www.tebe-trazim.com

Ma da, pa mislim da on nekad nije htio i ispovijedat ljude, jer su ponovili grijeh. Iskreno taman sam mu počea biografiju, pa ne znam u detalje.
A sv Jeronim, da nije bio "dobra duša", vjerovatno ne bi bio svet. No, znam da se svađao u samostanu u pustinji sa drugima, preko pisama sa sv Augustinom, kojega je nazivao glupanom, i u Carigradu s svećenicima. I tu nalazimo put, gdje unatoč svojoj temperamentnoj naravi možemo bit sveti. I mislim da je sv Filip Neri tražio od ljudi koji si želili u njegov red da budu duhoviti, i da bar tjedana dana nasmijavaju druge, i to je postavljao kao uvjet za ulazak u njegovu druzbu. Jer je smatrao kako duh koji nema smisla za humor, ne može biti ozbiljan. Dok se sv Ignacije Lojolski vjerovatno zgražao nad ovakvim idejama. Možemo samo zamislit, vjeorvatno je to smatrao apsurdom Zaista, Crkva je raznovrsna, i svatko se može naći u njoj!
No, iako Jeronim nije bio ponizan pred papom i Augustinom, bio je ponizan pred Bogom, i smatrao je da uvijek brani istinu. Težio je istini, svakako!
Također sv Filip Neri nije bio ponizan pred rimskim vojnicima, dapače uvijek ih je provocirao. Ali, poniznost pred Bogom, i gorko kajanje su nužni.

Ne slažem se s tobom. Ok, za biti pobožan treba biti ponizan, ali isto tako ne možeš biti svet a da nisi ponizan, nema šanse. Samo u poniznosti čovjek postaje svjestan svojih grijeha, a da bi bio svet trebaš biti svjestan svojih grijeha,svoje malenosti, da bez Boga ne možeš ništa a s njim sve . Ja govorim o poniznosti u srcu svakog čovjeka, Bog zna što je u tvom srcu. Kako misliš poniznost pred drugima ??? Ne možeš biti ponizan samo pred Bogom, a vi "drugi moji ljudi" ko vas šiša, znaš li ti onu "Što učiniste jednom od moje najmanje braće meni učiniste"??? Nema toga, poniznost se gleda u srcu čovjeka. Ako ja nešto napravim da bi "ispala ponizna" pred drugima, a u srcu proklinjem i žalim što sam to napravila, nema tu poniznosti. Tako da onda to što su se sv Jeronim i sv Augustin svađali, možda su jednostavno bile takve osobe, temperamentne, kao što kažeš, bitno da u srcu nisu željeli jedno drugome zlo, Bog to vidi, a i osoba ako je ponizna vidit će da griješi i pokušat će se popravit . To što kažeš o svetom Jeronimu, ne znam ništa o njemu, al to što se svađao i imao tešku narav ne znači da nije bio ponizan u srcu. Ne znači da nije bio svjestan te svoje teške naravi i ispovijedao se. Sveci nisu bili bezgriješni, oni su ljudi koji su isto tako griješili ali se trudili živjeti što svetije.
Ne može se svetost temeljit na nečemu, trebaš živit sveto u svim aspektima života.
I to za padre Pia, da imao je tešku narav, ne znači da je postupio ispravno, ali neke stvari je vjerovatno radio jer je jako dobro čitao ljude i vidio namisli njihova srca i onda bio nekad tako grub ne bi li ih potakao da se promjene, ne znam to je samo moja prepostavka.

Malo mi je ovo sve zbrda s dola haha, al drugi put će biti bolje .

slažem se, ovdje se ja i ti potpuno slažemo. Narvno, svjesni možemo biti svojih grijeha bez poniznosti, ali mislim da si htjela upotrijebit riječ: pokajanje. Bez poniznosti se ne možemo pokajat.



Pobrkala si. Pitala si me jel znam oni citat, da znam. A jeli moguće: znat da griješiš, i griješit, a u srcu ti bude žao. Ali jednostavno svoju narav u tim trenucima ne možeš pobijedit? Da, moguće je.
Poslije se ispovijediš, ponizno ispred Boga. Ali ispred čovjeka tog ti nisi bio ponizan. Kužiš? To je sv Jeronim. To je sv Filip Neri.





Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove,
Paziti da ne budemo znatiželjni,
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke,
Prelaziti preko tuđih pogrešaka,
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju,
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni,
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani,
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo,
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo,
Birati uvijek ono što je teže." (kako bi drugima bilo lakše)

Majka Tereza


E, sad, sv Jeronim se sa svima svađao i raspravljao, nevjerovatan tip, teška narav. I svetac je. Sv Filip Neri je bio znatiželjan, malo je gazio dostojanstvo papinske garde, i miješao se u tuđe poslove. Svetac je. Sv Franjo se rugao Ignaciju Lojolskom. Svetac je. Oni se jesu vjerovatno ispovijedali Bogu, i pred njim bili ponizni, ali ne uvijek pred ljudima.
Za bit svetac ne trebaš živit sveto u svim aspektima života. Što uopće znači sveto? Vjerovatno; dobro, bez zla, onako kako Bog želi. Da su u svim aspektima života sveti, ne bi se nikad ispovijedali. Oni su sveti u određenim aspektima života, nisu i ne mogu bit sveti kao Krist. Krist je pojam za sveto. Bog je pojam za sveto. On je u svemu svet. Blažena Marija djevica je sveta. Sveci ne mogu bit u svemu sveti. Kako se priča o kanonizaciji Chestetrona? Zaštitni znak tog čovjeka su cigare, alkohol i klađenje na konje. No, on je svoju profesiju potpuno posvetio Kristu. I u tome leži nada da ga sad proglase svetim..
On je vjerovatno znao da klađenje nije ok, ali kladio se, no to nije ni bitno.
Kad sam napisao da sv Jeronim nije nikako bio ponizan pogriješio sam. Naravno da jest bio ponizan. Ali, često nije bio ponizan pred drugima. Pred Bogom vjerovatno je, to mi teško da možemo dokučit, osim vjerom. Ali, koliko imamo uvida, pred papom, sv Augustinom i u Craigradu ne da nije bio ponizan, nego... I mi ako uzor nalazimo u sv Jeronimu, nećemo nalazit uzor u njegovim aspektima života koji nisu bili sveti, npr svađe sa sv Augustinom, već u onim svjetlim djelovima života. Isto i sa sv Filipom Nerijem. Priznaj mi, da uzmemo aspekt života sv Filip Nerija; njegov smisao za ismijavanje i znatiželju, bili mi u tome slijedili Kristov put? Da dođeš pred papinske gardiste i da ih počneš provocirat, što misliš, taj dio njegove naravi, je li svet? Je li taj dio njegove naravi ponizan? I što ima ponizno u tome uopće? (uzmi u obzir da je to konstantno radio, da to nije bio slučaj samo jednom, dva puta)

Da Duje to su ta pitanja, najlakše je copy paste-at neki tekst o poniznosti i onda reć eto to je to. Al ajde da malo prokomentiram ovaj gore tekst koji je navodno od bl. Majke Terezije. Par dijelova mi nemaju smisla tipa ne raspravljati ni onda kad smo u pravu, ako se to odnosi na to da ne treba dokazivati da smo mi u pravu, onda ok, ali ako bi recimo ja na radnom mjestu vidio da neko radi totalno krivo i iz tobožnje poniznosti šutio i pustio njega da sve upropasti to ne bi bila poniznost.

Drugo kaže prihvatiti zaborav, zanemarenost i mržnju. E sad me zanima za one koji su ovdje roditelji kad bi znali da njihovo dijete neko maltretira u školi, da ga svaki dan ponižava vrijeđa i tuče. Da li bi rekli svome djetetu da to samo prihvati i da li bi ti uopće bio normalan savjet ili bi bilo normalno da se čopi tog ko maltretira i malo išamara?

Da, lakše je copy paste udrit, nego samo pokušat definirat poniznost. I ne znam što je tu uopće bitno za raspravu
Ajde, prokomentiraj text



Mislim da drukere nitko ne voli Zar bi drukao druga? Eh, ovo nisam očekivaop od tebe Da, znači ne raspravljat jesi u pravu. To znači. Npr Zlatko Sudac treba bit ponizan. Nije bitno je li on u pravu ili nije. On treba bit ponizan pred sv Stolicom, biskupom. Naravno, ako imaš neku bolju definiciju poniznosti, daj je. Ja sam guglao, i ovo mi je najbolje što sam našao. Dok ne nađemo bolje, služimo se ovim. Ne zaboravi, Isus je bio ponizan. Isus je šutio i trpio, jer je ljubio svoje neprijatelje i u trenu kad su ga mrzili. Ja konstantno pokušavam to sebi dočarat, ali jako jako teško, mislim čak da je nemoguće da ljudski um to do kraja obuhvati. Ali, to je taj put.


Da, znači kao Isus prihvatiti mržnju, koju je on prihvaćao. Sve psovke i uvrede. Znaš Johnny, i ja se često pitam. Što da se "zakačim" s nekim na ulici, i taj me plesne. Što onda? Pribit ga, ili okrenit i drugi obraz? Što to točno znači? E drago mi je da si ovo javno pitao. Što mi katolici trebamo napravit, i što bi ti napravio? Da te onako netko ispleska, i to još javno, kao dodatnu sramotu. Što katolik da učini? A što bi ti Jonny konkretno učinio?


Za ova tvoja pitanja, mislim da imamo ljudske zakone. Za tvoje pitanje u vezi posla mi u firmi imamo "wistleblowing policy", tj dužni smo prijavit svakoga tko radi; na štetu firme, tko ugrožava kolege i imovinu firme. I to je to, mi na to pristajemo ugovorom. Također si dužan to napravit, inače, odgovoraš za propust. Ali, prvo ga trebaš upozorit, pa tek onda "drukat". Što je sasvim fer.

Što se tiče škole, imaš policiju, nikakvo nasilje. Ako udariš dijete, ideš definitivno u čuzu.

Čitao sam o tom svetcu. Jedan od velikih prošlog stoljeća. Nosio je strpljivo 50 godina Isusove rane. One su posebno za Uskrs znale krvariti i njemu su tada najveće boli zadavale. Od velike navale naroda, vjernika i znatiželjnika nije čak ni u sakristiji imao mira. Jesam li spomenuo da je u godini svega 7!!! sati spavao? Bio je samo čovjek a sam Isus je tražio s vremena na vrijeme samotna mjesta za molitvu. Nema ni govora da Padre Pio nije bio ponizan! Znam nekoga tko ima poznanike koje je on krstio. A cijela Italija ima ipak -ne znam- 50 milijuna stanovnika. Čitao sam jednu privatnu objavu. Jedna duša je od njega saznala da je zbog jednog grijeha morao tri dana u čistilištu trpjeti. Grijeh sam zaboravio. Ali sam zapamtio da za dimenzije prosječnog laika nije bio velik. Za Padre Pia je to bila velika čast jer je Isus treći dan na Nebo uzašao.

Šta bi napravio, pa kad sam bio u jednoj situaciji na tulumu da je upala ekipa i radila probleme, nisam niš napravio, pobrao sam dva udarca, mada više u gard i nisam vraćao jer smo bili brojčano slabiji. Poslije si ljut, al te prođe, znaš kak je. Mada tad nisam išao u Crkvu. Jednom prijatelju je čovjek izvukao pištolj bezveze pa se malo bahatio. Jedan poznanik mi je isto pričao da su se vani pokačili s nekim i frajer izvuče pištolj stavi mu na čelo i kaže šta sad. I šta tu možeš, ništa.

Šta bi ti napravio, jesi imao takve sitaucije na brodu, u gradu?

Ideal bi bio kad ne bi imao strah od smrti i poniženja, onda da ti neko i prijeti s pištoljem ako si spreman otić, spreman si otić, ali to je samo wishful thinking.

Da teško je svoju narav pobijediti, ali u tome i leži sva ljepota našeg duhovnog rasta, upoznati sebe da bi mogao sebe mjenjati. Da ispovijediš se ispred Boga, ali nije to dovoljno, da bi dobio pravo oproštenje grijeha trebaš se ispričati svakome koga si povrijedio i uvrijedio.



Nisam rekla da su u svim aspektima života sveti nego da bi se trebali truditi tako živjeti, a to je velika razlika. Izvrćeš moje riječi. To što je on pušio, ili se kladio ne znači da je to smatrao dobrim i da je to promovirao kao nešto lijepo.

Evo još jedna definicija poniznosti koju sam već bila citirala u jednoj temi:

"Poniznost je posljedica osjećanja duboke ovisnosti o Bogu, a osjećaj manje vrijednosti je posljedica duboke ovisnosti o ljudskoj pohvali i pokudi te je svojevrsna suprotnost poniznosti."

Evo još par stranica prije na ovoj temi:

Evo što kaže Terzija od djeteta Isusa o poniznosti:

Poniznost – za Tereziju od Isusa krajnja poniznost graniči s krajnjim dostojanstvom za koje ona sama dugo vremena nije znala. "Da sam shvatila, kao što sada znam, da u sićušnoj palači moje duše prebiva tako veliki Kralj, ne bih ga bila tako često ostavljala samog, ostala bih s njime unutra s vremena na vrijeme, a što je najvažnije, nastojala bih da mi kuća ne bude tako nečista..." Tako Majka, koja marljivo rukuje metlom a grijeh uspoređuje s paučinom, prispododablja Božju prisutnost u čovjeku s dobrom domaćicom koja uljudno dočekuje goste.
"Poniznost znači živjeti u istini", kaže ona. Ova Istina je veličanstvena: mi smo ništa, ali Bog prebiva u nama, a Bog je sve. "Mi smo više nego ludi kad ne shvaćamo veliko dostojanstvo naše duše, nego je ponizujemo svodeći je na razinu nedostojnih stvari ovoga svijeta..." Čuvajmo se lažne poniznosti koja odbija da prizna darove što nam ih Bog daje: "Shvatimo dobro, dobro ono što jest: Bog nam daje te darove bez ikakve naše zasluge, i zahvaljujmo Njegovu Veličanstvu..." "Što više uviđamo da smo bogati, a znademo da smo po sebi siromašni, to ćemo više napredovati u pravoj poniznosti."

Mislim da ovo nije definicija za poniznost. Ovo prvo. A ovo drugo, zaista ne razumin, doista, pa ja nemam pojma što je to poniznost, LOL



Nema toga na brodu. Bar ja nikad nisam vidio ni čuo od ljudi koji nisu "lovci". A što se grada tiče...nisam doživio ništa od kad sam u vjeri. Kako bi sad reagirao? Hmmm, kako bi uopće trebao?



Znaš kako ja to gledam? Moje tijelo je hram Duha Svetog. Jadan onaj tko napadne hram Boga Jesmo li dužni branit se? Da smo katolička država, bili imali vojsku? Naravno da bi imali, i da si dužan branit sebe i slabije, svim i svačim, čime god stigneš. Što KC kaže na ubojstvo u samoobrani? Što KC kaže na Domovinski rat, kako je Vatikan na to gledao? Je li se blagoslivljao Dan D? Mislim da je to jako komplicirano pitanje, ali da, dužni smo branit se.