www.tebe-trazim.com

Ovdje sam više mislio na rane ulaske u seksualne odnose.Mnogi se zaljube i ubrzo nakokon toga spavaju, pa za 2 mjeseca prekinu, pa opet sve iz početka i tako do npr. 25 godine nanizaju impresivan broj seksualnih partnera, a sa nijednim se nisu uspjeli ostvariti.Problem je što se premladi upuštaju u to sa partnerom kojeg površno i kratko poznaju i tad se desi trudnoća i u većini slučajeva sljedi veliki pir i vjenčanje u Crkvi, a neke nažalost naprave pobačaj.I normalo da cura koja je ostala trudna sa 16-17 godina i tako rano ušla u brak neće isto razmišljati sa 25 g. kad shvati da je udata za čovjeka kojeg ne voli i uvidi ogromne razlike među njima.Tada dolazi do razvoda i najčešće su djeca ta koja ispaštaju.Naravno da postoje iznimke, ali mislim da u jako malo slučajeva što mi potvrđuju primjeri iz bližnje okoline.Da parovi više teže osobnom i dubljem upoznavanju partnera, a ne zadovoljavanjem čistih tjelesnih nagona manje bi bilo ovakvih ishoda.Naravno da ne smatram da ljudi koji su crkveno vjenčani imaju stabilnije brakove od onih koji to nisu, jer ima i divnih ljudi koji su ateisti i imaju visoke moralne vrijednosti, a imaju stabilne brakove.Problem je što ni velika većina "praktičnih vjernika" uopće ne razumije što znači sakrament ženidbe i vjenčaju se u Crkvi iz tradicije.Pa onda nije čudno da ti brakovi pucaju.Evo ni moji roditelji do par godina nisu bili crkveno vjenčani i tek na moje poticaje i poticaje bivšeg župnika u mojoj župi koji je organizirao tečajeve za takve parove su obavili sakramenat ženidbe.

Ali oni parovi koji su se trudili iskreno upoznati partnera i uspjeli sačuvati predbračnu čistoću i to okrunili sakramentom ženidbe, mislim da je to stvarno nešto posebno u Božjim očima.Normalno ne mislim pod time da će oni imati povlastice kod Boga i biti više miljenici u njegovim očima jer nas Bog voli sve, ali taj brak ima po meni nešto posebno.I sami supružnici mogu biti ponosni što su uspjeli izdržati sve kušnje uz Božju pomoć, i nitko mi ne može reći da taj brak nema puno veće izglede da se održi nego onaj brak u koji su supružnici naglo i čak ponekad prisilno ušli.

Da ovo lijepo zvuči al je pitanje koliko ti konkretno znaš takvih parova i brakova??? Ja ako ne računam ovaj forum gdje sam čitao da je nekima uspjelo, samo nekima, ne znam ni jedan.

Slažem se sa Dalmatincem, takvi brakovi su sigurno nesto posebno ali mislim da je u nasoj zemlji jako malo takvih parova.
Zivim u malom mjestu i tu se prakticki sve zna o svima, pa mogu reci da zapravo ne poznam niti jedan par koji je stupio u brak a da nije prakticirao spolne odnose prije sakramenta ženidbe! Bar mislim da je to tako, mozda ima par iznimaka. Mnogi od njih su zapravo i pozurili sa vjenčanjem jer se dogodila trudnoća ali ne mogu reci nezeljena jer su u vezi po 5-6 godina vec. Dakle, vec je brak planiran ali je dosao prije samo zbog trudnoce. Stvarno je puno takvih u mojoj blizini. I velika vecina je u sretnom braku. Kad bi bar svi mogli prakticirat apstinenciju prije braka, mislim da bi ljudi bili puno sretniji i imali bi daleko više Bozjeg blagoslova u svemu sto ih u zivotu prati.
Evo ja cu samo nakratko spomenuti svoj slucaj o kojem sam jednom prilikom na ovom forumu i pisao.
4 godine sam bio u lijepoj vezi i da, imali smo spolne odnose a tada oboje nismo smatrali da cinimo nesto lose jer smo bili uvjereni da cemo jednog dana stupiti u brak. Eto zablude, naravno da smo cinili lose.. Ides na misu i ispovjedas jedan te isti grijeh kojeg uporno ponavljas.
Dogodio se prekid. 6 mjeseci je trajala ta odvojenost dok nismo shvatili da ne mozemo jedno bez drugog. Dogodio se i taj klik u nasim glavama a i srcima. Imam osjećaj da je Bozja volja da uspijemo, tako da smo se i odrekli spolnih odnosa do braka. I evo prosla je godina i pol, i nikad nam nije bilo lijepse nego u tom periodu. Dokaz da se itekako moze uspjet i bez seksualnih odnosa. Vise uopce ne razmisljam o tome iako se tesko suzdrzavat ali ide nam nekako i sretni smo.
Cak puno sretniji nego kad smo imali odnose. Oni ipak predstavljaju laznu srecu, tjelesno zadovoljstvo. Ljubav se moze iskazati i na puno drugih načina, zahvaljujem Bogu sto mi je to pokazao!

one koji nisu crkveno vjenčani Sotona ni ne napada toliko jer zna da žive u grijehu i da su njegovi dok one koji su crkveno vjenčani najžešće udara da bi razorio njihov zavjet s Bogom...

ja prije obraćenja nisam uopće odlazio u Crkvu makar sam vjerovao u Boga, pa čak i imao koliko toliko dobar odnos s Njim ali me ovo licemjerstvo odbijalo...uzme sebi prosječni hrvatski katolik 3 citata iz Biblije koja mu pašu a ove ostale otpiše jer mu ne pašu i onda je on dobar?! Moj bivši šef se križao prije svakog ručka, Bog mu u svakoj drugoj rečenici, a pokvarenijeg čovjeka ja ne poznajem.....

šta oću reć...živi sto posto, ili budi 100% u nauku ili budi 100% protiv, ovo sve između će propast...
koliko ja znam, nauk je da ako umreš u grijehu a nisi se pokajao ideš u pakao.
ako netko cijeli život koristi kondom, a danas ga najmanje 90% ljudi koristi i govori im se da to nije toliko strašno i da ih Bog voli, onda se oni prije svoje smrti, i to ako im Bog dozvoli mirnu smrt, neće pokajati jer ih je svijet uvjerio da nisu bili u grijehu!!
Prema tome direkt u glavu im reci istinu pa neka malo o njoj razmišljaju...ako ima i trunke straha Božjega u njima, probudit će se crv grižnje savjesti koji je spasonosan...filozofija i umovanja nisu nikoga spasila - samo Istina!!

Da i baš zbog tog nauka za nekrštenu djecu se vjerovalo da idu u Pakao, pa ako si ti sto posto u nauku onda i u to vjeruješ.
Zamisli malo slatko dijete od 8 mjeseci i sad ono premine nije kršteno, po nauku koji je bio kroz stoljeća nema milosti, direkt u Pakao.

Na ovo sam ti odgovorio na drugoj temi, da se ne ponavljam sad.

Ja mislim da sve ljude drugih vjera Bog ne sudi po tome već po savjesti i tome kakav je bio čovjek. Dakle, nije dijete krivo ako nije kršteno ili se rodilo u sasvim drugoj kulturi druge religije. Mislim da je najgore onima koji otvoreno odbacuju postojanje Boga, dakle ateistima. Pogotovo ako su kršteni i rođeni su u kršćanskoj obitelji a kasnije se odlučili ne vjerovat! Ali otišli smo s teme sad
Uglavnom, ne moramo razmišljat o takvim stvarima, Bozju providnost je nemoguće dokučiti, isto kao sto je nemoguce njegovu ljubav uopce ocjenjivat: kolika je ona prema vjerniku a kolika prema nevjerniku i drugima. On najbolje zna i mislim da smo svi pred Bogom ISTI!!

A šta ako to dijete nije nimalo slatko!!

Ajme Samuele, jel ti ode ciljaš na to pošto je Bog svemoguć, pa je u svojoj providnosti vidio kakvo bi to dijete da je poživjelo trebalo postati, npr.teški grešnik i zbog toga je ono osuđeno na pakao.To mi je heretična ideja nespojiva sa milosrdnim Bogom.Mislim što bi mala beba od osam mjeseci mogla sagriješiti.Nemojte samo sada potezati pitanje predestinacije, slobodne volje i milosti.Bog sigurno zna unaprijed kakvi ćemo postati, ali sve ovisi o našoj slobodnoj volji i izboru.Ne vidim kako ovo dijete ne bi bilo slatko pošto nije ni stiglo sagriješiti i umrijeti u smrtnom grijehu.

jel ovo neka druga tema il
??