|
Korisnik s preko 1000 postova |
|
Pridružen: 10 lip 2008 20:55 Postovi: 3438 Lokacija: Santa Fe (New Mexico) Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 72 zahvala
|
Božja ovčica napisao: Razumiješ? Iako je sve daleko od poniznosti, šutjeti na uvrede ipak ima pozitivan konačni proizvod (sprječene svađe, nepotrebne riječi, gubitak mira, itd.) Ili? Da, razumin. Sveto pismo kaže; Heb 12,14 Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!
Rim 12,17 Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!
1 Sol 5,15 Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima.
2 Tim 2,24-26 A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje.
Rim 12,14 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!Znači, nedvosmisleno znamo što nam je činiti. Ako i nema mira u nama kako ti kažeš, nekad i nije do nas. Mi bi tribali podnositi uvrede i ostalo čime nas se gazi. Ne mora to biti nužno lažna poniznost ako šutimo na uvrede a u sebi osićamo srditost, ako strpljivo podnosimo taj nemir u nama i te nanesene uvrede, onak, bez puno prenamaganja, živimo u poniznosti. Teško da će čovik ovladati svojim osjećajima, barem ne na ovom svitu. Sinko, nikad nijesi u svom životu siguran, nego dok si živ, svagda ti je potrebno duhovno oružje. Živiš među neprijateljima, koji te s desna i s lijeva napadaju. Ako se dakle sa svih strana ne zaštitiš štitom strpljivosti, nećeš dugo biti bez rane. Osim toga, ako se živo ne pouzdaš u me, te nemaš čiste nakane da sve pretrpiš radi mene, nećeš moći podnijeti žestinu navala i onako slavno pobijediti kao blaženi. Zato treba da srčano prođeš preko svih navala i da se snažnom rukom braniš od neprijatelja, jer se pobjedniku daje hljeb nebeski, a mlitavom ostaje velika sramota. Ako u ovom životu tražiš mir, kako ćeš tada doći u vječni mir? Ne spremaj se na mir i bezbrižnost, nego na veliku strpljivost. Ne traži pravi mir na zemlji, nego na nebu. Ne traži ga među ljudima i ostalim svtorenjima, nego samo u Bogu! Za ljubav Božju treba sve rado podnijeti: muke i boli, napasti, uznemirenja, tjeskobe, neprilike, slaboće, nepravde, ogovaranja, ukore, poniženja, sramotu, prigovaranja i preziranja. Sve ovo pomaže da postanemo kreposni: sve ovo iskušava učenika Kristova i sprema mu nebesku krunu. Vječnom platom naplatit ću ti ovaj časoviti napor i dat ću ti beskonačnu slavu za časovito poniženje. Misliš li, da ćeš svagda imati po svojoj volji duhovne utjehe? Moji ih sveci nijesu svagda imali, nego su podnosili silne poteškoće, snalazile su ih svakojake napasti, i duša im je bila pusta. Ali su strpljivo sve podnijeli. — Više su se pouzdali u Boga nego u se, jer su znali da »muke ovoga vremena nijesu vrijedne da buduću slavu« zasluže. Hoćeš li ti da odmah imaš, što su drugi jedva postigli prolivši mnogo suza i podnesavši velike napore? Toma Kempenac "Nasljeduj Krista" A taj nemir nas samo još više ranjava. Treba reći da dok je srce uznemireno, uvijek je izloženo različitim neprijateljskim udarcima, a što je još gore, u takvu stanju mi ne možemo dobro paziti na ispravan i siguran put kreposti. Lorenzo Scupoli "Duhovni boj"Zato bi tribalo; ...zlu se treba opirati a mane onih za koje odgovaramo ispravljati postojano i valjano, ali blago i mirno. Ništa neće razjarenog slona tako umiriti kao kad ugleda janješce, a isto tako ništa neće toliko učinkovito zaustaviti topovsko zrno kao vuna... "Bolje je", kaže sveti Augustin u svom pismu Profaturu, "da ne damo srdžbi da uđe u srce, pa makar ona bila pravedna i ispravna, nego da je primimo, ma koliko god ona malena bila, jer, kad je jednom primimo, teško ćemo je istjerati, kad uđe malena je poput grančice, ali za čas naraste i pretvori se u balvan." Ako samo jednom prenoći i sunce zađe nad našom ljutnjom (što Apostol zabranjuje), pretvorit će se u mržnju koje se gotovo više nećemo moći riješiti; ona se hrani s tisuću krivih uvjerenja, jer ni jedan srdit čovjek ne misli da mu je srdžba nepravedna. Bolje je dakle naviknuti se na život bez srdžbe nego srditi se umjereno i razumno, a ako nas ona ipak zbog naše nesavršenosti i obuzme, bolje ju je odlučno odbaciti nego se s njom pogađati; jer, damo li joj samo malo prostora, ona će ga potpuno osvojiti poput zmije koja lako uvuče čitavo tijelo tamo gdje joj prođe glava. No, pitat ćeš se, kako da odbacim srdžbu? Čim je osjetiš, ti odmah skupi sve snage, ali ne naglo ni žestoko nego polako, sigurno i s punom ozbiljnošću; jer jednako kao što u sudnicama i sabornicama redari vičući - Mir! prave veću buku nego oni koje žele umiriti; tako se često događa, kad žestoko želimo suzbiti svoj gnjev, da se više uznemirimo nego što nas je uznemirio sam gnjev, a uznemireno srce ne može vladati sobom. Nakon tog blagog napora, poslušaj savjet svetog Augustina koji je, već starac, ovako savjetovao mladog biskupa Auksilija: "Čini što čovjek mora činiti; no, dogodi li ti se ono što se dogodilo čovjeku Božjemu koji u Psalmu kaže: Oko mi je pomućeno od velike srdžbe, uteci se Bogu vapeći: Smiluj mi se Gospodine, da pruži svoju desnicu i utiša tvoju srdžbu." Time želim reći da moramo Boga zvati u pomoć čim vidimo da nas obuzima ljutnja, onako kako su tu učinili i apostoli na jezeru kad ih je uznemirila oluja što se podigla; jer on će našim strastima zapovjediti da nestanu te će nastati tišina velika. No, znaj da se protiv nazočne i žestoke ljutnje moraš moliti postojano i mirno a ne žestoko; što vrijedi i za svako sredstvo kojim se koristimo protiv zla. Sv. Franjo Saleški "Filotea" Božja ovčica napisao: Netko je napisao da ponizni šute, oholice tu pričaju i raspravljaju.. Sad ne nađem kako bih citirala.. Ljudi svašta pišu.
|
|