www.tebe-trazim.com

nadam se da će netko moći pomoći nekim savjetom ili iskustvom jer imam stvarno podjeljena mišljenja i ne znam kako da se postavim
ne znam kako bi se mi vjernici trebali odnositi prema ljudima teškog karaktera ,znači konkretno ako smo svaki dan u kontaktu, silom prilike, s osobom koja jednostavno rečeno širi negativnost oko sebe, ogovara, psuje, ponižava...
to mi stvarno kvari dan i oduzima mir i najradije bi da tu osobu nemoram susretati svaki dan...nemam čak ni najmanje volje da pričam s tom osobom jer je to sve na silu, a i nemamo doslovno nijednu temu o čemu bi mogli razgovarati. pokušavam maksimalno ignorirati ali onda me peče savjest jer je i ta osoba Božja i treba joj ljubavi i ljubaznog ponašanja a mene ta osoba jednom rječju umara
pokušavam razumjeti i oholost jer ona dolazi puno puta iz niskog samopoštovanja pa osoba koristi oholost kao neku vrstu samoobrane da nebi bila povrijeđena. ali iako to sve razumijem osječam veliku antipatiju prema osobi koja se toliko uzdiže.
osjećam se loše zbog toga jer svi imamo problem u većoj ili manjoj mjeri s oholosti i ja se često uhvatim u tome pa mi se ti osječaji prema toj osobi čine tako licemjerni. A ne mogu si pomoći jednostavno se osjećam loše u društvu te osobe.želim imati bolji odnos s tom osobom ali ne mogu
bilo kakav savjet je stvarno dobrodošao jer se mučim već danima

Ja ne bi forsirala prijateljstvo...
Ima osoba koje zaista kao da crpe iz mene svu pozitivnu energiju...
Možda je tu ipak najbolje maknuti se... bar na neko vrijeme... jer sada još očito nemaš snage za nekakvu pomoć, već samo odmažeš, sebi, jer te to iscrpljuje, ali i njoj, jer to druženje nije istinski željeno ni iskreno...
Kad budeš mogla, kad se odmakneš na neko vrijeme od nje, onda ćeš u miru moći pomoliti se, i stviti ju u Bložje ruke... onako istinski... pa možda dobiješ novu snagu... ili se ona promijeni na bolje...
ali forsirati, ukoliko ne vidiš nikakve dobre plodove, nema smisla...
Btb

Imala sam slično iskustvo i najprije sam pokušavala pomoći,razumjeti a kako se radilo o starijoj osobi,gledala sam je kao majku.Žena je bila puna oholosti,bola,negativnog pogleda na svijet i ja sam ma koliko mi je to sve bilo teško(širila je negativu oko sebe da bih najradije otišla od nje da sam mogla) stvarno uložila truda.Blagosivljala sam je,molila Boga za nju,čak sam i pokušala približiti je vjeri...ali uzalud.Što je najgore ja sam se osjećala još gore jer u mislima nisam bila čista.Stalno sam se preispitivala da ja od srca njoj pomažem ili to činim samo da mi bude lakše s njom.Što je najgore,ona je imala problema i često je znala plakati što sam ja u početku trpila i pomagala,a kasnije više nisam mogla.Da skratim,ona je otišla svojim putem,al' onaj dan kada su je premjestili na drugo mjesto meni su u duhu došle riječi kao "Ti nisi mogla slušati plač jedne žene,a ja ih slušam milijune svaki dan"
Bilo mi je grozno i trebalo je dugo vremena kroz ispovjed i molitvu da se toga oslobodim i još nisam sigurna jesam li uspjela.
Zato draga sestro,moj ti je savjet,samo blagoslovi i preporuči u molitve...

Kefa hvala ti na odg.
molim se za tu osobu..a maknuti se ne mogu, situacija je takva da ju viđam svaki dan...a problem je u tome što čak kad je i dobre volje meni se ni onda ne da razgovarati s njom...baš se osjećam užasno jer bi trebala biti strpljiva a ispada da nisam nimalo.


eto isti tip osobe kavu si opisala, samo što ova ne plače ali ponekad izgleda depresivno..
to što si čula u duhu je ono što me muči, Isus to sluša svaki dan a ja tu radim probleme oko jedne osobe
hvala ti Magda

kako toj osobi nije nikakav problem vikati, pogotovo oko nevažnih stvari dogodila se situacija da me u tom trenutko toliko iznervirala da sam i ja počela vikati na nju. jednostavno mi je došla takva reakcija na tu buku popraćenu psovkama. od toga je prošlo već neko vrijeme i ako nismo u svađi stalno mi se nameće pitanje jeli bi se trebala za to ispričati, pogotovo zato što je puno starija od mene..
ali..koliko je pametno se ispričavati oholoj osobi i dali je to uopće potrebno? da nebi napravila više štete nego koristi..
ne znam, možda sam ja preosjetljiva ali sve me ovo doslovno izjeda

mozda je zapravo najveci problem sto se previse opterecujes i izjedas i ovo sto Magda kaze da je cula bi ja stavio pod kritiku... jer ja nisam Bog da mogu sve trpjeti i to gutati iz dana u dan... covjek se od toga razboli... a zasto? jer se izjeda bezveze... sve treba provjeravati a dobro zadrzati... plodovi Duha Svetoga su mir, blagost, strpljivost, ljubav a ne izjedanje, tugovanje, depresija itd... zna se da to dolazi od djavla... pa se vi i dalje izjedajte i opterecujte ak vam se da

tesko je ali bi bilo najbolje sto manje se opterecivat i zivit svoj zivot sa Gospodinom u miru koji se nalazi u srcu

previse si mozda "zabrijavamo" da smo superheroji a ne obicni bjednici

Slažem se s BiTLorDom


Ta osoba sigurno treba ljubavi, puno ljubavi, i sigurnosti, jer sva ta ponašanja su rezultat nekakvih rana iz prošlosti, bar je u većini slučajeva čini mi se tako... Ali ukoliko ti nisi u miru i ljubavi s njom ti joj to ne možeš trenutno pružiti...
Kad tvoj mir bude jači od njenog nemira, kad ti budeš mogla ostati mirna usprkos njenom ponašanju, kad te to više ne bude tako potresalo i uznemiravalo... onda ćeš biti spremna pristupiti joj s mirom...
Ali dok si uzrujana i iscrpljena, najviše što možeš učiniti je da se držiš što dalje od nje, sa što manje riječi. Ne mislim tu da budeš neljubazna, ne daj Bože, nego da koliko je to moguće izbjegavaš susrete s njom...
A kad budeš mirna, sretna i zadovoljna, i kad ona to bude vidjela na tebi, kad bude shvatila da te njeni ispadi apsolutno ne diraju, onda će se ona vjerojatno drugačije odnositi prema tebi...
Pokušaj svaki dan, prije nego što uđeš u ured predati tu osobu u Njegovo naručje, čitav ured i sve situacije koje će uslijediti, ali onako, s ljubavlju, i predanjem...

Btb Lyra1!

hvala vam svima na odgovorima
Bvb