www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 18 tra 2024 01:03

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 31 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2009 00:47 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 30 srp 2007 15:48
Postovi: 374
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
gle, preporučam ti da si pročitaš za početak Jan Amos Komensky ''Velika didaktika'' koja je temelj pedagoškog djelovanja kakav je na hrvatskoj sceni, a pusti stručnjake da rade svoj posao... odgajatelji da odgajaju, učitelji da poučavaju i tsl.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2009 09:06 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
A za što roditelji služe,da glume American diners kartice.Ja ti kažem da bez ljubavi je nemoguće odgojiti čovjeka kako Bog zaovijeda.U to me nemože nitko uvijeriti,nikakvi filozofi,ni veliki umovi.A tko ima više ljubavi za dijete nego roditelj?Ja imam petero dijece,i znam kako je teško odgajati i kad ih voliš više od sebe,a kamoli da netko odgaja kome je to posao.To nije posao i nikad neće biti.Kao što od bezuvijetne ljubavi i primjera nema boljeg ogoja,tako i od života nema veće škole.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2009 09:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
Kao što se u jednome voćnjaku istim sredstvima i metodama ne može uzgajati jabuka,banana,maslina,kupina i loza,tako se ne može ni uopćenim planom,programom i pedagoškim načelom odgajati ni najmanja skupina toliko različitih osoba i talenata kakav je bilo koji školski razred.Sve su načelne,kruto metodičke pedagogije u tom smislu manjkave i ne mogu doseći domišljatost i djelotvornost roditeljskog odgoja u Božjoj ljubavi koji nema kriti kalup ni za jedno dijete,nego široko srce i strpljivu mudrost što svemu stvorenome lako znade prići na prikladan i dijelotvoran naćin.Ni jedna svijetska škola nema straha Božjega što ga pred svojim djetetom,bar donekle,ima svaki roditelj.Kao što se sijekirom i pilom može do korijena sasijeći svaki voćnjak,pun raličitih vočaka,da panj panju,ne promjerom ni plodom,već visinom tek prividno lići,tako se u jednom razredu kolektivističkim načelom,bilo kojom prostranoj duši neprimjerenom školskom formom i reformom mogu do temelja bića srubiti sve osobe i zatrti svi talenti u njima pa ih svesti na istovjetnu znanstvenu razinu što čovijeku prilazi beščutno.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2009 13:42 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 30 srp 2007 15:48
Postovi: 374
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
joj zakomplicirao si... ali, shvaćam što želiš reći... i zaista Bogu hvala za tebe ako tako iskreno ljubiš i voliš svoju djecu... zaista me to veseli da postojiš... jer ja ne mogu reći da sam primio ljubav od svog oca... ne onu iscjeljujuću i ohrabrujuću... zato stvarno odlično...

ali, osjećam kod tebe neko razočaranje školom i odgojem i obrazovanjem... zašto nemaš povjerenje u ljude koji odgajaju djecu? oni to sigurno rade iz ljubavi... kao što ja i ti radimo svoj posao iz ljubavi... ti ljudi sigurno žele svojim učenicima i klincima samo dobro...

pa rijetki su ti koji to rade samo zbog posla... ali, čak da je i tako, sigurno imaju komadić ljubavi i humanosti koju žele ugraditi u buduće naraštaje...

ne kužim zašto si tako ogorčen?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2009 14:33 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 srp 2007 12:56
Postovi: 2335
Lokacija: Gdje je blago, tamo je i srce..
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 39 zahvala
Imala sam i imam tu radost da sam od trenutka i kad sam još bila samo dio Božjeg plana, već i tad primala obilnu roditeljsku ljubav...
Željeno sam i dugočekano dijete...i zaista sam tek prije nekoliko godina uvidjela koliko je to zaista iscjeljujuće - kad primiš roditeljsku ljubav -
sve tegobe, sva razočaranja i sve nevolje podneseš neopisivo lakše nego netko tko nosi rane od nedostatka roditeljske ljubavi (pogotovo ako ta osoba nije još ni Boga upoznala)...
Nisi nesiguran u sebe ni u ljude, u svima gledaš samo ono dobro, a s tuđim se nesavršenostima ne zamaraš, a kamoli da te to vrijeđa ili boli...uvijek iznova dat ćeš priliku svakom čovjeku...i beskrajno vjeruješ da u svima postoji mnogo dobra i ljubavi...

Što se tiče odgajatelja i učitelja....
Vjerujem da ih većina taj posao radi dobro i iz ljubavi.
Kad ja jednog dana postanem učiteljica, znam da ću dati sve najbolje od sebe toj divnoj djeci i mladima.
Davno sam odlučila da im želim prenijeti Isusovu radost, da ih želim na odmjeren i mudar način usmjeravati na Kristov put... želim ih voljeti..
Mislim da je odgajateljima ipak teže nego učiteljima i da nije uvijek lako s tako puno djece, ali većina ih je ipak taj posao odabrala iz ljubavi prema djeci, a ne zato jer se nisu mogli sjetiti što bi drugo mogli raditi...
Ne mogu oni sad baš svako dijete u vrtiću voljeti kao svoje vlastito, ali sigurna sam da ih vole dovoljno da ih mogu lijepo odgojiti...

Kad sam kao 21 godišnja djevojka radila kao turistička animatorica s djecom, provela sam nerazdvojna 2 tjedna s grupom od 15ak djece...Bio je to moj prvi susret s djecom na način da su upućeni na mene i vezani uz mene većinu dana...
Ja sam njih toliko zavoljela da sam plakala cijeli tjedan i od boli za njima nisam mogla raditi (kad su odlazili s odmora u svoje daleke zemlje)... Shvatila sam da sam se previše vezala uz njih...ja sam htjela da cijeli život mogu biti s njima i pomagati im...a to je nemoguće...
Kad sam se oporavila od tuge za njima, jednostavno svom srcu više nisam dopustila takvu vezanost. Nije da drugu djecu nisam voljela, bila sam jednaka i prema njima, ali ipak moraš stvoriti barem maaalu distanciranost jer ipak to neće biti zauvijek naša djeca... i nemoguće je sa svima njima biti u kontaktu.
No, hvala Bogu, zauvijek ih možemo molitvom nositi u svom srcu.
Razumijem odgajatelje koji se ipak mrvicu distanciraju jer ja ne znam tko bi mogao podnositi sve te rastanke...
Ali i uz tu malu distanciranost koja je po meni pozitivna - ti možeš biti vrhunski odgajatelj, pravo Božje oruđe...

Mislim da su zanimanja učitelj i odgajatelj vrlo podatna za usmjeravanje djece prema Bogu...pa iako Ga tad još možda i ne razumiju...

I vjerujem da osobito odgajatelji imaju puno ljubavi za dijete.

Npr. moja cimerica je ateistkinja i radi kao odgajateljica, ali čak i ja bih joj dala svoje dijete u vrtić... Jer ima puno ljubavi prema djeci.
Možda ta ljubav može nadjačati čudne poruke koje ponekad odgajatelji prenose (poput ovih iz prve poruke ove teme)...
No mislim da to nisu teme za vrtić... Ne razumiju ih ni mnogi odrasli, pa di će dječica...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2009 15:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Meni moj stariji sin ide u vrtić, krenuo je tek prošle godine,
i baš je tada počela anketa za roditelje da li podržavaju ideju
da djeca u vrtiću imaju mali vjeronauk, da uče o Bogu i zašto
bi trebali, jer se pokazalo da je djeci to blisko, da su uvijek
vrlo zainteresirani, da se razvijaju razni potencijali i da takvi
sadržaji jako pozitivno utječu na njihov psihički razvoj. Nama
nisu bila potrebna takva uvjerenja, mi smo bili oduševljeni
da bi se i u vrtiću upoznavalo Boga, jer bi to bio samo nastavak
onoga što mu se priča kod kuće. Međutim, anketa nije prošla, jer
se po tom pitanju izgleda puno roditelja nije pozitivno izjasnilo,
pa se sad bojim da ovo ne prođe, jer po mom mišljenju, ja zaista
mislim da su oni premali da ih se gura u svijet odraslih i da
se takve teme istresaju pred njima kao da ih mogu shvatiti kako
treba. Ono što im je potrebno je puno pažnje i ljubavi i sadržaji
prilagođeni njihovoj dobi, a ne očekivati od njih da u vrtiću polože
malu maturu, nauče sve a u školu pođu da utvrde gradivo.
Ionako su tu djecu mentalno pretovarili u svakom pogledu, i umjesto
da učenje bilo kojeg sadržaja bude zadovoljstvo, sve se pretvara u
jad i muku. Umjesto da se obrati pažnja na njihove stvarne potrebe,
gleda se kako im što ranije početi skraćivati njihovo djetinjstvo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2009 15:55 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 05 srp 2009 17:13
Postovi: 284
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ja sam završila za odgajatelja i radim sa djecom, pa sam se osjetila pozvanom da kažem par riječi.

Sve šta ste do sada rekli je istina.....jer se ne može raditi taj posao bez ljubavi, ne može se djeci nametati nešto od strane odraslih, da djeca budu poput nas.....
..sve je to točno....

Odgajatelja ima svakakvih, jer svi smo različiti tako da ne valja stavljati sve u jedan koš.
Djecu treba razumjeti, i spustiti se na njihovu razinu...onda i vi njih i oni vas razumiju....i onda sve štima....u takvim trenutcima ste drugim odraslima smiješni, al opet sve ima svoje granice i određena pravila, kako u državi zakoni, Božji zakoni, tako postoje i zakoni unutar određenih skupina.....sad je samo pitanje tko postavlja zakone i na koji način.....kao i u svakodnevnom životu.
Ako je netko dobar pun ljubavi, takvi će onda bit i zakoni, a ako nije onda dolazi do različitih frustracija.....

Djeca puno lakše razumiju i prihvaćaju Isusa nego mi odrasli, kad bi svi bili poput njih, ne bi se o ovome ni raspravljalo.
Sam Isus je rekao da pustimo dječicu k Njemu.

Pa zašto to onda i ne činimo????


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2009 19:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
dugi napisao:
joj zakomplicirao si... ali, shvaćam što želiš reći... i zaista Bogu hvala za tebe ako tako iskreno ljubiš i voliš svoju djecu... zaista me to veseli da postojiš... jer ja ne mogu reći da sam primio ljubav od svog oca... ne onu iscjeljujuću i ohrabrujuću... zato stvarno odlično...

ali, osjećam kod tebe neko razočaranje školom i odgojem i obrazovanjem... zašto nemaš povjerenje u ljude koji odgajaju djecu? oni to sigurno rade iz ljubavi... kao što ja i ti radimo svoj posao iz ljubavi... ti ljudi sigurno žele svojim učenicima i klincima samo dobro...

pa rijetki su ti koji to rade samo zbog posla... ali, čak da je i tako, sigurno imaju komadić ljubavi i humanosti koju žele ugraditi u buduće naraštaje...

ne kužim zašto si tako ogorčen?
Brate moj ja radim u školi,i danas su ljudi toliko sebični da da ih nemogu nikako shvatiti.Razgovaram sa njima svakodnevno i znam od svih njih stavove i vide im se plodovi u privatnome životu.Napr.,sada kad su smanjivali plaće imao sam se što naslušati,a kad sam izjavio da bi bilo dobro da svi naprimimi plaću dva mjeseca da se država malo oporavi(iako je to bilo bezveze rećeno,jer tko će mene slušati),kao da sam ih ubo šilom u tur.Nijeda ih kritiziram,niti da mrzim,nego jednostavno nisu i ne žele upoznati Božju ljubav koja traži i odricanje za bližnjega.OD njih sto dao bi svoje dijete u ruke njima dvojima.Hoću reći,nitko nema Božje ljubavi i straha kao što ju je napr. imao Don Bosco,od kojeg imam knjigu o odgajanju i koji je odgojio toliko problematične dijece od kojih su svi postali prekrasni ljudi,pa se pitam zašto.A ja osobno sam imao prije pet teorija kako odgojiti dijete,a sad imam petero dijece a nijednu teoriju.Ućim svaki dan pa se i sam odgajam uz njih.Jer obično su dijeca ogledalo roditelja.Ne volim kritizirati,ali sve vidim iz prve ruke,kako u školi tako i na poslu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2009 20:21 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 30 srp 2007 15:48
Postovi: 374
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
ja sam završio pedagogiju i pitaj slobodno što god treba po pitanju odgoja... isto studiram razrednu nastavu. Radim na fakultetu i radio u školi u Karlovcu i sve mi je jasno što pričaš, ali dopusti da ti kažem sljedeće:

1. To što kažem ''tko sam ja da nešto kažem'' u društvu svojih kolega - to si si sam kriv, kakav ti je stav uma takav će ti biti i stav prema van. (to ti govorim u jako dobroj namjeri! - razmisli o tome i vidjet ćeš da sam u pravu).

2. Ja sam na pedagogiji prošao sve teorije odgajanja i vjerske i nevjerske... Ali treba posvijestiti da iza svake teorije stoji neka ideologija, ali ta ideologija je nešto što kraće ili duže postoji i egzistira u nekom narodu, pa nije to palo s neba...

3. Što se tiče predškolskog odgoja, oni su se u posljednje vrijeme najviše razvili (Reggio, Agazzi, Waldorf, Montessori i tsl.) jer ne postoji neka rigidna struktura s vrha koja ih na neki način kontrolira i upravlja njome, kao što je to slučaj u osnovnoj i srednjoj školi gdje imate strukture i tradiciju protiv kojih se najteže boriti.

4. Meni u tvom slučaju sve miriši na nepovjerenje u odgajatelje koji su stručniji u tom području od mene i svih koji nisu to završili, jer ipak treba znati i dječju razvojnu psihologiju i kurikulume integrirane i sve ostalo, što običan čovjek ne zna i nije mu to znanje na neki način potrebno...

5. Nije dobro očekivati da institucijski (vrtićki, školski) odgoj bude ''domaći'' odgoj... To što ti svoju djecu odgajaš u vjeri i samo u vjeri, strogo i bespogovorno, ne znači da će tako biti i u državnom vrtiću i školi, osim ako dijete ne upišeš u privatni vjerski...

Moj zaključak: ja sam za to da u vrtićima prevladavaju sadržaji koji će djecu prvo zanimati jer stručnjaci kažu da djeca u tom trenutku za ono za čim pokazuju interes imaju sve potrebne predispozicije i kognitivne sposobnosti da to i nauče na razini razumijevanja, a naše školstvo upravo reže sve te interese i preusmjerava na nešto drugo... Ako dijete pokazuje, a sigurno je da pokazuje interes za seksualnom dimenzijom i svojim tijelom i odnosima muško-žensko, da im se to predočava na njihovoj interesnoj i kognitivnoj razini... Ne znam jesi li čuo da postoji grana pedagogije ''Seksualna pedagogija'' koja se bavi upravo ovim pitanjima koji su na ovoj temi otvorena...

Jako dobre knjige o predškolskom odgajanju ima dr.sc. Edita Slunjski, kod koje sam i ja slušao neke kolegije i ona je ajnc a što bi se reklo, na polju pedagogije i predškolskog odgoja...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2009 20:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 30 srp 2007 15:48
Postovi: 374
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
e da, sad mi je došao odgovor na ovu temu... uspio dočekati...

evo o čemu se radi, ovdje raspravljaju oni koji NE ZNAJU kako i te tebe prilagoditi razinama djeteta u predškolskoj dobi, i to je problem, a ne treba li te teme ''obrađivati'' u predškolskom vrtiću...

siguran sam da bi odgajateljice i učitelji razredne nastave to znali izvesti, dok recimo običan čovjek nema ideje i zato misli da je to nepotrebno i štetno...

ako tako mala djeca razumiju strujni krug, razumjet će i pitanje dragocjenosti ljudskog života (pa i nerođenog), razumjet će i dragocjenost čistoće tijela i pristojnog ponašanja prema svom tijelu i tuđim tijelima i td itd


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 31 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 6 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr