist church traces its roots to American preacher William Miller (1782–1849), a Baptist who predicted the Second Coming would occur between March 21, 1843, and March 21, 1844. Because he and his followers proclaimed Christ’s imminent advent, they were known as "Adventists."

When Christ failed to appear, Miller reluctantly endorsed the position of a group of his followers known as the "seventh-month movement," who claimed Christ would return on October 22, 1844 (in the seventh month of the Jewish calendar).

When this didn’t happen either, Miller forswore predicting the date of the Second Coming, and his followers broke up into a number of competing factions. Miller would have nothing to do with the new theories his followers produced, including ones which attempted to save part of his 1844 doctrine. He rejected this and other teachings being generated by his former followers, including those of Ellen Gould White.

Miller had claimed, based on his interpretation of Daniel and Revelation, that Christ would return in 1843–44 to cleanse "the sanctuary" (Dan. 8:11–14, 9:26), which he interpreted as the earth. After the disappointments of 1844, several of his followers proposed an alternative theory. While walking in a cornfield on the morning of October 23, 1844, the day after Christ failed to return, Hiram Edson felt he received a spiritual revelation that indicated that Miller had misidentified the sanctuary. It was not the earth, but the Holy of Holies in God’s heavenly temple. Instead of coming out of the heavenly temple to cleanse the sanctuary of the earth, in 1844 Christ, for the first time, went into the heavenly Holy of Holies to cleanse it instead.

Another group of Millerites was influenced by Joseph Bates, a retired sea captain, who in 1846 and 1849 issued pamphlets insisting that Christians observe the Jewish Sabbath—Saturday—instead of worshipping on Sunday. This helped feed the intense anti-Catholicism of Seventh-Day Adventism, since they blamed the Catholic Church for changing the day of worship from Saturday to Sunday.

These two streams of thought—Christ entering the heavenly sanctuary and the need to keep the Jewish Sabbath—were combined by White, who claimed to have received many visions confirming these doctrines. Together with Edson and Bates, she formed the Seventh-Day Adventist denomination, which officially received its name in 1860.

Today the denomination reports that it has 780,000 members in the United States and 7.8 million members elsewhere, many in Catholic countries.


Adventist Propaganda


White claimed to receive the first of several hundred visions in December of 1844. She gained recognition in Adventist circles as a prophetess and became the church’s leader. Over the next few decades, she provided guidance on almost every aspect of belief and worship, writing over fifty books commenting on health, education, finance, and other topics. Her works are held by her followers to be inerrant on matters of doctrine, as is the Bible, though they are on a slightly lower plane of honor than the Bible.

Her most important books, especially The Desire of the Ages and The Great Controversy, are frequently reprinted by Seventh-Day Adventist publishing houses in a variety of formats. They often appear with different covers and titles. For example, The Great Controversy is often marketed as America in Prophecy. They are printed whole or in excerpted form. Sometimes Ellen Gould White’s name appears on the cover, sometimes a less well-known form of her name appears (e.g., E. G. White), and sometimes her name does not appear on the outside of the book at all.

This allows Adventists to put White’s works in the hands of non-Adventists without alerting them that they are reading an Adventist publication until they are well into the work.

Adventist publishing houses also keep the terms "Seventh-Day" and "Adventist" out of their names. Typical Adventist and Adventist-related publishing houses have names including Inspiration Books, Amazing Truth Publications, Review & Herald Publishing Association, and Pilgrims’ Press.

This is because Adventists have always been regarded suspiciously by Evangelicals and have often been viewed as a fanatical cult (as have some of their offshoots, such as the Branch Davidians). Many Evangelical leaders even have asserted—incorrectly—that Adventists are not Christians, even though they believe in Christ’s divinity and use a valid Trinitarian form of baptism.

Often Adventist-related publishing houses conduct mass mailings of their literature to every home and post office box in a community. This has been done regularly with Amazing Truth Publications’ anti-Catholic volume, National Sunday Law.


Adventist Beliefs


Seventh-Day Adventists agree with many Catholic doctrines, including the Trinity, Christ’s divinity, the virgin birth, the atonement, a physical resurrection of the dead, and Christ’s Second Coming. They use a valid form of baptism. They believe in original sin and reject the Evangelical teaching that one can never lose one’s salvation no matter what one does (i.e., they correctly reject "once saved, always saved").

Unfortunately, they also hold many false and strange doctrines. Among these are the following: (a) the Catholic Church is the Whore of Babylon; (b) the pope is the Antichrist; (c) in the last days, Sunday worship will be "the mark of the beast"; (d) there is a future millennium in which the devil will roam the earth while Christians are with Christ in heaven; (e) the soul sleeps between death and resurrection; and (f) on the last day, after a limited period of punishment in hell, the wicked will be annihilated and cease to exist rather than be eternally damned. (For rebuttals of many of these ideas, see the Catholic Answers tracts, The Antichrist, The Hell There Is, Hunting the Whore of Babylon, The Whore of Babylon, and Sabbath or Sunday?)

Many Adventists insist that, as a matter of discipline (not doctrine), one must not eat meats considered unclean under the Mosaic Law (many endorse total vegetarianism), and one must avoid "worldly entertainments" (card-playing, dancing, smoking, drinking, reading non-religious books, listening to non-religious music, watching non-religious television, going to the movies, etc.).

Adventists also subscribe to the two Protestant shibboleths, sola scriptura (the Bible is the sole rule of faith) and sola fide (justification is by faith alone). Other Protestants, especially conservative Evangelicals and Fundamentalists, often attack Adventists on these points, claiming they do not really hold them, which is often used as "proof" that they are "a cult." However, along the spectrum of Protestantism (from high-church Lutherans and Anglicans to low-church Pentecostals and Baptists), there is little agreement about the meaning of these two phrases or about the doctrines they are supposed to represent.


Adventist Anti-Catholicism


As is clear from some of the beliefs listed above, Adventist theology is intensely anti-Catholic. Many Catholics who do not frequently come in contact with Adventists or their literature do not realize just how hostile they can be toward the Church.

Trying to give others the benefit of the doubt, Catholics may suppose that anti-Catholicism is part of Adventism’s radical fringe. Unfortunately, this is untrue. Adventists who are moderate on Catholicism are a minority. Anti-Catholicism characterizes the denomination because it is embraced in White’s "divinely inspired" writings. A few illustrations help indicate the scope of the problem:

"Babylon the Great, the mother of harlots . . . is further declared to be ‘that great city, which reigneth over the kings of the earth.’ Revelation 17:4–6, 18. The power that for so many centuries maintained despotic sway over the monarchs of Christendom is Rome. The purple and scarlet color, the gold and precious stones and pearls, vividly picture the magnificence and more than kingly pomp affected by the haughty see of Rome" (The Great Controversy, 338).

"It is one of the leading doctrines of Romanism that the pope is the visible head of the universal Church of Christ . . . and has been declared infallible. He demands the homage of all men. The same claim urged by Satan in the wilderness of temptation is still urged by him [Satan] through the Church of Rome, and vast numbers are ready to yield him homage" (ibid., 48).

"Marvelous in her shrewdness and cunning is the Roman Church. She can read what is to be. She bides her time, seeing that the Protestant churches are paying her homage in their acceptance of the false Sabbath. . . . And let it be remembered, it is the boast of Rome that she never changes. The principles of Gregory VII and Innocent III are still the principles of the Roman Catholic Church. And has she but the power, she would put them in practice with as much vigor now as in past centuries. . . . Rome is aiming to reestablish her power, to recover her lost supremacy" (ibid., 507–8).

"God’s word has given warning of the impending danger; let this be unheeded, and the Protestant world will learn what the purposes of Rome really are, only when it is too late to escape the snare. She is silently growing into power. Her doctrines are exerting their influence in legislative halls, in the churches, and in the hearts of men. She is piling up her lofty and massive structures, in the secret recesses of which her former persecutions will be1 repeated. Stealthily and unsuspectedly she is strengthening her forces to further her own ends when the time shall come for her to strike. All that she desires is vantage ground, and this is already being given her. We shall soon see and shall feel what the purpose of the Roman element is. Whoever believe and obey the word of God will thereby incur reproach and persecution" ( ibid., 508–9).

Strong stuff! Unfortunately, most Adventists believe this. Bear in mind that these quotes are not taken from an obscure work of White’s that nobody ever reads. They are from what is probably her single most popular volume, The Great Controversy.


Adventist Eschatology


Seventh-Day Adventism is basically consumed with the concept of the last days. It was formed from the remnants of the Millerite movement, which was created to await the world’s end. In White’s end times view, the Jewish Sabbath and the Catholic Church play prominent roles.

According to her, the papacy is the seven-headed beast from the sea in Revelation 13:1–10. Accompanying this beast is a lamb-like beast from the earth (Rev. 13:11–18). The latter causes the world to worship the former and has an image made of it. White proclaimed that the second beast is the United States (The Great Controversy, 387–8), and that it will force people to worship the papacy by "enforcing some observance which shall be an act of homage to the papacy" (ibid., 389). This observance, she says, is Sunday worship rather than Saturday worship.

White claims that the papacy changed the day of worship from Saturday to Sunday, making this change a mark of its authority. In her view, there will come a time when the United States will establish a "national Sunday law" and compel its citizens to worship on Sunday and thus take the mark of the beast. It will not compel them to become Catholics, but to join a Protestant state-church that is an "image" of the papacy, and thus, "the image of the beast" (ibid., 382–96).

Seventh-Day Adventism cannot change its views on the Catholic Church being the Whore of Babylon without admitting that it was wrong on Sunday worship. It cannot admit that Sunday worship is not the mark of the beast without changing its views on the Jewish Sabbath. Seventh-Day Adventism cannot cease to be anti-Catholic without ceasing to be Seventh-Day Adventism.

There is a "moderate" wing of Adventism that is more open to Catholics as individuals (though still retaining White’s views concerning the papacy). In fact, White was willing to concede that—in the here and now (before the end times)—some Catholics are saved. She wrote that "there are now true Christians in every church, not excepting the Roman Catholic communion, who honestly believe that Sunday is the Sabbath of divine appointment. God accepts their sincerity of purpose and their integrity before him. But when Sunday observance shall be enforced by law, and the world shall be enlightened concerning the obligation of the true Sabbath, then whoever shall transgress the command of God, to obey a precept which has no higher authority than Rome, will thereby honor popery above God" (ibid., 395).

Unfortunately, this one tolerant statement is embedded in hundreds of hostile statements. While this aspect of her teaching can be played up by her more moderate followers, it is difficult for them to do so, because the whole Adventist milieu in which they exist is anti-Catholic. The group is an eschatology sect, and its central eschatological teaching, other than Christ’s Second Coming, is that the Second Coming will be preceded by a period in which the papacy will enforce Sunday worship on the world. Everyone who does not accept the papacy’s Sunday worship will be killed; and everyone who does accept the papacy’s Sunday worship will be destroyed by God.

Even moderate Seventh-Day Adventists still wish to lead Catholics out of the Church, and because they are moderate in their presentation, they have an increased chance of doing so. For this reason, it is important that Catholics realize at the outset how anti-Catholic Seventh-Day Adventism is in the end.

By virtue of their valid baptism, and their belief in Christ’s divinity and in the doctrine of the Trinity, Seventh-Say Adventists are both ontologically and theologically Christians. But Christians, once separated from the Church our Lord founded, are susceptible to being "tossed to and fro and carried about with every wind of doctrine" (Eph. 4:14).

Prema rijecima pape Benedikta XVI, samo se katolicka i pravoslavna crkva mogu nazvati Crkve, ostalo su sekte.

Moram napomenuti da bez Crkve nema spasenja.