www.tebe-trazim.com

Pojam Teologija tijela uveo je u upotrebu papa Ivan Pavao II. razlažući, uvelike nasuprot tradicionalnom shvaćanju po kojem je tijelo (nasuprot duhu) osuđeno kao izvor grijeha, svoju integralnu viziju ljudske osobe kao istovreno tjelesne, duševne i duhovne. Fizičko ljudsko tijelo ima posebno značenje i sudjeluje u razvijanju odgovora na temeljna pitanja naših života.

Taj je svoj pristup Ivan Pavao II. razvio u svojih 129 izlaganja srijedom, između 1979. i 1984. On ponovo razmatra Sveto pismo i učenje o tome što je čovjek bio u početku (prije prvotnog grijeha), što je danas i što će biti u budućem svijetu. Time je on, po mišljenju urednika mrežnog sjedišta posvećenog teologiji tijela, poslao »revolucionarnu poruku nade, koja može promijeniti živote, koja je oblikovana tako da se suprotstavi društvenim trendovima koji tijelo često pormatraju kao objekt užitka ili kao stroj kojim se manipulira. Ivan Pavao II ruši mit da Katolička crkva osuđuje seks, kako kroz svoju Teologiju tijela tako i kroz ranije radove kao Ljubav i odgovornost.«

Jedna od sljedbenica, da se tako odrazim, teologije tijela je Mary Beth Bonnaci koja je poznata u Hrvatskoj svojim djelom "Prava ljubav" (Verbum), ona čak radi na Institutu Ivan Pavao II u SAD-u. Ona je pojednostavnila Teologiju tijela....

...teologija tijela se odnosi na spolnost, predbračnu ćistoću, dostojanstvo tijela (muškarca i žene) sve kroz biblijske temelje.

Vjetronije,
na tu temu sam čitao slijedeći osvrt:
"Katolički seksualni moral u obrani dostojanstva čovjeka" dr. Josipa Sabola.
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_teol ... oj_ID=1765
(Osvrt je izlazio u 5 brojeva GK. Ovo je zadnji. Linkovi na prva četiri su pri dnu stranice.)

"Budući da spolnost spada k tijelu i budući da je osoba upravljena na drugu osobu, u cilju punine zrelosti - ispunjenja života svakog čovjeka kao i života s drugima - pripada i tjelesna razmjena u obliku tjelesnog izražavanja ljubavi. Tjelesno sjedinjenje dviju osoba različitog spola predstavlja vrhunac darovanja i primanja, predstavlja najiskreniji i najdublji oblik osobnoga susreta muškog i ženskog bića. Ostvarenje spolne moći u tom je susretu izražaj osobnosti; ono mora biti izražaj osobnosti ako hoće biti humano, ako hoće biti moralno. Osoba se daruje drugoj osobi s cjelokupnim sadržajem svoje spolnosti." (dr. Josip Sabol)

Ima li što u teologiji tijela što te posebno golica?

Sam taj pristup. U moje vrijeme (a i tvoje) sve se to svelo na jedan pristup koji je odgovaro što je grijeh a što nije, no nitko nije davao odgovor zašto. Upravo to objašnjenje smo dobili u teologiji tijela. Naime sam Karol (Ivan Pavao II) dosta je radio s mladima koji su isto tako postavljali pitanja. I on je radio na tome da im da odgovor. Tako je uzdignuo dostojanstvo bračnog čina na jedan nivo koji je bio srozan seksualnom revolucijom 60 i 70-ih godina 20.stoljeća. Teologija tijela će biti (nadam se ) revolucija 21.st.

Eto Kleofa, tu su neke moje misli...

Prijatelju, ne budi naivan. Većina će uvijek ići linijom manjeg otpora:

Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. (Mt 7,13)

Pajdo nisam naivan već imam želju da to tako bude. Samo što danas ljudi ne žele vidjeti "plodove" seksualne revolucije. Teologija tijela je novina. I samo treba ljudima otvorit oči i jasno reći što je posrijedi. S argumentima dakako.

Dobro je pročitati knjižicu Giancarla Fregnija: "O bračnoj ljubavi" u kojoj su sažeti stavovi crkvenih otaca o odnosima između muškarca i žene.
Vjetre, zanima me ima li tu konkretnih stvari, npr. postoji li papin stav o oralnom seksu?

Vezano za oralni seks, koliko se sjećam (moram provjerit knjiga mi je u tvom -mom gradu), nije prihvatljiv. Jer je to neprirodno i degradirajuće....da sad ti ode ne objašnjavam anatomiju. Javim ti uskoro detaljnije zašto....

http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 9&act=show
...
Katolički ćudoredni stav s obzirom na ljudsku spolnost samo je zahtjev da se ta spolnost cjelovito humanizira, da bude na razini čovjekove osobnosti a ne na razini neosobne životinjske strasti. I najnaravniji spolni čin u zakonitom braku može biti grešan ako je vođen bezobzirnom sebičnom požudom, ako se primjerice muž služi svojim pravom protiv ženine volje, bez obzira na njezino raspoloženje. Na takvo bračno silovanje i upotrebu žene kao da je prostitutka mislio je sv. Toma Akvinski kad je u propovijedima tvrdio da muž griješi ako prilazi zakonitoj ženi kao da je bilo koja druga, što znači: ako mu nije važna njezina osoba. Na to misli i Ivan Pavao II. kad upozorava da se i u braku može sagriješiti već samom sebično požudnom željom i namjerom.

Muž i žena imaju pravu uzajamno se poticati i iskazivati ljubav na sve moguće načine, dokle god je to u skladu s ljudskim dostojanstvom, dokle god jedno drugo nježnostima žele usrećiti a ne upotrijebiti za sebično i bezobzirno zadovoljenje vlastite požude. I dokle god nemaju namjeru nenaravnim iživljavanjem zamijeniti naravne bračne čine. U tom svjetlu treba prosuđivati moralnost svake bračne predigre, svakog ljubavnog milovanja. Prava i zaista humana bračna ljubav sama će po sebi odrediti mjeru dobroga ukusa, odbaciti svako uzajamno ponižavanje bilo ono jednostrano nasilje ili uzajamna nastranost. Nema, dakle, na tijelu zabranjenih zona, ali može biti čovjeka nedostojnih postupaka.