www.tebe-trazim.com

Jelena, ne mora netko biti idealan poput anđela da bi ti pomogao. Jedna japanska poslovica kaže: "Svi imamo sve!" Ti imaš, sigurno, toliko kvalitetnih osobina koje ja kod sebe nemam i dobro bi mi došla i tvoja pomoć. Mi smo Crkva, zajednica braće i sestara. Ne može ruka reći oku ne trebam te ili obrnuto. Mi smo bića odnosa. Svi smo upućeni jedni na druge i samo tako možemo opstati kao Crkva. Na žalost živimo u vremenu sekularizma, hedonizma, konformizma, zahvaćeni potrošačkim mentalitetom. Više nije na ceni zajedništvo nego individualizam. Imati što više. Biti neovisan, svoj, a kršćanstvo je upravo suprotnost od toga. Kršćanstvo je "ovisnost" u pravom smislu riječi. Ovisimo o milosti Božjoj koju nosi svatko u sebi primjereno veri koju ima u sebi. Zato ne moram ja ili netko drugi biti idealan, savršen da bi ti mogao pomoći u onome u čemu taj netko doista i može. Zar svi govore u jezicima, zar svi imaju dar ozdravljanja, zar svi prorokuju...Karizme su uvek za druge. Zašto onda drugome ne priznati ono što mu je Bog darovao i to ugraditi u Crkvu na opšte dobro svih? A da bi to doista tako i bilo jako je važna ova tema o služenju (pranju nogu). Naučiti se služiti u zajednici. U protivnom sve bi bila samo jedna farsa.

Mnogi teolozi ističu pranje nogu kod poslednje večere kao jedino, pa mu stoga daju simboličku vrednost i stavljaju naglasak na snagu poruke, a ne kao neko

puko prakticiranje obrednih čina. Međutim , slično "pranje" se spominje kod Jovana u poglavlju pre, tj. u 12, poglavlju, stih 1-11 , gde doduše nije reč o

klasičnom pranju, nego o pomazanju Isusovih nogu od strane Marije iz Betanije, Lazarove sestre. Ako pažljivo iščitamo spomenute retke, primetit ćemo neke

analogije sa slučajem iz 13 poglavlja kada Isus pere noge svojim učenicima. U oba slučaja radi se o večeri (iako u ovom slučaju ne o onakvoj kakva je

ostavljena za spomen, tj. pashalnoj). Spominje se Marta koja služi, Lazar koji je Isusov sustolnik i Marija Magdalena koja Isusu pomazuje noge dragocjenom

nadrovom pomašću, te Juda koji se svemu tome usprotivio. Zanimljivo je to kako je Juda, zapravo već na neki način, bio upozoren. On je imao priliku susresti

se sa istinskim svedočanstvom jedne bivše javne grešnice i uvideti kako je moguće transformirati se u poniznog slugu. Marija daje od sebe ono

najdragocenije, žali se dati u celosti. Isusove noge su čiste, zato na njih ide pomast, dok je za Petrove trebala kupelj vodom. Marija otire Isusove noge

svojom kosom, koja je u to vrijeme smatrana najlepšim ukrasom kod žene, a Isus to čini ubrusom kojim se opasao, tj. naravlju sluge. Bio je to čin koji Judu

nije mogao ostaviti ravnodušnim. Zato on burno reagira pod maskom dobrog motiva, a zapravo mu srce ne može izdržati usled zavisti i gladi za prljavim

dobitkom. Njegovi interesi su uzdrmani. "Pusti je!"- reče Isus Judi, stajući na stranu ljubavi i iznova navešćujući svoju skoru smrt i ukop, dajući mu pri

tom jasno do znanja da On zna kamo ide i što ga čeka na kraju . Na Poslednjoj večeri Petar se usprotivio, dok je Juda bio taj koji je šutio na ponovni čin

poniznosti o koji se već bio opekao.Ali ta šutnja je bila prividna. U njemu se odigravala drama. On na toj večeri shvata da više ne može učiniti ništa više

kako bi Isusa pridobio za svoje ciljeve. I tu se nalazi odlučujući trenutak u kome se on iznutra morao opredeliti. Umesto unutrašnjeg čina pokajanja on

prelazi sa misli na zlodelo . Ustaje od stola zajedništva, vođen demonom svetogrđa i srlja još dublje u propast. Izdaje ljubav, okreće joj leđa i postaje

dionikom zavere koja ima za cilj Isusovu smrt."Ako ne može biti po mom, e neće onda ni po tvom"- bila je logika kojom se vodio. "Ja ni po koju cenu neću biti

"onaj dole", poniženi." Ako je prije ovog čina i postojala kakva povezanost Jude s Isusom (s Judine strane), ona je ovim činom definitivno prekinuta. Čin

pranja nogu je čin posle kojeg slede ili "korak napred" ili "korak nazad". To je mesto na kome se dešava raskrsnica puteva. Dotle su možda išli prividno

zajedno. Od tog trenutka oholost i poniznost, mržnja i ljubav se definitivno razilaze. Shvatio je to i farizej Šimun koji je licemerno ugostio Isusa u svome

domu, a koga je Isus raskrinkao na primeru "raskajane grešnice", koja je svojim suzama prala Isusu noge.
Na osnovu ove tri večere ono što izbija u prvi plan, kao nešto zajedničko, jeste služenje, jeste drama između poniznosti i lažnog ponosa, razlučivanje

skrivenih motiva, služenje ili gospodarenje.
I to bi bilo sasvim dovoljno da se mi "beskorisne sluge", zapitamo: "Izuzimamo li mi sebe iz poređenja sa Judom? Mi koji za sebe tvrdimo da "vidimo i

znamo", da li potajno mislimo kako mi nismo niti blizu liku Jude, jer smo mi Gospodinovi, jer se mi toliko trošimo, dajemo za pravu stvar...?

--------------------------------------------
Smerno u Hristu, Jovan !

ne, ne mislimo Jovane-ni potajno, ni javno... barem ja ne mislim...jer često puta kad padnem i ne budem Isusova, kažem si Judo-izdajice, gora si od njega....al što reče naš Leo:
"Ta nasa slabost nije razlog da ne pokusavamo sve jace pouzdati se u Boga, ciniti kako je Isus cinio, iznova kad padnemo, dignuti se i jos jace htjeti ljubiti Boga svojim zivotom - sve radi Muke Isusove."

i "pranje nogu" i biti "otirač".... u svojoj ljudskosti i baštinjenjoj grešnosti... mi ne možemo više...osim upravo ovoga, boriti se Božjom ljubavlju protiv slabosti naših i grijeha- na to smo pozvani jer zna Stvoritelj naš koliko smo nesavršeni... i stoga je tako kako jest... da u toj Suprotnosti uvidimo Savršenstvo Njegovo i da u muci Njegovoj, Križu, Slavi Njegovoj i Uskrsnuću....imamo Put. Mislim da je baš u toj suprotnosti- ljudski gledano ,koja u svojoj Božanskoj biti ne može biti suprotnost nego Savršenstvo - bit i tajna Božjeg plana za čovječanstvo i njegovo spasenje.

uvijek me "fascinira" kako ljudi vrlo brzo postaju bahati i oholi u prisustvu "slabijih" dušica
kao po pravilu...
smatraju ih luzerima...
bezveznjacima

i opet se moram sjetiti naše vikice i lica Isusovog na licu roma koji prosi

koliko smo puta tako omalovažili Isusa uzdajući se u našu "dobru" procjenu...gdje smo bili sigurni da je to neki bezveznjak

hm...poniznost...
jedna od mojih mana je da nekad zaboravim na poniznost,i tjeram po svom do krajnjih granica
lako mi je biti ponizna pred Isusom,kad kleknem pred njega i ogolim mu svoju dušu, ali teško mi je biti poniznom kad me netko povrijedi, kad mi nanese bol...i znam da mi je On tu dao naputak kako trebam postupiti ali nekad jednostavno "zaboravim"
nekad mi je doista teško svladati ono svoje "ja" koje mora pokazati svoju snagu
istina trudim se, ali nekad čak oholo i ne želim biti ponizna jer "znam" da sam u pravu
ne znam jesam li solo u takvim situacijama,opet oholo mislim da svi imaju tu dozu oholosti...neki je kriju iza pametnih riječi koje ostaju samo teorija...
definitivno moram raditi na mrtvljenju sebstva, iako je to vrlo težak posao, ali evo danas sam ponovno odlučila krenuti u borbu sa sobom, pa ako sto puta padnem možda ću stoprvi put doći pred Njega kao pobjednik, pobjednik nad sobom

Draga Jelena,

nismo se svi složili da je isto biti ponizan i otirač. Ja barem ne mislim tako.
Biti će vremena i za braniti moj stav.

Božji blagoslov iz Paradisa.
Smjerno u Kristu brat Ćubela

Poštovani Jovane,

otkloni mi ovu radoznalost, molim te: od koga uze ovaj tvoj potpis (Smerno u Hristu), koji sliči momu, ili je izvorno tvoj? Hvala!

Božji blagoslov iz Paradisa.
Smjerno u Kristu brat Ćubela

jedva čekam

Poštovani Jovane,

kako je tebi neodrživa, pozivam te, a i sve ostale ako žele, da pročitaš tekst iz Dj 16,37-40, s posebnim naglaskom na ovoj rečenici: "Nipošto! Već neka sami dođu i neka nas izvedu!"

Prokomentiraj mi ovaj podatak i ponašanje (odgovor pun dostojanstva i ponosa kršćanskoga) Pavlovo, ako želiš. Hvala!

Božji blagoslov ti želim iz Paradisa.
Smjerno, kao i dosad, u Kristu brat Ćubela

Poštovani Leo,

tebi je kontradiktorna. Ako je tako što ćemo s tekstom iz evađ. po Iv 18,22-23, s posebnim naglaskom na ovim riječima: "Ako li sam pravo rekao, zašto me udaraš?"
Zamolio bih te za tvoj komentar, jer ovdje se Isus predstavlja u drugom izdanju, ne čini mi se da se je pustio-predao kao janje na klanje. Hvala!

Bratski pozdrav iz Paradisa.
Smjerno u Kristu brat Ćubela