gogi napisao:
Nije otišao da križa priznati svoju krivicu jer još uvijek nije vjerovao da je On Sin Božji.
Da bi jedan greh bio teški smrtni greh potrebno je ispuniti sledeće uvete:
1. …da je krupna stvar
2. …da je učinjen
svesno3. …da nije bilo prisile
Juda je bio svestan što čini…da izdaje Isusa Hrista (Mesiju). Njegov problem je bio (između ostalog) to što je imao pogrešnu predodžbu o uspostavi carstva Božjeg. On je sanjao o zemaljskom carstvu i u Isusu vidio narodnog osloboditelja, a ulogu vodstva promatrao na svetovan način (vlast, moć i bogatstvo). Juda je sebe vidio kao jednog od onih koji su najbliži suradnici tog i takvog vladara. Iako je Isus više puta isticao kako njegovo carstvo nije od ovog sveta, Juda se oglušivao o te Isusove reči. U sličan problem danas upadamo i mi kada upadamo u aktivizam, a ne idemo hodom iznutra…ne radimo na sebi…ne vodimo rat sa svojim strastima i slabostima, nego pokušavamo raditi za Hrista organizaciono, sociološki, politički…itd. I mi koji ispovedamo svoju veru u Isusa kao spasitelja i osloboditelja, možemo upasti u sličnu situaciju…tako što ćemo svoje ambicije sa polja duhovnosti prebaciti na unutarcrkveni dinamizam…pa ćemo se boriti za časti, vlast, utecaj …kao onaj koji gospodari, a ne kao onaj koji služi i koji sebe smatra najmanjim, a druge višim od sebe…koji će za sve dobro koje učini reći: Bio sam dužan uraditi to i to…Mi smo DUŽNICI…svi mi koji smo otkupljeni…svi mi koji su se vratili u kuću Očevu (a vratili smo se po Isusu Hristu svi…bez izuzetka)…jer živesmo SVOJ život. Svi smo pozvani da umremo sebi i svome životu, kako bi zadobili onaj istinski PRAVI ŽIVOT U BOGU. Zato je tema DUHOVNOST ona koja se najviše zaobilazi…zato je malo sveštenika u ispovedaonicama pre mise…zato je malo događanja u vezi duhovne obnove, kao da bi ona bila luksuz, gubljenje vremena…nema se vremena…ne mogu sve stići. Kad to čujem onda mi odmah pred oči dođe ona (bilo istinita ili ne ) priča o jednom župniku kojem je njegov kapelan uporno pokušavao nešto reći pred početak procesije sa Presvetim, a on se drsko naljutio na njega što mu uporno dosađuje, a ispostavilo se da mu je ovaj pokušavao reći samo to kako je zaboravio staviti u pokaznicu Presveto telo Isusovo, na što je ovaj odgovorio:» Oh, tko će se svake sitnice setiti!»…
I mi smo svesni…i mi znamo što nam je činiti…ali ipak ne želimo se pokoriti…hoćemo menjati svet, okolnosti, više nego sami sebe…pa i Božju stvar iskorisiti kako bi navestili sebe, izvukli korist za sebe…
gogi napisao:
Tek pošto se dogodilo uskrsnuće i pošto se Isus ukazao učenicima,tek su onda dobili pravu vjeru.
Blago onima koji veruju a ne vidiše!
Oni su verovali, ali je njihova vera bila slaba. No, ipak njihova vera nije bila uzaludna, jer se po Uskrsnuću desilo ostvarenje njihove NADE. Isus se ukazao onima koji su verovali, za razliku od onih koji nisu videli Isusa, nego samo primili svedočanstvo onih koji poverovaše.
Po Uskrsnuću učenici i apostoli su primili mir (Mir vama!) i ušli u sigurnost Novog života (u Obećanu zemlju), ali pravu veru su stekli nakon što su nastavili moliti, s čvršćim pouzdanjem, do Duhova kada je silaskom sile odozgo njihovo srce bilo ispunjeno Duhom Svetim i kada je nestalo svakog straha…Napuniše se odvažnošću (izgubili su strah ljudski, a na dar primili Sveti strah) i izađoše naveštati Radosnu vest (pr. Sv. Petar i kerigma).
gogi napisao:
Pošto je uskrsnuo svi su radi vjere otišli u smrt.
Andrija-raspet
Jakov-kamenovan
Luka-obješen
Matej ubijen
Petar-raspet
Šimun-raspet
Toma-proboden
Osim Jovana (Ivana), koji je bio pred kraj života zatvoren u tamnici na Patmosu, a umro je prirodnom smrću.
gogi napisao:
Zato Juda nije mogao otići podno križa i tražiti oprost jer je njega grizla savjest jer je optužio nevinoga čovjeka.
Ne zato jer ga je grizla savest ( grižnja je govor savesti koja kaže da nešto nije u redu), nego jer nije verovao da je milosrđe Božje veće od njegovih greha…da ga Bog voli više nego on samog sebe…i da slava u svetu nije ništa u odnosu na onu večnu. Juda se morao poniziti pred svetom...ali slava i aplauzi sveta su mu bili ispred Boga. Ono za čim je žudio sad je morao od toga odustati i time priznati promašaj i pred sobom i pred svetom i pred Bogom. "Non servare!"- bio je glas koji je nadjačao u njemu...
Smiluj nam se Bože …nama koji znamo što činimo…uzmi nam sve što nas ne vodi k tebi…uzmi nam časti, ugled, status, ambicije…ponizi nas Bože