www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 21 stu 2017 01:57

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 10 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 19 kol 2012 13:16 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Jedan je od najvažnijih i najpotrebnijih darova Božjih je razlikovanje duhova.

Kad se odlučno stupi na Božji put, tada i sile zla pokušavaju umiješati svoje djelovanje u čovjekov rast. A te sile nije lako prepoznati. Zli se pretvara i cilj mu je čovjeka zavesti.
Da bi čovjeka zaveo, Zli se pojavljuje i u svijetlom, pobožnom ruhu i zato ga je često teško razlikovati.
Ovdje ćemo dati neke naputke o tome kako prepoznati zavođenje Zloga u novosti koja je nastupila predanjem Isusu Kristu i kako stalno rasti u snazi Duha.

1. Obično se u početku upada u dvije krajnosti: ili se pomisli kako se dobilo sve ili pak suprotno, da se misli kako se uopće nije ništa novo dogodilo.
Oni koji misle da su već postali savršeni, brzo "udare glavom o zid". Obično puno "propovijedaju" i ne znaju čekati da drugi na njima to vide. Oni pripovijedaju svoje osjećaje, "ne život. I zato nalete na tanak led.
Važno je, stoga, biti svjestan da novost koja se dogodila nije još stablo s plodovima, nego tek klica iznikla iz sjemena. Treba vremena da ona izraste, rascvjeta se, razgrana i donese plod. Tek kroz nekoliko mjeseci vidi se pravo i jasno što se doista dogodilo.

Oni koji misle da se nisu ništa promijenili, također griješe. Kod njih se sigurno dogodilo, kao i kod prvih, s tom razlikom da oni drugi to ne doživljavaju eksplozivno nego mirno.
Ako smo se iskreno obratili, opredijelili za Isusa Krista i molili ga da nas promijeni i načini živim članom Crkve, to se sigurno dogodilo.
Nakon nekoliko mjeseci vidjet će se rezultati. I bolje je da se ništa ne osjeća, barem smo oslobođeni varke kojom stvarnu promjenu zamjenjujemo osjećajima.

2. Dobro je proučiti što sveti Pavao u Poslanici Efežanima 6, 10 - 20 kaže o ponašanju u borbi za vjeru. On nabraja napasti koje nadolaze, opasnosti, posrtaje, i preporučuje "oružje" za borbu do pobjede.
Na putu k Bogu ometaju nas požude, ljudi, slabosti, ali i napasti zlih sila oko nas "u zraku". Zato je potrebno uzeti oružje Božje riječi, kao Isus u pustinji, zatim molitvu, vjeru, pouzdanje u Božju ljubav i pomoć.

3. Odsada je neophodno svaki dan naći pola sata slobodnog vremena za molitvu. Molitva neka bude ili slušanje u šutnji ili govor koji može biti molba, slavljenje Boga i zahvaljivanje.

4. Svaki je dan potrebno čitati Sveto pismo, osobito Novi zavjet. Dobro je jednom ili više puta pročitati cijelo Sveto pismo (ili Novi zavjet), a onda svaki dan barem po jedno poglavlje.
Molitva i Sveto pismo su kao kiša i sunce za biljku. Isus je sunce pravde. Duh sveti je živa voda. Bez toga dvoga uopće se ne može naprijed.

5. Obavljati savjesno svoje svagdanje dužnosti. Produživati molitve na račun dužnosti i obavljati dužnosti na račun molitve nije u redu. Također pretjerano postiti, tako da čovjek oslabi i biva nesposoban za posao i molitvu, ne dolazi od Boga.
Novi život u Duhu jest milost, a ne nešto što bi se moglo iznuditi nekim pobožnim praksama. Svako pretjerivanje znak je zastranjenja u vjeri. Post neka bude normalan, crkven. Molitve odmjerene, ali zato ustrajne i vjerne. Za neobične vježbe treba pitati ispovjednika, duhovnog vođu ili iskusnog vjernika ili svećenika.

6. Kušnje su znak rasta. Važno je da u teškoćama i "križevima" ne prestanemo moliti i čitati Božju riječ. Pravilo je duhovnog života da se vladamo u krizama
jednako kao i prije njih. Poput vlaka koji u tunelu juri jednako kao izvan njega. Ne treba se bojati zastrašivanja Zloga. Napast je najlakše svladati ako je se ne uzme ozbiljno.

7. Nikada ne ostati u težem grijehu. Odmah se ispovjediti i odlučiti: nikada više!

8. Čitati knjige koje služe za rast vjere. Dobro je pročitati barem jedan kompletan katekizam za odrasle, npr.: Novi katekizam, Kristova nauka, Snagom Duha. Inače barem mjesečno pročitati neku knjigu duhovnog sadržaja.

9. Ne tražiti stare doživljaje! Ne uznemirivati se kad Bog postane dalek, molitva prazna i tegobna. To je čas milosti. Sada će se vidjeti tko smo i kakvi smo. To je kušnja koju Bog dopušta zato što želi naš rast. Vjera raste, mijenja se, razvija, postaje trezvenija, životnija. Zato nema povratka natrag, nego uvijek u nova iskustva.
Na osjećaje se ne može oslanjati. Oni su varljivi i prolazni. "Visjeti" na Božjoj riječi. Nešto je pravo ne zato što to tako osjećaš, nego zato što je Isus tako rekao.

10. Ne od molitve praviti metodu kako bi se bolje osjećao, da budeš zdraviji, da ti bude ljepše, ugodnije. Molitva je razgovor s Isusom. Ona je ljubav. Dosta je da se njome ljubi.

11. Oprijeti se napastima križem Isusovim. Treba naučiti prihvaćati svoj križ u životu. Trpljenje, teškoće, križevi znak su da nas Bog vodi bliže k sebi. Tad samo treba ustrajati u molitvi. Jer, ako se ne odrečemo svega i ne uzmemo svaki dan svoj križ, nismo Isusa dostojni - veli Isus (usp. Lk 9, 23).
Čim prihvatiš križ, on nestaje ili postaje lak.

12. Ako je moguće, potrebno je poći u neku skupinu na tjednu zajedničku molitvu. Ako imaš mogućnosti sudjelovati u seminaru za evangelizaciju Crkve, u duhovnim vježbama ili bilo kojem sličnom skupu duhovne obnove, bilo u župi ili izvan nje, dobro je to učiniti.

13. Bog od nas ne traži nemoguće. Nije svaki glas u nama Božji glas. Potrebno je zato savjetovati se sa svećenikom ili ispovjednikom. Dobro je u neodlučnim situacijama pitati i kuma - iskusnijeg vjernika.

14. Nemir je znak napasti. Isus vodi k miru, sigurnosti i praštanju. Spas drugih ne ovidi samo o nama. Ne možemo mi svoj život promijeniti. Osloni se na Isusa, dokle god te ne zahvati mir.

15. Želimo li nekome ispričati što smo doživjeli u obraćenju, možemo to na početku govoriti samo onima koji su prošli isti put. Drugi nas neće shvatiti, nego će povećati nemir i tjeskobe.
Zrno bačeno u zemlju treba mir, klicu ne smijemo dirati ako hoćemo da se razvije. S klice ne možemo brati plodove. Dopustiti treba da rastemo i odrastemo dok ne postanemo iskusni vjernici.

16. Bog nam je dao Crkvu da nas vodi, usmjeruje i ispravlja. Zato budimo u njoj živi i ponizni članovi. Voljeti Crkvu znak je ljubavi prema Isusu. Ona je njegovo Tijelo.

17. Nije dobro odmah nakon iskustva vjere praviti velike životne odluke. Radije ostati u onome u čemu jesmo. Tek nakon godinu dana duhovnog iskustva smijemo mijenjati životne odluke.
Bog će nam jesno pokazati što treba mijenjati i dati nam snagu da se mijenjamo.

18. Jedni se nakon temeljnog obraćenja osjećaju ugodno, sretni su, nasmijani. Drugi upadaju u depresije i vječno su zabrinuti. Jedni i drugi upadaju u napast da sude one vedre ili one tužne. Važno je poštivati pluralizam doživljaja.
Bog se svakome očituje na njegov osobni način. I svakoga sigurno na njegov način vodi svetosti.

19. Kritizerstvo unosi nemir u druge i onesposobljava ih za dobro. Takav stav prenaglašava zlo i ljudsko djelovanje. Boga stavlja na drugo mjesto. Zato uvijek o drugima samo dobro govoriti.

20. Ljubiti Crkvu. Oni koji misle da mogu i bez Crkve, odvajaju se od Isusa, jer je Crkva njegovo Tijelo. Smatrati sve Crkve i crkvene zajednice jednako vrijednima, znak je u najmanju ruku nekritičnosti.
Odvajanje od Crkve znak je grijeha koji razjedinjuje ljude.

21. Imati sućuti za ljude, ljubavi za grešnike i bolesne, za one koji drukčije misle i osjećaju. Suosjećati s Isusom Kristom, s njegovim Tijelom - Crkvom, sa svakim čovjekom.

22. Praštanje donosi radost i ozdravljuje duh, dušu i tijelo, te cijelo društvo. Ustrajati u mržnji, živjeti u zavadi s drugima, mrziti ljude ili skupine ljudi zbog drukčijih uvjerenje donosi bolesti, raspiruje ratove i odvaja od Boga.

23. Uvijek napredovati u znanju i molitvi. Ne odvajati riječ od molitve, ni molitvu od vjerskog znanja.
Proučavanje Božje riječi i molitva idu skupa i neodvojive su.

24. Čuvati se samouvjerenog misionarenja, sektaškog napastovanja drugih da se obrate. Potrebno je uočiti "kairos". Pravi Duh zrači životom i šutnjom.
Sektaštvo je "bacanje pijeska" u oči. Nutarnji mir i obazrivost prema drugima, normalnost u društvu i ljubav, znak su povjerenja u Boga.

25. Svaki duh koji kaže: "Isus je Gospodin!" nadahnut je Duhom Svetim (usp. 1 Kor 12, 3). Svaki duh koji proklinje Isusa Krista naveden je na to od Zloga. Prema tome, tko god slavi Isusa Krista iz iskrena srca, taj sigurno ima Duha Svetoga.

26. Moliti za druge pomaže u rastu vjere i ujedno pomaže produbljenju molitve. Dobro je uključiti se u zajedničku nakanu molitvene skupine ili župe. Ako postoje "kuće molitve", dobro je otići tamo za vrijeme vikenda i moliti sam ili s drugima.

27. Biti vjeran u svojim kršćanskim dužnostima: nedjeljna misa, mjesečna ispovijed, stalna pričest, pomaganje siromaha, davanje milostinje, držanje posta i nemrsa. Dobro je, ako je moguće, svaki dan poći na sv. misu i pričest.

28. Nakon prijeđenog seminara ili rada po ovoj knjizi i dolaženja do iskustva vjere, ne postaje se članom nekog pokreta ili neke grupe, nego se postaje samo još boljim kršćaninom. To znači da se tada još jače uključujem u rad svoje župe, da surađujem sa svim župljanima, da živim "punim plućima" život svoje župe, da tražim svoje specifično mjesto u župi, svoju službu na dobro svih vjernika. Ovo me iskustvo dakle samo još dublje stavlja u moju župu.

Ako je molitvena grupa u župi, onda mi ona samo služi da bih još snažnije bio sa svima u župi i ljubio ih služeći im Kristovim Duhom. Svako odvajanje od svoje župe znak je da nisam u Kristovu Duhu. Molitvena skupina u drugoj župi ne može mi biti bijeg od moje službe u mojoj župi. Odlaženje na molitvu izvan župe služi mi samo boljem služenju u mojoj župi.

29. Kršćanin se ne odvaja od svijeta. Zato nećeš napustiti svoje prijatelje, ma kakvi oni bili, nego ćeš u molitvi tražiti snagu da ne griješiš s njima i da se i oni okrenu svjesnije novom životu. Tako ćeš unijeti Isusa Krista i u najprokletija mjesta svijeta, da ih on otkupi.

********************

"Ukradeno" iz knjige Tomislava Ivančića "Susret sa živim Bogom"
..............................................

ps: Ako ima ikakvih komentara - slobodno "raspalite" !
(Nadam se da tema nije dosadna).
.
A...zašto otvaram ovakve teme, čak i onakve sa "sufiksom" ZA COPY-PASTE?
Ruku na srce: tko bi ikad zavirio da sam to stavio u svoj osobni forum OD SVEGA POMALO?
Nadam se da nema ljutnje zbog ovoga...Baren ne prevelike (:

_________________
"Sluge smo beskorisne!
Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"(Lk 17,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 kol 2012 13:29 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 04 ožu 2012 22:34
Postovi: 380
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
hvala ti zdrave na ovom korisnom tekstu, prepoznala sam se u mnogo segmenata


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 kol 2012 15:06 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Možeš li samo podebljati citate koje su iz knjige, da se vidi točno što je citat, a što tvoje rečenice (ako ih ima slučajno) tek toliko da bude samo malo preglednije. I možeš li mi odgovoriti na kojoj je strani ovaj dio citata o razlikovanju duhova?? Hvala!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 kol 2012 16:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
********************

"Ukradeno" iz knjige Tomislava Ivančića "Susret sa živim Bogom"
..............................................

ps: Ako ima ikakvih komentara - slobodno "raspalite" !
(Nadam se da tema nije dosadna).
.
A...zašto otvaram ovakve teme, čak i onakve sa "sufiksom" ZA COPY-PASTE?
Ruku na srce: tko bi ikad zavirio da sam to stavio u svoj osobni forum OD SVEGA POMALO?
Nadam se da nema ljutnje zbog ovoga...Baren ne prevelike (:


Samo ovo na kraju je moje. SVE ostralo iznad crte je Ivančićevo.
I to vrijedi za sve - od ZA COPI-PASTE...do CRKVA KROZ LIKOVE....

_________________
"Sluge smo beskorisne!
Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"(Lk 17,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 ruj 2012 10:40 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 svi 2010 09:23
Postovi: 932
Podijelio: 43 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Linkovi svih tema namijenjenih za copy/paste:

SAMO ZA COPY-PASTE KRŠĆANINU
viewtopic.php?f=97&t=6713&start=90

ZA BOLJI SVIJET
viewtopic.php?f=97&t=6778

TEMELJI VJERE
viewtopic.php?f=97&t=6776

GRIJEH - TAJNA ZLA
viewtopic.php?f=97&t=6751


Ili tri teme za utvrđenog vjernika:
NAŠE PRAVO NA LJUBAV
viewtopic.php?f=97&t=6752

RAZLIKOVATI DUHOVE
viewtopic.php?f=97&t=6749
i
"Povijest Crkve kroz likove svetaca - za c/p"
viewtopic.php?f=6&t=6743&start=30

_________________
"Sluge smo beskorisne!
Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"(Lk 17,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 sij 2014 13:55 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 14 ruj 2013 22:35
Postovi: 79
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Donosim neke tekstove o razlikovanju duhova iz knjige "Duhovno razlučivanje", Marka Ivana Rupnika

"Kako naprotiv, djeluje duh neprijatelja na osobu koja je u svojoj dubini usmjerena na Boga?

Nastoji razdvojiti rasuđivanje od osjećaja tako da se razori ravnoteža osobe i osjećaj ostane usmjeren tamo gdje jest, dok rasuđivanje počinje usmjeravati drugdje, da bi osoba osjetila nemir. Neprijatelj djeluje osobito na rasuđivanje, izazivajući lažna razmišljanja, stvarajući ili uvećavajući zapreke, preuveličavajući prepreke i napore.

Kako se raspoznaje lažno razmišljanje? Po činjenici da se uvijek zaključi brigom što će biti s 'ja', što će raditi 'ja'. Po činjenici, naime, što dovodi do zabrinutosti za 'ja'.

Osoba može razmatrati i o Trojstvu, no ako se u ovo razmatranje ubaci lažno razmišljanje, odvest će ga do zabrinutosti za sebe, kako će mi biti, što će kazati ljudi, kolike me poteškoće očekuju... Ili pak ako se razmatra Sveto Pismo, počet će se rađati razmišljanja koja nastoje diskreditirati Riječ Božju, dovode do sumnje je li ona uistinu vjerodostojna, treba li ju svu uzeti ozbiljno, itd.

Obično se lažno razmišljanje otkriva po strahovima koje sije u duši, strahovima koji su manje ili više izričito označeni s bojazni što se može dogoditi meni."


Zadnja izmjena: Marko_?; 07 sij 2014 14:17; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 sij 2014 14:16 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 14 ruj 2013 22:35
Postovi: 79
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Duh Sveti u osobi koja je usmjerena na sebe

"Kada je osoba usmjerena na samu sebe, Duh Sveti ne može djelovati na osjećaj jer je ovaj zaokupljen senzualnim užicima. Duh Sveti ne može djelovati jer osjećaj nije otvoren ni za kakvu hranu. Osjećaji se u stvari nadimaju senzaulnim užicima. A kada je netko zadovoljen senzualnim užicima nije spreman razmatrati one duhovne.

Bez trenutaka nelagode nije, dakle, moguće nikakvo obraćenje. Jasno je doista da se osoba osjeća loše kada mora napustiti svoje vlastite pozicije u kojima je uživala, kad mora napustiti "cvjetove" iz kojih je sisala.

Sada, kada Duh Sveti sugerira argumente, budući se ne može koristiti osjećajem, kako bi osoba shvatila da je usmjerena prema samoj sebi, ona se počinje osjećati loše, potištena je, smetena, uznemirena.

Ovdje se jasno nazire kako je delikatan pastoralni rad ako želi poštivati narav duhovnog života.

Ponekad se osobe želi dirnuti na osjećajnoj razini da bi ih se privuklo životu po evanđelju, ne znajući da takav pastoral teško može biti nešto više od kulture ugodnog razgovaranja, riskirajući da od pastorala načinimo druženje s ljudima, a da ne postignemo stvarna obraćenja, koja su zrela i koja traju.

Ili se pak, s druge strane, riskira svesti pastoral na puki govor o vrijednostima koje manje-više zastupa i civilno društvo. Prelazi se dakle od nastojanja na osjećajnoj razini na pastoral s distance, racionalni i moralistički.

No ako je osjećaj zaokupljen snažnim senzualnim užitkom i osoba je još uvijek racionalno usmjerena prema tom istom ponašanju, beskorisno je govoriti da ćemo, ako prihvatimo Krista, imati mir, radost, život. To je isto kao ponudii meni nekome tko je tek ručao. Osoba nije spemna ništa ostaviti jer taj užitak kojeg ima, iako mizeran, ipak postoji. Tko zna hoće li uistinu pronaći ono što joj se obećaje...

Ovo je upravo situacija u kojoj Duh Sveti djeluje na rasuđivanje koje je jednostavnije privući nekom različitom, novom mišlju...

Ako se rasuđivanju predstave evanđeoska logika i misao, ono doista može biti "u napasti" da posluša. Čim se rasuđivanje obazre na misao nadahnutu evanđeljem upale mu se kao neki kratki bljeskovi, no nevjerovatno jasni i lucidni, koji mu kažu da je evanđelje put u pravi život i da njegov put nije ispravan. Kao da na dubok način, više intuitivan nego mišljen, shvati da je evanđelje istinito i da je za njega upravo takvo."

Marko Ivan Rupnik


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 sij 2014 14:19 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 14 ruj 2013 22:35
Postovi: 79
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Djelovanje Duha Svetoga na osobu koja je usmjerena na Boga

"Što će u njoj nastojati činiti Duh Božji?

Održavati rasuđivanje i osjećaj usmjerenim na Boga, kako osoba ništa ne bi mijenjala. Radi toga će Duh Sveti hraniti osjećaj i skrbiti o njemu, kako bi čovjek imao hrane da živi kao vjernik.

Kada kršćanin vjeruje samo na idejnoj razini, lako se dogodi da mu je misao veoma uzvišena, strukturirana i duboka, ali bez okusa, odvojena od osjećanja srca. Tada osoba u sebi otkriva jednu vrstu dualizma: razumom brani učenja koja su ponekad stroga i ozbiljna, no osjećajima i osjetima živi uronjena u senzualnosti svijeta.

Kad je osoba ozbiljno usmjerena na Boga, Duh Sveti hrani osjećaj duhovnom utjehom. Ova utjeha, za razliku od senzualne, jest pomalo ona druga radost koju smo prije opisali, kad se sve čini lijepim, kad je odnos s Gospodinom jednostavan, kada nas stvari ne privlače zbog njih samih, da bismo ih posjedovali, nego zato što nas podsjećaju na Boga i potiču da ga slavimo, ispunjaju nas zahvalnošću.

Ne radi se o utjesi samoće: ja se osjećam dobro, nego o utjesi zajedništva sa svom stvarnošću, u otvorenosti Stvoritelju, u jednostavnosti odnosa s Njime.

Ova se utjeha doista prepoznaje upravo po činjenici da nisam ja u središtu, nego prisutnost Drugoga, Boga, kojega percipiram u stvarnom odnosu, u uzajamnoj pripadnosti. To je smiraj u vlastitom Stvoritelju.
(...)

Kako u ovoj situaciji duhovne utjehe Duh Sveti djeluje na rasuđivanje?

Na isti način na koji neprijatelj ljudske naravi djeluje na čovjeka usmjerenog na samog sebe: nastoji dati razloge onome što se kuša. U ovom su smislu veoma važni tradicija, Crkva, životi svetaca jer upravo preko ovih stvarnosti djeluje Bog kako bi učvrstio moj um, kako bih znao što kušam i zašto to kušam. Na ovaj način, rasuđivanje i osjećaj pristaju uz isti pravac, uz isto usmjerenje, stvarajući unutar osobe cjelovitost."

Marko Ivan Rupnik


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 lip 2014 20:24 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 14 svi 2014 20:24
Postovi: 28
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Status: Solo
mislim da nam taj dar ponajviše treba. da smo uvjjek svjesni svoga puta. koji je Isus Krist .slažem se stvojim izlaganjem


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 lip 2014 01:56 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 vel 2011 19:03
Postovi: 558
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Rasprave radi najvise se ne slazem sa brojem 29.prijatelji i okolina.
Dalo bi se i o par drugih stvari raspravljati ali ovo ne stoji.

Mislim da nema neke formule.
Koliko ljudi toliko razlicitih puteva.
Kada bih se ljudi mogli drzati toga svega bili bi skoro pa sveti.
Covjek grijesi i treba se uciti na njima.
Svakoga Bog vodi drukcije.
Pogotovo na pocetku treba izbjegavati sve sto bi ga moglo
navesti da zgrjesi.
Pa ako su to prijatelji ili bilo sto drugo tebao bih izbjegavatu
po meni koliko moze.

_________________
Heb.12,5-6.
Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena:
Sine moj,ne omalovažavaj stege Gospodnje
i ne kloni kad te on ukori.
Jer kaga Gospodin ljubi,
onoga i stegom odgaja,
šiba sina koga voli.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 10 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr