www.tebe-trazim.com

1. Vjerujem svojim umom
2. Vjerujem svojim srcem i umom

Je li preobracenje kada dostignete ovo drugo?
Da li ovo prvo zapravo uopce postoji?
Koliko ste u prvom slucaju podlozni vlastitoj projekciji Boga, a koliko u drugom?
Da li se prvi slucaj uopce moze nazvati vjerom, posto je, eto...samo "logicna"...pa samim time podlozna konstantnim promjenama razmisljanja i drugim filozofsko-religijskim rjesenjima?
Da li je skromnost pokazatelj ove druge?
Da li covjek uopce moze definirati vjeru?

Sva ova pitanja su relativno povezana, pa prihvacam i svaki "univerzalniji" odgovor. Samo da razlucim, ako je ikako moguce, pravu vjeru od one "izmisljene". I kada covjek zna da je u pravoj vjeri....ili samo nastoji cjeli zivot da ostane u bilo kakvom obliku vjere.

MIslim da nikad ne možemo do kraja pobjeći od vlastite projekcije Boga.

Slazem se. No dali je to poradi nase psihicke prirode ili poradi grijeha? Ili su ovo dvoje vezani?

hm:)mhm:)
pa ja mislim da je vjera riječ za više stvari
1.religija..
kako sam ja shvatio iz predavanja jednog svećenika salezijanca..
Svaki čovjek ima neku urođenu želju da preživi i neku potrebu da se smiri po pitanju opstanka i patnje..Čovjek ima potrebu biti religiozan
2.vjera kao pripadnost..
kojoj pripadamo..u smislu "registracije"
3.vjera kao odgovor na (nečiji) Poziv..
znači Odnos između mene i Onoga koji me poziva..
VAŽNO;Onaj koji poziva On i nudi..
jer pozivanje bez smisla onda nije ni potrebno..
i sad ako uzmemo u obzir da Bog Poziva čovjeka na odaziv..
a zašto?pa jer mu nudi spasenje..
Isusovo evanđelje je zapravo Poziv na radostan život i na spasenje..
a vjerovati umom ili i srcem i umom je po meni vjera
mislim da ovisi o tome koliko je kome dano i tko je kakav tip..
Netko je više racionalan a netko više osjećajan..oba su isklesani u životu onoliko koliko im je dano ali u njihovoj slobodi..
po meni ako misliš da nevjeruješ dovoljno ako samo razumom vjeruješ
predstavlja težnju tvoje osobe da kvalitetnije vjeruješ..
nije svakome dano da osjeća da srcem vjeruje..
ali ako je čovjek makar razumom došao do toga da se pita kolika mu je vjera..
Mislim da vjeruje i srcem ali možda ne osjeća kroz nekakvu senzualnost..
ako se i razumom pouzdaješ ti veruješ..
npr.ja bi za sebe rekao da sam dosta racionalan tip..
ali je meni u razumu moguće da čovjek Uskrsne na život jer je i Krist Uskrsnuo..a Kristu je bilo moguće uskrsnuti jer je moguće Bogu stvoriti svijet..
Ako Postojimo=moguće je da i uskrsnemo..
to je meni toliko normalno da često izjavljujem kako čuda ne postoje..
jer je sve moguće.
ali nije samo važno za mene da ja to znam..
ja moram živjeti i trudit se odazvati se Bogu..
a Kako?
pa onako kako je Isus rekao u evanđelju

u prošlom sam možda skrenio sa samog pitanja..
Mislim da je vjera ako i samo razumom vjeruješ..jer vjera ide od manje ka većoj..možda je malo suhoparnija od ovog pod 2.
ali i to je dio puta..
mislim da u 2.je pokazatelj unutarnje stanje;mir,neka sigurnost,plodovi..
promjena života..na pozitivnije
možda izmišljena ili umišljena vjera je kad čovjek samo sebi laže da vjeruje..
ono ko kad bi ja mislio da sam sposoban biti vrhunski glumac(kao što misli Neno u Kosmičkima..a sam sebe vara)
Treba se preipitat i vidjet koliko stvarno drži čovjek do toga..
ali svatko tko bar u mislima priželjkuje iskreno se opredjelit za Krista..
neće biti ravnodušan u svom odnosu prema Bogu

Kako to? Jer vjerujes SAMO razumom. Kako se to reflektira na tvoja djela?
Je li takva vjera sposobna promjeniti covjeka ili ga barem uciniti boljim?

Evo, na primjer, skromnost. Za mene to je osobnost daleko iznad bilo kojeg razuma, jer covjeka cinim sretnim. No sumnjam da je ona plod vjere zasnovane iskljucivo na logici.
Zapravo, mozda je ona jednostavno iskonski ugradjena u neke ljude.
Takodjer, razum se cesto opire logici tj. nelogici vjere...pa smo samim time prepusteni konstantnoj promjeni razmisljanja, sto zbog prirode samoga uma, sto zbog vanjskih utjecaja.
Jednostavno ne nalazim um cvrstim temeljem na kojoj bi covjek gradio vjeru. No moze biti, predpostavljam, pokretac tj. iskrica koja ce zapaliti vatru.

Pa fino..
kao nogometaš koji zna da je dobro ostati na dodatnom treningu za njegovu formu..ali mu se ne da..
onda on ovako razmišlja;Iako mi se ne da..Ja ću ostati jer vjerujem da će mi koristiti..
pa onda i mi kad sretnemo siromaha...počnemo razmišljati;
jel mu treba pomoći ili ne treba..
ali onda kažemo;Nema to ni veze;pomoći ćemo koliko možemo jer je tako
rekao Isus da treba raditi..
i to ti je čisto razumsko vjerovanje ko i matematika..
a drugo;nije vjera ograničena na logiku ili osjećaje ..
ustvari..nije razum odvojen od srca..
Fides et Ratio..Vjera i razum;knjiga od I.P.II
pokušaj ju njegdje pronaći..
ti kada ne osjećaš..ili ne doživljavaš..nema veze..
ako i samo razumom odlučiš;Ja te uvjeravam da se i u srcu nešto događa..
iako ti se ne čini..
recimo..
Nije se uvijek lako moliti..nekad baš treba se natjerat;
Volja je iz razuma a želja iz srca..
ali volja razuma mjenja srce..
i želja srca tjera razum..(to je sve povezano)
ustvari možda je ovdje malo i nesporazumljeno;
Što je Razum?Nije razum samo ono što vidimo očima..tj ili samo ono što mi shvaćamo (ko logaritme)..razum je i kada ti kažeš da ako su sve zvijezde vruće..a sunce je zvijezda=znači sunce je vruće..
i to je dovoljno makar npr.živiš u Sibiru gdje je uvijek hladno..
ti ne osjetiš da je tako ali zaključuješ..
Što je Srce?Nije svaka želja srca dobra
Što je vjera?nije vjera samo mišljenje i osjećaji
Kako tumačimo te riječi?
Ustvari Što je ljubav u čovjeku..

i Želja i Osjećaj i Odluka i Djelo
I Srce i Razum i Snaga

Ne mislim ja da se razum opire logici vjere.
zašto..
to je samo plod sumnje
kao tipa..
ne postoji Bog jer ga ne vidimo..
to odmah povlači da možda i postoji jer ne vidimo da ne postoji
..

Pa zapravo niti ja ne mislim da se razum opire vjeri...dapace, ona je, po mome misljenju, itekako logicna. Stovise, cak logicnija u nekim segemntima od same znanosti....kako god to "apsurdno" zvucalo.

Jedino ljudsko svojstvo koje se cesto opire vjeri jesu zelje i osjecaji zbog kojih covjek cesto puta, prema mome iskustvu, podlozi svoju logiku tj. razum i srce zlu.

No ja sam pitao, kada covjek zna da vjeruje, a kada si on umislja da vjeruje?
Jer cesto kazu, vjera je dar Bozji, vjera mjenja covjeka...no u mom slucaju ili nije tako ili se nalazim u duugorocnom "procesu" obracenja.

Jos jedno pitanje na koje slobodno moze odgovoriti bilo tko...da li si ti ikada osjetio vjerski ushit i da li je on nuzan za obracenje ili "odrzavanje" vjere?