www.tebe-trazim.com

Postoji li zlo?


Zlo

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje: Je li Bog stvorio sve što postoji?

Jedan student mu je smjelo odgovorio: Da, Bog je stvorio sve što postoji!

Bog je sve stvorio? upita profesor još jednom.

Da, profesore, odgovori student.

Profesor će potom: Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji, a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!

Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit. Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.

Naravno, odgovori profesor.

Student ustane i reče: Profesore, postoji li hladnoća?

Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?

Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.

Mladić je odgovorio: Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prenosi energiju.
Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.

Student nastavi s pitanjem: Profesore, postoji li tama?



Profesor odgovori: Naravno da postoji.

Student će na to: Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.

Na kraju, mladić upita: Profesore, postoji li zlo?

Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima… U zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.

Na to će student: Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam koji su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.

Profesor je sjeo.

Mladić se zvao Albert Einstein.

Nepoznati autor

Priča o starom Indijancu koji je šetao sa unukom i pričao o ljudima i životu:"Život , ti je kao da svi unutar sebe imamo dva vuka, jedan je dobar, drugi je zao i oni su u stalnoj borbi."Mališan ga je upitao."
Djede, a koji vuk na kraju pobijedi?" - "Onaj kojeg više hraniš, zlato moje."

zaključak izvedite sami

Bez zla u svijetu pitanje Boga ne bi se uopće postavljalo, naš pogled ne bi se upravljao izvan granica ovoga svijeta i ovaj svijet bi nas potpuno zadovoljavao: on bi bio naš raj zemaljski, naš Bog. Naprotiv, zlo nas priječi da nađemo zadovoljstvo u svijetu. Što ima dobra u svijetu daje nam ideju realnosti Božje, a što ima zla daje nam uvjerenje da ta realnost, jer se ne nalazi na ovom svijetu, mora biti izvan granica ovoga svijeta.

Da. Sv. Toma i Ludwig Wittgenstein su na tragu tvojeg razmišljanja, ili bolje rečeno, ti si na tragu njihovog razmišljanja.


Si malum est, Deus est - Ako postoji zlo, postoji Bog. Naime, zla ne bi bilo kad ne bi bilo poretka dobra; zlo se sastoji u njegovu lišenju. No tog poretka ne bi bilo kad ne bi bilo Boga. Sv. Toma Akvinski "Summa contra gentiles"

Smisao svijeta mora ležati izvan svijeta. Ludwig Wittgenstein "Logičko-filozofski traktat"


No ja bi se vratio na pitanje koje je postavljeno u ovoj temi. Izgleda da autor teme ni sam nije siguran što je pitao. Njegov uvodni post ne razumin. Niti pa ima veza sa kršćanskom filozofijom, autor teme zaključuje;


Ma šta to značilo. Uglavnom, ako se pogleda Augustina, Boetijea, Tomu, Étienne Gilsona, pa i ostale filozofe, vidi se da je čitava kršćanska filozofija na tragu Tome i Augustina po tom pitanju.

Već je Platon to uvidio, a nije bio kršćanin;

Prema dobru teži svaka duša – poradi njega svaka duša sve i čini. Platon "Država"


" ..sve ono što postoji, budući da je supstancija, jest dobro, i ne može potjecati ni od koga drugog osim od pravog Boga od kojeg dolazi svako dobro.." Sv. Augustin "De Genesi ad litteram libri duodecim"

Što, naime, u svojoj vrsti i po svojoj mjeri ne posjeduje Božju sličnost, kada je Bog sve stvorio posve dobro i to jedino zato što je sam najviše dobar? Ukoliko je, dakle, dobro, što god postoji utoliko posjeduje, mada s ogromnom udaljenošću, stanovitu sličnost s najvišim Dobrom. Sv. Augustin "De Trinitate"


Treba reći da se zlo, kao i bijelo, pridijeva na dvojak način. Na jedan način, naime, kad se kaže 'bijelo', može se razumjeti nositelj bjeloće; na drugi pak način bijelim se naziva što je bijelo ukoliko je bijelo, tj. sam pripadak (accidens). Na sličan se način zlo najprije može razumjeti u smislu nositelja zla, a to je neka stvar (aliquid); na drugi pak način može se razumjeti samo zlo, a to nije neka stvar, nego je sama lišenost nekog djelomičnog dobra. Da bi to postalo jasno, treba imati na pameti da je dobro u pravom smislu nešto ukoliko je privlačivo; jer, prema mišljenju Filozofa u I. knj. Etike najbolje su dobro definirali oni koji kažu da je dobro ono za čim sve teži. Zlom se pak naziva ono što je oprečno dobru; otuda treba da zlo bude ono što je oprečno predmetu težnje kao takvom. Nemoguće je pak da to bude stvar, što se vidi po trima razlozima. Prvo, predmet težnje ima narav svrhe, a red svrha jednak je redu djelatelja. Naime, koliko je neki djelatelj viši i općenitiji, toliko je svrha radi koje djeluje, općenitije dobro: jer svaki djelatelj djeluje radi svrhe i radi nekog dobra. To se očito vidi u ljudskom životu; naime, upravitelj grada hoće neko djelomično dobro (bonum particulare) koje je dobro grada. dok kralj, koji je viši od njega, hoće opće dobro (bonum universale), tj mir cijelog kraljevstva. Prema tome, budući da u djelatnim uzrocima ne treba ići u beskraj, nego treba doći do nečega prvog koje je sveopći uzrok bivstvovanja, treba da bude i jedno sveopće dobro na koje se svode sva dobra. A to ne može biti drugo doli sam prvi i sveopći djelatelj. Naime, budući da predmet težnje (appetibile) pokreće težnju (appetitum) a prvi pokretač ne može biti pokretan (od drugoga) nužno je da prvi i sveopći djelatelj sam bude prvi i sveopći predmet težnje, tj. prvo i sveopće dobro, koje radi da sve privuče k sebi (propter appetitum suiipsius). Prema tome, kao što ono što postoji u stvarnosti, treba da proizlazi od prvog i sveopćeg uzroka bivstvovanja, tako što god postoji u stvarnosti treba da proizlazi od prvog i sveopćeg dobra. Što pak proizlazi od prvog i sveopćeg dobra, ne može biti nego samo djelomično dobro, kao što je ono što proizlazi od prvog i sveopćeg uzroka bivstvovanja, neko djelomično (ograničeno) biće. Prema tome, sve što je u stvarnosti nešto, treba da bude neko djelomično dobro; otuda ne može po tome što jest biti oprečno dobru. Otuda preostaje da zlo ukoliko je zlo, nije nešto u stvarnosti, nego je lišenost nekog djelomičnog dobra koje se nalazi u nekoć djelomičnom dobru. Sv. Toma Akvinski (cit. prema: Augustin Pavlović "Pariške rasprave Tome Akvinskog")

"Svaki čovjek u sebi nosi i dobro i loše samo što neki ljudi imaju više zla u sebi, a uopće nemaju dobrote ili je obrnuto"(Marijo)
.
Ali čitam još nečiju tvrdnju: "Krscanstvo je “religio vera”. Covjek je gresno bice od svog pocetka, do toga zakljucka sam ja sam dosao, a TI?"
.
Da nije bilo Luciferovog odbijanja uspunjavanja Božje volje i stavljanja sebe IZNAD božje volje, zla u svijetu nje bi bilo niti kao pojam, ali ni pojma Zemaljski raj - taj atribut "zemaljski" je radi komparacije s Nebeskim.
.
Zlo je i OSOBA!
Nije kao ajnštajnovska zamka profeoru: rekao bi da je zlo odsutnost dobra, jer i dobrota je relativna. Je li dobro kad mada kiša? Pticama nije, seljaku jeste ako je prethodno bila suša, "urbanim" sredinama kako-kad.
Ali ako zlo dožiljavamo ne samo preko naše pozemljarske logike i naših planova/prohtjeva nego kroz savjest, Bogomdani zdravi razum i šire spoznaje svijeta oko nas - te ubistvo smatramo zlom, zar ćemo ga relativizirati pošto je neki tip dobio novac za naručeno ubojstvo(za njega je ovo izvor zarade i "dobro")!
Nakon pada prvih ljudi Zli i zlo postaju vladari, Knez svijeta - tako nazvan od Isusa - ubire danak, a zbog čega?
Zli se osvećuje Bogu, otima Mu duše...naše duše, samo da se nikada ne vratimo Bogu (što je PRIJE GRIJEHA bila normalna činjenica, a to negira tvrdnju da je čovjek gješan od početka, da je takav stvoren).
Rastrgani smo između Boga i Zloga.
A samo slobodnom voljom biramo, odlučujemo, pa i balansiramo pri opredijeljenju.
Je li malo dijete čovjek?
"Ne budete li kao ovi maleni..." - rekao je Isus. Zar je tvrdio da su djeca zla?
Čovjek u sebi NE NOSI ni dobro ni loše. On se OPREDJELJUJE svojim izborom!