www.tebe-trazim.com

zanima me postoji li neka teologijska disciplina/smjer koji uči i pojašnjava što se zapravo događa u duhovnoj dimenziji kada molimo?

Kroz ovih svojih 25 godina svjesnog postojanja, ne sjećam se da su me bilo svećenici bilo laici uputili u duhovnu dimenziju molitve, tj. u pozadinu molitve, što stoji iza samih riječi.

Uvjerena sam da bi puno ljudi kvalitetnije molilo kad bi imali širinu i dubinu samog pojma molitve, krećem od sebe same.

Unaprijed zahvaljujem svima koji su voljni ponuditi kvalitetne informacije.

molitva je prostor u kojemu susrećemo samoga Boga. kad moliš oko teeb se stvara kao neki vakum u kojemu si zaštićen jer u molitvi Bog sam dolazi da razgovara s tobom. da bi se susreo s Bogom potrebno je najprije priznati grijhe i pokajati se za njih, a zatim u duhdu moliti oprost od onih koje si povrijedio i isto tako oprostiti onima koji su et povrijedili. Kažem u duhu ne fizički jer duh nema ograničenja prostora ni vremena. Zašto? Jer Bog dolazi samo kad čovjek nije otrovan grijehom, kad prizna Bogu da je Bog i kad prizna da je on veći od svakoga grijeha tj. povjeruje da mu je oprošteno. Kad moliš Oče naš, dakle Oče naš koji jesi na nebesima ti kažeš Bog se odaziva tu sam dijete što želiš, dođi kraljevstvo Tvoje i Budi volja tvoja.......kruh naš svagdanji.......On pita je li zbilja tako ti kažeš Amen.POkušaj doslovce moliti očenaš kao da pričaš s Njim. Razmišljaj o riječima i slušaj što ti odgovara.

Nas su u osnovnoj školi još učili da je molitva razgovor s Bogom. Pričaš mu, obračaš mu se, moliš, zahvaljuješ. Bez molitve se jako teško održava veza s Bogom, naravno na našoj strani, baš kao s prijateljem. No Bog je Otac, i kroz molitvu možemo zaista biti pravi svjedoci njegovog postojanja i ljubavi. Molitva donosi mir, blagostanje, razumjevanje, sigurnost, a najviše od svega Bog te čuje te tvoja molitva biva uslišana ukoliko ljubiš Gospodina Boga. Isus nam treba biti uzor u svemu, i kad vidimo njega kako se i na koji način moli sve postaje jasnije. Mir s tobom i Bog te blagoslovio!

S time da se u molitvi kao i u životu(isto tako i duhovnom) znaju izmjenjivati razdoblja suhoće i Božje prisutnosti. Tako nekad znamo osjećati mir, toplinu, radost a nekad znamo osjećati ništa. U knjizi pod naslovom Otvoren duh otvoreno srce (autor Thomas Keating, bavi se molitvom i kršćanskom kontemplativnom tradicijom) lijepo je opisana molitva.

"Prema baltimorskom katekizmu ; Molitva je uzdizanje uma i srca prema Bogu. Rabeći ovu drevnu izreku važno je ne zaboraviti da nismo mi ti koji uzdižemo. U svakoj vrsti molitve uzdizanje uma i srca prema Bogu može biti samo djelo Duha. U molitvi koju je nadahnuo Duh mi se prepuštamo uzdizanju i napuštamo svako razmatranje. Razmatranje je važan preduvjet molitvi, ali nije molitva. Molitva nije samo predavanje unutrašnjih činova Bogu, to je predavanje nas samih, onoga tko smo i što smo."

Možda kada previše molimo dolazi do suhoće, što mislite? Ili možda kad nemamo neki teži križ? Ili je to jednostavno razdoblje koje samo po sebi dođe?

Po onome šta sam čitao jednostavno dođe, shvati to ovako ti moliš i osjećaš mir, radost, ljubav i misliš si Bog je blizu i djeluje u tvom životu, ali Bog se sakrije i ti recimo u molitvi ne osjećaš ništa. To ne mora značiti da Bog ne djeluje, nego ti to ne osjetiš, za tebe je skriveno, jer tvoja osjetila to ne percipiraju. Ali svejedno imaš potrebu za molitvom.

Za mene pojam duhovne suhoće je više kao kad ti se neda moliti, nemaš mira niti razboritosti da sjedneš i odlučiš, sad idem razgovarati s Bogom. Dok molim da se ne mogu koncentrirati i osluškivat što mi Gospodin govori... Nemaš potrebu za tim u tom periodu suhoće, ili imaš ali ne možeš.

ili Gospodin zeli samo ukazati od koga dolazi sva ta radost, mir i sve sto dolazi sa molitvom da si ne bi mi umislili da smo za to zasluzni

da i ja mislim da je ta suhoca samo prolazni dio,.. dio u kojem spoznajemo kakvi smo kada ne "natapamo dusu u Gospodinu,.. na Njegovom Izvoru Ljubavi, Radosti, Mira,.."

i ja sam prosla kroz tu pustinju,.. i bas sam osjetila veeeliku razliku kad se ne osjecam tako bliska s Ocem,.. Kad bi samo znali koliko nas Ljubi,.... Koliko bi bili radosniji, sretniji, mirniji,.. spokojniji,..

E kad bi se bas poput malenog djeteta prepustili molitvi,.. koliko bi mu bili blizi,..

tako da je dobro osjetiti taj trenutak suhoce, da bi mogli kontrastirati zivot sa i bez Njega u njemu,.. samo da se ne odulji,.. naravno,..