Citat:
Pia napisao:
Hej Mihael (like za nick
), možda ti ovo pojasni situaciju
Hej "Pia",
hvalati lijepa na trudu i pojasnjenju, ali isto nije potpuno i u tome lezi bit same dileme.
Citat:
Kod ljudi postoji onaj osnovni strah zbog kojeg ne žele dati svoje organe poslije smrti: da će im "živima" uzeti organe.
Ti si pak misljenja, da to nije istina, ako se ne varam!? Medjutim, ja bih te zelio upozoriti na cijelu problematiku toga problema, a koji tebi ili nije poznat ili ga mozda ignoriras. Pitanje za tebe: koju svrhu bi imali organi, ako bi se vadili iz leseva, izuzmimo u tom slucaju iskljucivo oci.
Citat:
- Pojam moždane smrti definiran je u medicini i zakonodavac ga je prihvatio. To znači da je odsutna cirkulacija krvi u mozgu, što izaziva nepovratno oštećenje moždanih centara. Kod ozljede glave, naprimjer, dolazi do krvarenja i prekida cirkulacije u mozgu, što dovodi do pritiska na centar za disanje, njegova oštećenja, a to za posljedicu ima prestanak disanja. Takvu umrlu osobu znanje i medicinska tehnologija mogu umjetno ventilirati i, dok ti aparati rade, održavati rad srca.
Definicija mozdane smrti jest definirana, ali razlicito u razlicitim dijelovima svijeta, i razlicitim miljeima i zakon ju je prihvatio, ali kod tih definicija moramo praviti distinkciju. Naime, kod toga procesa je potrebno praviti razliku izmedju pojmova definicije, kriterija, totalne mozdane smrti i parcijalne mozdane smrti. Medicinski testovi kojima se podvrgava osoba u procesu definiranja mozdane smrti su inntenzivnog karaktera i provode ih interdisciplinarni strucnjaci, koje si i ti navela.
Ti testovi sluze iskljucivo za medicinsku potvrdu vec definiranih kriterija mozdane smrti, tj. mi nismo u stanju iz etickog aspekta preko tih medicinskih testova doci do ispravnosti tih samih kriterija smrti. I to je nas problem. Kriteriji smrti se definiraju iz definicije same smrti. A to podlijeze etickim normama o definiciji covjeka i osobe, koji se u razlicitim kulturama razlicito defniraju. Jedan kriterij se moze znanstveno verificirati ili falsificirati. Kod definicije smo na mukama, jer ona po tim kriterijima niti je ispravna niti je lazna, jer podlijeze kulturoloskom miljeu u kojem se definira.
Ako se vec definicija osobe razlicito interpretira iz filozofskog, teoloskog i pravnog aspekta, onda ne vidim mogucnosti, da se i definicija smrti donese iskljucivo na bazi medicinskih, odnosno biolosko-fizioloskih i neuroloskih kriterija. To stvarno nije moguce!
Osim toga, u tome procesu umiranja ispreplicu se nulte EEG-linije kod totalne i parcijalne mozdane smrti, tako da je jedna invazivna angio-scintigrafija neminovna, pa ako i ona bude negativna, ostaje nam jos uvjek tzv. spinalni covjek sa pojedinim "refleksima" i kontrakcijama muskulature i znakovima zivota. Kod eksplantacije organa, koju kirurzi provode u tot. narkozi i relaksaciji, primjetljivi su porasti RR- i znojenje tzv. mozdanog mrtvaca, a ti simptomi su svakom lijecniku jasni.
Zato su zemlje kao V-Britanija otisle jos dalje od kontinentalnih zemalja i provode eksplantaciju vec kod parcijalne mozdane smrti i time ruse krscanski etos.
Ja kao katolik si postavljam s razlogom pitanje: zelimo li mi zivjeti "vjecno" na ovom svijetu, kao i bivsi komunisti, ili na drugom svijetu, pa da uz sve probleme koji nastupaju kod transplantacije nismo shvatili, da je kod eksplantacije organa ljudska osoba, dakle covjek u procesu umiranja, i duh-dusa se ne razdvaja od tijela u jednom "trenu", nego je to proces koji moze trajati danima, te time maltretiramo tu osobu, i nanosimo joj veliku bol preko devastacije tijela.
Promisli dobro prijateljice "Pia", zasto ateisticki mainstream zeli svim silama obvezati sve ljude na doniranje organa, i trazi zakonsku verifikaciju za to, i to im je uspjelo u nekim EU- zemljama?
Uz duzno stovanje!