www.tebe-trazim.com

3 nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; (Fil 2,3)

Nije dobro da covjek bude otirac u drustvu gdje zivi ,ali vazno je znati ,kada i prema kome treba biti ponizan..recimo prema Bogu Stvoritelju..kojem moramo biti zahvalni uvjek treba biti ponizan..Poniznost je vrlina koja govori da se oslobodimo svih napasti ,mana..A kritika moze nam uvjek biti na korist pogotovo ako to dobro sagledamo. Tako mozemo da poradimo na sebi , da promjenimo i odbacimo ako nije dobro i ispravno ,postitcemo rast u vjeri.Najcesce smo navikli da sebe uzdizemo ...a dobro znamo da uzdizanje ne donosi uspjeh i srecu.

"Poniznost je majka svih drugih kreposti." - Grgur Veliki

Da ego bude nemoćan i savladan moraš čekati jako dugo, reklo bi se do smrti. Lol. No razumin te šta misliš reći, samo kažen, ego će biti savladan tek kad umreš. Postoji priča koja kaže: sebeljublje umire pola sata nakon smrti.




I ja djelim mišljenje Samuela, ti mi Ribar izgledaš kao razborit čovik. Ako doista tako misliš kako pišeš, mislin da ćemo se dobro slagati.


Nije lako ali je potrebno. Kako bivši papa piše;

...da netko smije govoriti samo ono što sam živi – otvoreno je krivovjerje; on mora naviještati cjelinu kršćanstva, upravo i ono što sam još nije ostvario, i njegova vlastita riječ koja ga sudi i osuđuje treba ga peći kao vatra na duši, treba mu – kako to Pismo kaže za Božju riječ - postati dvosjekli mač (Heb 4,12), koji ne siječe samo druge, nego i njega samoga. Kamo bi dospjelo kršćanstvo kada bi neke pape, biskupi i svećenici navješćivali još samo onaj dio kršćanske stvarnosti kojeg su oni sami u stanju živjeti. Mi ne navješćujemo sebe, nego Krista Isusa (2 Kor 4,5), i onda kada je to istodobno nemilosrdan sud nama samima. Subjektivna će propovjednikova svetost uvijek zaostajati za objektivnom svetošću poruke koju treba prenijeti. No ono što se od ovoga subjekta, koji polaže pravo na navješćivanje objektivne istine, bezuvjetno mora zahtijevati jest istinitost. Tko je spreman govoriti protiv svojega uvjerenja, ne može uvjeriti druge. Ono što sami ne živimo, smijemo, odnosno moramo naviještati, ali ne smijemo se praviti da to živimo. Joseph Ratzinger "Dogma i navještaj"


Potpuno se slažem. Triba znati uputit kritiku. Meni osobno, nepoznato. Nekako bi uvik trebala prevladavati blagost, što je teško postići.

Šta ti misliš o tome, a i drugi? Baš me zanima.


Druga stvar je ona koju je spomenuo Sami na "pravovjerju";

Još nešt da te pitam, ima li razlike između oholosti i samoljublja, što ti misliš? I ako ima, kako bi ti to opisao ukratko? Sami

Baš razmišljam o tim pitanjima.

Bog Vas sve blagoslovio,

zasto se uvijek okomimo na obracenike?
Zato jer sami nismo nikad obracenici bili i s toga ih ne razumijemo!
A oni pak nas razumiju jer su i sami nekad bili neobracenici!
A sto znaci "obracenje"? Znaci "pokajanje".

Produhovljenost, obracenje nije kod svakog ista. Ne mozemo tvrditi da su svi obracenici isti i sve poistovjecivati!
Postoje obracenici koji su se vratili u svoje stare navike, i mozda bodu kao kaktus (kao sto to ti Samuele navodis), no i njih ne treba osudivati. Molimo se za njih ovdje na forumu pa ce i nas Bog blagosloviti, i sami cemo dozivjeti obracenje.
Obicno oni obracenici kad se predaju Isusu, odjednom otkriju nesto strasno: stara narav jos nije potpuno nestala i oni jos ponekad sagrijese! Ali kad nam se dogodi kakav propust nakon obracenja, tada ne ocajavati, vec kleknuti i moliti. "Hvala ti gospodine sto ti jos uvijek pripadam".

Stjece se dojam da na ovom forumu aktivno sudjeluju/ dominiraju vecinski neobracenici, pa zato ovaj forum z bog toga i pati! Mnostvo ljudi zbog toga se ne osudi registrirati, a osobito ne, nesto napisati. Oni koji su tu pak bili, zbog natezanja rijeci, prepucavanja, izvrtanja i bespotrebne diskusije drugih, su se povukli!
Svi nastojimo svojom bijednom nacitanoscu i pronicljivoscu imponirati. Oslanjamo se svi na nasu razumsku inteligenciju.
Medutim da smo Isusovi, to bi nam bilo najmanje potrebno.

Natjecanje i isticanje toboze nase vlastite inteligencije i suvisno diskutiranje je samo nedostatak Isusa u nasem zivotu, odnosno pouzdanja u Njega. Samo na svoju stijecenu bijednu volju, snagu i sposobnosti se oslanjamo. Jer nismoo obraceni!
Cirenac je sve kazao s ovim" trazimo sebe u Bogu, negoli Boga u sebi"!

U Konacnici, osnovni razlozi gore navedenog nedostatka Isusa u nasem zivotu jesu vlastiti grijesi koje vucemo sa sobom kroz nas zivot, pa ih se ne mozemo rijesiti; sotona koji ima svoga udijela i naravno stjecene lose navike.

S toga bi trebali da uzdizemo sve na visine Bozije, sve sto pisemo da bude na slavu Boziju, da se on i Njegovo Ime proslave kroz svaki nas post. Pitajmo se svaki put prije nego sto nesto ovdje napisemo, hoce li moj post biti na slavu Boziju!? Za dobrobit cije Zajednice/Foruma i svakog novog clana koji mozda slucajno naleti.
U svakom covijeku mozemo traziti nesto dobro i to naci, a isto tako ono lose! No, ipak trazimo ono "Dobro", jer se dobro na dobro vraca. I Ako vidimo da je netko zastranio, da grijesi, s toga vise trebamo da mu oprostimo i da se molimo za Spas njegove duse.

Jedan je uceni covijek dosao k Gospodinu Isusu i rekao mu: " Gospodine Isuse, htio bih raspravljati s tobom o religiskim pitanjima." Gospodin Isus mu odgovori: "Nema se tu sto raspravljati! Ako se tko ponovno ne rodi, ne moze uci u kraljevstvo Bozije!" - "Kako?" upita covjek.
"Ne mogu ponovno postati malo dijete i jos jedanput uci u majcino tijelo da se ponovno rodim!"
Isus je svejedno ostao pri tome: "Ako se tko ne rodi od vode i duha, taj ne moze uci u kraljevstvo Bozje!"
To je ta nasa strana (ne) obracenika.

Bog vas sve blagoslovio i udijelio nam cvrstu vijeru, pouzdanje i ljubav, pa ce s tim i mir, radost i zadovoljstvo stici na ovaj forum!
BogTeBlagoslovio

Dvije teme o poniznosti su sad spojene.

"Poniznost je biti čovjek. Najteže je biti normalno ljudsko biće. To je najteže - biti normalan. Budite čovjek! Da li je poniznost kad mi je očigledno netko dao neke darove i sada vam kažu ljudi i vaše sestre: ajme kako je to lijepo, a vi: nije to ništa. To je lažna poniznost. Prava je poniznost: je, hvala Bogu dao mi je i neka se proslavi i dat ću sve od sebe da ti darovi u meni bujaju, jer nisu za mene, nego za vas. To je pravo predanje Bogu. Kad je Isuse rekao da su sinovi ovoga svijeta lukaviji od sinova svjetlosti na što je mislio? Pogledajte sinove ovoga svijeta. Analizirajmo jednog menadžera koji radi za jednog poslovnog partnera? Koliko je taj čovjek u ovom ludom svijetu kreativan, domišljat, nema mira, ko crv da na sve moguće načine reklamira, proda svoje proizvode, plasira na tržište da bi posao išao naprijed. To su sinovi svijeta. Pogledajmo sinove svijetlosti. To ste vi, mi zaređeni koji vjerujemo pečatom krsnim na sebi. Kakvi smo? Ko kukavičje ptice otvorenih kljunova, samo da nam Bog da, samo da bi mlijeko papali. Kakvi smo? Odvratni smo! Moljakamo. Kako današnjem svijetu, današnjim ljudima, mladima prezentirati evanđeoske vrednote. Jeste li ikada razmišljali o tome? Jeste li se ikad budili u noći i razmišljali: ma kako Bože, kako današnjim ljudima, kako… reci mi kako? Jeste li bili na koljenima pred Presvetim da vam Bog da, da vam pokaže, da vas upotrijebi, koje je vaše poslanje? Ne čitaj zajednici, nego tebi čovječe osobno. Ti si Bože moj menadžer.Ti si moj poslovođa, moj šef. Kako da privredim za tebe, kako da duše privedem k tebi? Ako imate srca ponizno, imate i dovoljno ljubavi, samo vam treba hrabrosti i kršćanske ludosti križa da učinite velike stvari za Boga. Postat ćete kreativni, ako nastavite, za svijet ludi, šašavi, za kolege luckaste."
vlč. Sudac
manje više se možemo pronaći, il priznati sebi, koliko u nama, (meni),
ima ili fali poniznosti, ili radi nekog "kompromisa", se suobličujemo sa svijetom
i njegovim, sistemom vrednosti, uspjeha, ići korak sa modernim vremenom, biti u trendu,
(treća kušnja Isusova, u pustinji,
kada mu se sotona obraća mijenjajući taktiku,
što je učinio.......ponudio KOMPROMIS,
....vidi tebi jest Bog otac, al meni bi mogao biti, pa kao stric,
ili dalji rod, al, nema veze, uglavnom znaš ajd svako nek radi svoj "posao",
ne miješamo se, jedan drugom, fifti - fifti, zvuči pošteno, zar ne?
a, to da mi se pokloniš, ma to ti je onak više figurativno,...

Nema kompromisa, ili ste sa mnom ili ne.
Amen.
Iz poniženja se rađa i poniznost, u molitvi, i u veri uzgajana, obrana od oholosti,
ma, koliko mi slabi , i skloni padu bili, On nam uvijek pruža ruku.....i čeka

Ne znam da li bi se ovo moglo nazvati poniznošću, ali eto da ispričam moje malo svjedočanstvo.
Osoba sam koja voli raditi sve sama, što zbog toga da ne smetam drugima, da ne gnjavim, davim, što zbog možda neke male želje za redom, a možda i zbog toga što sam u prošlosti više puta bila razočarana u pomoći od drugih od sitnih stvari do većih...
Uglavnom, sama sam i koji puta baš ono moram pitati za pomoć najviše oko čuvanja moje curke. I došao je upravo ovaj čas kada sam morala to napraviti i naravno da nije sve teklo po loju, glatko i savršeno tj. da su svi sada cvrkučući rekli da naravno da ćemo ti ju čuvati. Dakle, netko mi treba kroz ova dva slijedeća tjedna svaki dan pričuvati malu u jutro dok radim.
Netko je reagirao bez probelma, netko sa onim, meni uf stavom, hoće ali je teško...
I bilo mi je zaista teško, preteško meni koja baš i nisam naučena pitati za pomoć. I hrvam se hrvam sa svim tim osjećajima, malo krivnje, malo koječega drugog ( to naravno nije od Njega) i klikne mi ono hop u glavi.

To ti je lekcija poniznosti meni i vidim se u 5. postaji Križnog puta Tomislava Ivančića

V. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Peti križ: Dopustiti da ti se pomogne
Svi su me prezreli. Napustili su me oni koje sam ozdravio. I moji najbliži.
Krvav i izranjen, potreseni od susreta s majkom, kad sam očekivao ljubav,
jednog su čovjeka prisilili da mi pomogne.
Očekivao sam pomoć iz samilosti i ljubavi,
a Šimuna su prisilili da mi ponese križ.
To je križ – kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio.
Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam.
I još nešto. Imaj hrabrosti dopustiti da ti drugi pomognu.
I ja sam to dopustio iako sam svemoguć.
Dopusti da su drugi jači, da te brane, da trebaš druge, da primaš pomoć.
To je križ i od njega ne možeš pobjeći. Shvati, to su vrata k meni.
I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu.
»Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha.« Ne zaboravi!
Uzmi svoj križ i pođi za mnom.
Susrest ćemo se.

Slava Isusu!

Jeste li gledali film "Đavolji odvjetnik", kada Al Pacino na kraju kaže , a on glumi sotonu; taština (oholost) moj omiljeni grijeh (tako nekako)....

Uglavnom, poniznost mi nije jača strana... sada kada sam prezrena od jedne osobe koja ne želi sa mnom razgovarati pitam se da li da još jednom pokušam stupiti u kontakt s njom i izmiriti se (jer sam pokušala prije ali nije htjela), je li to poniznost, ponižavanje ili oholost (u smislu da želim zadovoljiti svoju potrebu za razgovorom s tom osobom). Ne znam je li me razumijete, ali to je tako teško....

To je potreba za odobravanjem i navezanost. Jednom si pokušala, dovoljno je. Poniznost bi bila da ti dotična osoba priđe i sama uvidi da i ona ima nešto svoje krivice u reakciji, te da tu ispriku od srca prihvatiš i zaboraviš ono od prije.

To je ispravan vid savjesti. Sve ostalo vodi u skrupuloznost i nije poniznost već je oblik taštine. To je dvostruki trik ega/protivnika/sotone. I namjerno sam stavio tim redoslijedom, jer mnogi misle da je sotona inkarnirana osoba i plaše se ljudi i svega i svačega. Što je opet trik sotone i oblik praznovjerja.

Ako ne vjerujete meni, vjerujte sv. Pavlu.