www.tebe-trazim.com

Meni kao običnom smrtniku često dođe da plačem kad vidim kako ljudi žive, isprazno, puni su zlobe i pate od kroničnog nedostatka ljubavi, srtpljenja, živaca, lijepe riječi i osmijeha...

Kad bih vidjela ljudska srca onako kako ih Isus vidi vjerovatno bih plakala bez prestanka... Tumačenja je mnogo ali sigurno znam da se Isus smije i raduje kad vidi ljubav prema bližnjem ... kad vidi da ima i onih kojima je stalo do sreće i dobrobiti drugih...

I meni se svidio Ivanin odgovor.


Ja ne gledam na svijet crno-bijelo na način da mislim da je svijet podijeljen na dobre i zle ljude. Crta koja odvaja dobro i zlo prolazi kroz srce svakoga od nas. Gospodin će na kraju suditi.

Ponesi jašta, iako su mi džepovi već puni kamenja.....od viška glava ne boli.....
Razumijem tvoj strah izazvan gubitkom balona........no nadam se da neću ekspolodirati u nebeskim visinama,.....ipak imam dozu realnosti da mi je želja upravo obrnuta.....kako već napisah....ateriranje na nos....il pak na onaj stražnji dio (pozadinu) heheheeh
"....Leti ko lišće, što vir ga vije, za let si dušo stvorena...za zamlju nij eza pokoj nije cvijet što nema korjena...."

No ja znam da imam korjen, da sam samo vitica.....s Trsa Života.....no ploda još nema.....al ima vremena berba je tek na jesen

Danas razmišljam o Isusovu osmjehu...
Kako li je divan takav smješak! Koliko li sunca u sebi nosi! Sigurno sjaji, uz njegove divne oči...
Kako li je topao taj osmijeh . Unosi radost u život i čovjek osjeti kako se sve tuge brišu, kako sve nevolje odlaze. Čovjek bez doma, u hladnoj noći, osjeti da ima DOM. Ima utočište. U Isusovim ranama...
Kako li je radostan taj osmjeh... nakon toliko prolivene krvi i suza, ta radost je... neopisiva. Ta radost u njegovu predivnom smješku, zbog kojec sve cvjeta...
Kako li je ljubazan taj smješak. To je osmjeh starog prijatelja, brata kojeg nismo dugo vidjeli i kojemu smo se napon vratili. Da, bilo je teško, jako teško, iscrpljujuće i mukotrpno doći do njegovih vrata, ali kada smo došli, sila ljubaznost se prolijeva iz njegova osmjeha govoreći: Vratio si se brate. Ostani, jer ti je mjesto uz mene.
Kako li je milosrdan taj smješak. Smješi se svakome i svakoga poziva. NIje važno kakav je čovjek bio... nakon što se prolije milosrđe tog osmjeha, svatko može biti drugačiji... nakon što mu se On nasmješi.

A koliko ljubavi, koliko li čiste, božanske, iskrene i prevelike ljubavi nosi u sebi Isusov osmjeh... to je nazamislivo. Tolika ljubav.... kada pomislim da me netko ljubi s toliko ljubavi koliko je u tom jednom smješku, ja se umalo onesvjestim. Srce mi počne tući brže. Koliko samo ljubavi u njegovu predivnu osmjehu, kojeg toliko volim...

O Isuse, kakav neopisiv osmjeh imaš...





evo malo copy/paste od mene s druge teme Kleofa, nemoj se ljuti, al pitanje je besmisleno...
BVB

..nasmijat ću se na tvoj komentar...
..jer mi je to fiziološka potreba..
..poput ..kad idem ..pikiti..pi..pi....

Toya mila šta napisa i osta živa hehehehehe.
Ma kakva zozy....kakvi plodovi.....ako i nešto valja na meni onda to sigurno nije od mene....jer je zozy po svojoj prirodi osoba sklona oholosti, svadljivosti, ponosu,....lako uvredljiva....teškoopraštajuća skwo heheheeh

Sad ja znam zašto si ti meni simpa. Pa ti si ista ko i ja.
Ajde dobro, ja nisam samo sklon, već sam ohol do zuba, svadljiv do daske i ponosan ko paun.
Sestro Zozy

Ja ovu Zozy ne poznajem, poznajem jednu drugu, iz Mostara, plava, radi u banci, uvijek vesela, živa vjernica, dobro pravi kolače, (Potvrdio Učenik) a i muž joj je legenda.

Hoćeš me upoznati s njom? Hoćeš li? Hoćeš li? Ajd, ajd moooooooooolim teeeeeee!

Hoću, idemo na kavu s nedjelje koji dan.