www.tebe-trazim.com

Na početku ove teme kako ste mogli vidjei bila sam oštro protiv isključivanja aparata, ali nakon što sam pročitala da Rimokatolička Crkva smatra da je moždana smrt - smrt i da je naš dragi Papa Ivan Pavao II zahtijevao da ga ne održavaju aparatima promijenila sam mišljenje...
Bogu je naravno sve moguće...ali nema svrhe osim ako se ne radi o poklanjanju organa održavati rad tih istih organa.

Nama je Bog odredio dan kad cemo biti zaceti,kada cemo biti rodeni i kada cemo umrjeti pa ja stoga vjerujem da nas bez Bozje volje ne mogu ni aparati drzati na zivotu,a doktori su isto od Boga.Cak vjerujem da nam i lijek odreduje Bog preko nadahnuca doktora,jer mi smo svi djeca Bozja.

U ovoj temi tj. u ovakovoj situaciji čovjek ne zna kako da se postavi.

prvo, moždana smrt znači upravo to - da je mozak, organ koji nam znači najviše, neznamijenjivi organ, umro. više nema medinciske šanse da vrši svoju funkciju, da upravlja našim tijelom, da se krećemo, govorimo, mislimo. ovdje moram istaći pojam smrt. valjda je sad jasno na što se ovdje cilja.

zatim, medicinsko stajalište. mnogi su doktori uvjereni da nam takvo stanje ničemu ne korsiti, mi smo mrtvi, ono što je određivalo našu osobnost je mrtvo i nema ga više, samo su organi ti koji još žive, samo organi, ali ne više naša svijest, ne ono što uzrokuje naše postojanje kao živo i misaono biće.

ALI (veliko ali) mi, kao kršćani trebamo biti ustrajni i puni vjere. i Lazar je bio mrtav i koliko ih je bilo mrtvo i da ih je Isus uskrisio.
za izliječenjetj. uskrisenje tih osoba se može samo moliti...

no ponekad se naše molitve čine neuslišane. koa da nisu prinesene Isusu...

kako se postaviti??

ja sam osobno mišljenja da trebamo moliti Boga da bude po njegovoj volji. Jer to je i ono što je i dovelo tu osobu do tog stanja. znači, ili ju je Otac izabrao da se proslavi kroz nju, ili je to jednostavno poziv za gore...
ovisi što je Njemu u planu.
istina je da trebamo moliti, da trebamo biti ustrajni, da se ta osoba može ponovno vratiti...
ali s druge strane, ko će znat je li Bog pozvao tu osobu k sebi... je li vrijeme da se aparati isključe...

zbunjujuće mi je višnjino stajalište



??? šta je ovdje šta?
višnja, dobro si to predočila....
nitko ne može znati što je dobro u toj sitaciji dok mu se u datom trenutku ne pojavi osvještenje i ne shvati ono što je Bog htio...
Jer, neki su se probudili, neki umrli...
Ovisno o Božjoj volji...
nemožemo mi tu ništa reći, nikako se postaviti...
Braćo i sestre, mir s vama... ako se netko od vaših nađe u tom stajnu molit ćemo za njega, da Bog pokaže što je ispravno...
a ovako: bez slučaja, bzvz o tome što bi bilo kad bi bilo, genariziranje slučajeva...

ljudi... ovo je TT... O Bogu se ovdje radi... Neka bude volja njegova! Kako piše u čijoj knjizi...

BVB

Nakon svega ne znam kako bih se postavila u ovoj temi.Još uvijek smatram da se aparati ne smiju isključiti ukoliko postoji bilo kakva mogućnost povratka u život.Ali ne smijemo bolesnike samo tako ostaviti godinama u bolnici te ih posjetiti samo o blagdanima.Trebamo biti uz njih te se moliti Bogu da pokaže koja je njegova volja,da li da živi ili umre.Da drugi ne bi umirali zbog nedostataka organa.A sada mi pada na pamet misao:Što se dešava sa takvom osobom duhovno.Jer kada netko umre,zakorači u duhovni svijet.Budući da je ovo na neki način djelomična smrt pitam se da li takvim osobama,ostavljajući ih na aparatima,onemogućavamo ulazak u Kraljevstvo Božje???Mi ne znamo što je prava odluka,jer smo samo ljudi.Zato se molimo Bogu da nas prosvijetli i dadne mudrosti kako bismo shvatili što ćemo uraditi u kakvoj situaciji.Mi tako malo znamo,a tako često zaboravimo pitati Oca za mišljenje,onoga kojemu je sve znano...

Upravo ova tvoja misao mi je još davno bila razlog mog sadašnjeg stava...
BTB

Ne želim nikoga uvrijediti ali transplantacija je jedan od najvećih čina ljubavi jer darujemo sebe nepoznatom čovjeku... I ružno mi zvuči kad čujem da se osoba koja je primila transplantat "okoristila". Ona je primila dar nepoznate osobe i ima priliku za život i obraćenje, primila je dar i ništa i nikoga nije "iskoristila".
A što se tiče smrti donora, zar nema dostojanstvenije smrti nego umrijeti sa željom da drugom omogućimo život?

Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali službeni stav Crkve, Pape i kršćanski stav je ZA TRANSPLANTACIJU.

Ivan Pavao II. je pritom rekao " Sve što može poslužiti živome, grijeh je pokopati".

Za mene je presađivanje slično kao i kad je Isus uskrisio Lazara.. Isus ga je uskrisio a ljudi su ga odrješili povoja. Tako i s presađivanjem, kad čovjek više nema mogućnosti da živi Isus mu preko ljubavi donora daje nov život, a liječnici ga "odrješuju od bolesničke postelje"


Stajalište Crkve o darivanju organa i transplantaciji posve je jasno - darivanje organa je humana i kršćanska gesta, to je moralna dužnost vjernika i oni bi trebali prednjačiti u tome.
"Kroz taj se humani čin produbljuje svijest o Evanđelju, dokazuje se ljubav prema bližnjemu, pokazuje se koliko se cijeni život", kaže Tonči Matulić, profesor moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta.

No, pitanje je jesu li sami katolički vjernici, kakvima se u Hrvatskoj izjašnjava čak 87,8 posto građana, upoznati s takvim stajalištem Crkve i igra li to presudnu ulogu u njihovoj odluci hoće li darovati organe nakon moždane smrti.

Po hrvatskom zakonu, organi se mogu presaditi s umrle osobe ako se ona za života nije kod svojeg liječnika izjasnila da ne želi darovati organe.

No, u praksi liječnici traže odobrenje obitelji za doniranje, a oni u 18 posto slučajeva ne daju pristanak.

Liječnici koji su tražili odobrenje obitelji navode primjere da su neki vjernici donijeli pozitivnu odluku o doniranju tek nakon savjetovanja sa svojim župnikom.

"To što su morali zvati svećenika kako bi donijeli odluku znači da, unatoč jasno izraženom stavu Crkve, dio vjernika ipak s njime nije dovoljno upoznat", kaže Matulić te napominje kako to nije problem samo vjernika već cijelog društva.

"Neprosvijećenost i nisku razinu svijesti o potrebi darivanja organa, o čijim bi se dubljim uzrocima dalo na široko raspravljati, ne može se nipošto pripisati Crkvi niti vjernicima, jer su oni samo dio društva s kojim tu svijest dijele", ističe Matulić.

Priznaje ipak da bi uloga Crkve i mijenjanje svijesti vjernika, barem onih praktičnih čiji je broj uvelike manji od deklariranih, mogla biti puno veća.

O tome svjedoči primjer Španjolske koja je u samom europskom vrhu po broju donora, a ključnu ulogu odigrala je upravo katolička Crkva, koja je početkom 90-tih godina pokrenula veliku javnu kampanju promicanja donorstva.




Preuzeto sa http://www.mojportal.hr/naslovnica/moza ... nje_organa

evo mene nakon 100god...
ugl, danas u jutarnjem pročitam da je p Benedikt 16 voljan dati svoje organe u slučaju cerebralne - moždane smrti
i opet na kraju pitanje znači li to da je ovozemaljski život prestao??

evo moje drage sestrice nakon 100g.,pa onda i evo mene za njom-101

pazi ovo...ako slobodno i odgovorno darujemo vlastiti organ,nekom prijateljiu,rođaku ili nepoznatoj osobi,je kako za mene,a vjerujem tako i za sve vas,znak i djelo jedne velike ljubavi s dubokim nabojem osjećajnosti...ne sliči li ili ne vuče li to na Isusove riječi.."Veće ljubavi nitko nema od ove,da tko žiuvot svoj položi za svoje prijatelje"(Iv 15,13)

vjerujem da znadete stav Katoličke Crkve,prema doniranju organa i mislim d a tu nema dvojbi,kako za života,tako i nakon smrti,naravno uvijek i svugdje,pošptivajući sve etičke norme koje su izregulirane darivanjem i transplantacijom istih...

ovozemaljski život,je za nas kršćane samo prelazak u onaj vredniji i smisleniji i vječni,te koristeći našu vjerničku terminologiju,on u načelu nikada ne prestaje...jer samo Bog, koji je Začetnik i Tvorac svega,može učiniti da on jednom zasvagda prestane...

ne ulazeći u samu dubiozu problematike kriminalizacije ljudskih organa,ali nažalost to je pojava u gotovo svim siromašnim mjestima širom zemaljske kugle,koji prodaju vlastiter organe i organe svoje malodobne djece kako bi prehranili svoju obitelj,te me postupak našega pape Benedikta XVI,upravo nagoni na razmišljanje da je tim svojim stavom darivanja organa,želio upravo zbog ovakovih strahovitih komercija i kriminala,još više poduprijeti stav KC,još više pobuditi ljudske osjećaje i još više izgraditi svijest kod ljudi o kulturi darivanja,još više dati na znanje svima da je samo Bog gospodar života,nasuprot svemu onome što se protivi etičkom i moralnom i vjerskom kodeksu same KC...

očito da treba razbiti taj strah i nedoumice kod ljudi o mogućim raznoraznim manipulacijama koje se nažalost rade i to pod krinkom samog legaliteta,ali bitno je shvatiti,da bilo za života ili u trenutku smrti(odnosno postati donor organa)znak je čistog i hvalevrijednog ljudskog čina ljubavi prema bližnjem,znak je pravog sebedarja,baš onakovog kako nas sam Krist uči i poučava....

ovozemaljski život ne prestaje,on samo prelazi u višu domenu,u stanje u kome ne vladaju zakoni ograničenosti,te stoga i upravo radi toga KC ima i zauzima stav i prema eutanaziji,kloniranju i doniranju organa,kao i prema konačnom ovozemaljskom prelasku iz života u Život na vrlo konkretan način,u svim svojim regula i stavovima koje imaju temelj isključivo u Isusu Kristu!

s poštovanjem,
Ljubi i čini što hoćeš!

opla
evo i jopet po novinama bijaše o moždanoj smrti i toj temi u Vatikanu...