www.tebe-trazim.com

Naime zanima me, iz vlastitog iskustva, kamo usmjeriti život, nakon što ostaneš sam, kad te druga strana napusti, dali je samoća riješanje? Ali odbiti samoću znači prihvatiti život u grijehu, ili?

imaš neš na ovoj osobnoj temi:
viewtopic.php?f=41&t=4378

Nažalost sam ja isto većinu toga već prošao i civilno razveden već više do godine dana. Sve što se spasiti dalo, se spašavalo kad smo bili zajedno. Kad je otišla ubrzo je počela živjet sa drugim, i tak da kad me pitala pred sudom dali bi se pomirili nije prolazilo kod mene. U svemu tome najteže mi je kad moje dijete više nije samnom, i to malo vremena koje provedemo zajedno mi je sve. Sad me zanima što vi mislite dali nastaviti živjeti u samoći ili možda nać nekog kako mi moja okolina savjetuje? ili je ispravno da sam odabrao put Isusa, da ga slijedim i da mu prepustim svoj život? jer ne želim život u grijehu više, pogotovo ne kakvim se vodi moja bivša supruga.

Dragi prijatelju,odgovor, vidim znaš sam!
E sad ,da je teško je!!
Ova situacija nije došla iznenada,niti je uvijek jedni krivo.
Ako mnogi trpe muke u čistilištu zbog manjih grijeha da se potpuno očiste za nebo,bi li
ovo bilo dovoljno za tvoje čisilište ovdje na zemlji,i može li se ovo usporediti sa čistilišnim mukama
ili ne daj Bože paklenim.
Razmišljaj i osluškuj savjest.
Kako kaže sv.Augustin,da os dva puta izaberemo teži,možda tu i ima nekakva istina,i da li bi lakši ustvari i
bio lakši...
A ko i nađeš neku drugu ako se odlučiš za tu soluciju,hoće li to uspijeti bez temelja na Bogu,tako da je i to rizik.
Sad ići griješiti zbog možebine ovozemaljske sreče,je rizik,jer što ako ni tad ne budeš sretan.Tu duplo gubiš!!!
Niti si sretan,a u grijehu!!!
Uvijek je na tebi da odlučiš,Crkvu,Bibliju,Katekizam i stavaove o tome imaš,ne trebaš nekekve savijete nas
grešnika ovdje.Ai po tvom pisanju,vidim za sada ispravno razmišljanje!!
Ali djela se gledaju!!
Sretno u odluci!!