www.tebe-trazim.com

@ildefonz: to je zakljucak koji si ti izvukao? Nekad je stvarno pametnije presutit

bit će od tebe nešto..
vidiš kako je Bog strpljiv s tobom,
više nego ti, sama sa sobom,
u fazi si "kondicionih priprema",
toliko te voli.

Vratite se temi!!!

O poniznosti su nam govorili jako puno, više puta i na više načina, svatko sa svojeg gledišta i to mi je na početku mog redovništva jako išlo na živce. Neprestano su govorili budi ponizan, nisi ponizan, budi ponizniji… nisam razumio o čemu se radi, niti su oni koji su to govorili razumjeli što hoće. Nastao je mučan odnos između mene i poniznosti. Kasnije sam shvatio da je poniznost jako žarka i muževna krepost. Kad se kaže muževna, ne zanemaruju se žene, misli se na osobu, osobu stamenu, osobu ukorijenjenu u Isusu Kristu i osobu kojoj nije stalo do drugoga nego do onoga što želi Isus Krist, a to je da se svi ljudi spase. Tu čovjek ne zanemaruje sebe, ne poništava sebe, nego se ugrađuje, ugrađuje u spasonosno djelo Isusa Krista. Tu su nas dosta učili - odricanje, poništavanje… Kad sam više čitao Ivana od Križa, shvatio sam što to znači. Poništiti sebe, odreći se, znači krenuti za njim, ne misliti na sebe nego na njega, i to može iskreno ponizna osoba.

Papa Leon u svom govoru o blaženstvima kaže da kraljevstvo nebesko treba dati onima koji su iskreno ponizni, a ne onima koji su siromašni. Ponizan čovjek uvijek prvo mjesto daje Bogu, sebe ne zanemaruje niti se poništava, nego se ugrađuje. Mi nismo stvoreni da se uništimo nego da se ugradimo. To može ponizna osoba. A ove kojekakve varijacije na temu, s kojima su nas gnjavili i koje ni danas ne razumijemo, izazivaju više problema i poteškoća nego progresivnog koraka naprijed. Gledajte koliko vas ima. Zamislite, svaka osoba, ako ima plan Isusa Krista u duši i u njega se ugrađuje, ako mu istinski svaki dan pomažemo da bude Spasitelj i Otkupitelj - ovaj svijet propasti ne može. Puka i prazna odricanja ničemu neće donijeti ako nemaju cilj, ali ako znam što hoću, onda će mi jedno posno gladovanje biti debelo blagoslovljeno, a ovako može biti mučenje.

Kad govorimo o poniznosti nekima će to djelovati pretjerano i zahtjevno, ali bez razloga - to su oni kojima nije do molitve niti suživota s Bogom do cilja. Čovjek je navikao na čistoću i red, ali čovjek je pretjerano uveden u sredstvo. Gledajte žicu koja provodi struju. Po žici struja ide s jedne strane na drugu, ali ona uvijek ostaje žica, nije se promijenila. Ali osoba koja pronosi Božju riječ daje svjedočanstvo prisutnoga i djelatnoga Isusa Krista, ne ostaje ista, ona se mijenja u onoga kojega naviješta, svjedoči i pronosi ovim svijetom. Dakle, nisam sredstvo, nego sam osoba u rukama Boga koji se sa mnom služi da bi preko mene prenio svoju riječ, svoj poziv, usadio u ljude svoj program, ali mijenja mene


ostatak teksta
http://sestre-sv-kriza.hr/index.php/2012-07-10-09-09-10/dom-duhovne-pomoci/item/484-pater-vjenceslav-mihetec-karmelicanin-ocd/484-pater-vjenceslav-mihetec-karmelicanin-ocd
Vjenceslav Mihetec, OCD

ponizni ćute....
jer poniznost i nije priča.
to je život.
a, mi grešne oholice....
mlatimo praznu slamu.

Upravo tako.


Ne.


Ne razumin ovaj dio.


S pravom ti Pia prigovara. Lažna poniznost kao sredstvo ne može biti opravdanje za postizanje nekih plemenitih ciljeva.


KKC 1753 Dobra nakana (npr. pomoći bližnjemu) ne čini dobrim ni ispravnim neko djelo koje je u sebi neuredno (kao što su laž ili ogovor). Svrha ne opravdava sredstva.

KKC 1759 "Ne može se opravdati zao čin izvršen s dobrom nakanom". Svrha ne opravdava sredstva.


Intention has the power of drawing all actions under its sway, so that any good works done with a bad intention are turned into bad works (Lk 11:34): “If your eye”, that is, your intention, “is evil, your whole body will be dark;” that is, the totality of your good works will be dark. Therefore, in whatever we do our intention should be set on God. The Apostle says (1 Cor 10:31): “Whether you eat or drink or do any other thing, do all for the glory of God.” But a good intention is not enough, but there must also be a good will, which is indicated by the term “soul”. For it often happens that someone acts with a good intention, but to no avail, because a good will is missing. For example, someone may steal to feed the poor; his intention is right, but he is lacking the requisite good will. So no evil can be excused because it is done with a good intention (Rm 3:8): “Those who [say we] say ‘Let us do evil so that good may come’ are justly condemned.” A good will accompanies an intention when the will itself harmonizes with the divine will, and that we ask every day: “Your will be done on earth as it is in heaven.” And (Ps 39:9): “I delight to do your will, my God.” Sv. Toma Akvinski "Collationes in decem praeceptis"


Da, ali sada je to sasvim druga stvar od onog šta si napisao u gornjem postu.


KKC 1757 Objekt, nakana i okolnosti tri su "izvora" moralnosti ljudskih čina.

KKC 1758 Izabrani objekt moralno određuje čin volje, ukoliko ga razum spoznaje i prosuđuje dobrim ili zlim.

KKC 1759 "Ne može se opravdati zao čin izvršen s dobrom nakanom". Svrha ne opravdava sredstva.

KKC 1760 Moralno dobar čin pretpostavlja dobrotu objekta, svrhe i okolnosti.

KKC 1761 Ima konkretnih postupaka koje je uvijek pogrešno izabrati, jer je njihov izbor nered volje, tj. moralno zlo. Nije dopušteno činiti zlo, da od toga nastane dobro.

Razumiješ? Iako je sve daleko od poniznosti, šutjeti na uvrede ipak ima pozitivan konačni proizvod (sprječene svađe, nepotrebne riječi, gubitak mira, itd.)
Ili?



Tako dobar tekst!


Netko je napisao da ponizni šute, oholice tu pričaju i raspravljaju.. Sad ne nađem kako bih citirala..
Ali ako je tako, foruma ne bi bilo. A ni toliko svjedočanstava..
Svatko sam odgovara pred Bogom zašto tu piše ili svjedoči. Pročitala sam tu na forumu kako je netko napisao da je svjedočenje predbračne čistoće isto oholost. Nisam sigurna u to, jer da nisam slušala takva svjedočanstva (kao i čitala ovaj forum) smatram da bi bila poprilično zakinuta.. E sad opet, Bog zna naša srca, pa ako sve radimo Njemu na slavu, a ne na svoju - ne vidim problem.

Netko je napisao da ponizni šute, oholice tu pričaju i raspravljaju.. Sad ne nađem kako bih citirala..
Ali ako je tako, foruma ne bi bilo. A ni toliko svjedočanstava..
Svatko sam odgovara pred Bogom zašto tu piše ili svjedoči. Pročitala sam tu na forumu kako je netko napisao da je svjedočenje predbračne čistoće isto oholost. Nisam sigurna u to, jer da nisam slušala takva svjedočanstva (kao i čitala ovaj forum) smatram da bi bila poprilično zakinuta.. E sad opet, Bog zna naša srca, pa ako sve radimo Njemu na slavu, a ne na svoju - ne vidim problem.[/quote]


Poniznost je je najuzvisenija krepost. "Ubojica" oholosti. Ali i najveci izrazaj svetosti. Sveti nam o njoj govore.

Kada bih bio svjestan "svoje" poniznosti ili o njoj govorio (kao o necemu sto sam dostigao) zar bih bio ponizan?

Nije oholo o poniznosti pricati, ali je vazan motiv (to je izmedju Boga i covjeka - tko sam ja da sudim). Svaki razgovor i rasprava je dobra ukoliko ne gubimo mir iz srca, mi ili oni s kojima razgovoramo. Inace je izgubljeno vrijeme, iza kojega ostaje frustracija i nemir, a poruka ostaje izgubljena ( u zraku). Koje dobro imam ja ili moj bliznji od toga ploda?
Samo poruka koja dolazi iz srca moze dotaknuti drugo srce, ostalo je pusto klepetanje.

Tko je za mene ponizan? Onaj koji puno prica i razglaba ili onaj koji je sutljiv i sadrzajan kad progovori... A koji je Isusu drazi? Draga su mu oba!