www.tebe-trazim.com

..kako živjeti u tom svijetu..
..sa osobom sa tim potrebama..
..dal dopustiti il se boriti..
..dal je to obmana il bolest..il zadovoljstvo..
..jel to zlo il potreba..
..dal to ide za poticaj života il za njegovo uništenje..
..kako izaći iz toga..
..i kako pomoći nekome tko je opsjednut s tim..
..jel to opsjednuće il razonoda..
..il bjeg nesretnog čovjeka koji je slomljen od nedaća života,od nametnutog raskošnog života od prije,i srušenog kao pad aviona, da bi prehranio i pokušao živjeti životom dostojnog jedne obitelji i čovjeka..

E bas dobra tema,..ja cak i ne znam sta je to,jer to mrzim...
Znam da je Lutrija,i da nakon nekog vremena postaje ovisnost..
Tko je danas toliko bogat,da bi mogao bacati novac...????
A ipak to ljudi rade, znaci to je (moderna bolest,koja se tiho i polako uvlaci u covjeka,i tu ga provocira da postaje "lakom" i "pohlepan"
zeli bogatstvo na brzinu..??)
Svi znamo da je losa stvar..kao i svaka Kocka,Lutrija,Kasino...
i Sportska prognoza..Toto,Loto..???
A tko se pitao, zasto ti ljudi to cine..?? Dali im je nesto nedostajalo u djetinjstvu,sta zele ostvariti s tim???
Tu je covjek izgubljen,ostao je bez Boga i vjere,ili s malo vjere...
Kad bi imao dovoljno vjere,nebi to cinio,ili barem nebi ponavljao godinama..
Kada sam za vrijeme godisnjeg bila na Misi u Davoru,zavrsi Sv.Misa...
a svi muskarci odose u Kladionicu..????(ja to ne razumijem???)
Zasto...zasto..??

kladio samse od samih pocetaka i znam koliko je to zlo, kretao i krecem se i dan danas u takvom drustvu jednostavno su svi oko tebe kladionicari...
gdje god sjedis samo s eprica o kladionici i drzi se ponuda u ruci...moram priznat nisam nikad bio onako zakleti kladionicar, igrao bi jednom dvaput tjedno, nekada bi uplatio veci iznos nekada bi manji nije bilo pravila, prije godinu sam prestao sa kladenjem...osjecaj posle izgubljenog novca je bio takav da te samo tjera da se dalje kladis i daje ti sigurnost i nadu da ces sledeci put dobiti( pravo djelovanje sotone)...zivim u takvoj sredini gdej se svako ziv kladi pored sebe imam kladionicu i kada vidim djecu od destet godina pa i nitze da se klade jeza me prode...zivot u tome svjetu je prava katastrofa samo listici i kladionica mojom srecom Bog je spasio moju obitelj od te pocasti niko se nekladi, ali vidim druge obitelji koliko problema imaju zbog toga a oni neshvacaju to zive u nadi da ce jednog dana dobiti na kladionica, a taj dan nikada nece doci nazalost rijetki su sretnici..u gradu ima slicajeva da su ljudi ostali bez posla, kuce, djece i zene sve su ostavili na toj kladionici mislili su lako ce dignit ce kredit pa lagano ali sve je palo u vodu...pa da svoi dobijaju nebi gazde zivjele ko lordovi...kladenje je za svaku osudu naravno da se treba boriti protiv toga to je jedno veliko sotonino djelovanje u zelji da unisti covjeka i obitelj (nazalost u cemu cesto i uspjeva)...moliti i samo moliti za ljude koji se klade da se oslobode od toga zla..kladionica je svakako bolest prava ovisnost kao i kocka na aparatima i sl. ona se mora ljeciti...pobjeci od kladionice je tesko ali znam samo jednog covjeka kojemu je uspjelo ali bio je strastven covjek u kladionici pomoglo mu je probracenja ali ono pravo iskreno...znam ih dosta uvjek govore necu vise ali cim nova ponude dode zaborave te rijeci i klade se ponovno...svi su oni u Bozjim rukama i nasim samo ih dragi Bog i nasa molitva moze izbaviti iz toga zla... mi smo znali u molitvenij moliti za takve ljude i nadam se da smo uspjeli u svojoj nakani

Mislim d a je korisno ovo pročitati....

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_razgovor.html?news_ID=9046

"Nije majka na Muju galamila što se kladio, nego što se vadio... "
Za neupućene "vaditi se" u kladioničarskom žargonu znači kada izgubiš novac uplatiti ponovo u nadi da ćeš se iščupati i povratiti izgubljeno.

Moj suprug se ranije kladio svakodnevno. Nisu to bile neke uplate 1 markica, 2, 3, 5 kako kada, ali čim nešto konstantno radiš to je ovisnost. On je često znao dobiti dosta novca na male uloge pa to čovjeka dodatno ponese i zaludi.
Prvo što mi je uspjelo je da se bar za Korizmu odrekne klađenja, a onda nije se kladio nikako do prije nekih mjesec dana. Sada opet s vremena na vrijeme uplaćuje kladionicu i iako sam sve pokušala (i fino - razgovor, argumenti i sl., a i ružno - ljutnja i prepirka) neće da sluša. Uvjeren je da nije ovisan o kladionici, a kreće se u društvu gdje se ni o čemu drugom ni ne priča (nisam napomenula da je 10 godina trenirao nogomet i svi prijatelji su bivši i sadašnji nogometaši).
Čak ni sa rođenim bratom ni o čemu drugom ne razgovara nego o rezultatima (što se pod utjecajem moje jetrve i mene polako mjenja - srećom da je ona razumno i normalno biće).
Zaboravila sam reći da je kod nas u kući u vremenu dok se još kladio svakodnevno kao ukras na TV uvijek bio upaljen teletekst (da mu nebi šta promaklo).
Samo se nadam da ću se uz Božiju pomoć uspjeti izboriti za to da definitivno prestane s tim.

Ja sam kao mala bila zadivljena sjajem Las Vegasa i sličnih mjesta
gdje se naveliko kocka!
Jedva sam čekala da i ja narastem i posjetim Las Vegas pa da malo tamo kockam!!
Bile su mi super one žene kraj kockara koje "nose sreću", baš sam mislila kako je to super zanimanje - biti "srećonoša"!

U 18. godini sam bila u Pragu i u našem hotelu je bila kockarnica - tad sam prvi i zadnji put probala neke igre na automatima - oh, kako je to bilo bezveze i razočaravajuće...
Tri sam ljeta radila kao turistički animator i znam da mi je još i tad bilo privlačno prošetati hotelskim kasinom - nisam kockala (išla sam posjetiti prijatelje koji su tamo radili), ali sam se baš lijepo osjećala u toj atmosferi... I mislila u sebi: Eh, di su ovi naši kasini do Las Vegasa... Da bar i mi imamo takve!
Sva sreća da ipak nemamo...

U mojoj blizini nema nikoga tko bi se kladio tako strastveno
kako nam je opisao Gabrijel. Pa ja sam šokirana saznanjem
da se čak i obitelji raspadaju zbog kladionica?!
Baš je to strašno i tužno - pogotovo situacija gdje već i djeca idu u kladionicu...
U mojoj obitelji nikad nikome nije palo na pamet nešto takvo (osim meni - kad sam bila mala i jako mlada...) pa nisam ni znala za ozbiljne posljedice ovih "običnih" kladionica...

Jučer mi kaže jedan naš zaštitar iz banke da mu je radno mjesto u kasinu i da mu je grozno što su ga sad premjestili privremeno u banku.
Kad sam čula da radi u kasinu, onako sam se zaletjela: Pa tamo ti barem nije dosadno! (odmah sam vidjela ispred očiju sjaj Las Vegasa iz filmova iz djetinjstva...)
No, ispravila sam se već u sljedećih nekoliko sekundi i rekla da se šalim.
No, njemu je tamo super i baš mi je nahvalio kasino!

Evo, što reći...ja sam zaista zgrožena činjenicom
da je klađenje uzelo toliko maha i da su posljedice
tako ozbiljne i teške... Ne krećem se u takvim društvima
pa nisam ni znala..
Kad naletim na nekog takvog - pomolit ću se za njega...

Mislim da postoje 2 tipa kladioničara. Prvi su oni koji igraju čisto radi dobitka. Oni vam npr. kada sastave "listić" čak ne daju nikome da "prepiše" jer bi im to moglo "donijeti nesreću" ili će kladione nešto posumnjati kada vide da se puno uplaćuje na određene parove i odmah namjestiti nešto. Takvi ljudi su doslovno ovisnici o kladionici. Svaki trenutak koji mogu provode uz "tjednike" i dnevne dopune različitih kladionica uspoređujući koeficijente i tražeći moguće pogreške. Ujedno i jako puno prate sportske vijesti vezane za te parove. Njihov se život vrti oko kladionice.
Drugi tip su ljudi koji obično poslije posla ili u slobodno vrijeme navraćaju u kladionicu ili neki kafić i kroz druženje sa drugima sastavljaju listiće nadajući se možda nekom dobitku. Ali za primjetiti je da se i "povezuju" sa drugim ljudima i druže tokom toga vremena. Uz to se i priča ili se možda i baci partija karata i slično. Dakle ovaki ljudi nisu ovisnici o kladionici nego jednostavno traže društvo i tu ga nalaze.
Ovim ne opravdavam kladionice, ja sam skroz protiv njih i ne kladim se. Ali imam mnoge prijatelje pa čak i ljude iz obitelji koji se klade. Kao što bi vi npr. možda otišli na kavu sa prijateljem ili na nešto slično tako oni i ovo rade.

Evo, kaže mi spomenuti zaštitar da je taj kasioo u kojem radi
jedan od boljih u Zagrebu i da ima priliku gledati kako
ljudi postaju ovisnici o kocki i igrama...

Kaže ovako:
Subotom navečer mnogi mladići dolaze okušati sreću u kasinu,
a budući da ih njihove djevojke žele "imati na oku" - idu i one s njima,
ipak je to subota navečer!
Prvih subota nezainteresirano stoje kraj njih,
ali ubrzo i one odigraju neku igru i -
ako slučajno dobiju - kaže taj dečko da već sljedeći dan
dolaze SAME nakon faksa, nakon posla...!!
I tad gube...
Kaže kako je on pozvao svoje rođake da mu prave društvo,
da mu vrijeme brže prođe,
pa je i njegov bratić iz zezancije odigrao par igara -
na uloženih 100 kn dobio je 1 000
i otad je nonstop u kasinu... iako ga njegov bratić zaštitar
više ne želi pustiti, ovaj samo uporno dolazi i igra... I gubi...
Vjerovali ili ne, kaže da su u tom kasinu glavna klijentela
mlade žene!!
I kaže da je najgore kad prvi put zaigraš - ako dobiješ.
Tad te samo vuče i vuče mogućnost zarade...

Moj brat se kladi i to često, mogla bih reći i svakodnevno! I kod njega je stalno na TV-u za ukras teletekst..uh, a to meni baš smeta. A najgore mi je kad dođe kod mene pa mi odmah s vrata pali teletekst...onda bih ga najradije..

On ne ulaže neke pare, to je sve mali ulog, ali mislim da je nekad bio i malo veći, ali opet ništa pretjerano. Kad sam mu rekla da je ovisnik, rekao mi je da nisam normalna, pa nije on blesav, zna on šta radi. Ja vjerujem da nije blesav i da zna šta radi, da neće prokockati novac, ali šta ako ta njegova zabava uzme maha i pređe u nešto gore?!!

Priznajem, i ja sam se nekoliko puta okladila. I to kad sam kod njega, pa on taman ide u kladionicu, pa ajde kao i ja da ispunim listić...nema veze što ne kužim ništa.. Jednom sam i dobila nekih 35 kuna, kakav dobitak, heh..

Znate one aparate sa igračkama? E na to sam se ja navukla jednom, ajme...izvukla jednu igračku od prve i onda se borila i ubacivala kovanice dok nisam izvukla i drugu..još bih ja nastavila, ali nije više bilo kovanica, nigdje! E lude...a djeca se okupila i navijaju, a sramote..

Gledam ovaj svijet..u njemu je toliko "normalnih" i svakodnevnih stvari koje nisu ni malo dobre..a ljudi to ne znaju..kako se boriti protiv njih..nije se lako boriti protiv njih..protiv svijeta!

To je ovisnost.Osobno se nemam pojma kladiti niti kako to sve funkcionira..čuo sam za neke koeficijente ali nemam blage veze niti me zanima.
Gadi mi se to kad netko misli kako će dići sve 4 u zrak i zaraditi a da se ne umori.Isti su mi ti kao i lihvari koji zarađuju na tuđim kamatama tj na tuđoj grbači.

Što će mi silna lova.Dovoljno mi je koliko sam mogu zaraditi sa ove svoje dvije ruke i sa pameti koju imam.Ne trebaju mi milioni.Što će mi sve to kad novac kvari ljude.Dovoljno mi je koliko imam.Da imam previše vjerovatno bi bio nesretan.
Sreću čine male stvari.
Za mene je sreća kad se molim dragom Bogu.
Što će mi više kad na onaj svijet neću ponijeti ništa materijalno zemaljsko.
Ponijet ću samo ono što sam za života stekao.A to mogu biti dobra djela i pobožan život.
Nadam se da neću ponijeti grijehe koje možda neću stići ispovjediti prije onog časa.Zato se molim da mi Gospodin prije nego me pozove da priliku da se detaljno i potpuno ispovjedim....
"Kakav će to susret biti ,kad se budemo gledali,oči u oči, ja i Ti!"