www.tebe-trazim.com

Poštovani,

zašto reći tako? Ja bih rekao ovako: živimo li po Duhu, onda ćemo moći držati taj ego pod kontrolom; živimo li po tijelu onda će nas malo biti zrelih kršćana.
Jedno je reći: trebao bi "prati noge" bratu svome, a drugo je reći: ja to nisam u stanju bez pomoći Duha Svetoga, a treće je reći: ja to prosto ne mogu. Slažeš se?

Bratski pozdrav iz Paradisa.
Smjerno u Kristu Ćubela

A ja neću slagati ako kažem da pokatkad taj običaj prakticiram doslovce, i ne sudim bližnjega koji to ne čini.

Bratski pozdrav.
Smjerno u Kristu Ćubela

Naravno da se slazem da ako zivimo po Duhu mozemo cuda ciniti, pa i ego kontrolirati. No cini mi se i dalje da malo tko to moze, jer malo tko zivi po Duhu Svetome.

čubela...da li smatraš mogućim da čovjek samo misli da čini stvari sa Duhom svetim...tj da se vara???

pretpostavljam da ćeš odgovoriti ...da


dakle iako vođeni Duhom svetim...uvijek trebamo imati budan racio koji će nam biti alarm da smo prešli granicu i dozvolili egu da vlada a pod krinkom nekog drugog djela

vidjela sma jako puno ljudi koji su bili ...ajmo reć loši...a mislili su da su vođeni višim silama...Duhom svetim

a i one koji su mislili da su ništa ...a bili su divni

varljivo je to..i to je vrlo sklizak teren...pogotovo kad o sebi mislimo u superlativu i ne dozvoljavamo si mogućnost pogreške...


ja ne znam što to znači biti vođen Duhom svetim...
ja ne osjećam neku razliku između svog ponašanja...(govorim o pozitivnom ponašanju)
ljudi mi kažu da je tako..
ali ja to ne razlikujem...

tj nikako ne mogu računati na to..da je to baš sad Duh sveti..
ne znam da li sam uopće bila jasna....
no eto ...mene jako zanima kako ti znaš da si "oprao noge" nekome vođen Duhom svetim ili te jednostavno milosrđe nagnalo na to

ne želim reći da je milosrđe van utjecaj Duha svetog...

no malo mi se preuzeto čini pripisivati svaki svoj pokret djelovanju Duha svetog kao nečeg izvanjskog...

ubola me ova rečenica:

živimo li po Duhu, onda ćemo moći držati taj ego pod kontrolom

reći da ćemo moći držati ego pod kontrolom je kao svršen čin o kojem nema rasprave...
dakle svatko tko živi po Duhu je riješio problem s egom
kao da je to jedna granica...koju se prijeđe i onda si miran

vjerujem da si mislio na idealnu situaciju života u savršenstvu....
no baš ne znam takvu osobu ...nisam je susrela

dakle taj život je proces...i dok god živimo...ego koji je sastavni dio nas...zbog pozizvnih strana(opstanak)...može isplivati na onoj drugoj negativnoj strani

i po meni uvijek treba imati "jednog policajca" koji će budno pratiti što naš ego radi...
jer ne da ima 100 lica ....nego ima bezbroj lica

taman kad pomislim da sam skužila gdje se skriva..ispliva još koja njegova maska

ćubi, ja sam svom ocu doslovno prala noge..do svršetka gimnazije.... činila sam to iz ljubavi i poštovanja- jer on je to tražio-a ja sam ga slušala!
A i jako sam voljela svog oca! Imali smo običaj u obitelji, na veliki četvrtak- svi smo svima prali noge...znalo je biti i smijeha...jer nas je bilo i gadljivih.
Ne znam je li me vodio Duh sveti, pretpostavljam da jest- jer se radilo o poslušnosti.
A duhovno "pranje nogu"- e to je bit i ja to doživljvam kao: oprosti bratu, ne zamjeraj, ljubi! Za mene je to ona biblijska rečenica:"Ako li tko hoće među vama biti prvi-neka vam bude sluga"!
Biti sluga drugome... mogu li to bez djelovanja Duha svetoga? Što znači biti u Duhu svetome? Čula sam od svećenika da na mnogim misama ozdravljanja ozdravlja puno osoba koje nisu čak u vjeri, niti prakticiraju molitvu...a doživjeli su ozdravljanje...isključivo zbog nazočnosti Duha svetoga u Crkvi. znamo da Duh puše gdje hoće i kako hoće...Što hoću reći...ne vjerujem da je sada u mom uredu nazočan Duh sveti-treća božanska osoba... a ja mogu evo činiti dobra djela, mogu čak i nekom oprati noge ovdje...ako to želi. ...Jutros sam tajnici donijela kavu...jer ona uvijek donosi nama... učinila sam to jer Isus me vodi...on želi da ja budem sluga...da se ne izdižem iznad svoje sestre brata.... ja samo želim
svidjeti se Gospodinu svom...nalikovati
Njemu.. moja vjera ...potiče moja dobra djela...
po mom mišljenju htio si reći da onaj tko slijedi Isusa, može uvijek odabrati odbaciti ego, ponos, prkos i tražiti vodstvo Duha svetoga..
Ja npr, u našoj anđi, joakimu i, leu, naggaru..vjeki...aby..i svima ostalima......često puta osjetim snažno nadahnuće Duha svetoga... neki puta "obični" su Isusovi učenici. Slabi- a jaki! jaki-jer traže i mole za vodstvo Duha svetoga.... a to nije lako!
Eto-to je nekako moj doživljaj "pranja nogu"!

.."pljuska, pljuvanje," pranje nogu

..ponekad si " umišljam" kako bi vodio ..neki molitveni susret..
...gdje bi na samom početku...sudionike..dočekali lavori...
...prvo bi stali..jedan nasuprot drugom..u paru..
..pogledali se u oči..onak filmski pljunuli u lice..
..lupili ..filmski šamar..
..onda jedno drugom, rekli " Oprosti"
.nakon toga ..sljedilo bi pravo pranje nogu..
..a nakon toga ..molitva..
..tako da bi kroz " poniznost pranja nogu" i ..praštanja..
..došlo do Čistoće Misli...i izbacilo iz psihe..mnoštvo misli..
..kojim se uzdižemo ili osuđujemo podsvjesno ili svjesno..
..jedni druge..prosuđujući se...
..mislim da bi nakon toga, molitve bile iskrenije,
..i s puno ljubavi ..prema bližnjem..
..bez umišljanja ..o "osobno višoj vrednosti"

..nakon molitvi..svi bi sjeli ..za zajednički stol.,uz svijeće..i ruže..
..nježnu muziku..
..i blagovali ..neki skromni ..obrok..mali komad pogače..malu čašu vinu..
..masline..sir..
..pogaču bi jeli ..jako polako..uživajući u svakoj mrvici..
..a i vino..ispijajući ga..polako..osjećajući u njemu..svaku bobicu grožđa
..vinogradom okupan suncem..
..porazgovarali..bi onak..bez nametanja..
..svečano i dostojanstveno..
..slaveći Boga u malim i jednostavnim djelima i razgovorima..


mir svima

dragi naggare, ako ništa bar smo sluge svojoj djeci, neko i roditelju, bratu, mužu, baki, djedu, dobrotvoru..
pogledaj sve ljude koji čiste naše zahode, naše medicinske sestre, braću, pa i liječnike( nemojte odmah se sjetit mita i korupcije-neka to Bog sudi.
pa ljudi koji nam čiste ulice, grad, grade ceste...svi su oni nekome sluge...rade to...ne srame se
kad sam mojoj kati koja ima skoro 50 god, predložila da zbog kostobolje ne bi trebala više tako teško raditi- čistačica je...reče mi: a neka, Bog mi tako daje priliku da se što više naučim poniznosti...
.. nije sve tako crno kao što predočavaš ovim svojim nadahnutim spjevom..i ma rezultata, pomaka,. ja ih vidim..... često kad hoćemo gospodarit...iskrsne Isusovo lice...sagnemo se..."operemo noge."..
nije, nije sve tako crno... onaj tko hoće s Isusom...može...svaki dan iznova...više...

Dragi Ćubela, znači li to možda da se ne ljutiš što ti nisam jednom prilikom ostavio bakšiša ? Usput da te upitam nije li ova tema više pitanje etike a manje teologije?

[/quote]

.ma ne govorim o crnom..
.ja govorim o ljepoti DOSTOJANSTVA u svemu..
..što god radiš..

Pranje nogu jest znak poniznosti, znak služenja. Poniznost je plod Duha Svetoga. Duh Sveti je Bog. Dakle, riječ je o teološkim stvarima, u koje spada i ćudoređe, ali kršćansko.
U 13-om pogl. Iv počinje se s ljubavlju, potom gestom Isusovom pranja nogu, polemika s Petrom, učenje o čistima i nečistomu, prelazak na bozanske atribute (Gospodin, Učitelj, "Ja jesam"), primjer kako služiti jedan drugoga itd.

Pozdrav iz Paradisa.
Smjerno u Kristu Ćubela