zozy napisao:
Kako ono ide.....mišlju, rječju, djelom i propustom.......malo ljudi općenito ispovjeda grijehe učinjene propustom.....a baš prije par dana negdje sam pročitala da nam je dužnost upozoriti kad vidimo da brat sagriješi jer će nas Gospodin na kraju pitati zašto to nismo učinili......i vjerujem da će mnogi sad reći da ne treba tražiti trun u bratovu oku.....no, ja mislim da ako je čovjek spreman prihvatiti od drugoga kritiku da je to odraz poniznosti......a isto tako ponekad ni sama ne vidim šumu u svom oku, a upozorim brata.....jesam li tad licemjer.....jesam.......no, po meni je dobro i prihvatljivo da me se upozori ako griješim.....mislim da time pomažemo jedni druge.....kako reče jedan ispovjednik....da bi ženama najbolje bilo da prije ispovijedi odu mužu i pitaju: "Mužu, koji su moji grijesi?"......vrijedi i obrnuto naravno.......
Mi često sami za sebe kažemo da smo grešnici, al je teško od drugoga prihvatiti da nas vidi takvima......
A propo tog koliko smo sveti......Dostojevski je napisao da
kad bi ljudske zle misli smrdila da bi svi ljudi pocrkali od smrada
Zanimljive misli!
Pogotovo ova od Dostojevskog!
1. Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? 2 Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? 3 Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 4 Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 5 Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. 6 Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7 Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
8 Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 9 Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10 Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11 Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
12 Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 13 i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 14 Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću!
15 Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! 16 Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. 17 Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 18 da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 19 Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja.
20 Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, slobodni bijaste od pravednosti. 21 Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. 22 Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni. 23 Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.
Treba li se jos sto dodati ovim recima?
_________________
GAL 5:19-21 A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, SVAĐA, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti