|
evo nam i objašnjenja teme iz ruke svećenika koji danas progovara na portalu HKR-a:
Kršćanski osmijeh
Autor: vlč. Zoran Grgić
Evanđelist Luka ima četiri blaženstva i četiri 'jao'! Treće blaženstvo glasi: 'Blago vama koji sada plačete, vi ćete se smijati! U trećem 'jao' stoji: 'Jao vama koji se sada smijete, jadikovat ćete i plakati.' (Lk 6,25). Poznata je i izreka sv. Augustina: 'U evanđeljima za Isusa čitam da je plakao, nikad da se smijao'.
Znakovito je da grčki glagol 'gelao – smijati se' dolazi samo na ova dva navedena mjesta. Još ga s predznakom nalazimo kod Mateja: kata-gelao – podsmjehivati se (Mt 9,25), te kod Jakova imenicu smijeh – gelos (Jak 4,9). Mnogi se tome čude. Zar se Isus nikad nije smijao? Zar se nije smijao na svadbi u Kani? Zar se nije smiješio dok je primao djecu u svoje naručje?
Nije li 'smijeh' nešto bitno za čovjeka koji se definira kao homo ludens? Životinje se ne smiju. Zašto novozavjetni pisci izbjegavaju ovu riječ, iako je cijela Biblija, posebno Novi zavjet, ispunjena radošću, kliktanjem i veseljem? 'Vi ćete se smijati!' (Lk 6,22)
U grčkom svijetu 'smijeh' Boga se smatra bogojavljenjem. Plinije kaže da je jedini čovjek koji je na svijet došao sa smijehom bio Zoroastra, što znači da je bio pun božanskog duha. Dakle, smijeh je kao objava božanstva, pripada božanskom svijetu, pa smijati se zvuči kao idolopoklonstvo. Uz to, uvijek dobiva prizvuk hihotanja, podrugivanja, raskalašenosti, pakosti, cerenja, kao u klasičnim komedijama.
U SZ imamo četiri mjesta u kojima se Bog smije. 'Smije se onaj što na nebu stanuje, Gospod im se podruguje'. (Ps 2,4). Smijeh je ovdje prikladna opomena grešniku da se obrati. Jednako je i na slijedećim mjestima. 'Jahve se njemu (bezbožniku koji smišlja zlo pravedniku) smije, jer vidi da dan njegov dolazi.' (Ps 27,13). No ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima (ili oholima) svima. To jest onima koji 'bljuju ustima, klevete su im na ustima i govore: 'Tko nas čuje!' (Ps 59,9). Onima koji su odbacili mudrost, Jahve poručuje: 'Zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba.' (Izr 8, 26).
Na svim ovim mjestima 'smijeh' se ne pojavljuje kao svojstvo Boga, nego kao nadmoć nad zlima koji ga ne žele priznati Bogom, iako su ništa prema njemu. Kao što je Božjom stvaralačkom riječju bila prekinuta šutnja postojanja, tako i Božji smijeh razbija šutnju zla koje izgleda kao da je vječno.
Stvaralački Božji smijeh imamo i u knjizi Mudrih izreka. Mudrost je bila kod Boga dok je polagao temelje zemlji 'kao graditeljica', kao 'savjetnik', kao dražesni dječak, prevodi Akvila (Izr 8, 30). Michelangelo prikazuje Mudrost na znamenitoj freski u Sikstinskoj kapeli kao ljepuškastog dječaka koji se radosno igra u radionici Oca Stvoritelja.
Židovski učitelji, rabini, smatraju da smijeh ne dolikuje Bogu. Zato ova mjesta u kojima dolazi glagol 'smijati se' tumače drugačije. Redovito ih ili nastoje drugačije pročitati, ili uzimaju to u eshatološkom značenju, ili ih prevode riječju 'radost'. Kad žele opisati buduću radost blaženih, nikada je ne opisuju smijehom, nego kao radost, istinsku i duboku. Nema 'smijeha u budućem svijetu'. Smijeh je nedostojan Boga. Židovski učitelji smatraju da je smijeh nedostojan i čovjeka. To je držanje neposlušna čovjeka, koji Bogu nije mio. U popisu grijeha stoji i smijeh. Rabi Hanina bar Papa (oko 100. god. poslije Krista) potiče učenike da riječima Zakona otjeraju napast smijeha.
Shvatljivo je zašto se riječ 'smijeh', 'smijati se' ne nalazi u spisima NZ. Podsjeća na idolopoklonstvo, na razuzdanost, raskalašenost, razvrat. Grohotni smijeh često je i pakosni smijeh, hihotanje i cerenje, što ne dolikuje vjerniku. Time smijanje nije zabranjeno, nego je naglašeno da vjernik mora biti radostan, veseo, ispunjen vedrinom, humorom – što se smatra istinskom kršćanskom značajkom, kao i sve ono što prati tu radost: smije, ples, kolo… Ali smijeh mora izlaziti iz unutarnje radosti i pomirenja s Bogom i s ljudima, iz Božjega sinovstva. Ta je radost uvijek stvaralačka i preobražava svijet, ulijeva sigurnu nadu u pobjedu dobra nad zlom i opačinama.
Isus se nije 'smijao' grohotnim, pakosnim, raskalašenim smijehom, ali se radovao svemu što je lijepo, veliko i plemenito u prirodi i u čovjeku više od ijednog čovjeka na zemlji. Zanosili su ga ljepota dječje duše, obraćenje raskajanog grešnika, proljeće u vlastitoj zemlji, ljiljani i cvijeće na poljima, zvjezdano nebo.
Možemo reći, kao što su već židovski prevoditelji prije Krista izbjegavali riječ eros (koja odviše podsjeća na razvratni erotizam i nedostojna je Boga, koji je sama ljubav) i prevodi je riječju agape (koja je više neutralna), tako su izbjegavali i glagol gelao – smijati se i radije govorili o radosti. Zašto je onda Luka upotrijebio ovu riječ? Teško je reći da nije poznavao ovu židovsku nijansu. Vjerojatno Isusovu riječ tumači kao i židovski učitelji – u eshatološkom značenju.
Smijeh, duhovitost i humor ulaze u kršćanstvo na velika vrata. Crkva ne pozna turobne svece. Poznat nam je humor pustinjaka. Sv. Terezija od Djeteta Isusa veli: 'Osmijeh je cvijet Božji i odjek neba. Treba se uvijek smijati da bismo utješili Isusa'. Sv. Ivan Berhmans kaže: 'Od Isusa sam naučio radovati se!' Prvi franjevci u Engleskoj od smijeha nisu mogli nastaviti molitvu. Apostol potiče Filipljane: 'Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: Radujte se!' (Fil 4,4). Samo neka naš smijeh izvire iz unutarnje radosti, zato što smo u Isusu postali djeca Božja. ('Veritas' br. 7-8/2004. god.)
...
|
Login
FAQ
Chat
Traži
Gledala sam davno taj film ali nisam čitala knjigu po kojoj se proslavio u svijetu , semijolog, kritičar pisac i novinar Umberto Eco . Takvi romani odvlaće od vjere. Koliko samo ubojstava u samostanu gdje se odigrava radnja. Ima i laganijih stvari za čitanje na plaži pod suncobranom.