www.tebe-trazim.com

1. Oholost

2. Škrtost

3. Bludnost

4. Zavist

5. Neumjerenost u jelu i piću

6. Srditost

7. Lijenost

Upadate li često u ove grijehe i koje načešće?

Često upadam u grijeh lijenosti. Ne lijenost da ne idem na posao i da mi se ne da raditi kućanske poslove ili nešto takvo, nego mislim na grijeh lijenosti u učenju.
Radije ću otići vidjeti se s prijateljima, radije ću otići na neki duhovni sadržaj ili ovdje na TT - negoli učiti...
To je grijeh u koji često upadam i očito se ne borim dovoljno.

najcesce u dio 5

Ja mislim i cak priznajem da najcecse spadam pod broj 6 i 7!!!!!


No trudim se svim silama da to poravim,no korak po korak.

Ali najveci mi je grijeh SRDITOST

Sigurno da upadam u svaki...neki manje, neki više....ali puno rijeđe nego prije...
...i uz trud da što manje upadam u bilo koji grijeh..

I ja isto...zapravo nisam osobito skrt niti zavidan....

Ja sam napola podravka pa pogodite u koji grijeh često upadam
o da i srditost .

Sa svim ovim neparnim manama ratovao sam, ratujem i ratovat ću vjerojatno cijeli život...

Vjerujte mi, poroci koje smo posjekli iznova niču. Kad ih otjeramo, vraćaju se. Kad ih ugasimo, opet se zapale. Kad ih uljuljkamo u san, nanovo se probude. (Sv. Bernard)

S parnima nemam toliko problema.

upravo tako, kad mislim, e ovaj sam sredila, kako sam sada bolja i svetija... još gore padnem, pa ponovno borba, i tako će biti cijeli život dok me Bog ne spasi od toga, a teško mi je najviše jezik kontrolirat.

Jeste ikada primjetili da baš kad planirate ili odlučite da ćete se riješiti nekog grijeha ili slabosti, da baš onda najviše padate i baš da na tome onda non stop griješite kao za inat?

Možda je to tako, jer Gospodin nam želi pokazati da nas On mijenja a ne da mi sami sebe mijenjamo, i da se bez njega ne možemo promijeniti. Ali ja želim se promijeniti, želim biti bolja, a kad padnem onda to nije Božja volja (mislim) da sagriješim. Ali pitanje je, zašto si onda dao da padnem, kad si mi mogao dati snagu da ne padne? To me zbunjuje! Moja želja je da ne sagriješim, ali i prije nego što mi dopre do mozga što radim, ja griješim (jezikom), onda tek nakon toga vidim da to nisam htjela, ali ipak se postavi pitanje zašto sam to napravila, i gdje je bila moja volja tu, kad sammožda jednu mili sekundu možda bla svijesna što radim... A joj, teško je biti čovjek, kad tako razmišljam, mislim si bolje da ne razmišljam nego da se pokajem i dalje molim Gospodina da me promjeni.

A što se tiče grijeha moram priznati da sve pomalo, barem se moram jako čuvati svega pomalo od glavnih grijeha, a glavni instrument je moj dugi jezik! Bože blagoslovi moj jezik, da nikada više ništa ne kažem što bi povrijedilo mojeg bližnjeg ili Tebe!