www.tebe-trazim.com

Sir 32, 17-19
Grešnik odbija opomenu
i po svojoj volji nalazi ispriku.
Razborit čovjek ne prezire savjet, a oholi bezbožnik ne poznaje straha.
Bez promišljanja ne čini ništa,
pa se poslije nečeš kajati.

Sir 33, 1-2
Tko se boji Gospoda
zlo ga ne snalazi,
i uvijek se iz kušnje izbavlja.

Ne vjeruj nikome i nečemu osim Bogu Ocu načem Jedinom, On najbolje zna i može sve. Iz vlastitog iskustva govorim. A strah, pa ako nije strah Bozji onda znamo od koga je , zar ne?

draga leptirice...
Ne primaj tog duha gatanja na sebe i ne boj se jer time prihvaćaš i vjeruješ da je istina što ti je zlo, u namjeri da te zavede, pripremilo...
Čim prije po lijek u crkvu-na ispovijed...(ako već nisi)
Eto taj divni sakrament gdje te Otac čeka da ti oprosti i da te oslobodi..
I znaj,da samo u Njegovim rukama je tvoja budućnost..Naravno ako ti tako želiš..

Što učiniti kada opijeno srce i dušu nakon kratkotrajnog užitka preplavi nemir, gorčina i rastrganost, kad se naslage tame prepriječe i zastru vidokruge, a hladnoća i ostavljenost prekriju pute? Čovječe, podigni vjeđe, otvori oči, raširi zjenice, prebrodi strah, okreni se prema izvoru milosti, prema glasu koji nas s križa opravdava i za nas moli: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!
Vidjet ćeš, prahu zemaljski, golemo brdo neispovjeđenih grijeha, gustu pomrčinu kroz koju se s Golgote još uvijek do nas probija tračak milosrdne svjetlosti, zraku koja zove u ispovjedaonice. Osjetit ćeš toplinu ljubavi, miomirisni zagrljaj otkupiteljeve dobrote i razumjeti tajnu spasenjske mudrosti, uvidjeti da iz tame svijeta u Kraljevstvo nebesko vodi samo jedan put, a taj je put naš Gospodin Isus Krist koji nas prati do križolikih vrata kroz koja se ulazi u život vječni. To je mjesto na kojem nas je očistio od opačina, zaustavio zlo i smrt, odijelio tamu od svjetlosti i izborio za nas pomirenje i život u punini.

Vratimo se sa stranputica samootkupiteljskih zabluda, priznajmo Boga i prihvatimo njegovu ljubav, a on će nas dovesti do utočišta mira, osloboditi nas spona navezanosti i lanaca ropstva, vratit će nam dostojanstvo djece njegove i uvesti nas u prosjaj gdje ćemo spoznati veličinu i ljepotu neizmjerne radosti. Neka nam križ Gospodinov bude oslonac koji će nas čuvati od zavodnikove drskosti, od sablažnjive lukavosti i samoubilačke lakovjernosti!

Uzvisimo raspelo, podignimo ga visoko pod oblake, gradimo ga na vrhovima planina, ljubimo ga u kapelicama i crkvama, nosimo ga pred sobom, čuvajmo ga u srcu, dozivajmo ga u nemoći, predajmo mu se u iskušenjima, grlimo ga u času smrti naše! Častimo ga i za nj svjedočimo, ne sramimo se muke Gospodinove, da se i On nas u onaj dan ne bi posramio!

Predajmo se milosrđu koji nas iz straha vodi prema radosti, iz očaja prema miru, iz navezanosti prema slobodi, iz mučnine prema punini! Podignimo raspelo u iskrenosti vjere, obujmimo drvo spasenja, uzdignimo ga nad mračnom dolinom, neka nam bude putokazna svjetiljka i izvor vode žive! Uzvisimo križ da bismo se i sami u njemu uzvisili!

Autor: vlč. Željko Lovrić

Meni su razni ljudi s "darovima" svašta govorili...dosta toga se i ostvarilo makar sam bila na Ispovijedi...od sudbine ne možeš pobjeć...imaš slobodnu volju...ali je ona vezana za obitelj iz koje potječeš, prijatelje, rane iz prošlosti, materijalno stanje itd...