www.tebe-trazim.com

nedavno sam o ovome čitao u Katekizmu i moram priznati da me iznenadilo na što sve se odnosi ova zapovijed. Jednom sam slušao patera Tomislava Ivančića koji je rekao da su neke Božje zapovijedi usko povezane i dao je primjer da se ne može bludno griješiti i poštivati roditelje. S druge strane uz tu zapovijed je stavljen uvjet da nam bude dobro i dugo da živimo. U prošlosti osobno nisam imao loš odnos s roditeljima da su između nas bile neke velike svađe ali svakako primjećujem da nam se odnos promijenio na bolje otkako sam počeo više držati do kreposti čistoće tj.više mi ne smetaju neke stvari koje su mi kod njih prije smetale a neke stvari koje su mi vezane uz njih prije bile beznačajne, shvatio sam da su njima bitne pa sam i ja počeo više držati do tih stvari

vidis zanimljivo..kod mene bas suprotno, otkako sam se bas istinski i postojano utvrdila u cistoci nakon puno padova, odnos s roditeljima je paralelno se poceo rusiti, mislim nikad ni nije bio kvalitetan,daleko od toga, ali dok mi cistoca nije bila primarna kao ni Bog u to vrijeme puno smo se bolje slagali. Sto je vjerojatno zbog cinjenice da moji roditelji nisu upoznali Boga a ponajmanje trecu Bozansku osobu tako da su zauvijek ostali na nekim tradicijskim granama krscanstva ..uvijek ali bas uvijek mi dode u pamet ona recenica od Rajka Bundala: duhovi se sukobljavaju

očito kod mog odnosa s mojim roditeljima nisu oni bili problem a kod tebe jesu. No ono što svakako primjećujem je da više držim do nekih njihovih stvari koje prije nisam smatrao toliko bitnima a sad vidim da su njima bitne i da bi to trebao poštivati ako je njima bitno.

Kad sam shvatio da nedovoljno poštujem svoje roditelje počeo sam moliti za to, da ih poštujem i volim kako treba i onda su mi se počele otvarati oči. Shvatio sam da je moj odnos s njima bitan i za samu moju osobnost, ako tu nisam kako treba neću niti ja biti onakav kakav bi trebao biti. E sad ovo ne bi znao izraziti riječima ali otprilike mogu reći da nisam sve ono što bi mogao i trebao biti. Primjerice negdje sam čuo da mi muškarci kralježnicu dobijamo od oca, da je otac taj koji nam treba prenijeti onu unutarnju čvrstoću da sutra možemo nositi svoju obitelj. Doduše ovo se slaže i s onim što je sv.Escriva rekao da su bludnici zapravo slabići. Kaže Zlatko Sudac da ako nismo dobri prema našim roditeljima da će zbog toga naša djeca prema nama biti još gora nego smo mi bili prema našim roditeljima.

Isto tako rasvijetlilo mi se da dosta milosti potrebnih za ovozemaljski život dobijamo preko naših roditelja pa ako nismo tu kako treba utoliko ćemo biti uskraćeni za te milosti

Mogla bih i ja malo nadodati o odnosu prema ocu. Majka mi je umrla prije 12 godina. Izuzetno sam je voljela i poštovala, dok sam se oca bojala (nisam ga podnosila) jer nam je činio grozne stvari.
Jedna sestra živi u Australiji (ona kaže da nema oca i ne priznaje ga za oca bez obzira), jedna sestra koja je invalid (fizički je zdrava ali se teško sporazumijeva s ljudima, ne govori razgovijetno niti može razumjeti puno-osim samnom) završila je u domu jer je to otac zahtijevao, nije je želio u kući više (a tada je imala 50 godina). Tukao ju je poslije mamine smrti i da ne duljim s tim jako ružnim stvarima sad, ja sam se nekako pomirila s tim i shvatila da joj je tamo bolje.
Kako sam već rekla nisam oca podnosila (ali morala sam poštovati i šutjeti) da bi se to promijenilo u zadnjih 6 godina od kako me je Bog oslobodio svega. Gledam na njega kao na jadno grešno biće (kao što smo i mi svi ostali ljudi), brinem o njemu, nosim mu kuhanu hranu skoro svaki dan, obavim te kućanske neke poslove da bi mu bilo ugodnije živjeti. Ima 84 godine, pokretan je hvala Bogu, ne boli ga ništa. I dan danas je problem alkohol. Ako je popio jedno piće samo on drugačije govori i ponaša se. Tada se zadržim vrlo kratko i ne mogu razgovarati ništa s njim, ali u sebi nemam više one osjećaje negativnosti. Kad je trijezan ponaša se sasvim drugačije i rekla bih da je sasvim jedno drugačije biće tada. Osjećam da trebam voditi brigu o njemu kao i o toj sestri u domu. Sestra iz Australije ne razgovara samnom zbog toga. Rekla bih da zahtjeva od mene da ga ne posjećujem, da ne razgovaram, da ga u potpunosti odbacim. Kad sam to odbila ona me više ne zove. Ja tu ništa ne mogu. Boljelo me u početku zbog toga ali sad bih rekla da mi je svejedno. Gledam Gore i molim Boga za njih sve kao i za sebe.

Roditelji, uvijek sveprisutna i aktualna tema, imao čovjek 8 god ili 80. Kako i ne bi kad oblikuju naš život…. Ja sam svjesna da sam totalno ranjena na području odnosa s roditeljima, i ne bi rekla da sam bila neposlušna, to nisam, uvijek sam ih slušala čak i kad nisu bili u pravu; što se promijenilo s mojim odrastanjem, sad slušam svoju savjest prvenstveno a tek onda njih. Jer nemaju uvijek pravo. Pa tako kad mi sugeriraju da bolje da više izlazim po kafićima nego toliko idem u crkvu (mislim na svakodnevnu misu) definitivno ih neću poslušati. Poštovanje o kojem ti Obični govoriš trebaju zaslužiti, pa makar su nam roditelji. Možda su tvoji takvi da ga zaista zaslužuju, samo ti toga nisi bio svjestan pa si sad spoznao puno toga…Bogu hvala! moji su još podosta izgubljeni iako su dobri ljudi, samo eto..kao roditelji nisu baš obavili svoju zadaću i nadam se da ću se kao marija nada osloboditi svih negativnosti po tom pitanju.
Opet mislim da mi je pred Bogom savjest mirna, bila sam /jesam poslušno dijete, a činjenica da ih baš ne poštujem odnosno ne osjećam jedno divljenje i prijateljstvo prema njima je nešto što predajem Bogu i što vjerujem da On razumije.
Žao mi je svih koji su ranjeni zbog roditelja i uskraćeni jednog ljepšeg života, izgrađenije osobnosti i koječeg što je plod dobre i kršćanske obitelji, ali muke u čistilištu su kažu dragi naši sveci nešto neopisivo u odnosu na „muke“ koje prolazimo ovdje,,pa se uvijek time tješim. Žao mi je marija-nada zbog tvoje obitelji… sigurna sam da će vas dobri Bog izmiriti jedne s drugima kad tad.

da, 4 Zapovijed vrijedi za svakoga, pa i onoga kome su roditelji umrli ili sam ima 80 godina jer se ne odnosi samo na biološke roditelje nego i odnos roditelji - djeca, šef na poslu, stariji ljudi, na učitelje, na braću, sestre i rodbinu, svećenstvo, čak na državnu vlast i poreznike (konkretnije fra Zvjezdanovog prezimenjaka). I dobro si primjetila da nam roditelji oblikuju život, itekako, zato je Bog to dao u obliku jedne od zapovijedi da ih trebamo poštivati. Inače neće nam dobro biti na zemlji.

I roditelji ne trebaju zaslužiti poštovanje djece nego je to Božja zapovijed, trebamo poštivati roditelje jer nam je to Bog dao u svojim zapovijedima a loši roditelji će pred Bogom odgovarati, no sud treba Bogu prepustiti. Štoviše, ako roditelji nisu kakvi bi trebali biti onda djeca koja ih unatoč tome uspiju poštivati i voljeti imaće veću nagradu. No bitno je nemati sud prema roditeljima u srcu nego ljubav i poštivanje jer ako imamo sud onda ubijamo ljubav roditelja prema nama pa budu još gori. Zato je bitno oprostiti im jer ja sam mojima zamjerao neke stvari i to mi je bila velika kočnica. Oni su i dalje isti sa svojim manama ali kad sam im neke stvari oprostio ja sam se promijenio a i neke stvari u mom životu.

Vidim iz svjedočanstva marije-nade da je ona ozdravila kad je oprostila svom ocu a to je velika stvar

treba poštivati i Admina i moderatore da bi nam bilo dobro na forumu i da ne bi bili banirani

A što je s onim iz Biblije: Roditelji ne ogorčujte svoje djece?!! Nisi na to valjda zaboravio! Nije baš da oni prema nama nemaju nikakvu obvezu. Daleko je veća naša prema njima, to svakako, ali baš da nimalo odgovornosti nemaju, to ne priznam.


Nisam još ovdje, priznajem. Nekad me pusti zamjeranje, ali se opet vrati, pa shvatim da nisam oprostila. Tu mi samo Bog može pomoći. Ima tu dosta toga... slab sam, farizej. A i pitanje emotivnosti je uvijek teško tlo, za svakog drukčije prohodnosti.
Blago onima koji mogu oprostiti velike stvari, koje srce baš nimalo ne boli, više. Blago tebi marijo-nado... a di sam ja od tebe. Nisam proživjela ništa što si ti. Ni blizu. Ne usudim se ni stavljati nas u isti koš. Ali eto..u Božje ruke sve.

Ne bih htjela omalovazavati tvoju bol, ali mislim da nema osobe koju roditelji nisu ranili. U manjoj ili vecoj mjeri, rijetki su oni koji su zdravi na ovom podrucju. Eto utjehe
Ali bas da sve ima veze sa sex... ajd obicni momak, ne pretjeruj, i pusti vise sex na miru Da je tako, onda bi Bog stavio samo jednu "nemoj bludno grijesiti i sve ce ti biti dobro". E, al je zapovijedi ipak 10!

mislim da će se adminu ova jako dopast..

Pia, znam da nas IMA. Ali svatko se drugačije nosi s bolima različite vrste. Mene čudno gledaju jer ne plačem na sprovodima recimo (nekad budem i sretna ako je osoba bila pravi pravednik ), dok se drugi grče od boli. Tako mene bole postupci roditelja, dok se drugi s time savršeno dobro znaju nositi. Pa eto, da ne relativiziramo oko ovog, jer stvarno ne doprinosi ničemu, a i ne želim toliko skretati pažnju na svoju "bol", no Obični je spomenuo da treba poštivati roditelje pa se ja pitam kako kada ti oni često to isto onemogućavaju.